ušten život, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa.{S} I pored svih strašnih pijanki i s |
neveselim i pomalo dobrostivim tonom očajnih propalica, i sa samim Gjerzelezom on je govorio p |
a, i studeno.{S} Vrludao je dugo, a vraćajući se hanu sustiže na drumu jednog kaludjera.{S} Bio |
a mila; čeka ga mnogo radosti; puno obećaju dani i ljudi.</p> <p>Redom su ga pozivali na iftar. |
ivim osmijehom.{S} Pričao je sve, i pričajući i sam se čudio da je cio dogadjaj, kad se drugom |
žambasme što lepršaju kao barjak i miješaju se sa vrhovima borova i vedrim nebom.{S} Kao da se |
pota i one dimije od džambasme što lepršaju kao barjak i miješaju se sa vrhovima borova i vedri |
vetana/Projekti/D-reading/Tekstovi/UBSM/Akcija_100romana/eltec-1.xml" type="application/xml" sc |
radi posta, ljut kao ris; i Avdica Krdžalija, sitan, mršav a žustar kao vatra, poznat ukoljica |
dala bi za prozorom nacereno lice ludog Alije, žuta i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj š |
a.</p> <p>Jedno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je |
> <p>Ona se zvala Katinka i bila je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su |
očiju slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, p |
hotice je širio, uvećavao i uplitao sjećanja iz drugih susreta.{S} Gušio se riječima.</p> <p>Su |
ečerom je glasno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza ve |
“ Ali na jednom ciganke, pošlje duga sašaptavanja i dogovora, složno zapjevaše:</p> <quote> <l> |
ula šala, smijeh, pljesak, glas defa i šargije ili zurne, zvuk kocaka na suhoj daski od igre <h |
e.{S} Tukli bubnjevi, udarale krnete i šargije.{S} Kolo nije prestajalo.{S} I na suncu vedrog d |
kuća nemirna, a ona bi je slušala, skopčavajući ječermu na grudima, bez tračka razumjevanja u v |
e ih posve ozbiljno jedan Mostarac, udešavajući tako dogovorenu komediju.</p> <p>Gjerzelez odma |
pa hoće da ide da hvata Zemku.{S} Zadržavaju ga Morići i smiju se; osmjelili se i oni momci iz |
vala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe.{S} Bila je |
o štalama i bravetinom, jer su se u dnu avlije svaki dan klali ovnovi, a kože im se sušile, raz |
slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pr |
ate na prozorima, loveći je pogledom po avliji.{S} A kad god bi izišla ugledala bi za prozorom |
oko dizginom, izveo uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj |
eme, trže staricu za rukav i uvuče je u avliju — Gjerzelezu se ukrstiše u očima gipki i veliki |
prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do njih bila islahana |
li brzo i odmah sa sutonom sahranili na Bakijama.{S} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s |
spaljuju i mame oko njine kuće askeri i balije, i rad čega to mora ona da se krije i stidi a nj |
ne dimije od džambasme što lepršaju kao barjak i miješaju se sa vrhovima borova i vedrim nebom. |
m ruglo tjera i da bi to sve moglo biti besposlenjačka komedija.{S} Na tu ga misao svega prože |
jetli i crveni kolutovi nesrećne krvi i bezbrojne uspomene, ublažene i daleke.</p> <pb n="41" / |
ih vode.</p> <p>Njihova velika kuća sa bezbrojnim oholim prozorima koji gledaju iznad grada i |
mku.{S} Usiljava se da trči što bolje i bijaše je dobro pristigao kad ona najednom zakrenu na l |
ti i što je umro na hadžiluku.{S} A oni bijahu lole i rasipnici, nasilni i sramotni, daleko poz |
>U kahvi zateče dva brata Morića.{S} To bijahu sinovi onog starog sarajskog Morića što je bio č |
ere.{S} Prisjeća se da je htio nekog da bije; htio je nekog da upita šta je ovo s njim, ali bil |
a svaki čas uzmahuje rukom i hoće da ga bije i psuje mu ćemane i onoga ko mu ga je napravio, a |
e bilo, ni koga da pita, ni s kim da se bije.</p> </div> <pb n="28" /> <div type="chapter" xml: |
nu oko <pb n="10" /> sebe spreman da se bije, da trči ili baca kamena, ne znajući više šta radi |
uvrh stepenica, široka zelena haljina i bijel veo.{S} On samo što jeknu i onako razgolićen i uz |
n, i sinoćna gorčinja gorčina.{S} Visok bijel zid, teška zatvorena vrata, a preko zida proviruj |
u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim ru |
Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinca.</p> <p |
i sumračno doba pred iftar i pritajena bijela kuća; iza ugla se čuje po kaldrmi topot kako bje |
eć po treći put, vitka, zelenih očiju i bijela mimo sve ostale ciganke.{S} Kažu, niko joj nije |
gnuvši žestoko dizginom, izveo uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se meso sije |
hi>ravanlukom</hi>, crvene su kite bile bijelca po očima, a dugi čistim zlatom vezeni, čevkeni |
a na ledini ni žive duše.{S} U travi se bijelila jedna marama, ostavljena u hitnji i strahu.{S} |
a ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina, kao da čeka.</p> <p>Ta Jeka |
edjija <pb n="35" /> zapazio djevojku u bijeloj kući na uglu i tu je gubio dane i nije odmicao |
lez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom |
i raspušten život, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa.{S} I pored svih strašnih pija |
idje ništa do, pred samim nosom, veliku bijelu plohu avlinskih vrata za kojima je škripala brav |
djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo bijeni mladići, provodili su, blijedi od želje, sate na |
mu noge ulaze u tijelo.{S} Poduzela ga bijesna snaga, čini mu zadovoljstvo ovaj napor, meka le |
} Na tu ga misao svega prože plamen.{S} Bijesno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da |
eku i podbio konja tako da su imali svi binjedjije i pribojski džambasi posla; privijali su mla |
o dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo ispusti iz ruku džugum i pobježe pod mind |
iza ugla se čuje po kaldrmi topot kako bježi plaćeno dijete. — Svi su se dugo smijali.{S} I Gj |
edan po jedan približavali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim iz |
su venule.{S} A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepši momak u cijelom Sarajevu, s teš |
m.{S} Neki begovi, posavljaci.{S} Jedan blijed pitomac vojne škole u Carigradu sa stricem.{S} T |
i i mnogo bijeni mladići, provodili su, blijedi od želje, sate na prozorima, loveći je pogledom |
oj kući već od neki dan nema djevojke s blijedim i mršavim licem a teškom kosom i bujnim veliki |
vljala; vidilo se da teško diše i da je blijedja, ali ona se dizala i dizala, i svaki put kad b |
c i uzimala sve veći zamah.{S} Imala je blijedo lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju bre |
edoše govor kao prijatelji.{S} Oborivši blijedo lice s podstriženim brcima Arnaut je govorio po |
mučno.{S} Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskra. Čulo se kako psi r |
sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe.{S} Bila je ozuška, krupna i šutljiva.</ |
"36" /> do njih bila islahana, za čitav boj viša od njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranj |
lo.{S} I na suncu vedrog dana su igrale boje šarenih ciganskih haljina; prevladavala je crvena. |
otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boje pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrljan pepe |
i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} Uputio se nekim puteljcima prema drumu.{S} Bi |
čaka i odmjeri ih, kao da ih iz daljine bolje vidi.{S} Nisu mu mogli razabrati izraz lica, ali |
produži taj čas bez misli želje, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo kratak odmor |
lovi Zemku.{S} Usiljava se da trči što bolje i bijaše je dobro pristigao kad ona najednom zakr |
ećerleme.{S} Raspaso se pa mu spadaju i boraju se čakšire, i onako kratke noge mu izgledaju još |
i put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebrenička kotlina od |
jući se za iftar.{S} Gjerzelez podje uz brijeg.</p> <p>Za večerom je glasno govorio da nadviče |
tkom užasu pogleda oranicu i rijeku pod brijegom.{S} Isprva su je svi mučke i udivljeno gledali |
ora mu pljuska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdanski dernek i ciganke po prvi put |
jevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebrenička kotlina od pjesama |
ki dernek.{S} Gorile su vatre.{S} Tukli bubnjevi, udarale krnete i šargije.{S} Kolo nije presta |
ijedim i mršavim licem a teškom kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) |
zadah masla i pržena šećera.{S} Prolaze buljuci žena a pred njima po jedan muškarac sa velikim |
a ili po dvi,e u svakoj kući, kupovne i cijelom gradu po imenu poznate djevojke.{S} S ostatkom |
visok i blijed, nekad najljepši momak u cijelom Sarajevu, s teškim crnim brkom i velikim tamnim |
elikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu.{S} Kao da se stež |
elez blaženo, razrogačeno gleda, grli i cjeliva u rame, dok mu on bez prestanka puni glavu o ka |
moli se djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona dodade nešto sluškinji i ostade |
> <p>BEOGRAD</p> <p>IZDANJE S.{S} B.{S} CVIJANOVIĆA</p> <p>1920.</p> </div> <pb n="2" /> <div t |
o je Bog dragi stvorio svakojaka šarena cvijeća pa tako i ljude raznih vjera, da je htio da smo |
ničavih očiju slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas |
.{S} To je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>Stara je snizivala i dizala glas, |
veli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete |
m je dan samo kratak odmor i kome valja dalje putovati.</p> </div> </body> <back> <div type="no |
užurbali oko trkača, a drugi gledaju iz daljega.{S} Fočak zasukuje rukave i nagoni u smijeh sve |
ao da svi osjetiše da su pretjerali.{S} Daljina i odstojanje su mu vraćali sve što je izgubio u |
nema Fočaka i odmjeri ih, kao da ih iz daljine bolje vidi.{S} Nisu mu mogli razabrati izraz li |
iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danjem posjetu; ustade, a on reče mirno, s vrata;</p> < |
čina kao svila.</p> <p>Bio je ramazan i danju je sve mirovalo ali noću se grad prolamao od svir |
ratke noge mu izgledaju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boje pa |
dolaze mu kao djeca, neuka i luda, kao dijete mu je svak ko nije vidio tanku <pb n="21" /> Vla |
j!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, puši, pjeva i plaća, dok mu |
ete i po hanu stade ršum i lom.{S} Neko dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo isp |
surevnjivosti.{S} Jedanput platiše neko dijete da iza ugla tanko vikne:</p> <p>— Gle, Katinke!{ |
uje po kaldrmi topot kako bježi plaćeno dijete. — Svi su se dugo smijali.{S} I Gjerzelez se smi |
S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pred očima su mu kružili svijetli i crveni kolu |
otvori i pomoli se djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona dodade nešto sluškin |
rega i ocrtavala se na horizontu, njene dimije su se plele i vile u sto nabora, lepršale i šiba |
! — ponijelo ga veselje i ljepota i one dimije od džambasme što lepršaju kao barjak i miješaju |
a, za čitav boj viša od njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo bijeni mladići, |
još teško.{S} Gleda ih i dolaze mu kao djeca, neuka i luda, kao dijete mu je svak ko nije vidi |
tapće nogama na mjestu, kao kad varamo djecu da trčimo tobože za njima.{S} Gjerzelez trči ko d |
ala riječ, kao što to biva kod ljudi od djela, i onda bi širio svoje duge ruke i kružio precrni |
i prali ih mokraćom od muška djeteta, a Djerdjelez je samo ćutao, sagibao se, ogledao kopita, i |
a dugi čistim zlatom vezeni, čevkeni na Djerzelezu sjali su i poigravali na vjetru.{S} Dočekalo |
na kopita i prali ih mokraćom od muška djeteta, a Djerdjelez je samo ćutao, sagibao se, ogleda |
meno s napućenim usnama kao u razmažena djeteta, samo su mu oči, nečedne i zelene, starile i po |
edina sestra, malo, grbavo i bolešljivo djevojče.</p> <p>Upitaše se za zdravlje, oni su bili st |
e za nju bori.</p> <p>— Bogme, ko prije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa strane.</p> |
a licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci.</p> <p>Ona se zvala Katinka i bila je kći And |
gotovo poskakujući podje prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na vrijeme, trže staricu za rukav i |
jigama, je li djunah po vašem zakonu da djevojka vaše vjere — gleda Turčina?</p> <p>Kaludjer se |
na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, ud |
jedno krilo na pola otvori i pomoli se djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona |
p> <p>— Bogme, ko prije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa strane.</p> <p>— Krila da i |
ita: da u toj kući već od neki dan nema djevojke s blijedim i mršavim licem a teškom kosom i bu |
še u očima gipki i veliki pokreti vrele djevojke — a onda tresak, i on ne vidje ništa do, pred |
upovne i cijelom gradu po imenu poznate djevojke.{S} S ostatkom očeva novca ona je kupila tu ma |
e, za zabavu, Arnauta i Gjerzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin bio nepomičan u s |
razviditi, ali da nema nade, jer se do djevojke ne može; i otišla, opraštajući se glasno.</p> |
uškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.{S} Po danu bi spavala ili plela jastučnice u |
mljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio djevojku u bijeloj kući na uglu i tu je gubio dane i ni |
, a mnogo vas je, pa vele, da sakrijemo djevojku.{S} To je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je |
vorenu komediju.</p> <p>Gjerzelez odmah djipi na noge, omahnu oko <pb n="10" /> sebe spreman da |
<pb n="5" /> <p>U hanu, kod višegradske djumrukane skupilo se, malo po malo, dosta putnika.{S} |
na istok zaustavljali su se u hanu kraj djumrukane i čekali da se dogradi most i kako tako opra |
i li ti nahodio u vašim knjigama, je li djunah po vašem zakonu da djevojka vaše vjere — gleda T |
Mladji se tek smješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stariji Morić, bezglasno i krat |
ska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdanski dernek i ciganke po prvi put pjevaju o n |
u bili kroz donju čaršiju, počeše da im dobacuju pogrde. Čaršinlije su skakali sa ćepenaka i ma |
po prvi put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebrenička kotl |
>— Ne gadjaj se, Zemko, rospijo... vamo dodji!</p> <p>Nikako ne može da se sabere.{S} Prisjeća |
e steže i smrknu halvedjinca; krvavi mu dodjoše i baba i Arnaut; okrenu se i kao slijep izidje |
e, i pričajući i sam se čudio da je cio dogadjaj, kad se drugom kazuje, tako malen i neznatan.{ |
kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Silom je sklapao oči.{S} Htio je da produ |
osti.{S} Sa jednog bora pade šišarika i dokotrlja se do njega.{S} On se osmjehnu.</p> <p>— Ne g |
zakrenuo, sad već s jasnom namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno malo dvorište s visoko |
h lanćića što se redaju niz Hiseta do u Donje Tabake, i u kojima žive pod državnim nadzorom, sv |
e tamna i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući od sušice |
se je obazirao.</p> <p>Kad su bili kroz donju čaršiju, počeše da im dobacuju pogrde. Čaršinlije |
na rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču su im udarali ra |
Tu je, venući od sušice, ležala sestra dvojice Morića sa plavom glavom na vrelim jastucima i g |
u, crvenu jabuku, zategoše konac ispred dvojice trkača i iskupiše se svi, podgurkujući jedan dr |
i pogleda konju.{S} Nudio je zdravu medžediju ko mu ga izvida i povrati mu stari kas.</p> <p>Bi |
nisu smjeli pušiti i kako ih je morila žedj govorili su isprva veoma malo, i pogledali svaki ča |
ge razgovore o ženama samo da zaborave žedj i duhan.</p> <p>Sa gorčinom u upaljenim ustima i ne |
išla, otišla!</p> <p>— Otišla, bora mi, efendija, ima dva dana.{S} Odveli je, kazuju mi, prije |
Laku noć!</p> <p>— Bog ti na pomoć, beg-efendija; eisadile! vikao je kaludjer odmičući brzo.</p |
ip.{S} Sobe su bile uske i zbijene kao ćelije u saću, a ispred svih soba okolo na okolo, išla j |
pete po zidovima.{S} Raznolika su bila čeljad koja su tu zapela na svom putu.</p> <p>Suljaga Di |
se sve mješa, pjesme i svirka i piće i čeljad od onda i od sada, a preko svega toga se ljulja Z |
ost zalila borove i ravnicu i zaostalu čeljad.{S} Svi se stadoše razilaziti, kud koje.{S} Svira |
>, roktanje i cika putene i besposlene čeljadi.{S} Fratri nisu ni ishodili iz svoje sobe, a Ven |
jeni mladići, provodili su, blijedi od želje, sate na prozorima, loveći je pogledom po avliji.{ |
} Htio je da produži taj čas bez misli želje, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo |
rože plamen.{S} Bijesno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da zna na čemu j |
e ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da ga podrede sebi.{S} |
i jesti ispred njih da im ne izazivaju želju. </note> </div> </back> </text> </TEI> |
o puta ponovi tu riječ bez smisla i značenja, kao što čini čovjek koji se žestoko uduri.</p> <p |
ribojava skandala, ali ga Fočak sa obješenjačkim, nadmoćnim smiješkom zaustavlja.</p> <p>— Kud |
oje sobe, a Venecijanci samo na kratke šetnje i to svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je sti |
pred njima po jedan muškarac sa velikim fenjerom.</p> <pb n="33" /> <p>Gjerzelez ide, opaljen i |
o njega.{S} On se osmjehnu.</p> <p>— Ne gadjaj se, Zemko, rospijo... vamo dodji!</p> <p>Nikako |
>A cigančad što su se ispela po granama gadjaju ga iz potaje suhim šišarkama.{S} Vraća se, sjed |
dje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje su muklo dahćući mjesili šećer i tijesto i prostri |
skar.{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i <pb n="37" /> lje |
mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete oko kuće, a mno |
oš uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gdje su se <pb n="12" /> izgubili.{S} I pod tom tvrdom, |
<p>Već sutradan je ugledao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašljao se i udario |
bez jauka, kad je s dihvanane ugledala gdje ih vode.</p> <p>Njihova velika kuća sa bezbrojnim |
e, Katinke!{S} Kako si, Katinka?{S} Ama gdje si ti?{S} Nigdje te nema.</p> <p>Kad ču Arnaut, sa |
i kraj Miljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva d |
Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva dana, a besposleni prola |
rhko pod sobom; bio je izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao potrbušk |
se koljenima, idući sve više na lijevo gdje je obala bila manje strma, i sve je to činio kao u |
aj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete oko kuće, a mnogo vas je, pa vele, da sa |
nad Kovačima, na onom širokom raskršću gdje se sijeno prodaje, oba Morića.{S} Uhvatili su ih u |
njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskra. Čulo se kako psi reže i glodju o |
polomi sve oko sebe.{S} I kad je tako, gegajući se umorno u bokovima i mašući rukama, prolazio |
jiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od kako je iz Višegrad |
amo djecu da trčimo tobože za njima.{S} Gjerzelez trči ko da zemlje ne dira, Fočak tapše rukama |
se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tako naglom zaokretu; onako kru |
malo, i pogledali svaki čas napolje.{S} Gjerzelez se prvi povjeri i ispriča mu „sve“.{S} Kad Ar |
ežnost i ljepota u njegovoj blizini.{S} Gjerzelez se zanio i, naravno, postao smiješan.{S} Grad |
sto nabora, lepršale i šibale nebo.{S} Gjerzelez je, sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima nj |
d pilava pripravljajući se za iftar.{S} Gjerzelez podje uz brijeg.</p> <p>Za večerom je glasno |
I fratri su osluškivali iza prozora, a Gjerzelez izgubi mjeru i pamet.{S} Raspasao se i oznoji |
ukave i nagoni u smijeh sve oko sebe, a Gjerzelez se raskopčao i glavu povezao čevrmom pa došo |
kao lasica, klisnu prema vratima.{S} A Gjerzelez za njim.{S} Stiže ga na vratima i obojica isp |
izjednače ili da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p> |
ska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, |
i gledaju u plamen, trepćući.</p> <p>A Gjerzelez posrće, podalje u polumraku za posljednim cig |
se da se svi krive od smijeha, samo ga Gjerzelez blaženo, razrogačeno gleda, grli i cjeliva u |
kaskao za njim.{S} Kad su bili kod hana Gjerzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p |
rebajući uzalud njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje |
/p> <p>— Aferim kenjčino!</p> <p>Odmiče Gjerzelez i biva sve kraći, kao da mu noge ulaze u tije |
srebreničke ciganke neke godine, kad je Gjerzelez svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je nek |
b n="16" /> <pb n="17" /> <p>Na Uvcu je Gjerzelez preskočio rijeku i podbio konja tako da su im |
iti?</p> <p>— Jok, jok, džanum! dere se Gjerzelez, a lice mu sja od zanosa što mu je neko ospor |
biše se u ljeskovoj šumi.</p> <p>Dok se Gjerzelez primakao ne osta na ledini ni žive duše.{S} U |
dijete. — Svi su se dugo smijali.{S} I Gjerzelez se smijao.</p> <p>Mladi Bakarević im predloži |
, nekako o užini, porječkaše se Fočak i Gjerzelez, bezrazložno, kao ljudi u piću i besposlici.{ |
ave krevelji.</p> <p>Dva dana terevenči Gjerzelez s društvom i doziva Venecijanku i uzdiše i pr |
alo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, Morići i neki momci iz Priboja.{S} Pili su r |
da imaš, krila da imaš, more! — vrišti Gjerzelez Fočaku, unoseći se i kazujući više rukama neg |
puče, a oba trkača jurnuše.</p> <p>Leti Gjerzelez kao krilat, a Fočak se nakon dva-tri koraka z |
ećan, slavan i smiješan, tako je obišao Gjerzelez po carevine.{S} O njegovim doživljajima toga |
dno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu ko |
i nekim bolnim nemirom u svakom mišiću Gjerzelez ih je slušao, smijao se pa i sam pokatkad pri |
ml:id="SRP1920a_C1"> <pb n="3" /> <head>GjERZELEZ U HANU</head> <pb n="4" /> <pb n="5" /> <p>U |
l:id="SRP1920a_C2"> <pb n="15" /> <head>GJERZELEZ NA PUTU</head> <pb n="16" /> <pb n="17" /> <p |
l:id="SRP1920a_C3"> <pb n="29" /> <head>GJERZELEZ U SARAJEVU</head> <pb n="30" /> <pb n="31" /> |
esena i nasmijana.</p> <pb n="23" /> <p>Gjerzelez sjedi i gleda, topi se i širi ruke — zbogom p |
velikim fenjerom.</p> <pb n="33" /> <p>Gjerzelez ide, opaljen i lak, u silnoj snazi koja se pr |
e viknuo za njom:</p> <p>— Aman!</p> <p>Gjerzelez je planuo.{S} On je skakao od same <pb n="8" |
ko dockan s ovolikim Turčinom. '</p> <p>Gjerzelez je koračao napred, i sam se čudio što govori |
od kako si ti otišao spava sama.</p> <p>Gjerzelez je ćutao.{S} Stariji Morić je govorio nevesel |
iju pa se smije krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je stajao časak onako s jabukom u ruci, a ond |
ra biva modar, sumrak se spušta.</p> <p>Gjerzelez naredjuje ciganinu da mu svira viš glave, na |
la je ozuška, krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se |
kojih se ču jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je spustio ruke niza se, malko oborio glavu i |
vajući tako dogovorenu komediju.</p> <p>Gjerzelez odmah djipi na noge, omahnu oko <pb n="10" /> |
depastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza, drugi za Fočaka.{S} Mostarac dade znak; kon |
talo od straha i zorta.{S} Ta tišina je Gjerzeleza još više dražila i izazivala.{S} Udarao je n |
šali su da zavade, za zabavu, Arnauta i Gjerzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin b |
dana je posve iščezao čarobni krug oko Gjerzeleza; jedan po jedan približavali su mu se ovi bj |
ludjer odmičući brzo.</p> <p>U jutro su Gjerzeleza u ranu zoru probudili glasovi, smijeh i pjes |
Pljesak, vriska i smijeh.</p> <p>— Ha, Gjerzeleze!</p> <p>— Ačkosum, magarče!</p> <p>— Ha, pot |
Šta je, šta si se smrko? — Ostarilo se, Gjerzeleze, bogami!</p> <p>— Pozdravila te Darinka iz P |
Ačkosum, magarče!</p> <p>— Ha, poteci, Gjerzeleze, sokole!</p> <p>— Aferim kenjčino!</p> <p>Od |
o zapjevaše:</p> <quote> <l>Razbolje se Gjerzeleze,</l> <l>Aman, aman!</l> </quote> <p>Diže se |
vim tonom očajnih propalica, i sa samim Gjerzelezom on je govorio povjerljivo i prijateljski.{S |
iće, terevenče i jednako tjeraju šalu s Gjerzelezom koji napreže oči da u mraku razazna Zemkin |
; u govoru se neprestano doticala rukom Gjerzelezova koljena.{S} Obećala je da će razviditi, al |
ru.</p> <p>Kao uvijek kad sluša drugog, Gjerzelezu se činilo da govori pravo.{S} U razdražljivo |
ki momci iz Priboja.{S} Pili su rakiju; Gjerzelezu se isprva činilo da je kisela.{S} Ali svi su |
staricu za rukav i uvuče je u avliju — Gjerzelezu se ukrstiše u očima gipki i veliki pokreti v |
sna lagano podrhtava) i pjeva, pjeva, a Gjerzelezu se čini da mu dušu vuče i da će, sad na, izd |
boja pa se smiju.{S} Grohot i tresak, a Gjerzelezu se jezik plete.</p> <p>— Ona je... moj dušma |
je bivala ljepša.</p> <p>Otad zaredaše Gjerzelezu popodnevi u halvedjinci.{S} Počeše se kupiti |
se nikako moglo znati šta misli.</p> <p>Gjerzelezu udari krv u glavu.{S} Ta stvar tako jasna i |
i šibale vrbovim grančicama.{S} Bio je Gjurdjevdan.</p> <p>U kahvi zateče dva brata Morića.{S} |
raunsku!</p> <p>On se diže i uze veliku glavnju smrčevine; držeći je u stranu, jer ga je dim gu |
samom uglu hana uduben njen prozor.{S} Gledajući taj prozor, zatvoren, hladan i zagonetan, kao |
de, pucaju iz malih pušaka, pijuckaju i gledaju u plamen, trepćući.</p> <p>A Gjerzelez posrće, |
} Jedni se užurbali oko trkača, a drugi gledaju iz daljega.{S} Fočak zasukuje rukave i nagoni u |
uća sa bezbrojnim oholim prozorima koji gledaju iznad grada i preko Igmana, ostala je tamna i p |
stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene arnautske šećerleme.{S} Raspaso se pa mu |
po koja iskra. Čulo se kako psi reže i glodju ostavljene kosti.{S} Sa jednog bora pade šišarik |
oružje; odmah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje |
se u njemu svom snagom već zaboravljen gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja p |
p izidje na ulicu.</p> <p>Nadimao se od gnjeva.{S} Ne moći do te vlahinje; nikad ne moći!{S} I |
to se tako brzo odriče svoje tuge i one gnjevne odluke s druma, da ne će u svojoj blizini više |
če, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snagom.</p> <p>Išao je tup i ubijen. |
, drska i podmukla a mila životinja.{S} Gojna udovica.{S} Strazna a prevena jevrejka.{S} I Kati |
arin mlad a posijedio, zabacuje glavu, (gornja mu usna lagano podrhtava) i pjeva, pjeva, a Gjer |
e zanio i, naravno, postao smiješan.{S} Gradjani i skitnice su mu odmah stali prilaziti s te sl |
dali, ali domala započe smijeh i pijana graja.{S} Cigani i pribojski momci počeše podvriskivati |
ne toliko od svog beza koliko od tudjeg grijeha i tudje nevinosti.{S} Bila je debela i visoka s |
<div type="titlepage"> <p>Tiskara Braće Grujić i Prometnog d.d.{S} Novi Sad</p> </div> </front> |
zemlji nanule.</p> <p>— Ahaa!</p> <p>— Hajduci!</p> <pb n="32" /> <p>— Sikiru za domuze!</p> < |
<l>Aman, aman!</l> </quote> <p>Diže se hajnak i vriska, svi pogledaše u njega, a on ne vidje v |
pogledom, uvrh stepenica, široka zelena haljina i bijel veo.{S} On samo što jeknu i onako razgo |
dva skoka dotrči do nje, kad se zelena haljina lagano zanjiha i iščeznu za sobnim vratima iza |
g dana su igrale boje šarenih ciganskih haljina; prevladavala je crvena.{S} Pilo se, jelo, trča |
tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u širokoj haljini od zelena somota, s malom glavom nad ovratnikom |
m strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio djevojku u bijeloj kuć |
ta.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje su muklo dahćući mjesili |
ala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinca.</p> <p>U Kršli su se vježbali trubači; jed |
ve u njemu.{S} Kao da se steže i smrknu halvedjinca; krvavi mu dodjoše i baba i Arnaut; okrenu |
koljica i ženskar.{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i <pb |
<p>Otad zaredaše Gjerzelezu popodnevi u halvedjinci.{S} Počeše se kupiti i neki Sarajlije.{S} D |
oviruje loza.</p> <p>Prema kući je bila halvedjinica iz koje ga neko viknu.{S} Sa mirnim poštov |
lu i tu je gubio dane i nije odmicao iz halvedjinice vrebajući uzalud njena vrata.</p> <p>Kad G |
džizlija sarajska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i ras |
} Arnaut je kimao glavom.</p> <p>— Hej, hej otišla, otišla!</p> <p>— Otišla, bora mi, efendija, |
šu.{S} Arnaut je kimao glavom.</p> <p>— Hej, hej otišla, otišla!</p> <p>— Otišla, bora mi, efen |
se bijelila jedna marama, ostavljena u hitnji i strahu.{S} Ta praznina ga do kraja ražljuti.</ |
d njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo bijeni mladići, provodili su, blijedi |
ćanin.{S} Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju |
/> Nadje plast u mraku ali zadugo nije htjelo sijeno da uhvati plamena, tek kad nalomi suvih g |
uje inicijale.{S} I čitava gomila kiridžija, džambasa, pretrglija i cigana.</p> <p>Osim ovih st |
da je otme i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već pribojava skandala, ali ga Fočak sa obješenj |
la neka Jevrejka što je hodila s čalgidžijama iz Selamika.</p> <p>U oči samog ramazana stigao j |
ruka žene? — Mlećauka u krznu i somotu čije se tijelo, vitko i plemenito, ne može ni zamisliti. |
obraza.{S} Dva trgovca iz Livna i kiridžije im.{S} Neki begovi, posavljaci.{S} Jedan blijed pit |
radu sa stricem.{S} Tri Arnauta, salepdžije.{S} Jedan Fočak što prodaje noževe.{S} Jedan perver |
i to već po treći put, vitka, zelenih očiju i bijela mimo sve ostale ciganke.{S} Kažu, niko joj |
dom Bakareviću, vitku mladiću zelenih očiju i rumena lica s podrugljivim osmijehom.{S} Pričao j |
vom na vrelim jastucima i grozničavih očiju slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je pot |
red njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom</hi>, crvene su kite bi |
dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju.{S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pr |
vi se potecite; metnućemo jabuku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih |
irao.</p> <p>Kad su bili kroz donju čaršiju, počeše da im dobacuju pogrde. Čaršinlije su skakal |
še od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je prošao pušeći.<ref target="#N1" |
se grad prolamao od svirke, sijela i ašikovanja po mahalama.{S} Dućani puni voća i kahve pune |
orno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko prignuta.{S} I odmah |
srce.{S} Iza večere, kad su ležali na šiljtetu teško dišući od prekomjerna jela i pušeći ne mo |
d korala i prstenje na koje sam urezuje inicijale.{S} I čitava gomila kiridžija, džambasa, pret |
eta.{S} Septembarski dan, i sinoćna gorčinja gorčina.{S} Visok bijel zid, teška zatvorena vrata |
o s ostalima počeše mu prilaziti i započinjati razgovor.{S} On je rado razgovarao, zanoseći mal |
šiju, počeše da im dobacuju pogrde. Čaršinlije su skakali sa ćepenaka i mašući bagavim nogama t |
adijino sijeno.{S} Uh!</p> <p>I oni čaršinlije se prepali, ako su i pijani vide: odviše je.{S} |
vidio tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u širokoj haljini od zelena somota, s malom glavom nad ovr |
a i <pb n="37" /> ljepljiva od šećera i isparivanja, bi čekali da pukne top i vodili duge razgo |
e može da se digne.</p> <p>Tu su pjesmu ispjevale srebreničke ciganke neke godine, kad je Gjerz |
omjerna jela i pušeći ne može održati i ispovjedi se mladom Bakareviću, vitku mladiću zelenih o |
pomičnih pendžera.</p> <p>Jedno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, r |
dubokim borama i njegove ugašene oči oživješe i planuše.{S} Povedoše govor kao prijatelji.{S} |
Gjerzelez po carevine.{S} O njegovim doživljajima toga ljeta zna se veoma malo; i on sam ih je |
Ciganka Žemka, drska i podmukla a mila životinja.{S} Gojna udovica.{S} Strazna a prevena jevrej |
o pušiti ili jesti ispred njih da im ne izazivaju želju. </note> </div> </back> </text> </TEI> |
bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.{S} Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali je |
ANDRIĆ</p> <p>PUT</p> <p>BEOGRAD</p> <p>IZDANJE S.{S} B.{S} CVIJANOVIĆA</p> <p>1920.</p> </div> |
raju se čakšire, i onako kratke noge mu izgledaju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od |
i baba i Arnaut; okrenu se i kao slijep izidje na ulicu.</p> <p>Nadimao se od gnjeva.{S} Ne moć |
njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje su muklo dahćuć |
jemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje ledinom koju je mal |
se gubi strah i respekt i kao da se je izjednačio s ostalima počeše mu prilaziti i započinjati |
ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez je s n |
džinica s Metaljke, <pb n="9" /> a ni džizlija sarajska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gje |
na lijevo i izgubi se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tako naglom z |
d je, idući Bakarevića kućama, prolazio izmedju Kršle i Turbeta zastade pred kućom na uglu.{S} |
vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Stambola.</p> <p>Oko kapije se sakup |
u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Silom je sklapao oči. |
gostima, pred njim sir i rakija; oni se izmjenjuju odlaze i dolaze, a on bez prestanka pije, na |
vijeta vidio, Jekatarina!{S} Koliko sam ja svijeta obišo. —</p> <p>On sam nije više znao bi li |
e na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja vama sad, za dušu vam se firaunsku!</p> <p>On se diž |
ljo!</p> <p>— Povuci, potegni!</p> <p>— Jaalah!</p> <p>A cigančad što su se ispela po granama g |
metnućemo jabuku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno je |
p> <p>Gjerzelez je stajao časak onako s jabukom u ruci, a onda se okrenu, vidje da nema Fočaka |
.{S} Kad bi kod direka maši se rukom za jabuku, ali alčaci objesili jabuku hotimice visoko, pa |
se rukom za jabuku, ali alčaci objesili jabuku hotimice visoko, pa je ne dohvati prvi put nego |
a.</p> <p>— A vi se potecite; metnućemo jabuku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, |
juljačke objesiše o koncu uvelu, crvenu jabuku, zategoše konac ispred dvojice trkača i iskupiše |
emu svom snagom već zaboravljen gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja pa ma kog |
pogledaj, Zemko!</p> <p>— Nemoj, pašće, jadna!</p> <p>— Ako, na meko će!</p> <p>— Evo joj jastu |
d do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, |
} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom</hi>, crvene su kite bile bijelca |
> <p>Glas je bio tup od ljutine,</p> <p>Jahao je kasom, mekotom i prečacem; da on vidi kakvi su |
agom stajao tako časak, mrk kao oblak i jak kao sama zemlja.{S} Nije znao šta da počne i na kog |
ezu udari krv u glavu.{S} Ta stvar tako jasna i vjerovatna i nepovratno istinita: da u toj kući |
e može kao ni do Boga?{S} A isti čas je jasno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruke i |
čeznu za sobnim vratima iza kojih se ču jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je spustio ruke n |
e tek na Hisetima i zakrenuo, sad već s jasnom namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno mal |
vojkom.{S} Po danu bi spavala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bo |
ojice Morića sa plavom glavom na vrelim jastucima i grozničavih očiju slušala šapat svoje stare |
<p>— Ako, na meko će!</p> <p>— Evo joj jastuka!</p> <p>— Ha, ha, h-a-a-a!</p> <p>— Jih!{S} Lju |
govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade |
Bakijama.{S} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s dihvanane ugledala gdje ih vode.</p> <p |
ne se ide ravno!</p> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad d |
e, jesi li ti nahodio u vašim knjigama, je li djunah po vašem zakonu da djevojka vaše vjere — g |
njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebrenička kotlina od pjesama i potoka |
na starica, izmećarica smežuranih ruku, je kumala sitnim pjeskom avlinska vrata, kad se jedno k |
od srdžbe šta čini, stao <pb n="13" /> je sedlati konja i puniti bisage.{S} Opremio se je sve |
<p>Gjerzelez je ćutao.{S} Stariji Morić je govorio neveselim i pomalo dobrostivim tonom očajnih |
i čelo.{S} Tako je sjedio dugo.{S} Noć je odmicala.</p> <p>U neko doba osjeti studen i neugodn |
trugao mandal. — Tako je stajao.{S} Još je ostalo malko sada <pb n="34" /> več besmislenog smij |
u čudu se pitala „u koga se umetnu", da je rad nje grad lud i kuća nemirna, a ona bi je slušala |
vijeća pa tako i ljude raznih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{S} On bi to, bezbeli, i |
ljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da zna na čemu je ili inače da pobije i polomi |
o kaurkinji.{S} Hoće da ide po nju, da je otme i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već pribojav |
esno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da zna na čemu je ili inače da pobi |
i tad umotanu u bošću kao Turkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer |
či mu zažagrile i lice sja, a osjeća da je nemoćan, i lak je, a nikako ne može da se digne.</p> |
adilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, pokrsti.</p> <p>Poslije prvih jese |
a još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku tako ravan i tako dug; da nikad ne |
puni strah.{S} Više nije bilo sumnje da je srdit i da nešto smišlja.{S} Prvi iščeze Mostarac, a |
ne može da se sabere.{S} Prisjeća se da je htio nekog da bije; htio je nekog da upita šta je ov |
jaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično nizak i zdepast i da hoda sporo i raskorače |
stavljala; vidilo se da teško diše i da je blijedja, ali ona se dizala i dizala, i svaki put ka |
vija dok se konačno, valjda vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli i spretno ne završi |
aća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da je na sve tužbe radi njihovih zuluma i ispada stigo iz |
a radi ni zašto radi i sav presrećan da je došao čas kad će snaga da progovori.</p> <p>Izidoše |
tka tjeskoba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i veselije.</p> <p>Z |
o je sve, i pričajući i sam se čudio da je cio dogadjaj, kad se drugom kazuje, tako malen i nez |
rakiju; Gjerzelezu se isprva činilo da je kisela.{S} Ali svi su ga nudili mezetom, a dan je bi |
h je odmah zaboravljao. Čulo se samo da je počinio mnoge ludosti radi udovice jednog ušćupskog |
rvi put nego se morade zaskočiti i onda je otrže s koncem zajedno.</p> <p>Medju gledaocima urne |
zagledajući ne bi li koga vidio i onda je, trgnuvši žestoko dizginom, izveo uzrujana bijelca n |
dovice jednog ušćupskog trgovca i da ga je ogulila neka Jevrejka što je hodila s čalgidžijama i |
b n="20" /> berberin s Bistrika koji ga je liječio hapovima i kadovima, a nikom nije htio reći |
trah; svi su bili čuli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izme |
panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na njemu zveknu srma i oružje; odmah se u nje |
a nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad su ležali na šil |
da razdvoji ovaj dernek od onoga što ga je bolestan slušao nego mu se sve mješa, pjesme i svirk |
svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribeg |
u smrčevine; držeći je u stranu, jer ga je dim gušio i iskre obasipale, uputi se, lagano se pov |
</p> <p>— Hm!</p> <p>— Još jedan čas ga je gledao a onda se hladno okrenu i podje brže.{S} U ti |
bije i psuje mu ćemane i onoga ko mu ga je napravio, a stariji Morić mu zaustavlja ruku i miri |
kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci.</p> <p>Ona se zvala Katin |
i vraćala u strmom padu u dubinu njega je prolazila neka slatka tjeskoba i jezovita strepnja k |
uku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, |
evenkušu s Bistrika, <pb n="38" /> koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i čevrme |
la šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, pokrsti.</p> |
nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah; svi su bili čuli za njega, ali ga j |
e mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila svezana na jednoj takiši i vila se visoko zajed |
ljačku se popela Zemka.</p> <p>Ta Zemka je bila puštenica, i to već po treći put, vitka, zeleni |
a ispred svih soba okolo na okolo, išla je uska i klimava drvena dihvanana, po njoj su bez pres |
rukom Gjerzelezova koljena.{S} Obećala je da će razviditi, ali da nema nade, jer se do djevojk |
opac i uzimala sve veći zamah.{S} Imala je blijedo lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju |
daju iznad grada i preko Igmana, ostala je tamna i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja g |
šarenih ciganskih haljina; prevladavala je crvena.{S} Pilo se, jelo, trčalo, smijalo, valjalo i |
noći bi primala bogatije gospe.{S} Bila je ozuška, krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je po |
djeg grijeha i tudje nevinosti.{S} Bila je debela i visoka starica sa smedjim okruglim očima; u |
e nekim puteljcima prema drumu.{S} Bila je tamna noć s mnogo zvijezda, i studeno.{S} Vrludao je |
pristade.</p> <p>Na vrh brežuljka bila je zelena ravnica okružena velikim i rijetkim borovima, |
jci.</p> <p>Ona se zvala Katinka i bila je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o ko |
avjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina, kao da |
> <p>— Neka, neka, dobro došo! govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je |
ijedo lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju brega i ocrtavala se na horizontu, njene dimi |
; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je obazira |
o svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na |
bijelu plohu avlinskih vrata za kojima je škripala brava i strugao mandal. — Tako je stajao.{S |
m brkom i velikim tamnim očima u kojima je uvijek plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad već njego |
lednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, o |
ikovala zenica.</p> <p>Za nekoliko dana je posve iščezao čarobni krug oko Gjerzeleza; jedan po |
alo je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila borove i ravnicu i zaostalu čeljad. |
ućutalo od straha i zorta.{S} Ta tišina je Gjerzeleza još više dražila i izazivala.{S} Udarao j |
rina, kao da čeka.</p> <p>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odes |
ka razumjevanja u velikim očima.{S} Ona je često po vazdan plakala ne znajući kud će sa životom |
sa svojom proklinjanom ljepotom.{S} Ona je klela samu sebe i grizla se i uzalud se mučila, u sv |
Gjerzelezu se jezik plete.</p> <p>— Ona je... moj dušmanin.</p> <p>Otima se, diže, širi ruke i |
ko i rastavljajući riječi:</p> <p>— Ona je kao kruška jerbasma, glatka a meka. — Asli je žena l |
djevojke.{S} S ostatkom očeva novca ona je kupila tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom |
aci objesili jabuku hotimice visoko, pa je ne dohvati prvi put nego se morade zaskočiti i onda |
go.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>Stara je snizivala i dizala glas, nišući glavom kao nad gubit |
ga zapitkivati i dražiti.</p> <p>— Šta je, šta si se smrko? — Ostarilo se, Gjerzeleze, bogami! |
kog da bije; htio je nekog da upita šta je ovo s njim, ali bilo se naoblačilo i kasna noć; i ni |
{S} Neko dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo ispusti iz ruku džugum i pobježe p |
svojoj velikoj nevinosti, da dokuči šta je to „bezobrazno i tursko“ na njoj što zaludjuje muška |
varka?{S} Da njega ne magarče?{S} Kakva je ovo šala opet?{S} I kakve su to žene do kojih se ne |
} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s dihvanane ugledala gdje ih vode.</p> <p>Njihova ve |
vali na iftar.{S} I jedno predveče, kad je, idući Bakarevića kućama, prolazio izmedju Kršle i T |
le srebreničke ciganke neke godine, kad je Gjerzelez svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je |
i ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari preselila se u jednu od onih malih lanćić |
ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribegovoj kćeri pod pendžer.{S} A on se ne |
e izgubio u društvu s njima.{S} Sad kad je bio tri stotine koraka daleko od njih i valjao se pr |
merhaba</hi> i udje u kahvu.{S} Sad kad je sišao s konja, kao s nekog pjedestala, poče da se gu |
pobije i polomi sve oko sebe.{S} I kad je tako, gegajući se umorno u bokovima i mašući rukama, |
n bi to, bezbeli, i učinio, a ovako kad je On tako uredio onda treba da se svak moli Bogu po sv |
ći uvjek samo za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio |
ovjek koji se žestoko uduri.</p> <p>Sad je bilo mračnije.{S} Iza Kršle su kosmati i krivonogi s |
li razabrati izraz lica, ali taj pogled je bio opasan.{S} U jedan čas kao da svi osjetiše da su |
same pomisli na jelo.</p> <p>Drugo veče je izišao iz kahve, prigledao konja i bio zadovoljan je |
vrijeme, trže staricu za rukav i uvuče je u avliju — Gjerzelezu se ukrstiše u očima gipki i ve |
Usiljava se da trči što bolje i bijaše je dobro pristigao kad ona najednom zakrenu na lijevo i |
e prepali, ako su i pijani vide: odviše je.{S} Samo oba Morića sjede, pucaju iz malih pušaka, p |
/p> <p>A Zemka se umorila.{S} Cigančice je prestaše otiskivati, zamasi su bivali sve manji, još |
e, tako malen i neznatan.{S} I nehotice je širio, uvećavao i uplitao sjećanja iz drugih susreta |
ki čas prekidala i ponavljala.{S} Sunce je dobro sjalo.{S} Odjednom ga steže oko vrata i proli |
jeo, pa ga piće obuzima naglo.{S} Sunce je zašlo.{S} Ide hladan vjetar, šume borovi; dim sa vat |
{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i <pb n="37" /> ljepljiv |
rije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete oko kuće, a mnogo va |
pod sobom; bio je izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao potrbuške, up |
oljenima, idući sve više na lijevo gdje je obala bila manje strma, i sve je to činio kao u snu. |
poče da ga raspasuje. —</p> <p>Poslije je legao položivši glavu na njen skut, dok mu je ona mi |
da se gubi strah i respekt i kao da se je izjednačio s ostalima počeše mu prilaziti i započinj |
a primi se u okrug plasta vatra koja se je sve više penjala dok se konačno ne pretvori u velik |
e pretvori u velik stup plamena koji se je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{S} Pucke |
nog kaludjera.{S} Bio je poguren ili se je samo činio, da stariji izgleda.</p> <p>— Jesi li ti, |
po svijetu „u trgovini“, a u stvari se je satiro idući uvjek samo za jednom strasti.{S} Sad je |
ti konja i puniti bisage.{S} Opremio se je sve zagledajući ne bi li koga vidio i onda je, trgnu |
tajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je obazirao.</p> <p>Kad su bili kroz donju čaršiju, poč |
atko.</p> <p>A on ih samo gleda.{S} Sve je u njemu mirno, bol se slegao i srdžba se ohladila, s |
o gdje je obala bila manje strma, i sve je to činio kao u snu.</p> <p>Nakon duga vremena i mnog |
ga ljeta zna se veoma malo; i on sam ih je odmah zaboravljao. Čulo se samo da je počinio mnoge |
a.{S} Kako nisu smjeli pušiti i kako ih je morila žedj govorili su isprva veoma malo, i pogleda |
im nemirom u svakom mišiću Gjerzelez ih je slušao, smijao se pa i sam pokatkad pričao, zaplićuć |
i uze veliku glavnju smrčevine; držeći je u stranu, jer ga je dim gušio i iskre obasipale, upu |
tavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onako mladu i punu kao grozd, on nije mogao ni na ča |
edi od želje, sate na prozorima, loveći je pogledom po avliji.{S} A kad god bi izišla ugledala |
irna, a ona bi je slušala, skopčavajući ječermu na grudima, bez tračka razumjevanja u velikim o |
zida proviruje loza.</p> <p>Prema kući je bila halvedjinica iz koje ga neko viknu.{S} Sa mirni |
ispod prozora i udarali na vrata, da bi je majka, ni krivu ni dužnu, grdila i u čudu se pitala |
d nje grad lud i kuća nemirna, a ona bi je slušala, skopčavajući ječermu na grudima, bez tračka |
ikad nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vodiji zorom na ranu misu u Latinluk, i tad umotanu |
i, daleko poznati po zlu.</p> <p>Mladji je učio stambolsku medresu pa pobjego čim mu je otac um |
vjedjama kao da su venule.{S} A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepši momak u cijelom |
jaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao službeno.{S} Dva fratra iz Kreševa koji su i |
tarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.{S} Govorili su da jeGruzijanac |
udog Alije, žuta i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj školi.</p> <p>Dešavalo se, poslije b |
da ide gore po nju, dok ga Fočak, koji je potpuno zavladao njim, ne zaustavi i posadi, svjetuj |
došlo podbulo i zlo kao u čovjeka koji je na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja vama sad, z |
ki konci za njegove ruke i da — po koji je to put već u životu!? — ne može nikako da shvati lju |
{S} Bio je sin prizrenskog trgovca, ali je živio uvjek po svijetu „u trgovini“, a u stvari se j |
uću, jer je prodavala bez i čevrme, ali je živila ne toliko od svog beza koliko od tudjeg grije |
Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali je prije smrti zvao popa i umro kao hrišćanin.{S} Kći m |
ratom na skitnju i raspušten život, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa.{S} I pored sv |
a mi, efendija, ima dva dana.{S} Odveli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje |
kruška jerbasma, glatka a meka. — Asli je žena latinskog mileta vruća od svake druge žene.</p> |
jeGruzijanac <pb n="40" /> ali u stvari je bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.{S} |
To je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>Stara je snizivala i dizala glas, nišu |
ovca ona je kupila tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer neka |
djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona dodade nešto sluškinji i ostade časak o |
lice sja, a osjeća da je nemoćan, i lak je, a nikako ne može da se digne.</p> <p>Tu su pjesmu i |
!</p> <p>— Ne vidi se, more, daleko nam je kućama, izginućemo!</p> <p>Na jednom mladji Morić sk |
su kmetove bili isprodavali.{S} Još im je ostao samo veliki han na Varoši i njihova čuvena mor |
onom sahranili na Bakijama.{S} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s dihvanane ugledala gd |
vska kuća na Kovačima.{S} U toj kući im je živila stara majka i jedina sestra, malo, grbavo i b |
plinjuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedj |
že preći!{S} Da on vidi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> |
i uzalud tražeči riječi.{S} A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvorenih vrata i nepomičnih p |
ruke.{S} Bilo mu je mučno.{S} Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskr |
> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišlje |
, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo kratak odmor i kome valja dalje putovati.</ |
izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Silom je sklapao oči.{S} Htio je da produži taj čas bez misli |
elez podje uz brijeg.</p> <p>Za večerom je glasno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo |
{S} Ali svi su ga nudili mezetom, a dan je bio topal i lijep; pilo se, i kad god bi iskapio do |
njeni da žive u strahu.{S} I svaki dan je bivala ljepša.</p> <p>Otad zaredaše Gjerzelezu popod |
o, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutradan je ugledao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{ |
.{S} Gušio se riječima.</p> <p>Sutradan je ustao iza podne i odmah se zaputio kući kraj Turbeta |
i tuku ih, naizmjence.</p> <p>— Dockan je, pustite nas, slatke age!</p> <p>— Ne vidi se, more, |
ći glavom kao nad gubitkom.{S} Arnautin je gledao preda se.{S} Nije se nikako moglo znati šta m |
.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom</hi>, crvene su kite bile bijel |
udivljena i poštovanja. <pb n="7" /> On je nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala |
iz Višegrada odbila mu se hrana.{S} On je sjedao za sofru i pušio bez svake mjere mnogo, ali m |
m glavom nad ovratnikom od krzna.{S} On je ćutao.{S} Nagovarali su ga da iza podne podju na der |
Aman!</p> <p>Gjerzelez je planuo.{S} On je skakao od same <pb n="8" /> pomisli da se ti nježni |
prilaziti i započinjati razgovor.{S} On je rado razgovarao, zanoseći malo na arnautsku, jer se |
ovarati, odgovarati i zadirkivati, a on je samo blaženo širio ruke i sijevao očima.</p> <p>U to |
ulja Zemka u velikom smjelom luku, i on je lovi očima i jeza ga prolazi čas vrela čas hladna, i |
ori pravo.{S} U razdražljivoj šutnji on je nastavio put.{S} Nije mislio ni na šta.{S} Na jedanp |
ih propalica, i sa samim Gjerzelezom on je govorio povjerljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek |
uti.</p> <p>Onako raspojas i zadihan on je razroko, još uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gd |
škom kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u nje |
ica s podrugljivim osmijehom.{S} Pričao je sve, i pričajući i sam se čudio da je cio dogadjaj, |
a steže oko vrata i proli znoj.{S} Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrbe zelene, ali |
gnjevom i suvišnom snagom.</p> <p>Išao je tup i ubijen.{S} Nijedne misli u glavi, samo se crve |
s mnogo zvijezda, i studeno.{S} Vrludao je dugo, a vraćajući se hanu sustiže na drumu jednog ka |
ika.</p> <p>U oči samog ramazana stigao je u Sarajevo.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska po |
las je bio tup od ljutine,</p> <p>Jahao je kasom, mekotom i prečacem; da on vidi kakvi su ti pr |
na pomoć, beg-efendija; eisadile! vikao je kaludjer odmičući brzo.</p> <p>U jutro su Gjerzeleza |
još više dražila i izazivala.{S} Udarao je na vrata, ali su sva bila, kao ukleta, zatvorena.</p |
sno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad su |
štajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko prignu |
jeti nešto toplo i prhko pod sobom; bio je izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Ta |
ale i šibale vrbovim grančicama.{S} Bio je Gjurdjevdan.</p> <p>U kahvi zateče dva brata Morića. |
stiže na drumu jednog kaludjera.{S} Bio je poguren ili se je samo činio, da stariji izgleda.</p |
i ili da se hvali; i prekinu se.{S} Bio je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruj |
i jedan stari poznanik Arnautin.{S} Bio je sin prizrenskog trgovca, ali je živio uvjek po svije |
mni stari han u obliku pravokutnika bio je pun kao šip.{S} Sobe su bile uske i zbijene kao ćeli |
ti zrakom paučina kao svila.</p> <p>Bio je ramazan i danju je sve mirovalo ali noću se grad pro |
vida i povrati mu stari kas.</p> <p>Bio je šutljiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzele |
ali i odjekivali koraci putnika.{S} Cio je han zaudarao štalama i bravetinom, jer su se u dnu a |
e smio da u oči pogleda konju.{S} Nudio je zdravu medžediju ko mu ga izvida i povrati mu stari |
epnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i veselije.</p> <p>Zemka se nije zaustavljala; |
ilovala suncem opaljenu šiju.{S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pred očima su mu |
neriješena i teška u njemu.{S} Govorio je kao u snu, nepomičan.</p> <p>— Koliko sam svijeta vi |
nije znalo zašto je izbjegao.{S} Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali je prije smrti zvao p |
sjeća se da je htio nekog da bije; htio je nekog da upita šta je ovo s njim, ali bilo se naobla |
gjaji.{S} Silom je sklapao oči.{S} Htio je da produži taj čas bez misli želje, da što bolje otp |
se kupiti i neki Sarajlije.{S} Dolazio je mlađi Bakarević, pa Dervišbeg sa Širokače, ridj i po |
i spretno ne završi nekom pričom: kako je Bog dragi stvorio svakojaka šarena cvijeća pa tako i |
davno zaboravio.{S} Samo se sjeća kako je slab i ranjen ležao; ispod otvorena prozora mu pljus |
jerzelez nije mogao da jede!{S} Od kako je iz Višegrada odbila mu se hrana.{S} On je sjedao za |
S} Isprva se dočekivao na noge ali kako je obala bivala sve strmija izgubi ravnotežu i skotrlja |
edan, nesrećan, slavan i smiješan, tako je obišao Gjerzelez po carevine.{S} O njegovim doživlja |
o gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao potrbuške, upirući se na ruke.{S} Bilo mu je m |
u i stade da hladi ruke i čelo.{S} Tako je sjedio dugo.{S} Noć je odmicala.</p> <p>U neko doba |
škripala brava i strugao mandal. — Tako je stajao.{S} Još je ostalo malko sada <pb n="34" /> ve |
a od pjesama i potoka, a on leži i tako je <pb n="24" /> slab da ne može sam ni maštrafu s limu |
/> a ni džizlija sarajska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dije |
rkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do nj |
naličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila |
svih strašnih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bilo golobrado i rumeno s na |
već davno nije bilo žive duše.{S} Bilo je tamno.{S} Osjeti ravno i tvrdo tlo pod nogama i tek |
gmana, ostala je tamna i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, v |
je uvijek plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad već njegovo lice bilo hladno i mrtvo; on se rasp |
čas da posumnja u svoje pravo; potrebno je samo da ruku pruži!</p> <p>Jedan čas je gledao, rask |
agovima još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku tako ravan i tako dug; da nik |
tinka, voće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Je |
, pa vele, da sakrijemo djevojku.{S} To je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>St |
ovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je prošao pušeći.<ref target="#N1" /> Pokušali su da za |
</p> <p>Bio je šutljiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od |
sinovi onog starog sarajskog Morića što je bio čuven radi svog bogatstva i svoje pobožnosti i š |
ca i da ga je ogulila neka Jevrejka što je hodila s čalgidžijama iz Selamika.</p> <p>U oči samo |
eke.</p> <pb n="41" /> <p>I ta ruka što je osjeća na sebi, jeli to ruka žene? — Mlećauka u krzn |
u svojoj blizini više nikad „ništa što je žensko...{S} Ni mačke!...{S} Ni mačke!...“ Ali na je |
jina i odstojanje su mu vraćali sve što je izgubio u društvu s njima.{S} Sad kad je bio tri sto |
svog bogatstva i svoje pobožnosti i što je umro na hadžiluku.{S} A oni bijahu lole i rasipnici, |
skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bilo golobrado i rumeno s napućenim usnama kao u raz |
e kaludjeru kao da ga pita za nešto što je on lično skrivio.</p> <p>— A reci ti meni zašto se v |
ljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svoj |
je bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.{S} Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali |
p>Na jednom mladji Morić skoči, njegovo je golobrado lice problijedilo i došlo podbulo i zlo ka |
erzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin bio nepomičan u svom miru sa smiješkom i be |
za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Stambol |
" /> koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i čevrme, ali je živila ne toliko od s |
e, prigledao konja i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} Uputio se nekim puteljcima |
.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do njih bila islahana, za čitav |
a na bensilahu i tozlucima.{S} Kaludjer je, <pb n="19" /> na čudu, kaskao za njim.{S} Kad su bi |
e ne može kao ni do Boga?{S} A isti čas je jasno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruk |
je samo da ruku pruži!</p> <p>Jedan čas je gledao, raskoračen i zažmirivši malo na desno oko, a |
.</p> <p>— Kučko!{S} Kučko!</p> <p>Glas je bio tup od ljutine,</p> <p>Jahao je kasom, mekotom i |
ar gdje se vrzete oko kuće, a mnogo vas je, pa vele, da sakrijemo djevojku.{S} To je, dušo, niš |
n razgovor, turski a šapatom.{S} Arnaut je govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek lež |
odne zateče Arnauta i Gigušu.{S} Arnaut je kimao glavom.</p> <p>— Hej, hej otišla, otišla!</p> |
ijedo lice s podstriženim brcima Arnaut je govorio polako i rastavljajući riječi:</p> <p>— Ona |
se i udario rukom po koljenu i dva put je viknuo za njom:</p> <p>— Aman!</p> <p>Gjerzelez je p |
<pb n="16" /> <pb n="17" /> <p>Na Uvcu je Gjerzelez preskočio rijeku i podbio konja tako da su |
ljuska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdanski dernek i ciganke po prvi put pjevaju |
kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari presel |
krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danj |
ao svila.</p> <p>Bio je ramazan i danju je sve mirovalo ali noću se grad prolamao od svirke, si |
, ni pendžera, ni Nuribegove kćeri koju je davno zaboravio.{S} Samo se sjeća kako je slab i ran |
avlije i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pretrčao.{S} A kad malo poodmače on vidje |
icom.{S} Na zapadnom, otvorenom obronku je stajao plast sijena, ogradjen plotom od ševara i oču |
o; ljudi ga tapšu po ramenu, lažu da mu je poručila ovo ili ono, a on se odmah diže da ide gore |
i odmah poče da se diže.{S} U očima mu je još titrao sjaj ali tu je bilo mračno.{S} Napipa vod |
kao djeca, neuka i luda, kao dijete mu je svak ko nije vidio tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u š |
ao popa i umro kao hrišćanin.{S} Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ž |
govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega |
ao položivši glavu na njen skut, dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju.{S} Pripio je lice |
bovi krše u njegovim prstima.{S} Bol mu je zadavala ta nježnost i ljepota u njegovoj blizini.{S |
io stambolsku medresu pa pobjego čim mu je otac umro i dao se s bratom na skitnju i raspušten ž |
trbuške, upirući se na ruke.{S} Bilo mu je mučno.{S} Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula jo |
se slegao i srdžba se ohladila, samo mu je još teško.{S} Gleda ih i dolaze mu kao djeca, neuka |
erzelez, a lice mu sja od zanosa što mu je neko osporava i što može da se za nju bori.</p> <p>— |
šu na proljetnom nebu.</p> <p>Upravo mu je jedan bakal govorio.</p> <p>— Kad sam čuo, džanum, d |
} U govoru je bio nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao što to biva kod ljudi od djel |
, da je vidi, da je ima, da zna na čemu je ili inače da pobije i polomi sve oko sebe.{S} I kad |
na vrzo oko Skoplja i Peći.{S} U govoru je bio nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao |
se visoko zajedno sa Zemkom, s ledja su je <pb n="22" /> otiskivale cigančice, a ona se raskril |
icu i rijeku pod brijegom.{S} Isprva su je svi mučke i udivljeno gledali, ali domala započe smi |
j od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući od sušice, ležala sestra dvojice Morića sa p |
orovima, a otvorena prema zapadu.{S} Tu je bio ciganski dernek.{S} Gorile su vatre.{S} Tukli bu |
io djevojku u bijeloj kući na uglu i tu je gubio dane i nije odmicao iz halvedjinice vrebajući |
S} U očima mu je još titrao sjaj ali tu je bilo mračno.{S} Napipa vodu i stade da hladi ruke i |
mokraćom od muška djeteta, a Djerdjelez je samo ćutao, sagibao se, ogledao kopita, i nije smio |
a, lepršale i šibale nebo.{S} Gjerzelez je, sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima njen zamah i |
ili da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutrad |
a njom:</p> <p>— Aman!</p> <p>Gjerzelez je planuo.{S} On je skakao od same <pb n="8" /> pomisli |
s ovolikim Turčinom. '</p> <p>Gjerzelez je koračao napred, i sam se čudio što govori s kaludjer |
ti otišao spava sama.</p> <p>Gjerzelez je ćutao.{S} Stariji Morić je govorio neveselim i pomal |
smije krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je stajao časak onako s jabukom u ruci, a onda se okren |
u jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je spustio ruke niza se, malko oborio glavu i dahnući v |
ga je ponio; na njemu zveknu srma i oružje; odmah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, |
rište s visokom kapijom.{S} Pod njim su jecali i škripali uski basamaci izglodani od mnogih pos |
ve iščezao čarobni krug oko Gjerzeleza; jedan po jedan približavali su mu se ovi bjelosvjetski |
stricem.{S} Tri Arnauta, salepdžije.{S} Jedan Fočak što prodaje noževe.{S} Jedan perverzan indi |
.{S} Jedan Fočak što prodaje noževe.{S} Jedan perverzan individuum koji se kazuje hodža iz Biha |
žije im.{S} Neki begovi, posavljaci.{S} Jedan blijed pitomac vojne škole u Carigradu sa stricem |
a i ne znamo.</p> <p>— Hm!</p> <p>— Još jedan čas ga je gledao a onda se hladno okrenu i podje |
rije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa strane.</p> <p>— Krila da imaš, krila da imaš, |
na proljetnom nebu.</p> <p>Upravo mu je jedan bakal govorio.</p> <p>— Kad sam čuo, džanum, da s |
trkača i iskupiše se svi, podgurkujući jedan drugog i neprikriveno se smijući.{S} Jedni se užu |
u.{S} Sa mirnim poštovanjem ga pozdravi jedan stari poznanik Arnautin.{S} Bio je sin prizrensko |
edne misli u glavi, samo se crven oblak jedan za drugim diže i rasplinjuje.{S} Nije se osvrtao, |
išlja.{S} Prvi iščeze Mostarac, a zatim jedan po jedan stadoše otpadati u svoje sobe.{S} Neki z |
ki manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari preselila se u je |
bolesti, a niko mu nije znao lijeka do jedan <pb n="20" /> berberin s Bistrika koji ga je lije |
om prometne u objest i veselje.{S} Samo jedan čas mu bi nekako i žao i stidno što se tako brzo |
je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, udešavajući tako dogovorenu komediju.</ |
S} Prolaze buljuci žena a pred njima po jedan muškarac sa velikim fenjerom.</p> <pb n="33" /> < |
o čarobni krug oko Gjerzeleza; jedan po jedan približavali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s n |
Prvi iščeze Mostarac, a zatim jedan po jedan stadoše otpadati u svoje sobe.{S} Neki zadjoše za |
ica, ali taj pogled je bio opasan.{S} U jedan čas kao da svi osjetiše da su pretjerali.{S} Dalj |
potrebno je samo da ruku pruži!</p> <p>Jedan čas je gledao, raskoračen i zažmirivši malo na de |
smiješkom i bez traga surevnjivosti.{S} Jedanput platiše neko dijete da iza ugla tanko vikne:</ |
io put.{S} Nije mislio ni na šta.{S} Na jedanput se okrenu licem u lice kaludjeru kao da ga pit |
rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od kako je iz Višegrada odbila mu se hrana.{S} |
} U toj kući im je živila stara majka i jedina sestra, malo, grbavo i bolešljivo djevojče.</p> |
ruka Jekatarine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Jekatarine se ide ravno!</p> <p>I još se jedn |
Turbeta zastade pred kućom na uglu.{S} Jedna starica, izmećarica smežuranih ruku, je kumala si |
ni ni žive duše.{S} U travi se bijelila jedna marama, ostavljena u hitnji i strahu.{S} Ta prazn |
jima žive pod državnim nadzorom, sve po jedna ili po dvi,e u svakoj kući, kupovne i cijelom gra |
društvo tek poduzelo piće, terevenče i jednako tjeraju šalu s Gjerzelezom koji napreže oči da |
vanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onako mladu i punu kao gr |
ude raznih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{S} On bi to, bezbeli, i učinio, a ovako ka |
lo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, Morići i neki momci i |
an drugog i neprikriveno se smijući.{S} Jedni se užurbali oko trkača, a drugi gledaju iz daljeg |
rmom pa došo još zdepastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza, drugi za Fočaka.{S} Mosta |
no.</p> <p>Medju gledaocima urnebes.{S} Jedni taru suze, a drugi polegli po travi pa se samo va |
a sitnim pjeskom avlinska vrata, kad se jedno krilo na pola otvori i pomoli se djevojka u svije |
<p>Redom su ga pozivali na iftar.{S} I jedno predveče, kad je, idući Bakarevića kućama, prolaz |
namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno malo dvorište s visokom kapijom.{S} Pod njim su j |
nih vrata i nepomičnih pendžera.</p> <p>Jedno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog |
i reže i glodju ostavljene kosti.{S} Sa jednog bora pade šišarika i dokotrlja se do njega.{S} O |
a je počinio mnoge ludosti radi udovice jednog ušćupskog trgovca i da ga je ogulila neka Jevrej |
čeka.</p> <p>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.{S} Govori |
u Srebrnici, jer ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribegovoj kćeri pod pendž |
o, a vraćajući se hanu sustiže na drumu jednog kaludjera.{S} Bio je poguren ili se je samo čini |
ti.</p> <p>Ljuljačka je bila svezana na jednoj takiši i vila se visoko zajedno sa Zemkom, s led |
, ostala je tamna i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući |
rodaje, oba Morića.{S} Uhvatili su ih u jednoj mehani na drumu koji vodi u Trnovo.{S} Proveli s |
</p> <p>U Kršli su se vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša se svaki čas preki |
som i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu.{S} |
S} Ni mačke!...{S} Ni mačke!...“ Ali na jednom ciganke, pošlje duga sašaptavanja i dogovora, sl |
ko nam je kućama, izginućemo!</p> <p>Na jednom mladji Morić skoči, njegovo je golobrado lice pr |
stvari se je satiro idući uvjek samo za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija |
njegovoj žalosti prohtjelo da se sva od jednom prometne u objest i veselje.{S} Samo jedan čas m |
ana Gjerzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p> <p>— Laku noć!</p> <p>— Bog ti na |
ekatarine se ide ravno!</p> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, |
kretu; onako krut, težak i pijan kad se jednom zaletio on se nije mogao zaustaviti, predje obro |
a tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom |
rević im predloži da zovnu Ivku Gigušu, jednu staru i poznatu pezevenkušu s Bistrika, <pb n="38 |
vaz, a kad je on prevari preselila se u jednu od onih malih lanćića što se redaju niz Hiseta do |
je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre, crvena |
ani preko dana, uz ramazan, ne puše, ne jedu i ne piju, nisu smjeli ni kršćani napadno pušiti i |
, poliven rakijom i umrljan pepelom.{S} Jedva se drži na nogama, krivuda i smjera čas lijevo, < |
došao nekad iz Odese.{S} Govorili su da jeGruzijanac <pb n="40" /> ali u stvari je bio Rus; i n |
la je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina, kao da čeka.</p> <p>Ta Jekatarina je bila k |
čan.</p> <p>— Koliko sam svijeta vidio, Jekatarina!{S} Koliko sam ja svijeta obišo. —</p> <p>On |
ade, a on reče mirno, s vrata;</p> <p>— Jekatarina, došao sam do tebe.</p> <p>— Neka, neka, dob |
ama, Jekatarina, kao da čeka.</p> <p>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao ne |
oće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Jekatarine |
arine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Jekatarine se ide ravno!</p> <p>I još se jednom javi mi |
u. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Jekatarine se ide ravno!</p> < |
ena haljina i bijel veo.{S} On samo što jeknu i onako razgolićen i uzrujan pruži ruke put nje, |
na šiljtetu teško dišući od prekomjerna jela i pušeći ne može održati i ispovjedi se mladom Bak |
/> <p>I ta ruka što je osjeća na sebi, jeli to ruka žene? — Mlećauka u krznu i somotu čije se |
na; prevladavala je crvena.{S} Pilo se, jelo, trčalo, smijalo, valjalo i bez prestanka pjevalo. |
ovorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad su ležal |
, ali mu se gadilo i od same pomisli na jelo.</p> <p>Drugo veče je izišao iz kahve, prigledao k |
de sebi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutradan je ugledao Ve |
glasno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad |
<p>U posljednje dane nije gotovo ništa jeo, pa ga piće obuzima naglo.{S} Sunce je zašlo.{S} Id |
i Gjerzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin bio nepomičan u svom miru sa smiješkom |
a je da će razviditi, ali da nema nade, jer se do djevojke ne može; i otišla, opraštajući se gl |
erzelez svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio |
o je han zaudarao štalama i bravetinom, jer su se u dnu avlije svaki dan klali ovnovi, a kože i |
čuli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Sta |
e vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da je na sve tužbe radi njihovih zuluma i |
="38" /> koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i čevrme, ali je živila ne toliko |
razgovarao, zanoseći malo na arnautsku, jer se mnogo godina vrzo oko Skoplja i Peći.{S} U govor |
glavnju smrčevine; držeći je u stranu, jer ga je dim gušio i iskre obasipale, uputi se, lagano |
kahve, prigledao konja i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} Uputio se nekim putelj |
naju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do njih bila islahana, za či |
jući riječi:</p> <p>— Ona je kao kruška jerbasma, glatka a meka. — Asli je žena latinskog milet |
ljen i lak, u silnoj snazi koja se pred jesen kupi u svakom čovjeku.{S} Sva su mjesta mila; ček |
as smrti, pokrsti.</p> <p>Poslije prvih jesenjih kiša i vjetrova bile su sarajske ulice čiste i |
e ulice čiste i vedre sa veselim sjajem jesenjih dana u zraku i na kućama, i sa prvim pjegama r |
kaludjerom.</p> <p>— A bogati, papase, jesi li ti nahodio u vašim knjigama, je li djunah po va |
amo činio, da stariji izgleda.</p> <p>— Jesi li ti, papas, odavle?</p> <pb n="18" /> <p>— Nisam |
su smjeli ni kršćani napadno pušiti ili jesti ispred njih da im ne izazivaju želju. </note> </d |
ćupskog trgovca i da ga je ogulila neka Jevrejka što je hodila s čalgidžijama iz Selamika.</p> |
{S} Gojna udovica.{S} Strazna a prevena jevrejka.{S} I Katinka, voće koje nije u hladu. — Ne, t |
ikom smjelom luku, i on je lovi očima i jeza ga prolazi čas vrela čas hladna, ispod slabina.</p |
ju.{S} Grohot i tresak, a Gjerzelezu se jezik plete.</p> <p>— Ona je... moj dušmanin.</p> <p>Ot |
ega je prolazila neka slatka tjeskoba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je |
uka!</p> <p>— Ha, ha, h-a-a-a!</p> <p>— Jih!{S} Ljuljni, Zemko!</p> <p>A Zemka se umorila.{S} C |
otiskivati, zamasi su bivali sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, |
on vidi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> </div> <pb n="14 |
Onako raspojas i zadihan on je razroko, još uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gdje su se <pb |
i kod hana Gjerzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p> <p>— Laku noć!</p> <p>— Bog |
{S} Sve su kmetove bili isprodavali.{S} Još im je ostao samo veliki han na Varoši i njihova čuv |
i strugao mandal. — Tako je stajao.{S} Još je ostalo malko sada <pb n="34" /> več besmislenog |
na pa i ne znamo.</p> <p>— Hm!</p> <p>— Još jedan čas ga je gledao a onda se hladno okrenu i po |
Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskra. Čulo se kako psi reže i glod |
a rakite i vrbe zelene, ali s tragovima još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljac |
aha i zorta.{S} Ta tišina je Gjerzeleza još više dražila i izazivala.{S} Udarao je na vrata, al |
m kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu. |
odmah poče da se diže.{S} U očima mu je još titrao sjaj ali tu je bilo mračno.{S} Napipa vodu i |
slegao i srdžba se ohladila, samo mu je još teško.{S} Gleda ih i dolaze mu kao djeca, neuka i l |
ko kratke noge mu izgledaju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boj |
no do Jekatarine se ide ravno!</p> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, ne |
skopčao i glavu povezao čevrmom pa došo još zdepastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza |
kšire, i onako kratke noge mu izgledaju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od ibrišima |
p> <p>On sam nije više znao bi li to da joj se tuži ili da se hvali; i prekinu se.{S} Bio je mi |
enom težinom, sve manje, sve manje, dok joj se noge ne dotakoše trave i ona sidje, zanesena i n |
mimo sve ostale ciganke.{S} Kažu, niko joj nije mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila |
</p> <p>— Ako, na meko će!</p> <p>— Evo joj jastuka!</p> <p>— Ha, ha, h-a-a-a!</p> <p>— Jih!{S} |
bi ona mogla i moja biti?</p> <p>— Jok, jok, džanum! dere se Gjerzelez, a lice mu sja od zanosa |
a ne bi ona mogla i moja biti?</p> <p>— Jok, jok, džanum! dere se Gjerzelez, a lice mu sja od z |
e u kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari pre |
ka, krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi d |
rac dade znak; konac puče, a oba trkača jurnuše.</p> <p>Leti Gjerzelez kao krilat, a Fočak se n |
kao je kaludjer odmičući brzo.</p> <p>U jutro su Gjerzeleza u ranu zoru probudili glasovi, smij |
se tek smješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stariji Morić, bezglasno i kratko.</p> |
dija sve.</p> <p>— Sikter, more, i ti i kadija.</p> <p>— Ne, neće oni na vas, nego nas cigane; |
Aman, aga, šta učini?{S} Povješaće nas kadija sve.</p> <p>— Sikter, more, i ti i kadija.</p> < |
s cigane; reći će: eto, cigani zapalili kadijino sijeno.{S} Uh!</p> <p>I oni čaršinlije se prep |
kripi koža na bensilahu i tozlucima.{S} Kaludjer je, <pb n="19" /> na čudu, kaskao za njim.{S} |
pomoć, beg-efendija; eisadile! vikao je kaludjer odmičući brzo.</p> <p>U jutro su Gjerzeleza u |
/> <p>— Nisam, beže, nego zanoćio, veli kaludjer meko, a nikako mu nije drago što se sreo ovako |
u Stambol na neku tužbu, šta li.{S} Grk kaludjer.{S} Tri Venecijanca iz Sarajeva i s njima mlad |
ojka vaše vjere — gleda Turčina?</p> <p>Kaludjer se uzvrtio i utanjio pa sve uvija dok se konač |
aćajući se hanu sustiže na drumu jednog kaludjera.{S} Bio je poguren ili se je samo činio, da s |
ti zna, ženska, ćorava posla.{S} To mi kaludjeri ne znamo; nemamo žena pa i ne znamo.</p> <p>— |
čao napred, i sam se čudio što govori s kaludjerom.</p> <p>— A bogati, papase, jesi li ti nahod |
.{S} Na jedanput se okrenu licem u lice kaludjeru kao da ga pita za nešto što je on lično skriv |
do u potok.{S} Pod rukama osjeti vlažno kamenje i <pb n="27" /> glib, i odmah poče da se diže.{ |
okovima i mašući rukama, prolazio pored kapije, ukaza mu se najednom, pred zamagljenim pogledom |
izmedju Travnika i Stambola.</p> <p>Oko kapije se sakupiše stranci i domaći.{S} Sluge mu prihva |
atiše konja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično nizak i zdepast i da h |
Tu udje u jedno malo dvorište s visokom kapijom.{S} Pod njim su jecali i škripali uski basamaci |
{S} I suhi, službeni Dizdar-aga stao na kapiju pa se smije krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je |
zroko, još uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gdje su se <pb n="12" /> izgubili.{S} I pod tom |
e, dok mu on bez prestanka puni glavu o kaurkinji.{S} Hoće da ide po nju, da je otme i posadi k |
plamen.{S} Bijesno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da zna na čemu je ili |
.{S} Jedan perverzan individuum koji se kazuje hodža iz Bihaća, a uistinu čini se da putuje svi |
čudio da je cio dogadjaj, kad se drugom kazuje, tako malen i neznatan.{S} I nehotice je širio, |
, efendija, ima dva dana.{S} Odveli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je. |
— vrišti Gjerzelez Fočaku, unoseći se i kazujući više rukama nego riječima.</p> <p>— A vi se po |
ci, Gjerzeleze, sokole!</p> <p>— Aferim kenjčino!</p> <p>Odmiče Gjerzelez i biva sve kraći, kao |
rvenoj ječermi.{S} Ona dodade nešto sluškinji i ostade časak onako prignuta u poluotvorenim vra |
ojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.{S} Po |
za sobnim vratima iza kojih se ču jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je spustio ruke niza se |
ati, papase, jesi li ti nahodio u vašim knjigama, je li djunah po vašem zakonu da djevojka vaše |
u pezevenkušu s Bistrika, <pb n="38" /> koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i č |
od sijena primi se u okrug plasta vatra koja se je sve više penjala dok se konačno ne pretvori |
o zidovima.{S} Raznolika su bila čeljad koja su tu zapela na svom putu.</p> <p>Suljaga Dizdar, |
slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, pokrsti |
se, diže, širi ruke i polazi put Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crve |
počeše podvriskivati i dovikivati ženi koja nije ništa čula.</p> <p>— Aha! ’vamo pogledaj, Zem |
elez ide, opaljen i lak, u silnoj snazi koja se pred jesen kupi u svakom čovjeku.{S} Sva su mje |
rpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskra. Čulo se kako psi reže i glodju ostavljene k |
sima i svako razumijevanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onak |
n je nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah; svi su bili čuli za njega, ali |
zapise, nakite od korala i prstenje na koje sam urezuje inicijale.{S} I čitava gomila kiridžij |
ljad.{S} Svi se stadoše razilaziti, kud koje.{S} Svirači su drhtali.</p> <p>— Aman, aga, šta uč |
a prevena jevrejka.{S} I Katinka, voće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo |
o hanu stade ršum i lom.{S} Neko dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo ispusti iz |
puti i koji su to od-plavljeni mostovi koje on ne može preći!{S} Da on vidi!</p> <p>Za njim je |
> <p>Prema kući je bila halvedjinica iz koje ga neko viknu.{S} Sa mirnim poštovanjem ga pozdrav |
p>Suljaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao službeno.{S} Dva fratra iz Kreševa koji |
Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.{S} Govorili su da jeGruzi |
ice ludog Alije, žuta i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj školi.</p> <p>Dešavalo se, posl |
diže da ide gore po nju, dok ga Fočak, koji je potpuno zavladao njim, ne zaustavi i posadi, sv |
Kazivalo se da su poslanici iz Mletaka koji idu kopnenim putem na Portu; imali su i teskeru od |
ilo i došlo podbulo i zlo kao u čovjeka koji je na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja vama s |
jedan <pb n="20" /> berberin s Bistrika koji ga je liječio hapovima i kadovima, a nikom nije ht |
ika kuća sa bezbrojnim oholim prozorima koji gledaju iznad grada i preko Igmana, ostala je tamn |
onačno ne pretvori u velik stup plamena koji se je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{ |
ovao službeno.{S} Dva fratra iz Kreševa koji su išli u Stambol na neku tužbu, šta li.{S} Grk ka |
a on vidi kakvi su ti provaljeni puti i koji su to od-plavljeni mostovi koje on ne može preći!{ |
i da hoda sporo i raskoračeno kao ljudi koji nisu navikli da hode pješice.{S} Ruke su mu bile n |
opravljali argati i robijaši.{S} A svi koji su iz Sarajeva putovali na istok zaustavljali su s |
smisla i značenja, kao što čini čovjek koji se žestoko uduri.</p> <p>Sad je bilo mračnije.{S} |
naut je govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.{S} O |
če i jednako tjeraju šalu s Gjerzelezom koji napreže oči da u mraku razazna Zemkin lik, dok mu |
e noževe.{S} Jedan perverzan individuum koji se kazuje hodža iz Bihaća, a uistinu čini se da pu |
vode mutni i strašni nagoni.{S} Arapin koji prodaje lijekove i zapise, nakite od korala i prst |
retanki konci za njegove ruke i da — po koji je to put već u životu!? — ne može nikako da shvat |
Uhvatili su ih u jednoj mehani na drumu koji vodi u Trnovo.{S} Proveli su ih kroz svo Sarajevo. |
m zakrenu na lijevo i izgubi se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tak |
zanjiha i iščeznu za sobnim vratima iza kojih se ču jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je sp |
ovo šala opet?{S} I kakve su to žene do kojih se ne može kao ni do Boga?{S} A isti čas je jasno |
veliku bijelu plohu avlinskih vrata za kojima je škripala brava i strugao mandal. — Tako je st |
kružio precrnim očima, kao u kunića, u kojima se nije razlikovala zenica.</p> <p>Za nekoliko d |
im crnim brkom i velikim tamnim očima u kojima je uvijek plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad ve |
edaju niz Hiseta do u Donje Tabake, i u kojima žive pod državnim nadzorom, sve po jedna ili po |
o napora on se nadje na rubu ravnice na kojoj već davno nije bilo žive duše.{S} Bilo je tamno.{ |
e Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču |
se.{S} Bio je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Si |
čeva novca ona je kupila tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodje |
no!</p> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne do |
petka, ni pendžera, ni Nuribegove kćeri koju je davno zaboravio.{S} Samo se sjeća kako je slab |
ha iz avlije i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pretrčao.{S} A kad malo poodmače on |
ek tada iznemože potpuno.{S} On pade na koljena, dočeka se na ruke i osjeti nešto toplo i prhko |
neprestano doticala rukom Gjerzelezova koljena.{S} Obećala je da će razviditi, ali da nema nad |
rukama za travu i ogranke, odupirao se koljenima, idući sve više na lijevo gdje je obala bila |
daju.{S} Nakašljao se i udario rukom po koljenu i dva put je viknuo za njom:</p> <p>— Aman!</p> |
da bi to sve moglo biti besposlenjačka komedija.{S} Na tu ga misao svega prože plamen.{S} Bije |
n Mostarac, udešavajući tako dogovorenu komediju.</p> <p>Gjerzelez odmah djipi na noge, omahnu |
jahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na njemu zveknu srma i oružje; odmah |
tranci i domaći.{S} Sluge mu prihvatiše konja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da |
šta čini, stao <pb n="13" /> je sedlati konja i puniti bisage.{S} Opremio se je sve zagledajući |
rugo veče je izišao iz kahve, prigledao konja i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} |
je Gjerzelez preskočio rijeku i podbio konja tako da su imali svi binjedjije i pribojski džamb |
> i udje u kahvu.{S} Sad kad je sišao s konja, kao s nekog pjedestala, poče da se gubi strah i |
mu virile bose i ispucale noge. Čuše se konji u štalama, a u svom ostalom hanu nije bilo ni mač |
ao kopita, i nije smio da u oči pogleda konju.{S} Nudio je zdravu medžediju ko mu ga izvida i p |
Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom</hi>, |
zi put Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene arnautske šećerleme.{S} |
iganke.{S} Kažu, niko joj nije mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila svezana na jednoj |
ustao iza podne i odmah se zaputio kući kraj Turbeta.{S} Septembarski dan, i sinoćna gorčinja g |
Hoće da ide po nju, da je otme i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već pribojava skandala, ali g |
i do Tašlihana.</p> <p>Nisu ih smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali r |
le nebo.{S} Gjerzelez je, sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima njen zamah i svaki put kad bi |
vali na istok zaustavljali su se u hanu kraj djumrukane i čekali da se dogradi most i kako tako |
valjalo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, Morići i neki mo |
u hitnji i strahu.{S} Ta praznina ga do kraja ražljuti.</p> <p>Onako raspojas i zadihan on je r |
m je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto j |
ovi Toske.{S} A i inače su bili već pri kraju.{S} Sve su kmetove bili isprodavali.{S} Još im je |
u se i momčić što poslužuje iznad glave krevelji.</p> <p>Dva dana terevenči Gjerzelez s društvo |
i balije, i rad čega to mora ona da se krije i stidi a njeni da žive u strahu.{S} I svaki dan |
>— A reci ti meni zašto se vaše žene ne kriju?</p> <p>— Eto tako — u nas zar taki adet, šta li. |
i i vila se visoko zajedno sa Zemkom, s ledja su je <pb n="22" /> otiskivale cigančice, a ona s |
</p> <p>Suljaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao službeno.{S} Dva fratra iz Krešev |
="20" /> berberin s Bistrika koji ga je liječio hapovima i kadovima, a nikom nije htio reći od |
od pogane bolesti, a niko mu nije znao lijeka do jedan <pb n="20" /> berberin s Bistrika koji |
strašni nagoni.{S} Arapin koji prodaje lijekove i zapise, nakite od korala i prstenje na koje |
ga nudili mezetom, a dan je bio topal i lijep; pilo se, i kad god bi iskapio do dna on bi vidio |
necijanca iz Sarajeva i s njima mlada i lijepa <pb n="6" /> žena.{S} Kazivalo se da su poslanic |
e da im odu, oni ih zaustavljaju najpre lijepim pa onda na silu, psuju im majku cigansku, nude |
zglodani od mnogih poseta!{S} U maloj i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bi |
dupirao se koljenima, idući sve više na lijevo gdje je obala bila manje strma, i sve je to čini |
o pristigao kad ona najednom zakrenu na lijevo i izgubi se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} |
se drži na nogama, krivuda i smjera čas lijevo, <pb n="25" /> čas desno.{S} Ciganke vrište od s |
do lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju brega i ocrtavala se na horizontu, njene dimije |
bilo sumnje da je srdit i da nešto smišlja.{S} Prvi iščeze Mostarac, a zatim jedan po jedan st |
gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašljao se i udario rukom po koljenu i dva put je viknuo z |
Ni mačke!...“ Ali na jednom ciganke, pošlje duga sašaptavanja i dogovora, složno zapjevaše:</p> |
/p> <p>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.{S} Govorili su d |
zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena |
žive u strahu.{S} I svaki dan je bivala ljepša.</p> <p>Otad zaredaše Gjerzelezu popodnevi u hal |
a stvar bila potamnjela i <pb n="37" /> ljepljiva od šećera i isparivanja, bi čekali da pukne t |
zbogom pameti! — ponijelo ga veselje i ljepota i one dimije od džambasme što lepršaju kao barj |
ma.{S} Bol mu je zadavala ta nježnost i ljepota u njegovoj blizini.{S} Gjerzelez se zanio i, na |
kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{ |
će sa životom i sa svojom proklinjanom ljepotom.{S} Ona je klela samu sebe i grizla se i uzalu |
</p> <p>Kao uvjek kad bi ugledao žensku ljepotu on izgubi u tili čas svaki račun o vremenu i is |
{S} Neki zadjoše za han i izgubiše se u ljeskovoj šumi.</p> <p>Dok se Gjerzelez primakao ne ost |
revine.{S} O njegovim doživljajima toga ljeta zna se veoma malo; i on sam ih je odmah zaboravlj |
ni.{S} Iz aščinica se širi oštar i zagušljiv zadah masla i pržena šećera.{S} Prolaze buljuci že |
keri ili sarajski momci vriskali i nakašljivali se ispod prozora i udarali na vrata, da bi je m |
ka i jedina sestra, malo, grbavo i bolešljivo djevojče.</p> <p>Upitaše se za zdravlje, oni su b |
se činilo da govori pravo.{S} U razdražljivoj šutnji on je nastavio put.{S} Nije mislio ni na |
enecijanku i uzdiše i priča svima svoju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapšu po r |
zumijevanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onako mladu i punu |
orio svakojaka šarena cvijeća pa tako i ljude raznih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{ |
ć u životu!? — ne može nikako da shvati ljude ni njihove najjednostavnije postupke, da valja da |
oju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapšu po ramenu, lažu da mu je poručila ovo il |
nedostajala riječ, kao što to biva kod ljudi od djela, i onda bi širio svoje duge ruke i kruži |
alama.{S} Dućani puni voća i kahve pune ljudi bili su po svu noć otvoreni.{S} Iz aščinica se ši |
a ga mnogo radosti; puno obećaju dani i ljudi.</p> <p>Redom su ga pozivali na iftar.{S} I jedno |
približavali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da |
se Fočak i Gjerzelez, bezrazložno, kao ljudi u piću i besposlici.{S} Fočak se šeretski uozbilj |
epast i da hoda sporo i raskoračeno kao ljudi koji nisu navikli da hode pješice.{S} Ruke su mu |
hladan i zagonetan, kao ženski pogled i ljudsko srce, diže se u njemu svom snagom već zaboravlj |
smijeh i svirka se zbrka i pomješa: na ljuljačku se popela Zemka.</p> <p>Ta Zemka je bila pušt |
oba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i veselije.</p> <p>Zemka se n |
doše na ravan, pred han.{S} Na direk od ljuljačke objesiše o koncu uvelu, crvenu jabuku, zatego |
d onda i od sada, a preko svega toga se ljulja Zemka u velikom smjelom luku, i on je lovi očima |
t Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene arnautske šećerleme.{S} Raspa |
ko joj nije mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila svezana na jednoj takiši i vila se vi |
<p>— Ha, ha, h-a-a-a!</p> <p>— Jih!{S} Ljuljni, Zemko!</p> <p>A Zemka se umorila.{S} Cigančice |
idj i podbuo od pića a sad, radi posta, ljut kao ris; i Avdica Krdžalija, sitan, mršav a žustar |
i strahu.{S} Ta praznina ga do kraja ražljuti.</p> <p>Onako raspojas i zadihan on je razroko, j |
ko!{S} Kučko!</p> <p>Glas je bio tup od ljutine,</p> <p>Jahao je kasom, mekotom i prečacem; da |
izgubili.{S} I pod tom tvrdom, debelom lubanjom kao da se počelo galiti i svitati: da se tu s |
ah sa sutonom sahranili na Bakijama.{S} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s dihvanane ug |
ačima.{S} U toj kući im je živila stara majka i jedina sestra, malo, grbavo i bolešljivo djevoj |
od prozora i udarali na vrata, da bi je majka, ni krivu ni dužnu, grdila i u čudu se pitala „u |
ajpre lijepim pa onda na silu, psuju im majku cigansku, nude im novce i tuku ih, naizmjence.</p |
samaci izglodani od mnogih poseta!{S} U maloj i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od |
i sve više na lijevo gdje je obala bila manje strma, i sve je to činio kao u snu.</p> <p>Nakon |
svojom rodjenom težinom, sve manje, sve manje, dok joj se noge ne dotakoše trave i ona sidje, z |
ihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, sve manje, dok joj se noge ne dotakoše trave i o |
estaše otiskivati, zamasi su bivali sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve |
ovezao čevrmom pa došo još zdepastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza, drugi za Fočaka |
osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje da j |
amet.{S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju mještanskom momčadi i hanskim gostima, pred njim |
širi ruke i polazi put Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene arnautsk |
kratke šetnje i to svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išl |
onda je otrže s koncem zajedno.</p> <p>Medju gledaocima urnebes.{S} Jedni taru suze, a drugi p |
ršli su se vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša se svaki čas prekidala i pona |
ud ćeš, bolan?{S} Nije ono handžinica s Metaljke, <pb n="9" /> a ni džizlija sarajska.{S} Gospo |
od džambasme što lepršaju kao barjak i miješaju se sa vrhovima borova i vedrim nebom.{S} Kao d |
Tašlihana.</p> <p>Nisu ih smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i |
oko vrata i proli znoj.{S} Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrbe zelene, ali s trago |
etnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku tako ravan i tako dug; da nikad ne bi svršio!{ |
to ga je bolestan slušao nego mu se sve mješa, pjesme i svirka i piće i čeljad od onda i od sad |
S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju mještanskom momčadi i hanskim gostima, pred njim sir i |
On je sjedao za sofru i pušio bez svake mjere mnogo, ali mu se gadilo i od same pomisli na jelo |
škivali iza prozora, a Gjerzelez izgubi mjeru i pamet.{S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju |
je iza pregratka, gdje su muklo dahćući mjesili šećer i tijesto i prostriješe im hasuru da sjed |
u Priboj i podrovali puteve na nekoliko mjesta.{S} Most su gradili tesari, a put opravljali arg |
jesen kupi u svakom čovjeku.{S} Sva su mjesta mila; čeka ga mnogo radosti; puno obećaju dani i |
plo i prhko pod sobom; bio je izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao p |
-tri koraka zaustavio i tapće nogama na mjestu, kao kad varamo djecu da trčimo tobože za njima. |
govorio povjerljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek smješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, |
je kućama, izginućemo!</p> <p>Na jednom mladji Morić skoči, njegovo je golobrado lice problijed |
sramotni, daleko poznati po zlu.</p> <p>Mladji je učio stambolsku medresu pa pobjego čim mu je |
lezu se jezik plete.</p> <p>— Ona je... moj dušmanin.</p> <p>Otima se, diže, širi ruke i polazi |
> <p>— A kao zašto da ne bi ona mogla i moja biti?</p> <p>— Jok, jok, džanum! dere se Gjerzelez |
o, dosta putnika.{S} Mali pritoci Drine nabujali su i odnijeli drveni most na putu u Priboj i p |
spod otvorena prozora mu pljuska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdanski dernek i ci |
mogla goveda da dohvate. <pb n="26" /> Nadje plast u mraku ali zadugo nije htjelo sijeno da uh |
Nakon duga vremena i mnogo napora on se nadje na rubu ravnice na kojoj već davno nije bilo žive |
je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>Stara je snizivala i dizala glas, nišući |
ajku cigansku, nude im novce i tuku ih, naizmjence.</p> <p>— Dockan je, pustite nas, slatke age |
kao da ih naglo osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije b |
lje i bijaše je dobro pristigao kad ona najednom zakrenu na lijevo i izgubi se na putu koji vod |
ama, prolazio pored kapije, ukaza mu se najednom, pred zamagljenim pogledom, uvrh stepenica, ši |
može nikako da shvati ljude ni njihove najjednostavnije postupke, da valja da se odreče i poru |
A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepši momak u cijelom Sarajevu, s teškim crnim brko |
S} Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju, ali j |
ači hoće da im odu, oni ih zaustavljaju najpre lijepim pa onda na silu, psuju im majku cigansku |
la i dizala, i svaki put kad bi bila na najvišoj tačci otvorila bi oči da u slatkom užasu pogle |
Neka, neka, dobro došo! govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na krat |
a Hisetima i zakrenuo, sad već s jasnom namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno malo dvori |
sprva veoma malo, i pogledali svaki čas napolje.{S} Gjerzelez se prvi povjeri i ispriča mu „sve |
jica ispadoše u isti čas na ulicu.{S} A napolju nigdje nikog: dugo i sumračno doba pred iftar i |
laze i dolaze, a on bez prestanka pije, naredjuje i pjeva, krivo i nisko svojim teškim i predub |
dar, sumrak se spušta.</p> <p>Gjerzelez naredjuje ciganinu da mu svira viš glave, na tanku žicu |
zažmirivši malo na desno oko, a onda se nasmija poluglasno i šireći ruke i gotovo poskakujući p |
dotakoše trave i ona sidje, zanesena i nasmijana.</p> <pb n="23" /> <p>Gjerzelez sjedi i gleda |
ješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica su nastojali da sjednu licem prema ulici i vratima.{S} Kak |
govoru je bio nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao što to biva kod ljudi od djela, |
javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i ja |
iše i priča svima svoju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapšu po ramenu, lažu da m |
nesrazmjerno duge.{S} Nazva nabusito i nejasno <hi>merhaba</hi> i udje u kahvu.{S} Sad kad je |
konačno, valjda vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli i spretno ne završi nekom pričo |
>— Aha! ’vamo pogledaj, Zemko!</p> <p>— Nemoj, pašće, jadna!</p> <p>— Ako, na meko će!</p> <p>— |
misao svega prože plamen.{S} Bijesno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da |
kičmu.{S} I opet gasne misao i ruši se neriješena i teška u njemu.{S} Govorio je kao u snu, ne |
kli da hode pješice.{S} Ruke su mu bile nesrazmjerno duge.{S} Nazva nabusito i nejasno <hi>merh |
vali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da ga podr |
se okrenu:</p> <p>— Vidiš!..</p> <p>I u nesvjesnom čudjenju nekoliko puta ponovi tu riječ bez s |
oko Skoplja i Peći.{S} U govoru je bio nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao što to |
Kako si, Katinka?{S} Ama gdje si ti?{S} Nigdje te nema.</p> <p>Kad ču Arnaut, samo što strignu |
ko dug; da nikad ne bi svršio!{S} Da se nigdje ne mora zakretati.</p> <p>Zaustavio se tek na Hi |
adoše u isti čas na ulicu.{S} A napolju nigdje nikog: dugo i sumračno doba pred iftar i pritaje |
zapljusnu). — Ili da ovo <pb n="39" /> nije varka?{S} Da njega ne magarče?{S} Kakva je ovo šal |
mrk kao oblak i jak kao sama zemlja.{S} Nije znao šta da počne i na kog da udari.{S} Onda se ok |
jedan za drugim diže i rasplinjuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva |
kom.{S} Arnautin je gledao preda se.{S} Nije se nikako moglo znati šta misli.</p> <p>Gjerzelezu |
ražljivoj šutnji on je nastavio put.{S} Nije mislio ni na šta.{S} Na jedanput se okrenu licem u |
zaustavlja.</p> <p>— Kud ćeš, bolan?{S} Nije ono handžinica s Metaljke, <pb n="9" /> a ni džizl |
še podvriskivati i dovikivati ženi koja nije ništa čula.</p> <p>— Aha! ’vamo pogledaj, Zemko!</ |
Na kuču su im udarali rad nje.{S} Nikad nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vodiji zorom na r |
žnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje da je srdit i da nešto smišlja.{S} Prv |
evena jevrejka.{S} I Katinka, voće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo Jeka |
ispod slabina.</p> <p>U posljednje dane nije gotovo ništa jeo, pa ga piće obuzima naglo.{S} Sun |
Pio je brže i veselije.</p> <p>Zemka se nije zaustavljala; vidilo se da teško diše i da je blij |
ecrnim očima, kao u kunića, u kojima se nije razlikovala zenica.</p> <p>Za nekoliko dana je pos |
/> ali u stvari je bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.{S} Nosio je fes i zvali s |
žak i pijan kad se jednom zaletio on se nije mogao zaustaviti, predje obronak ravnice i otisnu |
oji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tako naglom zaokretu; onako krut, težak i pi |
bilo se naoblačilo i kasna noć; i nikog nije bilo, ni koga da pita, ni s kim da se bije.</p> </ |
mo ćutao, sagibao se, ogledao kopita, i nije smio da u oči pogleda konju.{S} Nudio je zdravu me |
jeloj kući na uglu i tu je gubio dane i nije odmicao iz halvedjinice vrebajući uzalud njena vra |
o sve ostale ciganke.{S} Kažu, niko joj nije mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila svez |
o sam ja svijeta obišo. —</p> <p>On sam nije više znao bi li to da joj se tuži ili da se hvali; |
je liječio hapovima i kadovima, a nikom nije htio reći od čega ih pravi.{S} Ali u posljednje vr |
eći je onako mladu i punu kao grozd, on nije mogao ni na čas da posumnja u svoje pravo; potrebn |
="26" /> Nadje plast u mraku ali zadugo nije htjelo sijeno da uhvati plamena, tek kad nalomi su |
neuka i luda, kao dijete mu je svak ko nije vidio tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u širokoj halj |
jevi, udarale krnete i šargije.{S} Kolo nije prestajalo.{S} I na suncu vedrog dana su igrale bo |
adje na rubu ravnice na kojoj već davno nije bilo žive duše.{S} Bilo je tamno.{S} Osjeti ravno |
anoćio, veli kaludjer meko, a nikako mu nije drago što se sreo ovako dockan s ovolikim Turčinom |
ao potajno od pogane bolesti, a niko mu nije znao lijeka do jedan <pb n="20" /> berberin s Bist |
konji u štalama, a u svom ostalom hanu nije bilo ni mačke; sve se živo posakrivalo i ućutalo o |
ran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od kako je iz Višegrada odbila m |
e žestoko uduri.</p> <p>Sad je bilo mračnije.{S} Iza Kršle su kosmati i krivonogi suarije strug |
naglo osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje |
snagom.</p> <p>Išao je tup i ubijen.{S} Nijedne misli u glavi, samo se crven oblak jedan za dru |
govim prstima.{S} Bol mu je zadavala ta nježnost i ljepota u njegovoj blizini.{S} Gjerzelez se |
se pitala „u koga se umetnu", da je rad nje grad lud i kuća nemirna, a ona bi je slušala, skopč |
voj Bosni.{S} Na kuču su im udarali rad nje.{S} Nikad nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vod |
o od same <pb n="8" /> pomisli da se ti nježni zglobovi krše u njegovim prstima.{S} Bol mu je z |
ruke put nje, da sa dva skoka dotrči do nje, kad se zelena haljina lagano zanjiha i iščeznu za |
ako razgolićen i uzrujan pruži ruke put nje, da sa dva skoka dotrči do nje, kad se zelena halji |
da ovo <pb n="39" /> nije varka?{S} Da njega ne magarče?{S} Kakva je ovo šala opet?{S} I kakve |
je ulijevala strah; svi su bili čuli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoj |
ležao kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci.</p> <p>Ona se zvala |
ože da ga pregje, a prelaze svi gori od njega?{S} Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, c |
li znoj.{S} Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrbe zelene, ali s tragovima još proljet |
og bora pade šišarika i dokotrlja se do njega.{S} On se osmjehnu.</p> <p>— Ne gadjaj se, Zemko, |
slabosti.{S} A onaj lola Fočak sjedi do njega i ruga mu se da se svi krive od smijeha, samo ga |
iže se hajnak i vriska, svi pogledaše u njega, a on ne vidje više nikoga.{S} Oči mu zažagrile i |
a nebu i vraćala u strmom padu u dubinu njega je prolazila neka slatka tjeskoba i jezovita stre |
ao je u Sarajevo.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su nad Kovačima, na onom šir |
asno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruke i da — po koji je to put već u životu!? — |
i, njegovo lice žuto s dubokim borama i njegove ugašene oči oživješe i planuše.{S} Povedoše gov |
o je obišao Gjerzelez po carevine.{S} O njegovim doživljajima toga ljeta zna se veoma malo; i o |
pomisli da se ti nježni zglobovi krše u njegovim prstima.{S} Bol mu je zadavala ta nježnost i l |
o!</p> <p>Na jednom mladji Morić skoči, njegovo je golobrado lice problijedilo i došlo podbulo |
ču nbradova se bez imalo surevnjivosti, njegovo lice žuto s dubokim borama i njegove ugašene oč |
plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad već njegovo lice bilo hladno i mrtvo; on se raspadao potajn |
h strašnih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bilo golobrado i rumeno s napuć |
ima borova i vedrim nebom.{S} Kao da se njegovoj žalosti prohtjelo da se sva od jednom prometne |
mu je zadavala ta nježnost i ljepota u njegovoj blizini.{S} Gjerzelez se zanio i, naravno, pos |
b n="34" /> več besmislenog smiješka na njegovom licu; a onda se okrenu:</p> <p>— Vidiš!..</p> |
se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na njemu zveknu srma i oružje; odmah se u njemu stao slije |
zeše piti.{S} Braća opaziše promjenu na njemu i stadoše ga zapitkivati i dražiti.</p> <p>— Šta |
dernek i ciganke po prvi put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva |
ne misao i ruši se neriješena i teška u njemu.{S} Govorio je kao u snu, nepomičan.</p> <p>— Kol |
</p> <p>A on ih samo gleda.{S} Sve je u njemu mirno, bol se slegao i srdžba se ohladila, samo m |
ženski pogled i ljudsko srce, diže se u njemu svom snagom već zaboravljen gnjev i jad; i u bezu |
njemu zveknu srma i oružje; odmah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avli |
m ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu.{S} Kao da se steže i smrknu halvedjinca; krvavi |
sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima njen zamah i svaki put kad bi se digla i ocrtala gotovo |
<p>Poslije je legao položivši glavu na njen skut, dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju. |
je i nehotice, u samom uglu hana uduben njen prozor.{S} Gledajući taj prozor, zatvoren, hladan |
dmicao iz halvedjinice vrebajući uzalud njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halved |
niju brega i ocrtavala se na horizontu, njene dimije su se plele i vile u sto nabora, lepršale |
čega to mora ona da se krije i stidi a njeni da žive u strahu.{S} I svaki dan je bivala ljepša |
šiju.{S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pred očima su mu kružili svijetli i crve |
blje, otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boje pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrlja |
i leš bi se dugo vrtio, kao vreteno.{S} Njih su pogubili brzo i odmah sa sutonom sahranili na B |
kršćani napadno pušiti ili jesti ispred njih da im ne izazivaju želju. </note> </div> </back> < |
kad je bio tri stotine koraka daleko od njih i valjao se prema njima, mrk i težak, kao da ih na |
u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do njih bila islahana, za čitav boj viša od njihove kuće, |
štrim korakom kako stupaju Arnauti; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblača |
p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danjem posjetu; ustade, a |
ati, zamasi su bivali sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, sve ma |
im je ostao samo veliki han na Varoši i njihova čuvena morićevska kuća na Kovačima.{S} U toj ku |
dihvanane ugledala gdje ih vode.</p> <p>Njihova velika kuća sa bezbrojnim oholim prozorima koji |
jih bila islahana, za čitav boj viša od njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo |
u!? — ne može nikako da shvati ljude ni njihove najjednostavnije postupke, da valja da se odreč |
, jer su dočuli da je na sve tužbe radi njihovih zuluma i ispada stigo iz Stambola konačni odgo |
} Svijet se pomalo razilazi, a Moriće i njihovo društvo tek poduzelo piće, terevenče i jednako |
i rasplinjuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska ha |
od ibrišima višnjeve boje pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrljan pepelom.{S} Jedva se dr |
er je, <pb n="19" /> na čudu, kaskao za njim.{S} Kad su bili kod hana Gjerzelez podje uz basama |
klisnu prema vratima.{S} A Gjerzelez za njim.{S} Stiže ga na vratima i obojica ispadoše u isti |
ne može preći!{S} Da on vidi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju. |
tanskom momčadi i hanskim gostima, pred njim sir i rakija; oni se izmjenjuju odlaze i dolaze, a |
i se i uzalud tražeči riječi.{S} A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvorenih vrata i nepomič |
tigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <h |
malo dvorište s visokom kapijom.{S} Pod njim su jecali i škripali uski basamaci izglodani od mn |
se na ruke.{S} Bilo mu je mučno.{S} Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja |
dok ga Fočak, koji je potpuno zavladao njim, ne zaustavi i posadi, svjetujući ga i magarčeći d |
etski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez j |
je; htio je nekog da upita šta je ovo s njim, ali bilo se naoblačilo i kasna noć; i nikog nije |
redubokim glasom.{S} Alčaci se rugaju s njim već bez imalo straha i obzira.{S} Bogdan Cincarin |
koraka daleko od njih i valjao se prema njima, mrk i težak, kao da ih naglo osvijesti taj razma |
rnauti; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je o |
ao kad varamo djecu da trčimo tobože za njima.{S} Gjerzelez trči ko da zemlje ne dira, Fočak ta |
šećera.{S} Prolaze buljuci žena a pred njima po jedan muškarac sa velikim fenjerom.</p> <pb n= |
da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutradan je |
jer.{S} Tri Venecijanca iz Sarajeva i s njima mlada i lijepa <pb n="6" /> žena.{S} Kazivalo se |
vraćali sve što je izgubio u društvu s njima.{S} Sad kad je bio tri stotine koraka daleko od n |
esti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje da je srdi |
arce i rad čega se uspaljuju i mame oko njine kuće askeri i balije, i rad čega to mora ona da s |
o i izgubi se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tako naglom zaokretu; |
i ruke i gotovo poskakujući podje prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na vrijeme, trže staricu za |
kuči šta je to „bezobrazno i tursko“ na njoj što zaludjuje muškarce i rad čega se uspaljuju i m |
je uska i klimava drvena dihvanana, po njoj su bez prestanka škripali i odjekivali koraci putn |
rukom po koljenu i dva put je viknuo za njom:</p> <p>— Aman!</p> <p>Gjerzelez je planuo.{S} On |
dlakavom šakom put toga prozora i mahnu njom, rastvarajući pesnicu kao da baca kletvu.</p> <p>— |
ednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.{S} Po danu bi spavala ili ple |
mu je neko osporava i što može da se za nju bori.</p> <p>— Bogme, ko prije djevojci onog i djev |
ni glavu o kaurkinji.{S} Hoće da ide po nju, da je otme i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već |
ono, a on se odmah diže da ide gore po nju, dok ga Fočak, koji je potpuno zavladao njim, ne za |
at ukoljica i ženskar.{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i |
jega?{S} Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu. Šta ž |
mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribegovoj kćeri pod pendžer.{S} A on se ne sjeća ni o |
rzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p> <p>— Laku noć!</p> <p>— Bog ti na pomoć, |
već pribojava skandala, ali ga Fočak sa obješenjačkim, nadmoćnim smiješkom zaustavlja.</p> <p>— |
Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva dana, a besposleni prolaznici bi |
van, pred han.{S} Na direk od ljuljačke objesiše o koncu uvelu, crvenu jabuku, zategoše konac i |
eka maši se rukom za jabuku, ali alčaci objesili jabuku hotimice visoko, pa je ne dohvati prvi |
rohtjelo da se sva od jednom prometne u objest i veselje.{S} Samo jedan čas mu bi nekako i žao |
o i prostriješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica su nastojali da sjednu licem prema ulici i vrat |
zelez za njim.{S} Stiže ga na vratima i obojica ispadoše u isti čas na ulicu.{S} A napolju nigd |
tigo iz Stambola konačni odgovor: da se obojicu Morića ufati i posiječe, pa su ih sad oko Saraj |
i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući od sušice, ležal |
ao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašljao se i udario rukom po koljenu i dva |
g iz Posavine se drži rukama za trbuh i odhukuje.{S} I suhi, službeni Dizdar-aga stao na kapiju |
ponavljala.{S} Sunce je dobro sjalo.{S} Odjednom ga steže oko vrata i proli znoj.{S} Išao je ni |
na, po njoj su bez prestanka škripali i odjekivali koraci putnika.{S} Cio je han zaudarao štala |
onda se okrenu, vidje da nema Fočaka i odmjeri ih, kao da ih iz daljine bolje vidi.{S} Nisu mu |
ka.{S} Mali pritoci Drine nabujali su i odnijeli drveni most na putu u Priboj i podrovali putev |
mah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje ledinom k |
osjetiše da su pretjerali.{S} Daljina i odstojanje su mu vraćali sve što je izgubio u društvu s |
koji se je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre |
vorenom obronku je stajao plast sijena, ogradjen plotom od ševara i očupan i izgrižen sa strana |
izala, i svaki put kad bi bila na najvišoj tačci otvorila bi oči da u slatkom užasu pogleda ora |
like snage ili prevelike slabosti.{S} A onaj lola Fočak sjedi do njega i ruga mu se da se svi k |
om.</p> <pb n="33" /> <p>Gjerzelez ide, opaljen i lak, u silnoj snazi koja se pred jesen kupi u |
jen skut, dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju.{S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih |
jesta.{S} Most su gradili tesari, a put opravljali argati i robijaši.{S} A svi koji su iz Saraj |
opa i umro kao hrišćanin.{S} Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav žensk |
koga.{S} Oči mu zažagrile i lice sja, a osjeća da je nemoćan, i lak je, a nikako ne može da se |
svježa struja zraka. Čini mu se kao da osjeća za sobom neprestano topot svoga protivnika i to |
.</p> <pb n="41" /> <p>I ta ruka što je osjeća na sebi, jeli to ruka žene? — Mlećauka u krznu i |
kao ni do Boga?{S} A isti čas je jasno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruke i da — |
je bilo žive duše.{S} Bilo je tamno.{S} Osjeti ravno i tvrdo tlo pod nogama i tek tada iznemože |
{S} Noć je odmicala.</p> <p>U neko doba osjeti studen i neugodnu drhtavicu, pribra se i odluči |
rnek.{S} On se nećkao.{S} Tek iza ručka osjeti dosadu, popusti i pristade.</p> <p>Na vrh brežul |
ko klada sve do u potok.{S} Pod rukama osjeti vlažno kamenje i <pb n="27" /> glib, i odmah poč |
On pade na koljena, dočeka se na ruke i osjeti nešto toplo i prhko pod sobom; bio je izišao na |
e bio opasan.{S} U jedan čas kao da svi osjetiše da su pretjerali.{S} Daljina i odstojanje su m |
enih očiju i rumena lica s podrugljivim osmijehom.{S} Pričao je sve, i pričajući i sam se čudio |
arika i dokotrlja se do njega.{S} On se osmjehnu.</p> <p>— Ne gadjaj se, Zemko, rospijo... vamo |
vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli i spretno ne završi nekom pričom: kako je Bog d |
ku.{S} Zadržavaju ga Morići i smiju se; osmjelili se i oni momci iz Priboja pa se smiju.{S} Gro |
njuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinc |
ko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je obazirao.< |
preći!{S} Da on vidi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> </d |
e, da valja da se odreče i poruče, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snago |
e.{S} U travi se bijelila jedna marama, ostavljena u hitnji i strahu.{S} Ta praznina ga do kraj |
a iskra. Čulo se kako psi reže i glodju ostavljene kosti.{S} Sa jednog bora pade šišarika i dok |
ema njima, mrk i težak, kao da ih naglo osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispu |
jevač poznat u po Bosne; čim on zapjeva osvoji odmah i zanese vas han.{S} I fratri su osluškiva |
jeća se, sjeća, ali ne može da razdvoji ovaj dernek od onoga što ga je bolestan slušao nego mu |
ga bijesna snaga, čini mu zadovoljstvo ovaj napor, meka ledina i svježa struja zraka. Čini mu |
eč bez smisla i značenja, kao što čini čovjek koji se žestoko uduri.</p> <p>Sad je bilo mračnij |
isli želje, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo kratak odmor i kome valja dalje p |
oblijedilo i došlo podbulo i zlo kao u čovjeka koji je na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja |
snazi koja se pred jesen kupi u svakom čovjeku.{S} Sva su mjesta mila; čeka ga mnogo radosti; p |
ci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, udešavajući tako dogovorenu ko |
izgubi mjeru i pamet.{S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju mještanskom momčadi i hanskim go |
uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na nj |
okrug plasta vatra koja se je sve više penjala dok se konačno ne pretvori u velik stup plamena |
tupoj glavi da se izvuče iz potoka.{S} Penjao se i otiskivao, pridržavao rukama za travu i ogr |
ko naglom zaokretu; onako krut, težak i pijan kad se jednom zaletio on se nije mogao zaustaviti |
eno gledali, ali domala započe smijeh i pijana graja.{S} Cigani i pribojski momci počeše podvri |
p>I oni čaršinlije se prepali, ako su i pijani vide: odviše je.{S} Samo oba Morića sjede, pucaj |
diju oko fesa.{S} I pored svih strašnih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bi |
sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, puši, pjeva i plaća, dok mu se i momčić što poslu |
uju odlaze i dolaze, a on bez prestanka pije, naredjuje i pjeva, krivo i nisko svojim teškim i |
e suhim šišarkama.{S} Vraća se, sjeda i pije i upada u pjesmu.</p> <p>Mrak pada.{S} Svijet se p |
dana, uz ramazan, ne puše, ne jedu i ne piju, nisu smjeli ni kršćani napadno pušiti ili jesti i |
a Morića sjede, pucaju iz malih pušaka, pijuckaju i gledaju u plamen, trepćući.</p> <p>A Gjerze |
eno kao ljudi koji nisu navikli da hode pješice.{S} Ruke su mu bile nesrazmjerno duge.{S} Nazva |
} Sad kad je sišao s konja, kao s nekog pjedestala, poče da se gubi strah i respekt i kao da se |
ih dana u zraku i na kućama, i sa prvim pjegama rujeva lišća na strmim bregovima.{S} Leti zrako |
ječi i šumi sva srebrenička kotlina od pjesama i potoka, a on leži i tako je <pb n="24" /> sla |
arica smežuranih ruku, je kumala sitnim pjeskom avlinska vrata, kad se jedno krilo na pola otvo |
dju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih o |
u ranu zoru probudili glasovi, smijeh i pjesma.{S} To su bile ciganke što su se umivale ispod m |
e bolestan slušao nego mu se sve mješa, pjesme i svirka i piće i čeljad od onda i od sada, a pr |
svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču su im udarali rad nje. |
i ciganke po prvi put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebre |
ma.{S} Vraća se, sjeda i pije i upada u pjesmu.</p> <p>Mrak pada.{S} Svijet se pomalo razilazi, |
ikako ne može da se digne.</p> <p>Tu su pjesmu ispjevale srebreničke ciganke neke godine, kad j |
rnja mu usna lagano podrhtava) i pjeva, pjeva, a Gjerzelezu se čini da mu dušu vuče i da će, sa |
o kao dijete i rastavlja da pije, puši, pjeva i plaća, dok mu se i momčić što poslužuje iznad g |
da od Rogatice stiže i Bogdan Cincarin, pjevač poznat u po Bosne; čim on zapjeva osvoji odmah i |
vu, (gornja mu usna lagano podrhtava) i pjeva, pjeva, a Gjerzelezu se čini da mu dušu vuče i da |
e, a on bez prestanka pije, naredjuje i pjeva, krivo i nisko svojim teškim i predubokim glasom. |
djevdanski dernek i ciganke po prvi put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi |
, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču su im ud |
rčalo, smijalo, valjalo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, |
bi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutradan je ugledao Venecij |
i su ti provaljeni puti i koji su to od-plavljeni mostovi koje on ne može preći!{S} Da on vidi! |
tmeno i sumnjivo.{S} Trgovac, Srbin, iz Plevalja sa sinom, visokim šutljivim mladićem, nezdravo |
gami!</p> <p>— Pozdravila te Darinka iz Plevlja, kaže od kako si ti otišao spava sama.</p> <p>G |
i.{S} I po vazdan se čula šala, smijeh, pljesak, glas defa i šargije ili zurne, zvuk kocaka na |
, a gledaoci se savijaju od smijeha.{S} Pljesak, vriska i smijeh.</p> <p>— Ha, Gjerzeleze!</p> |
vidim, pa eto...</p> <p>Kad ga prekide pljesak i smijeh i svirka se zbrka i pomješa: na ljulja |
ranjen ležao; ispod otvorena prozora mu pljuska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdan |
je ima, da zna na čemu je ili inače da pobije i polomi sve oko sebe.{S} I kad je tako, gegajuć |
bješe sakrilo ispusti iz ruku džugum i pobježe pod minderluk ispod kog su mu virile bose i isp |
<p>Mladji je učio stambolsku medresu pa pobjego čim mu je otac umro i dao se s bratom na skitnj |
n, trepćući.</p> <p>A Gjerzelez posrće, podalje u polumraku za posljednim cigankama i lovi Zemk |
spred dvojice trkača i iskupiše se svi, podgurkujući jedan drugog i neprikriveno se smijući.{S} |
je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadrž |
uge mu prihvatiše konja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično nizak i zd |
ga je gledao a onda se hladno okrenu i podje brže.{S} U tišini se čulo kako mu škripi koža na |
asno i šireći ruke i gotovo poskakujući podje prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na vrijeme, trž |
ripravljajući se za iftar.{S} Gjerzelez podje uz brijeg.</p> <p>Za večerom je glasno govorio da |
njim.{S} Kad su bili kod hana Gjerzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p> <p>— Lak |
ćutao.{S} Nagovarali su ga da iza podne podju na dernek.{S} On se nećkao.{S} Tek iza ručka osje |
u mladiću zelenih očiju i rumena lica s podrugljivim osmijehom.{S} Pričao je sve, i pričajući i |
ja nije ništa čula.</p> <p>— Aha! ’vamo pogledaj, Zemko!</p> <p>— Nemoj, pašće, jadna!</p> <p>— |
.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su nad Kovačima, na onom širokom raskršću gd |
ju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boje pa se vuče za njim, pol |
se zvala Katinka i bila je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali |
de pljesak i smijeh i svirka se zbrka i pomješa: na ljuljačku se popela Zemka.</p> <p>Ta Zemka |
jničkoga marša se svaki čas prekidala i ponavljala.{S} Sunce je dobro sjalo.{S} Odjednom ga ste |
topi se i širi ruke — zbogom pameti! — ponijelo ga veselje i ljepota i one dimije od džambasme |
ha.</p> <p>Trećeg dana, nekako o užini, porječkaše se Fočak i Gjerzelez, bezrazložno, kao ljudi |
z Livna i kiridžije im.{S} Neki begovi, posavljaci.{S} Jedan blijed pitomac vojne škole u Carig |
i odgovor: da se obojicu Morića ufati i posiječe, pa su ih sad oko Sarajeva tražili zaptije i v |
aha i obzira.{S} Bogdan Cincarin mlad a posijedio, zabacuje glavu, (gornja mu usna lagano podrh |
jašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danjem posjetu; ustade, a on reče mirno, s vrata;</p> <p>— Jek |
smija poluglasno i šireći ruke i gotovo poskakujući podje prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na |
e šetnje i to svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred |
sluga u toj školi.</p> <p>Dešavalo se, poslije burnih večeri, kad bi askeri ili sarajski momci |
da je, bar u čas smrti, pokrsti.</p> <p>Poslije prvih jesenjih kiša i vjetrova bile su sarajske |
I odmah poče da ga raspasuje. —</p> <p>Poslije je legao položivši glavu na njen skut, dok mu j |
jerzelez posrće, podalje u polumraku za posljednim cigankama i lovi Zemku.{S} Usiljava se da tr |
je htio reći od čega ih pravi.{S} Ali u posljednje vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su |
ela čas hladna, ispod slabina.</p> <p>U posljednje dane nije gotovo ništa jeo, pa ga piće obuzi |
u kao grozd, on nije mogao ni na čas da posumnja u svoje pravo; potrebno je samo da ruku pruži! |
ovjeka koji je na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja vama sad, za dušu vam se firaunsku!</p> |
o su se ispela po granama gadjaju ga iz potaje suhim šišarkama.{S} Vraća se, sjeda i pije i upa |
šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, pokrsti.</p> <p |
ice bilo hladno i mrtvo; on se raspadao potajno od pogane bolesti, a niko mu nije znao lijeka d |
j halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i <pb n="37" /> ljepljiva od šećera i ispari |
tali.</p> <p>— Aman, aga, šta učini?{S} Povješaće nas kadija sve.</p> <p>— Sikter, more, i ti i |
svaki čas napolje.{S} Gjerzelez se prvi povjeri i ispriča mu „sve“.{S} Kad Arnautin ču nbradova |
a, i sa samim Gjerzelezom on je govorio povjerljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek smješio.</ |
an je ugledao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašljao se i udario rukom po kol |
om zaletio on se nije mogao zaustaviti, predje obronak ravnice i otisnu se niz visoku strmu oba |
sa svojom slavom i snagom ne može da ga pregje, a prelaze svi gori od njega?{S} Svi, samo on, u |
d su ležali na šiljtetu teško dišući od prekomjerna jela i pušeći ne može održati i ispovjedi s |
umotanu u bošću kao Turkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je od |
udarale krnete i šargije.{S} Kolo nije prestajalo.{S} I na suncu vedrog dana su igrale boje ša |
. Šta žene traže? —</p> <p>Mala ruka ne prestaje da ga gladi, vješto i znalaški, niz kičmu.{S} |
} U jedan čas kao da svi osjetiše da su pretjerali.{S} Daljina i odstojanje su mu vraćali sve š |
S} I čitava gomila kiridžija, džambasa, pretrglija i cigana.</p> <p>Osim ovih stranaca sjedili |
ali su i odnijeli drveni most na putu u Priboj i podrovali puteve na nekoliko mjesta.{S} Most s |
edili Gjerzelez, Morići i neki momci iz Priboja.{S} Pili su rakiju; Gjerzelezu se isprva činilo |
i smiju se; osmjelili se i oni momci iz Priboja pa se smiju.{S} Grohot i tresak, a Gjerzelezu s |
i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već pribojava skandala, ali ga Fočak sa obješenjačkim, nadm |
konja tako da su imali svi binjedjije i pribojski džambasi posla; privijali su mladu balegu na |
poče smijeh i pijana graja.{S} Cigani i pribojski momci počeše podvriskivati i dovikivati ženi |
iva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danjem posjetu; ust |
ivješe i planuše.{S} Povedoše govor kao prijatelji.{S} Oborivši blijedo lice s podstriženim brc |
Gjerzelezom on je govorio povjerljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek smješio.</p> <p>— Asli s |
ima dva dana.{S} Odveli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazil |
a stigao je u Sarajevo.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su nad Kovačima, na on |
io je fes i zvali su ga Velibeg, ali je prije smrti zvao popa i umro kao hrišćanin.{S} Kći mu j |
e da se za nju bori.</p> <p>— Bogme, ko prije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa stran |
cite; metnućemo jabuku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbil |
i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pretrčao.{S} A kad malo poodmače on vidje i nehot |
je strugali zagorele karavane od pilava pripravljajući se za iftar.{S} Gjerzelez podje uz brije |
</p> <p>Nikako ne može da se sabere.{S} Prisjeća se da je htio nekog da bije; htio je nekog da |
ikog: dugo i sumračno doba pred iftar i pritajena bijela kuća; iza ugla se čuje po kaldrmi topo |
binjedjije i pribojski džambasi posla; privijali su mladu balegu na kopita i prali ih mokraćom |
Morić skoči, njegovo je golobrado lice problijedilo i došlo podbulo i zlo kao u čovjeka koji j |
mutni i strašni nagoni.{S} Arapin koji prodaje lijekove i zapise, nakite od korala i prstenje |
na onom širokom raskršću gdje se sijeno prodaje, oba Morića.{S} Uhvatili su ih u jednoj mehani |
Arnauta, salepdžije.{S} Jedan Fočak što prodaje noževe.{S} Jedan perverzan individuum koji se k |
Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pretrčao.{S} A kad ma |
im nebom.{S} Kao da se njegovoj žalosti prohtjelo da se sva od jednom prometne u objest i vesel |
ć zaboravljen gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja pa ma koga on diže ruku s d |
ega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Stambola.</p> |
<?xml-model href="file:/C:/DDD/Cvetana/Projekti/D-reading/Tekstovi/UBSM/Akcija_100romana/eltec |
e znajući kud će sa životom i sa svojom proklinjanom ljepotom.{S} Ona je klela samu sebe i griz |
ganke neke godine, kad je Gjerzelez svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je neko mučke ranio |
kite i vrbe zelene, ali s tragovima još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku t |
io vrhove tamnih borova kako se nišu na proljetnom nebu.</p> <p>Upravo mu je jedan bakal govori |
i znanci i uzeše piti.{S} Braća opaziše promjenu na njemu i stadoše ga zapitkivati i dražiti.</ |
muklo dahćući mjesili šećer i tijesto i prostriješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica su nastojal |
otom i prečacem; da on vidi kakvi su ti provaljeni puti i koji su to od-plavljeni mostovi koje |
id, teška zatvorena vrata, a preko zida proviruje loza.</p> <p>Prema kući je bila halvedjinica |
e lijekove i zapise, nakite od korala i prstenje na koje sam urezuje inicijale.{S} I čitava gom |
čas uzmahuje rukom i hoće da ga bije i psuje mu ćemane i onoga ko mu ga je napravio, a stariji |
avljaju najpre lijepim pa onda na silu, psuju im majku cigansku, nude im novce i tuku ih, naizm |
e: odviše je.{S} Samo oba Morića sjede, pucaju iz malih pušaka, pijuckaju i gledaju u plamen, t |
dio da ide na bolje.{S} Uputio se nekim puteljcima prema drumu.{S} Bila je tamna noć s mnogo zv |
e hodža iz Bihaća, a uistinu čini se da putuje svijetom kud ga vode mutni i strašni nagoni.{S} |
se Gjerzeleze,</l> <l>Aman, aman!</l> </quote> <p>Diže se hajnak i vriska, svi pogledaše u njeg |
anja i dogovora, složno zapjevaše:</p> <quote> <l>Razbolje se Gjerzeleze,</l> <l>Aman, aman!</l |
ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva dana, a besposlen |
čadi i hanskim gostima, pred njim sir i rakija; oni se izmjenjuju odlaze i dolaze, a on bez pre |
šnjeve boje pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrljan pepelom.{S} Jedva se drži na nogama, |
ići i neki momci iz Priboja.{S} Pili su rakiju; Gjerzelezu se isprva činilo da je kisela.{S} Al |
oravio.{S} Samo se sjeća kako je slab i ranjen ležao; ispod otvorena prozora mu pljuska i šumi |
="22" /> otiskivale cigančice, a ona se raskriljenih ruku čvrsto držala za konopac i uzimala sv |
, malko prignuta.{S} I odmah poče da ga raspasuje. —</p> <p>Poslije je legao položivši glavu na |
o se crven oblak jedan za drugim diže i rasplinjuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala |
nina ga do kraja ražljuti.</p> <p>Onako raspojas i zadihan on je razroko, još uvijek u nedoumic |
i svako razumijevanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onako mla |
>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, puši, pjeva i plaća, dok mu se i mom |
ženim brcima Arnaut je govorio polako i rastavljajući riječi:</p> <p>— Ona je kao kruška jerbas |
om šakom put toga prozora i mahnu njom, rastvarajući pesnicu kao da baca kletvu.</p> <p>— Kučko |
ovora, složno zapjevaše:</p> <quote> <l>Razbolje se Gjerzeleze,</l> <l>Aman, aman!</l> </quote> |
ese.{S} Sjeća se, sjeća, ali ne može da razdvoji ovaj dernek od onoga što ga je bolestan slušao |
o vremenu i istinskim odnosima i svako razumijevanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne o |
čavajući ječermu na grudima, bez tračka razumjevanja u velikim očima.{S} Ona je često po vazdan |
se u jednu od onih malih lanćića što se redaju niz Hiseta do u Donje Tabake, i u kojima žive po |
đi Bakarević, pa Dervišbeg sa Širokače, ridj i podbuo od pića a sad, radi posta, ljut kao ris; |
io nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao što to biva kod ljudi od djela, i onda bi ši |
sjećanja iz drugih susreta.{S} Gušio se riječima.</p> <p>Sutradan je ustao iza podne i odmah se |
rnaut je govorio polako i rastavljajući riječi:</p> <p>— Ona je kao kruška jerbasma, glatka a m |
d pričao, zaplićući se i uzalud tražeči riječi.{S} A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvoren |
unoseći se i kazujući više rukama nego riječima.</p> <p>— A vi se potecite; metnućemo jabuku n |
jesnom čudjenju nekoliko puta ponovi tu riječ bez smisla i značenja, kao što čini čovjek koji s |
či da u slatkom užasu pogleda oranicu i rijeku pod brijegom.{S} Isprva su je svi mučke i udivlj |
7" /> <p>Na Uvcu je Gjerzelez preskočio rijeku i podbio konja tako da su imali svi binjedjije i |
la je zelena ravnica okružena velikim i rijetkim borovima, a otvorena prema zapadu.{S} Tu je bi |
u kao Turkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" |
> <p>Bio je šutljiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od kak |
adili tesari, a put opravljali argati i robijaši.{S} A svi koji su iz Sarajeva putovali na isto |
i sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, sve manje, dok joj se noge |
ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila borove i ra |
a suhoj daski od igre <hi>šeš-beš</hi>, roktanje i cika putene i besposlene čeljadi.{S} Fratri |
osmjehnu.</p> <p>— Ne gadjaj se, Zemko, rospijo... vamo dodji!</p> <p>Nikako ne može da se sabe |
eškim i predubokim glasom.{S} Alčaci se rugaju s njim već bez imalo straha i obzira.{S} Bogdan |
u zraku i na kućama, i sa prvim pjegama rujeva lišća na strmim bregovima.{S} Leti zrakom paučin |
jpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on |
e oko kuće, a mnogo vas je, pa vele, da sakrijemo djevojku.{S} To je, dušo, ništa drugo.{S} A s |
hvali; i prekinu se.{S} Bio je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani |
rića ufati i posiječe, pa su ih sad oko Sarajeva tražili zaptije i vezirovi Toske.{S} A i inače |
{S} Grk kaludjer.{S} Tri Venecijanca iz Sarajeva i s njima mlada i lijepa <pb n="6" /> žena.{S} |
na Portu; imali su i teskeru od paše iz Sarajeva i zaptiju da im ide na ruku, ali su se držali |
argati i robijaši.{S} A svi koji su iz Sarajeva putovali na istok zaustavljali su se u hanu kr |
odi u Trnovo.{S} Proveli su ih kroz svo Sarajevo.{S} Išli su, vezani, kratkim i oštrim korakom |
posljednje vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da je na sve tužbe radi njihovi |
/p> <p>U oči samog ramazana stigao je u Sarajevo.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska pogublj |
blijed, nekad najljepši momak u cijelom Sarajevu, s teškim crnim brkom i velikim tamnim očima u |
0a_C3"> <pb n="29" /> <head>GJERZELEZ U SARAJEVU</head> <pb n="30" /> <pb n="31" /> <p>Bedan, n |
halvedjinci.{S} Počeše se kupiti i neki Sarajlije.{S} Dolazio je mlađi Bakarević, pa Dervišbeg |
s Metaljke, <pb n="9" /> a ni džizlija sarajska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez |
prvih jesenjih kiša i vjetrova bile su sarajske ulice čiste i vedre sa veselim sjajem jesenjih |
oslije burnih večeri, kad bi askeri ili sarajski momci vriskali i nakašljivali se ispod prozora |
Morića.{S} To bijahu sinovi onog starog sarajskog Morića što je bio čuven radi svog bogatstva i |
dira, Fočak tapše rukama, a gledaoci se savijaju od smijeha.{S} Pljesak, vriska i smijeh.</p> < |
dok joj se noge ne dotakoše trave i ona sidje, zanesena i nasmijana.</p> <pb n="23" /> <p>Gjerz |
avliju i zajahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na njemu zveknu srma i oru |
lo ali noću se grad prolamao od svirke, sijela i ašikovanja po mahalama.{S} Dućani puni voća i |
suvih grančica od plota i naloži ispod sijena primi se u okrug plasta vatra koja se je sve viš |
dnom, otvorenom obronku je stajao plast sijena, ogradjen plotom od ševara i očupan i izgrižen s |
izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao potrbuške, upirući se na ruke. |
ličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila bo |
ačima, na onom širokom raskršću gdje se sijeno prodaje, oba Morića.{S} Uhvatili su ih u jednoj |
je plast u mraku ali zadugo nije htjelo sijeno da uhvati plamena, tek kad nalomi suvih grančica |
reći će: eto, cigani zapalili kadijino sijeno.{S} Uh!</p> <p>I oni čaršinlije se prepali, ako |
vati, a on je samo blaženo širio ruke i sijevao očima.</p> <p>U to se dogodi da od Rogatice sti |
" /> <p>Gjerzelez ide, opaljen i lak, u silnoj snazi koja se pred jesen kupi u svakom čovjeku.{ |
e svi gori od njega?{S} Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke k |
više nikoga.{S} Oči mu zažagrile i lice sja, a osjeća da je nemoćan, i lak je, a nikako ne može |
k, džanum! dere se Gjerzelez, a lice mu sja od zanosa što mu je neko osporava i što može da se |
i.{S} Sluge mu prihvatiše konja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično ni |
da se diže.{S} U očima mu je još titrao sjaj ali tu je bilo mračno.{S} Napipa vodu i stade da h |
sarajske ulice čiste i vedre sa veselim sjajem jesenjih dana u zraku i na kućama, i sa prvim pj |
im zlatom vezeni, čevkeni na Djerzelezu sjali su i poigravali na vjetru.{S} Dočekalo ga ćutanje |
ekidala i ponavljala.{S} Sunce je dobro sjalo.{S} Odjednom ga steže oko vrata i proli znoj.{S} |
munadom da ustima prinese.{S} Sjeća se, sjeća, ali ne može da razdvoji ovaj dernek od onoga što |
trafu s limunadom da ustima prinese.{S} Sjeća se, sjeća, ali ne može da razdvoji ovaj dernek od |
Za večerom je glasno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iz |
egovoj kćeri pod pendžer.{S} A on se ne sjeća ni onog petka, ni pendžera, ni Nuribegove kćeri k |
eri koju je davno zaboravio.{S} Samo se sjeća kako je slab i ranjen ležao; ispod otvorena prozo |
I nehotice je širio, uvećavao i uplitao sjećanja iz drugih susreta.{S} Gušio se riječima.</p> < |
iz potaje suhim šišarkama.{S} Vraća se, sjeda i pije i upada u pjesmu.</p> <p>Mrak pada.{S} Svi |
sposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, puši, pje |
Višegrada odbila mu se hrana.{S} On je sjedao za sofru i pušio bez svake mjere mnogo, ali mu s |
epršale i šibale nebo.{S} Gjerzelez je, sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima njen zamah i sva |
ani vide: odviše je.{S} Samo oba Morića sjede, pucaju iz malih pušaka, pijuckaju i gledaju u pl |
ru i pamet.{S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju mještanskom momčadi i hanskim gostima, pred |
revelike slabosti.{S} A onaj lola Fočak sjedi do njega i ruga mu se da se svi krive od smijeha, |
smijana.</p> <pb n="23" /> <p>Gjerzelez sjedi i gleda, topi se i širi ruke — zbogom pameti! — p |
ijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina |
ija i cigana.</p> <p>Osim ovih stranaca sjedili su u kahvi povazdan domaći mladići, bogati i do |
nka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, Morići i neki momci iz Priboja.{S} P |
stade da hladi ruke i čelo.{S} Tako je sjedio dugo.{S} Noć je odmicala.</p> <p>U neko doba osj |
u da sjednu.{S} Obojica su nastojali da sjednu licem prema ulici i vratima.{S} Kako nisu smjeli |
er i tijesto i prostriješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica su nastojali da sjednu licem prema u |
kom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci |
danu bi spavala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe. |
namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko p |
esa.{S} I pored svih strašnih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bilo golobra |
im mu je otac umro i dao se s bratom na skitnju i raspušten život, ali je uvijek nosio bijelu a |
arnautsku, jer se mnogo godina vrzo oko Skoplja i Peći.{S} U govoru je bio nevješt, svaki čas m |
a bivala sve strmija izgubi ravnotežu i skotrlja se ko klada sve do u potok.{S} Pod rukama osje |
nu srma i oružje; odmah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u |
odjoše i baba i Arnaut; okrenu se i kao slijep izidje na ulicu.</p> <p>Nadimao se od gnjeva.{S} |
o je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Silom je sk |
.{S} Bila je debela i visoka starica sa smedjim okruglim očima; u govoru se neprestano doticala |
bježi plaćeno dijete. — Svi su se dugo smijali.{S} I Gjerzelez se smijao.</p> <p>Mladi Bakarev |
la je crvena.{S} Pilo se, jelo, trčalo, smijalo, valjalo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj j |
u svakom mišiću Gjerzelez ih je slušao, smijao se pa i sam pokatkad pričao, zaplićući se i uzal |
i su se dugo smijali.{S} I Gjerzelez se smijao.</p> <p>Mladi Bakarević im predloži da zovnu Ivk |
mješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stariji Morić, bezglasno i kratko.</p> <p>A on |
tom.{S} Arnaut je govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na |
e Arnautin bio nepomičan u svom miru sa smiješkom i bez traga surevnjivosti.{S} Jedanput platiš |
lužbeni Dizdar-aga stao na kapiju pa se smije krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je stajao časak |
alko sada <pb n="34" /> več besmislenog smiješka na njegovom licu; a onda se okrenu:</p> <p>— V |
i od njega?{S} Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu. |
n="31" /> <p>Bedan, nesrećan, slavan i smiješan, tako je obišao Gjerzelez po carevine.{S} O nj |
a svima svoju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapšu po ramenu, lažu da mu je poruč |
eče i poruče, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snagom.</p> <p>Išao je tup |
li ga Fočak sa obješenjačkim, nadmoćnim smiješkom zaustavlja.</p> <p>— Kud ćeš, bolan?{S} Nije |
} Gjerzelez se zanio i, naravno, postao smiješan.{S} Gradjani i skitnice su mu odmah stali pril |
oni Turci.{S} I po vazdan se čula šala, smijeh, pljesak, glas defa i šargije ili zurne, zvuk ko |
erzeleza u ranu zoru probudili glasovi, smijeh i pjesma.{S} To su bile ciganke što su se umival |
i udivljeno gledali, ali domala započe smijeh i pijana graja.{S} Cigani i pribojski momci poče |
vijaju od smijeha.{S} Pljesak, vriska i smijeh.</p> <p>— Ha, Gjerzeleze!</p> <p>— Ačkosum, maga |
eto...</p> <p>Kad ga prekide pljesak i smijeh i svirka se zbrka i pomješa: na ljuljačku se pop |
ga.{S} Fočak zasukuje rukave i nagoni u smijeh sve oko sebe, a Gjerzelez se raskopčao i glavu p |
i ga i magarčeći da se vas han trese od smijeha.</p> <p>Trećeg dana, nekako o užini, porječkaše |
"25" /> čas desno.{S} Ciganke vrište od smijeha, i cigani se ubezobrazili.{S} Svirka staje.</p> |
o njega i ruga mu se da se svi krive od smijeha, samo ga Gjerzelez blaženo, razrogačeno gleda, |
tapše rukama, a gledaoci se savijaju od smijeha.{S} Pljesak, vriska i smijeh.</p> <p>— Ha, Gjer |
polegli po travi pa se samo valjaju od smijeha.{S} Debeli beg iz Posavine se drži rukama za tr |
mjelili se i oni momci iz Priboja pa se smiju.{S} Grohot i tresak, a Gjerzelezu se jezik plete. |
urkujući jedan drugog i neprikriveno se smijući.{S} Jedni se užurbali oko trkača, a drugi gleda |
hvata Zemku.{S} Zadržavaju ga Morići i smiju se; osmjelili se i oni momci iz Priboja pa se smi |
rljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek smješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stari |
{S} Ali u posljednje vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da je na sve tužbe rad |
ču su im udarali rad nje.{S} Nikad nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vodiji zorom na ranu m |
mazan, ne puše, ne jedu i ne piju, nisu smjeli ni kršćani napadno pušiti ili jesti ispred njih |
cem prema ulici i vratima.{S} Kako nisu smjeli pušiti i kako ih je morila žedj govorili su ispr |
ko svega toga se ljulja Zemka u velikom smjelom luku, i on je lovi očima i jeza ga prolazi čas |
.{S} Jedva se drži na nogama, krivuda i smjera čas lijevo, <pb n="25" /> čas desno.{S} Ciganke |
rnautske šećerleme.{S} Raspaso se pa mu spadaju i boraju se čakšire, i onako kratke noge mu izg |
ipala brava i strugao mandal. — Tako je stajao.{S} Još je ostalo malko sada <pb n="34" /> več b |
m.{S} Na zapadnom, otvorenom obronku je stajao plast sijena, ogradjen plotom od ševara i očupan |
je krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je stajao časak onako s jabukom u ruci, a onda se okrenu, |
vu i dahnući vas znojem i muškom snagom stajao tako časak, mrk kao oblak i jak kao sama zemlja. |
ha, i cigani se ubezobrazili.{S} Svirka staje.</p> <p>— Ha, drži ga zemljo!</p> <p>— Povuci, po |
ava sama.</p> <p>Gjerzelez je ćutao.{S} Stariji Morić je govorio neveselim i pomalo dobrostivim |
ćemane i onoga ko mu ga je napravio, a stariji Morić mu zaustavlja ruku i miri ga.{S} Onda se |
abuhlim vjedjama kao da su venule.{S} A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepši momak u |
Bio je poguren ili se je samo činio, da stariji izgleda.</p> <p>— Jesi li ti, papas, odavle?</p |
p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stariji Morić, bezglasno i kratko.</p> <p>A on ih samo |
>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko prignuta.{S} I odmah poče da ga raspasuj |
diže, širi ruke i polazi put Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene ar |
olazila neka slatka tjeskoba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i ve |
ao na noge ali kako je obala bivala sve strmija izgubi ravnotežu i skotrlja se ko klada sve do |
ljstvo ovaj napor, meka ledina i svježa struja zraka. Čini mu se kao da osjeća za sobom neprest |
, vezani, kratkim i oštrim korakom kako stupaju Arnauti; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima |
je.{S} Iza Kršle su kosmati i krivonogi suarije strugali zagorele karavane od pilava pripravlja |
efa i šargije ili zurne, zvuk kocaka na suhoj daski od igre <hi>šeš-beš</hi>, roktanje i cika p |
koja su tu zapela na svom putu.</p> <p>Suljaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao s |
u njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje da je srdit i da nešto smišlja.{S} Prvi iščeze M |
se držali povučeno i izgledali otmeno i sumnjivo.{S} Trgovac, Srbin, iz Plevalja sa sinom, viso |
an u svom miru sa smiješkom i bez traga surevnjivosti.{S} Jedanput platiše neko dijete da iza u |
} Kad Arnautin ču nbradova se bez imalo surevnjivosti, njegovo lice žuto s dubokim borama i nje |
m nadzorom, sve po jedna ili po dvi,e u svakoj kući, kupovne i cijelom gradu po imenu poznate d |
nekom pričom: kako je Bog dragi stvorio svakojaka šarena cvijeća pa tako i ljude raznih vjera, |
Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući od sušice, ležala sestra dvoj |
i upada u pjesmu.</p> <p>Mrak pada.{S} Svijet se pomalo razilazi, a Moriće i njihovo društvo t |
jima je ostajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je obazirao.</p> <p>Kad su bili kroz donju ča |
eta vidio, Jekatarina!{S} Koliko sam ja svijeta obišo. —</p> <p>On sam nije više znao bi li to |
o u snu, nepomičan.</p> <p>— Koliko sam svijeta vidio, Jekatarina!{S} Koliko sam ja svijeta obi |
njenih dimija; pred očima su mu kružili svijetli i crveni kolutovi nesrećne krvi i bezbrojne us |
o na pola otvori i pomoli se djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona dodade neš |
S} U maloj i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s |
iz Bihaća, a uistinu čini se da putuje svijetom kud ga vode mutni i strašni nagoni.{S} Arapin |
zrenskog trgovca, ali je živio uvjek po svijetu „u trgovini“, a u stvari se je satiro idući uvj |
zadovoljstvo ovaj napor, meka ledina i svježa struja zraka. Čini mu se kao da osjeća za sobom |
je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila borove i ravnicu i zaostalu čeljad.{S} |
aziti s te slabe strane.{S} Stali su ga svjetovati, nagovarati, odgovarati i zadirkivati, a on |
, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, udešavajući |
no zavladao njim, ne zaustavi i posadi, svjetujući ga i magarčeći da se vas han trese od smijeh |
o on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu. Šta žene traže? —</p> |
pote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču su im udarali rad nje.{S} Nikad |
la je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj B |
i žao i stidno što se tako brzo odriče svoje tuge i one gnjevne odluke s druma, da ne će u svo |
što je bio čuven radi svog bogatstva i svoje pobožnosti i što je umro na hadžiluku.{S} A oni b |
bi spavala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe.{S} Bi |
iva kod ljudi od djela, i onda bi širio svoje duge ruke i kružio precrnim očima, kao u kunića, |
ucima i grozničavih očiju slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je |
, on nije mogao ni na čas da posumnja u svoje pravo; potrebno je samo da ruku pruži!</p> <p>Jed |
zatim jedan po jedan stadoše otpadati u svoje sobe.{S} Neki zadjoše za han i izgubiše se u ljes |
čeljadi.{S} Fratri nisu ni ishodili iz svoje sobe, a Venecijanci samo na kratke šetnje i to sv |
ek samo za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio djevoj |
se odreče i poruče, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snagom.</p> <p>Išao |
pije, naredjuje i pjeva, krivo i nisko svojim teškim i predubokim glasom.{S} Alčaci se rugaju |
sebe i grizla se i uzalud se mučila, u svojoj velikoj nevinosti, da dokuči šta je to „bezobraz |
one gnjevne odluke s druma, da ne će u svojoj blizini više nikad „ništa što je žensko...{S} Ni |
akala ne znajući kud će sa životom i sa svojom proklinjanom ljepotom.{S} Ona je klela samu sebe |
ena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svojom slavom i snagom ne može da ga pregje, a prelaze |
u bivali sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, sve manje, dok joj |
ziva Venecijanku i uzdiše i priča svima svoju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapš |
u po svom zakonu i da svak gleda i ženi svoju vjeru.</p> <p>Kao uvijek kad sluša drugog, Gjerze |
ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Stambola.</p> <p>Oko k |
u hana uduben njen prozor.{S} Gledajući taj prozor, zatvoren, hladan i zagonetan, kao ženski po |
m je sklapao oči.{S} Htio je da produži taj čas bez misli želje, da što bolje otpočine, kao čov |
Nisu mu mogli razabrati izraz lica, ali taj pogled je bio opasan.{S} U jedan čas kao da svi osj |
mrk i težak, kao da ih naglo osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{ |
ao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svojom slavom i snagom ne može da |
se do djevojke ne može; i otišla, opraštajući se glasno.</p> <p>Sutra popodne zateče Arnauta i |
neka, dobro došo! govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šil |
sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.{S} Po danu bi |
ne? — Mlećauka u krznu i somotu čije se tijelo, vitko i plemenito, ne može ni zamisliti.{S} Cig |
biva sve kraći, kao da mu noge ulaze u tijelo.{S} Poduzela ga bijesna snaga, čini mu zadovoljs |
m licem a teškom kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevr |
, gdje su muklo dahćući mjesili šećer i tijesto i prostriješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica s |
aliti i svitati: da se tu s nekim ruglo tjera i da bi to sve moglo biti besposlenjačka komedija |
tek poduzelo piće, terevenče i jednako tjeraju šalu s Gjerzelezom koji napreže oči da u mraku |
u dubinu njega je prolazila neka slatka tjeskoba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci. |
na na licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci.</p> <p>Ona se zvala Katinka i bila je kći |
uvena morićevska kuća na Kovačima.{S} U toj kući im je živila stara majka i jedina sestra, malo |
vjerovatna i nepovratno istinita: da u toj kući već od neki dan nema djevojke s blijedim i mrš |
a i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj školi.</p> <p>Dešavalo se, poslije burnih večeri, k |
očekalo ga ćutanje, puno udivljena i poštovanja. <pb n="7" /> On je nosio slavu mnogih megdana |
iz koje ga neko viknu.{S} Sa mirnim poštovanjem ga pozdravi jedan stari poznanik Arnautin.{S} |
na svom putu.</p> <p>Suljaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao službeno.{S} Dva fra |
od svog beza koliko od tudjeg grijeha i tudje nevinosti.{S} Bila je debela i visoka starica sa |
živila ne toliko od svog beza koliko od tudjeg grijeha i tudje nevinosti.{S} Bila je debela i v |
eugodnu drhtavicu, pribra se i odluči u tupoj glavi da se izvuče iz potoka.{S} Penjao se i otis |
u u Latinluk, i tad umotanu u bošću kao Turkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i |
gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja pa ma koga on diže ruku s dlakavom šakom |
i suvišnom snagom.</p> <p>Išao je tup i ubijen.{S} Nijedne misli u glavi, samo se crven oblak j |
na vjetru.{S} Dočekalo ga ćutanje, puno udivljena i poštovanja. <pb n="7" /> On je nosio slavu |
d brijegom.{S} Isprva su je svi mučke i udivljeno gledali, ali domala započe smijeh i pijana gr |
a nabusito i nejasno <hi>merhaba</hi> i udje u kahvu.{S} Sad kad je sišao s konja, kao s nekog |
jasnom namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno malo dvorište s visokom kapijom.{S} Pod nj |
zalud njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje su muklo |
p> <p>— Vidiš!..</p> <p>I u nesvjesnom čudjenju nekoliko puta ponovi tu riječ bez smisla i znač |
r i pritajena bijela kuća; iza ugla se čuje po kaldrmi topot kako bježi plaćeno dijete. — Svi s |
a i plaća, dok mu se i momčić što poslužuje iznad glave krevelji.</p> <p>Dva dana terevenči Gje |
adviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad su ležali na šiljte |
sitan, mršav a žustar kao vatra, poznat ukoljica i ženskar.{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, g |
io slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah; svi su bili čuli za njega, ali ga je m |
, popusti i pristade.</p> <p>Na vrh brežuljka bila je zelena ravnica okružena velikim i rijetki |
e pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrljan pepelom.{S} Jedva se drži na nogama, krivuda i |
piću i besposlici.{S} Fočak se šeretski uozbiljio.</p> <p>— A kao zašto da ne bi ona mogla i mo |
rave žedj i duhan.</p> <p>Sa gorčinom u upaljenim ustima i nekim bolnim nemirom u svakom mišiću |
smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili p |
nakite od korala i prstenje na koje sam urezuje inicijale.{S} I čitava gomila kiridžija, džamba |
a posljednim cigankama i lovi Zemku.{S} Usiljava se da trči što bolje i bijaše je dobro pristig |
oj što zaludjuje muškarce i rad čega se uspaljuju i mame oko njine kuće askeri i balije, i rad |
i poigravali na vjetru.{S} Dočekalo ga ćutanje, puno udivljena i poštovanja. <pb n="7" /> On je |
a Turčina?</p> <p>Kaludjer se uzvrtio i utanjio pa sve uvija dok se konačno, valjda vidjevši da |
ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> </div> <pb n="14" /> <div type="chapter" xm |
i povrati mu stari kas.</p> <p>Bio je šutljiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez ni |
osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinca.</p> <p>U Kršli |
ije gospe.{S} Bila je ozuška, krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih |
, Srbin, iz Plevalja sa sinom, visokim šutljivim mladićem, nezdravo crvenih obraza.{S} Dva trgo |
lo da govori pravo.{S} U razdražljivoj šutnji on je nastavio put.{S} Nije mislio ni na šta.{S} |
<p>Kaludjer se uzvrtio i utanjio pa sve uvija dok se konačno, valjda vidjevši da je Turčin u ne |
idi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> </div> <pb n="14" /> |
o raspojas i zadihan on je razroko, još uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gdje su se <pb n=" |
rkom i velikim tamnim očima u kojima je uvijek plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad već njegovo |
om na skitnju i raspušten život, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa.{S} I pored svih |
ak gleda i ženi svoju vjeru.</p> <p>Kao uvijek kad sluša drugog, Gjerzelezu se činilo da govori |
zalud tražeči riječi.{S} A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvorenih vrata i nepomičnih pend |
orio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega je |
rgovini“, a u stvari se je satiro idući uvjek samo za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemlj |
uta u poluotvorenim vratima.</p> <p>Kao uvjek kad bi ugledao žensku ljepotu on izgubi u tili ča |
e sin prizrenskog trgovca, ali je živio uvjek po svijetu „u trgovini“, a u stvari se je satiro |
gme, ko prije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa strane.</p> <p>— Krila da imaš, krila |
nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena tako vij |
viš glave, na tanku žicu, pa svaki čas uzmahuje rukom i hoće da ga bije i psuje mu ćemane i on |
On samo što jeknu i onako razgolićen i uzrujan pruži ruke put nje, da sa dva skoka dotrči do n |
da je, trgnuvši žestoko dizginom, izveo uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se |
i njihove najjednostavnije postupke, da valja da se odreče i poruče, i da ostaje sam sa svojim |
jek kom je dan samo kratak odmor i kome valja dalje putovati.</p> </div> </body> <back> <div ty |
ze, a drugi polegli po travi pa se samo valjaju od smijeha.{S} Debeli beg iz Posavine se drži r |
ena.{S} Pilo se, jelo, trčalo, smijalo, valjalo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatr |
bio tri stotine koraka daleko od njih i valjao se prema njima, mrk i težak, kao da ih naglo osv |
i utanjio pa sve uvija dok se konačno, valjda vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli |
grizla se i uzalud se mučila, u svojoj velikoj nevinosti, da dokuči šta je to „bezobrazno i tu |
tužbu, šta li.{S} Grk kaludjer.{S} Tri Venecijanca iz Sarajeva i s njima mlada i lijepa <pb n= |
ratri nisu ni ishodili iz svoje sobe, a Venecijanci samo na kratke šetnje i to svi zajedno.</p> |
terevenči Gjerzelez s društvom i doziva Venecijanku i uzdiše i priča svima svoju ljubav, mucavo |
kockao.</p> <p>Već sutradan je ugledao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašlja |
da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i veselije.</p> <p>Zemka se nije zaustavljala; vidilo se |
iri ruke — zbogom pameti! — ponijelo ga veselje i ljepota i one dimije od džambasme što lepršaj |
da se sva od jednom prometne u objest i veselje.{S} Samo jedan čas mu bi nekako i žao i stidno |
ako s jabukom u ruci, a onda se okrenu, vidje da nema Fočaka i odmjeri ih, kao da ih iz daljine |
vriska, svi pogledaše u njega, a on ne vidje više nikoga.{S} Oči mu zažagrile i lice sja, a os |
vrele djevojke — a onda tresak, i on ne vidje ništa do, pred samim nosom, veliku bijelu plohu a |
ije pretrčao.{S} A kad malo poodmače on vidje i nehotice, u samom uglu hana uduben njen prozor. |
onja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično nizak i zdepast i da hoda spo |
jio pa sve uvija dok se konačno, valjda vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli i spret |
u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu. Šta žene traže? —</p> <p>Ma |
jadna misao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svojom slavom i snagom n |
> <p>Mala ruka ne prestaje da ga gladi, vješto i znalaški, niz kičmu.{S} I opet gasne misao i r |
niska halvedjinca.</p> <p>U Kršli su se vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša |
iljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva dana, a b |
ečedne i zelene, starile i pod nabuhlim vjedjama kao da su venule.{S} A stariji je bio visok i |
a šarena cvijeća pa tako i ljude raznih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{S} On bi to, |
djunah po vašem zakonu da djevojka vaše vjere — gleda Turčina?</p> <p>Kaludjer se uzvrtio i uta |
znih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{S} On bi to, bezbeli, i učinio, a ovako kad je O |
i krv u glavu.{S} Ta stvar tako jasna i vjerovatna i nepovratno istinita: da u toj kući već od |
vom zakonu i da svak gleda i ženi svoju vjeru.</p> <p>Kao uvijek kad sluša drugog, Gjerzelezu s |
naglo.{S} Sunce je zašlo.{S} Ide hladan vjetar, šume borovi; dim sa vatara biva modar, sumrak s |
i.</p> <p>Poslije prvih jesenjih kiša i vjetrova bile su sarajske ulice čiste i vedre sa veseli |
vori u velik stup plamena koji se je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo j |
na Djerzelezu sjali su i poigravali na vjetru.{S} Dočekalo ga ćutanje, puno udivljena i poštov |
>Nadimao se od gnjeva.{S} Ne moći do te vlahinje; nikad ne moći!{S} I ne moći nikog ubiti i niš |
svak ko nije vidio tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u širokoj haljini od zelena somota, s malom g |
d nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vodiji zorom na ranu misu u Latinluk, i tad umotanu u b |
vi, posavljaci.{S} Jedan blijed pitomac vojne škole u Carigradu sa stricem.{S} Tri Arnauta, sal |
e vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša se svaki čas prekidala i ponavljala.{S |
bio dane i nije odmicao iz halvedjinice vrebajući uzalud njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje |
jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja pa ma koga on diže ruku s dlakavom šakom put tog |
je prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na vrijeme, trže staricu za rukav i uvuče je u avliju — Gj |
i od čega ih pravi.{S} Ali u posljednje vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da |
a.{S} Bogdan Cincarin mlad a posijedio, zabacuje glavu, (gornja mu usna lagano podrhtava) i pje |
zna se veoma malo; i on sam ih je odmah zaboravljao. Čulo se samo da je počinio mnoge ludosti r |
o srce, diže se u njemu svom snagom već zaboravljen gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubij |
stadoše otpadati u svoje sobe.{S} Neki zadjoše za han i izgubiše se u ljeskovoj šumi.</p> <p>D |
izišao iz kahve, prigledao konja i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} Uputio se n |
.{S} Poduzela ga bijesna snaga, čini mu zadovoljstvo ovaj napor, meka ledina i svježa struja zr |
a i puniti bisage.{S} Opremio se je sve zagledajući ne bi li koga vidio i onda je, trgnuvši žes |
nom, izveo uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je po |
ecijanci samo na kratke šetnje i to svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{ |
rade zaskočiti i onda je otrže s koncem zajedno.</p> <p>Medju gledaocima urnebes.{S} Jedni taru |
ezana na jednoj takiši i vila se visoko zajedno sa Zemkom, s ledja su je <pb n="22" /> otiskiva |
veći zamah.{S} Imala je blijedo lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju brega i ocrtavala |
je to „bezobrazno i tursko“ na njoj što zaludjuje muškarce i rad čega se uspaljuju i mame oko n |
ored kapije, ukaza mu se najednom, pred zamagljenim pogledom, uvrh stepenica, široka zelena hal |
či do nje, kad se zelena haljina lagano zanjiha i iščeznu za sobnim vratima iza kojih se ču jas |
carin, pjevač poznat u po Bosne; čim on zapjeva osvoji odmah i zanese vas han.{S} I fratri su o |
je duga sašaptavanja i dogovora, složno zapjevaše:</p> <quote> <l>Razbolje se Gjerzeleze,</l> < |
g ubiti i ništa razliti! (Novi val krvi zapljusnu). — Ili da ovo <pb n="39" /> nije varka?{S} D |
kako stupaju Arnauti; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblačak prašine.{S} |
ječe, pa su ih sad oko Sarajeva tražili zaptije i vezirovi Toske.{S} A i inače su bili već pri |
mali su i teskeru od paše iz Sarajeva i zaptiju da im ide na ruku, ali su se držali povučeno i |
a, a drugi gledaju iz daljega.{S} Fočak zasukuje rukave i nagoni u smijeh sve oko sebe, a Gjerz |
k sa obješenjačkim, nadmoćnim smiješkom zaustavlja.</p> <p>— Kud ćeš, bolan?{S} Nije ono handži |
o mu ga je napravio, a stariji Morić mu zaustavlja ruku i miri ga.{S} Onda se diže pa hoće da i |
itla.{S} Svirači hoće da im odu, oni ih zaustavljaju najpre lijepim pa onda na silu, psuju im m |
e brže i veselije.</p> <p>Zemka se nije zaustavljala; vidilo se da teško diše i da je blijedja, |
i koji su iz Sarajeva putovali na istok zaustavljali su se u hanu kraj djumrukane i čekali da s |
j i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim o |
je pun kao šip.{S} Sobe su bile uske i zbijene kao ćelije u saću, a ispred svih soba okolo na |
čao i glavu povezao čevrmom pa došo još zdepastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza, dr |
lešljivo djevojče.</p> <p>Upitaše se za zdravlje, oni su bili stari znanci i uzeše piti.{S} Bra |
ako časak, mrk kao oblak i jak kao sama zemlja.{S} Nije znao šta da počne i na kog da udari.{S} |
za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio djevojku u bi |
obože za njima.{S} Gjerzelez trči ko da zemlje ne dira, Fočak tapše rukama, a gledaoci se savij |
naka i mašući bagavim nogama tražili po zemlji nanule.</p> <p>— Ahaa!</p> <p>— Hajduci!</p> <pb |
.{S} Svirka staje.</p> <p>— Ha, drži ga zemljo!</p> <p>— Povuci, potegni!</p> <p>— Jaalah!</p> |
edno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je prošao puš |
je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete oko |
da se bije, da trči ili baca kamena, ne znajući više šta radi ni zašto radi i sav presrećan da |
ršum i lom.{S} Neko dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo ispusti iz ruku džugum |
a.{S} Ona je često po vazdan plakala ne znajući kud će sa životom i sa svojom proklinjanom ljep |
bila, kao ukleta, zatvorena.</p> <p>Ne znajući ni sam, od srdžbe šta čini, stao <pb n="13" /> |
{S} Odjednom ga steže oko vrata i proli znoj.{S} Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrb |
za se, malko oborio glavu i dahnući vas znojem i muškom snagom stajao tako časak, mrk kao oblak |
ema drumu.{S} Bila je tamna noć s mnogo zvijezda, i studeno.{S} Vrludao je dugo, a vraćajući se |