• ahmediju 1
  • ajnih 1
  • aju 5
  • Akcija 1
  • alija 1
  • Alije 1
  • amotinje 1
  • Andrije 1
  • Angje 1
  • anja 1
  • anje 1
  • aptavanja 1
  • argije 2
  • avaju 3
  • avlije 3
  • avliji 1
  • avliju 3
  • Bakijama 1
  • balije 1
  • barjak 1
  • besposlenja 1
  • bezbrojne 1
  • bezbrojnim 1
  • bija 1
  • bijahu 2
  • bije 4
  • bijel 2
  • bijela 4
  • bijelca 2
  • bijelila 1
  • bijelim 1
  • bijeloj 1
  • bijelu 3
  • bijeni 1
  • bijesna 1
  • Bijesno 1
  • binjedjije 1
  • bje 2
  • bjelosvjetski 1
  • blijed 2
  • blijedi 1
  • blijedim 1
  • blijedja 1
  • blijedo 2
  • bljesnula 1
  • bogatije 1
  • boj 1
  • boje 2
  • bolje 4
  • boraju 1
  • brijeg 2
  • brijegom 1
  • brijegu 2
  • bubnjevi 1
  • bujnim 1
  • buljuci 1
  • cijelom 2
  • cijelu 1
  • cjeliva 1
  • crvenoj 1
  • CVIJANOVI 1
  • cvije 1
  • dadilje 1
  • daj 2
  • dalje 1
  • daljega 1
  • Daljina 1
  • daljine 1
  • danjem 1
  • danju 1
  • deblje 1
  • dijete 5
  • dimija 1
  • dimijama 1
  • dimije 2
  • djaci 1
  • djeca 1
  • djecu 1
  • djela 1
  • Djerdjelez 1
  • Djerzelezu 1
  • djeteta 2
  • djevoj 1
  • djevojci 2
  • Djevojka 1
  • djevojka 4
  • djevojke 5
  • djevojkom 1
  • djevojku 2
  • djipi 1
  • djumrukane 2
  • djunah 1
  • djunup 1
  • djurdjevdanski 1
  • dobacuju 1
  • dodaje 1
  • dodji 1
  • dodjo 1
  • dogadjaj 1
  • dogagjaji 1
  • dokotrlja 1
  • donje 1
  • Donje 1
  • donjih 1
  • donju 1
  • dvije 1
  • dvojice 2
  • ediju 1
  • edj 2
  • efendija 2
  • elije 1
  • eljad 3
  • eljadi 1
  • elje 3
  • eljom 1
  • elju 1
  • enja 2
  • etnje 1
  • fenjerom 1
  • gadjaj 1
  • gadjaju 1
  • gdje 13
  • gdjekad 1
  • gegaju 1
  • GjERZELEZ 1
  • GJERZELEZ 2
  • Gjerzelez 40
  • Gjerzeleza 5
  • Gjerzeleze 4
  • Gjerzelezom 2
  • Gjerzelezova 1
  • Gjerzelezu 7
  • Gjurdjevdan 1
  • glavnju 1
  • Gledaju 1
  • gledaju 3
  • glodje 1
  • glodju 1
  • gnjev 2
  • gnjeva 1
  • gnjevne 1
  • gnjevom 1
  • Gojna 1
  • gornja 1
  • Gradjani 1
  • graja 1
  • grijeha 1
  • Gruji 1
  • Hajduci 1
  • hajnak 1
  • halvedjija 1
  • halvedjije 1
  • halvedjinca 2
  • halvedjinci 2
  • halvedjinica 1
  • halvedjinice 1
  • haljina 3
  • haljini 1
  • heej 1
  • hej 1
  • Hej 1
  • hitnji 1
  • hranjeni 1
  • htjela 1
  • htjelo 1
  • ija 2
  • ijama 1
  • ije 3
  • iju 8
  • ikovanja 1
  • iljte 1
  • iljtetu 1
  • inicijale 1
  • inlije 2
  • inja 1
  • injati 1
  • irokoj 1
  • isparivanja 1
  • ispjevale 1
  • ispovjedi 1
  • isprebija 1
  • ivje 1
  • ivljajima 1
  • ivotinja 1
  • izazivaju 1
  • izbjegao 1
  • IZDANJE 1
  • izgledaju 1
  • izidje 1
  • izidjo 1
  • izjaha 1
  • izjedna 2
  • izlija 1
  • izmedju 3
  • izmiruju 1
  • izmjenjuju 1
  • ja 2
  • Jaalah 1
  • jabuci 1
  • jabukom 1
  • jabuku 4
  • jad 1
  • jadna 2
  • jahao 1
  • Jahao 1
  • jak 1
  • jasna 1
  • jasno 2
  • jasnom 1
  • jastu 1
  • jastucima 1
  • jastuka 1
  • jastuke 1
  • jauka 1
  • javi 1
  • je 287
  • jecali 1
  • jedan 16
  • Jedan 4
  • jedanput 1
  • Jedanput 1
  • jede 1
  • jedina 1
  • Jedino 1
  • Jedna 1
  • jedna 2
  • jednako 1
  • jedne 3
  • Jedni 3
  • Jedno 1
  • jedno 3
  • jednog 5
  • jednoj 3
  • jednoli 1
  • jednom 9
  • jednu 2
  • jedro 1
  • jedu 1
  • Jedva 1
  • jeGruzijanac 1
  • Jekatarina 4
  • Jekatarine 3
  • jeknu 1
  • jela 1
  • jeli 1
  • jelo 3
  • Jeo 1
  • jeo 2
  • jer 11
  • jerbasma 1
  • jesen 1
  • jesenjih 2
  • jesi 1
  • Jesi 1
  • jesti 1
  • jevrejka 1
  • Jevrejka 1
  • jeza 1
  • jezik 1
  • jezovita 1
  • Jih 1
  • jo 14
  • Jo 3
  • joj 4
  • jok 1
  • Jok 1
  • ju 2
  • jurnu 1
  • jutro 1
  • jutros 1
  • kadija 2
  • kadijino 1
  • Kaludjer 2
  • kaludjer 3
  • kaludjera 1
  • kaludjeri 1
  • kaludjerom 1
  • kaludjeru 1
  • kamenje 1
  • kapije 2
  • kapiji 1
  • kapijom 1
  • kapiju 2
  • kaurkinji 1
  • kaurkinju 1
  • kazuje 2
  • kazuju 2
  • kenj 1
  • kinji 1
  • kinjom 1
  • klju 1
  • knjigama 1
  • koja 10
  • koje 6
  • koji 21
  • kojih 2
  • kojima 4
  • kojoj 4
  • kojom 1
  • koju 2
  • koljena 2
  • koljenima 1
  • koljenu 1
  • komedija 1
  • komediju 1
  • Konj 1
  • konja 5
  • konji 1
  • konju 2
  • Kraj 1
  • kraj 7
  • kraja 2
  • kraju 1
  • krevelji 1
  • krije 1
  • kriju 1
  • ledja 1
  • lija 1
  • lije 1
  • lijeka 1
  • lijekove 1
  • lijep 1
  • lijepa 1
  • lijepim 1
  • lijepoj 1
  • lijevo 3
  • liniju 1
  • lubanjom 1
  • lja 1
  • ljao 1
  • lje 1
  • ljekara 1
  • ljena 1
  • ljep 1
  • ljepljiva 1
  • ljepota 2
  • ljepote 1
  • ljepotom 1
  • ljepotu 1
  • ljeskovoj 1
  • ljeta 1
  • ljiv 1
  • ljivali 1
  • ljivo 1
  • ljivoj 1
  • ljubav 1
  • ljude 3
  • ljudi 7
  • ljudsko 1
  • Ljulja 1
  • ljulja 5
  • Ljuljni 1
  • ljut 1
  • ljuti 1
  • ljutine 1
  • Majka 1
  • majka 2
  • majku 1
  • maloj 1
  • manje 3
  • manji 2
  • Medju 2
  • medju 3
  • melodija 1
  • Metaljke 1
  • mije 1
  • Miljacke 1
  • Miljacku 2
  • mje 2
  • mjere 1
  • mjeru 1
  • mjesili 1
  • mjesta 2
  • mjesto 1
  • mjestu 1
  • mladji 1
  • Mladji 2
  • moj 1
  • moja 1
  • nabujali 1
  • nabujao 1
  • nadje 1
  • Nadje 1
  • nadji 1
  • naizmjence 1
  • najbezbri 1
  • najednom 2
  • najjednostavnije 1
  • najljep 1
  • najpre 2
  • najvi 1
  • namje 1
  • namjerom 1
  • napolje 1
  • napolju 1
  • naredjuje 2
  • nasmija 1
  • nasmijana 1
  • nastojali 1
  • nedostajala 1
  • nejasna 1
  • nejasno 2
  • nekoj 1
  • Nemoj 1
  • neodoljivo 1
  • nerije 1
  • nesrazmjerno 1
  • nesvjesnom 2
  • nevje 1
  • Nigdje 1
  • nigdje 2
  • nije 28
  • Nije 5
  • Nijedne 1
  • noj 2
  • Nuribegovoj 1
  • nje 6
  • njega 9
  • njegova 1
  • njegove 2
  • njegovim 2
  • njegovo 4
  • njegovoj 2
  • njegovom 1
  • njemu 8
  • njen 3
  • njena 1
  • njene 1
  • njeni 1
  • njenih 1
  • njeve 1
  • Njih 1
  • njih 5
  • njihala 1
  • njihova 1
  • Njihova 1
  • njihove 2
  • njihovih 1
  • njihovo 1
  • njim 14
  • njima 8
  • njine 1
  • njiva 1
  • njoj 3
  • njom 3
  • nju 3
  • obazrije 1
  • obje 2
  • objesi 1
  • objesili 1
  • objest 1
  • obojica 1
  • Obojica 1
  • obojicu 1
  • odaja 1
  • odaju 1
  • odhukuje 1
  • Odjednom 1
  • odjekivali 1
  • odmjeri 1
  • odnijeli 1
  • Odpljunu 1
  • odstojanje 1
  • ognjeno 1
  • ogradjen 1
  • oj 1
  • onaj 1
  • opaljen 1
  • opaljenu 1
  • opravljali 1
  • osirotjela 1
  • osje 4
  • Osjeti 1
  • osjeti 5
  • osmijehom 1
  • osmjehnu 1
  • osmjeli 1
  • osmjelili 1
  • ostajala 1
  • ostajao 2
  • ostaje 1
  • ostavljena 1
  • ostavljene 1
  • osvijesti 1
  • osvoji 1
  • ovaj 2
  • ovjek 2
  • ovjeka 1
  • ovjeku 1
  • ozbiljno 1
  • oznojio 1
  • panja 1
  • penjala 1
  • Penjao 1
  • pijan 1
  • pijana 1
  • pijani 1
  • pijanki 1
  • pije 3
  • piju 1
  • pijuckaju 1
  • pje 1
  • pjedestala 1
  • pjegama 1
  • pjesama 1
  • pjeskom 1
  • pjesma 1
  • Pjesma 1
  • pjesme 2
  • pjesmu 3
  • pjeva 5
  • pjevaju 1
  • pjevali 1
  • pjevalo 1
  • pjevao 1
  • plavljeni 1
  • Plevalja 1
  • Plevlja 1
  • Pljesak 1
  • pljesak 2
  • pljuska 1
  • pobije 1
  • pobje 1
  • pobjego 1
  • podalje 1
  • podgurkuju 1
  • podje 6
  • podju 1
  • podrugljivim 1
  • pogledaj 1
  • pogubljena 1
  • pojas 1
  • Polja 1
  • pomje 1
  • ponavljala 1
  • ponijelo 1
  • porje 1
  • posavljaci 1
  • posije 1
  • posijedio 1
  • posjetu 1
  • poskakuju 1
  • poslednjima 1
  • poslije 1
  • Poslije 2
  • posljednim 1
  • posljednje 2
  • posumnja 1
  • Posvijetli 1
  • potaje 1
  • potajno 2
  • potamnjela 1
  • Povje 1
  • povjeri 1
  • povjerljivo 1
  • pratnjom 1
  • predje 1
  • pregje 1
  • prekomjerna 1
  • prepoznaju 1
  • prestajalo 1
  • prestaje 1
  • pretjerali 1
  • pretrglija 1
  • Priboj 1
  • Priboja 2
  • pribojava 1
  • pribojski 2
  • prija 1
  • prijatelji 1
  • prijateljski 1
  • prije 6
  • pripravljaju 1
  • Prisje 1
  • pritajena 1
  • privijali 1
  • problijedilo 1
  • prodaje 3
  • prodje 1
  • prohtjelo 1
  • prohtjevu 1
  • projahao 1
  • Projekti 1
  • proklinjanom 1
  • prolje 1
  • proljetnih 1
  • proljetnom 1
  • promjenu 1
  • prostrije 1
  • provaljeni 1
  • proviruje 1
  • prstenje 1
  • psuje 1
  • psuju 1
  • pucaju 1
  • puteljcima 1
  • putuje 1
  • quote 2
  • raju 1
  • rakija 1
  • rakijom 1
  • rakiju 1
  • ranjen 1
  • raskriljenih 1
  • raspasuje 1
  • rasplinjuje 1
  • raspojas 1
  • rastavlja 2
  • rastavljaju 1
  • rastvaraju 1
  • Razbolje 1
  • razdvoji 1
  • razumijevanje 1
  • razumjevanja 1
  • redaju 1
  • ridj 1
  • rije 6
  • rijeku 2
  • rijetkim 1
  • rijetko 1
  • Rijetko 1
  • robija 1
  • rodjenom 1
  • rojile 1
  • roktanje 1
  • rospijo 1
  • rugaju 1
  • rujeva 1
  • Rusiju 1
  • sakrijemo 1
  • sanjivoj 1
  • Sarajeva 4
  • Sarajevo 3
  • Sarajevu 1
  • SARAJEVU 1
  • Sarajlije 1
  • sarajska 1
  • sarajske 1
  • sarajski 1
  • sarajskog 1
  • savijaju 1
  • sidje 1
  • sije 1
  • sijela 1
  • sijena 3
  • sijeno 4
  • sijevao 1
  • silnoj 2
  • sja 2
  • sjaha 1
  • sjaj 1
  • sjajem 1
  • sjali 1
  • sjalo 1
  • Sje 1
  • sje 5
  • sjeda 2
  • sjedao 1
  • sjede 2
  • sjedi 3
  • sjedila 1
  • sjedili 2
  • sjedio 1
  • sjednu 2
  • sjena 1
  • sjeni 1
  • Sjeo 1
  • skitanja 1
  • skitnju 1
  • Skoplja 1
  • skotrlja 1
  • slijegati 1
  • slijep 1
  • slivaju 1
  • smedjim 1
  • smijali 1
  • smijalo 1
  • smijao 2
  • smije 11
  • smijeh 6
  • smijeha 5
  • smiju 3
  • smje 1
  • smjela 2
  • smjeli 2
  • smjelom 1
  • smjera 1
  • spadaju 1
  • stajao 4
  • staje 1
  • Stariji 1
  • stariji 4
  • stoje 1
  • stoji 1
  • strepnja 1
  • strmija 1
  • struja 1
  • stupaju 1
  • suarije 1
  • suhoj 1
  • Suljaga 1
  • sumnje 1
  • sumnjivo 1
  • surevnjivosti 2
  • svakoj 1
  • svakojaka 1
  • svije 1
  • Svijet 2
  • svijeta 2
  • svijetli 1
  • svijetlim 1
  • svijetlu 1
  • svijetom 1
  • svijetu 1
  • svje 1
  • svjetlost 1
  • svjetovati 1
  • svjetuje 1
  • svjetuju 1
  • svoj 2
  • svoje 9
  • svojih 1
  • svojim 2
  • svojoj 2
  • svojom 3
  • svoju 3
  • taj 4
  • tajan 1
  • taju 2
  • takodjer 1
  • tijelo 2
  • tijelom 1
  • tijesto 1
  • tjera 1
  • tjeraju 1
  • tjeskoba 1
  • toj 4
  • tovanja 1
  • tovanjem 1
  • trojicom 1
  • tudje 1
  • tudjeg 1
  • tupoj 1
  • Turkinju 1
  • ubija 1
  • ubijen 1
  • udivljena 1
  • udivljeno 1
  • udje 3
  • udjenju 1
  • uje 2
  • ujedalo 1
  • ukoljica 1
  • ulijevala 1
  • uljka 1
  • umrljan 1
  • uozbiljio 1
  • upaljenim 1
  • uprije 1
  • urezuje 1
  • Usiljava 1
  • uspaljuju 1
  • utanje 1
  • utanjio 1
  • utanju 1
  • utljiv 1
  • utljiva 2
  • utljivim 1
  • utnji 1
  • uvija 1
  • uvijek 5
  • uvjek 5
  • uvjerava 1
  • uvredljiva 1
  • uzmahuje 1
  • uzrujan 1
  • uzrujana 1
  • valja 2
  • valjaju 1
  • valjalo 1
  • valjao 1
  • valjda 1
  • velikoj 1
  • Venecijanca 1
  • Venecijanci 1
  • Venecijanku 2
  • veselije 1
  • veselje 2
  • vidje 4
  • vidjelo 1
  • vidjev 1
  • vijek 1
  • vijugav 1
  • vje 3
  • vjedjama 1
  • vjera 1
  • vjere 2
  • vjerovatna 1
  • vjeru 1
  • vjetar 1
  • vjetrova 1
  • vjetru 2
  • vlahinje 1
  • Vlahinju 1
  • vodiji 1
  • vojne 1
  • vojni 1
  • vrebaju 1
  • vredja 1
  • vrijeme 2
  • zabacuje 1
  • zaboravljao 1
  • zaboravljen 1
  • zadjo 1
  • zadovoljan 1
  • zadovoljstvo 1
  • zagledaju 1
  • zajahao 1
  • zajedno 3
  • zaklopljene 1
  • zaludjuje 1
  • zamagljenim 1
  • zanjiha 1
  • zapjeva 2
  • zapljusnu 1
  • zaptije 2
  • zaptiju 1
  • zasukuje 1
  • zaustavlja 2
  • zaustavljaju 1
  • zaustavljala 1
  • zaustavljali 1
  • zavjesa 1
  • zbijene 1
  • zdepastiji 1
  • zdravlje 1
  • zemlja 1
  • zemljaka 1
  • zemlje 1
  • zemlji 1
  • zemljo 1
  • zlovolje 1
  • znaj 1
  • znaju 4
  • znoj 1
  • znojem 1
  • zvijezda 1
1702 matches
ušten život, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa.{S} I pored svih strašnih pijanki i s 
 neveselim i pomalo dobrostivim tonom očajnih propalica, i sa samim Gjerzelezom on je govorio p 
a, i studeno.{S} Vrludao je dugo, a vraćajući se hanu sustiže na drumu jednog kaludjera.{S} Bio 
a mila; čeka ga mnogo radosti; puno obećaju dani i ljudi.</p> <p>Redom su ga pozivali na iftar. 
ivim osmijehom.{S} Pričao je sve, i pričajući i sam se čudio da je cio dogadjaj, kad se drugom  
žambasme što lepršaju kao barjak i miješaju se sa vrhovima borova i vedrim nebom.{S} Kao da se  
pota i one dimije od džambasme što lepršaju kao barjak i miješaju se sa vrhovima borova i vedri 
vetana/Projekti/D-reading/Tekstovi/UBSM/Akcija_100romana/eltec-1.xml" type="application/xml" sc 
 radi posta, ljut kao ris; i Avdica Krdžalija, sitan, mršav a žustar kao vatra, poznat ukoljica 
dala bi za prozorom nacereno lice ludog Alije, žuta i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj š 
a.</p> <p>Jedno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je 
> <p>Ona se zvala Katinka i bila je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su  
očiju slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, p 
hotice je širio, uvećavao i uplitao sjećanja iz drugih susreta.{S} Gušio se riječima.</p> <p>Su 
ečerom je glasno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza ve 
“ Ali na jednom ciganke, pošlje duga sašaptavanja i dogovora, složno zapjevaše:</p> <quote> <l> 
ula šala, smijeh, pljesak, glas defa i šargije ili zurne, zvuk kocaka na suhoj daski od igre <h 
e.{S} Tukli bubnjevi, udarale krnete i šargije.{S} Kolo nije prestajalo.{S} I na suncu vedrog d 
kuća nemirna, a ona bi je slušala, skopčavajući ječermu na grudima, bez tračka razumjevanja u v 
e ih posve ozbiljno jedan Mostarac, udešavajući tako dogovorenu komediju.</p> <p>Gjerzelez odma 
 pa hoće da ide da hvata Zemku.{S} Zadržavaju ga Morići i smiju se; osmjelili se i oni momci iz 
vala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe.{S} Bila je  
o štalama i bravetinom, jer su se u dnu avlije svaki dan klali ovnovi, a kože im se sušile, raz 
slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pr 
ate na prozorima, loveći je pogledom po avliji.{S} A kad god bi izišla ugledala bi za prozorom  
oko dizginom, izveo uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj 
eme, trže staricu za rukav i uvuče je u avliju — Gjerzelezu se ukrstiše u očima gipki i veliki  
 prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do njih bila islahana 
li brzo i odmah sa sutonom sahranili na Bakijama.{S} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s 
spaljuju i mame oko njine kuće askeri i balije, i rad čega to mora ona da se krije i stidi a nj 
ne dimije od džambasme što lepršaju kao barjak i miješaju se sa vrhovima borova i vedrim nebom. 
m ruglo tjera i da bi to sve moglo biti besposlenjačka komedija.{S} Na tu ga misao svega prože  
jetli i crveni kolutovi nesrećne krvi i bezbrojne uspomene, ublažene i daleke.</p> <pb n="41" / 
 ih vode.</p> <p>Njihova velika kuća sa bezbrojnim oholim prozorima koji gledaju iznad grada i  
mku.{S} Usiljava se da trči što bolje i bijaše je dobro pristigao kad ona najednom zakrenu na l 
ti i što je umro na hadžiluku.{S} A oni bijahu lole i rasipnici, nasilni i sramotni, daleko poz 
>U kahvi zateče dva brata Morića.{S} To bijahu sinovi onog starog sarajskog Morića što je bio č 
ere.{S} Prisjeća se da je htio nekog da bije; htio je nekog da upita šta je ovo s njim, ali bil 
a svaki čas uzmahuje rukom i hoće da ga bije i psuje mu ćemane i onoga ko mu ga je napravio, a  
e bilo, ni koga da pita, ni s kim da se bije.</p> </div> <pb n="28" /> <div type="chapter" xml: 
nu oko <pb n="10" /> sebe spreman da se bije, da trči ili baca kamena, ne znajući više šta radi 
uvrh stepenica, široka zelena haljina i bijel veo.{S} On samo što jeknu i onako razgolićen i uz 
n, i sinoćna gorčinja gorčina.{S} Visok bijel zid, teška zatvorena vrata, a preko zida proviruj 
 u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim ru 
 Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinca.</p> <p 
 i sumračno doba pred iftar i pritajena bijela kuća; iza ugla se čuje po kaldrmi topot kako bje 
eć po treći put, vitka, zelenih očiju i bijela mimo sve ostale ciganke.{S} Kažu, niko joj nije  
gnuvši žestoko dizginom, izveo uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se meso sije 
hi>ravanlukom</hi>, crvene su kite bile bijelca po očima, a dugi čistim zlatom vezeni, čevkeni  
a na ledini ni žive duše.{S} U travi se bijelila jedna marama, ostavljena u hitnji i strahu.{S} 
a ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina, kao da čeka.</p> <p>Ta Jeka 
edjija <pb n="35" /> zapazio djevojku u bijeloj kući na uglu i tu je gubio dane i nije odmicao  
lez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom 
 i raspušten život, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa.{S} I pored svih strašnih pija 
idje ništa do, pred samim nosom, veliku bijelu plohu avlinskih vrata za kojima je škripala brav 
 djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo bijeni mladići, provodili su, blijedi od želje, sate na 
 mu noge ulaze u tijelo.{S} Poduzela ga bijesna snaga, čini mu zadovoljstvo ovaj napor, meka le 
} Na tu ga misao svega prože plamen.{S} Bijesno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da  
eku i podbio konja tako da su imali svi binjedjije i pribojski džambasi posla; privijali su mla 
o dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo ispusti iz ruku džugum i pobježe pod mind 
 iza ugla se čuje po kaldrmi topot kako bježi plaćeno dijete. — Svi su se dugo smijali.{S} I Gj 
edan po jedan približavali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim iz 
 su venule.{S} A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepši momak u cijelom Sarajevu, s teš 
m.{S} Neki begovi, posavljaci.{S} Jedan blijed pitomac vojne škole u Carigradu sa stricem.{S} T 
i i mnogo bijeni mladići, provodili su, blijedi od želje, sate na prozorima, loveći je pogledom 
oj kući već od neki dan nema djevojke s blijedim i mršavim licem a teškom kosom i bujnim veliki 
vljala; vidilo se da teško diše i da je blijedja, ali ona se dizala i dizala, i svaki put kad b 
c i uzimala sve veći zamah.{S} Imala je blijedo lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju bre 
edoše govor kao prijatelji.{S} Oborivši blijedo lice s podstriženim brcima Arnaut je govorio po 
mučno.{S} Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskra. Čulo se kako psi r 
sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe.{S} Bila je ozuška, krupna i šutljiva.</ 
"36" /> do njih bila islahana, za čitav boj viša od njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranj 
lo.{S} I na suncu vedrog dana su igrale boje šarenih ciganskih haljina; prevladavala je crvena. 
otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boje pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrljan pepe 
i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} Uputio se nekim puteljcima prema drumu.{S} Bi 
čaka i odmjeri ih, kao da ih iz daljine bolje vidi.{S} Nisu mu mogli razabrati izraz lica, ali  
produži taj čas bez misli želje, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo kratak odmor 
 lovi Zemku.{S} Usiljava se da trči što bolje i bijaše je dobro pristigao kad ona najednom zakr 
ećerleme.{S} Raspaso se pa mu spadaju i boraju se čakšire, i onako kratke noge mu izgledaju još 
i put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebrenička kotlina od  
jući se za iftar.{S} Gjerzelez podje uz brijeg.</p> <p>Za večerom je glasno govorio da nadviče  
tkom užasu pogleda oranicu i rijeku pod brijegom.{S} Isprva su je svi mučke i udivljeno gledali 
ora mu pljuska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdanski dernek i ciganke po prvi put  
jevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebrenička kotlina od pjesama 
ki dernek.{S} Gorile su vatre.{S} Tukli bubnjevi, udarale krnete i šargije.{S} Kolo nije presta 
ijedim i mršavim licem a teškom kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) 
zadah masla i pržena šećera.{S} Prolaze buljuci žena a pred njima po jedan muškarac sa velikim  
a ili po dvi,e u svakoj kući, kupovne i cijelom gradu po imenu poznate djevojke.{S} S ostatkom  
visok i blijed, nekad najljepši momak u cijelom Sarajevu, s teškim crnim brkom i velikim tamnim 
elikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu.{S} Kao da se stež 
elez blaženo, razrogačeno gleda, grli i cjeliva u rame, dok mu on bez prestanka puni glavu o ka 
moli se djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona dodade nešto sluškinji i ostade 
> <p>BEOGRAD</p> <p>IZDANJE S.{S} B.{S} CVIJANOVIĆA</p> <p>1920.</p> </div> <pb n="2" /> <div t 
o je Bog dragi stvorio svakojaka šarena cvijeća pa tako i ljude raznih vjera, da je htio da smo 
ničavih očiju slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas  
.{S} To je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>Stara je snizivala i dizala glas,  
veli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete 
m je dan samo kratak odmor i kome valja dalje putovati.</p> </div> </body> <back> <div type="no 
užurbali oko trkača, a drugi gledaju iz daljega.{S} Fočak zasukuje rukave i nagoni u smijeh sve 
ao da svi osjetiše da su pretjerali.{S} Daljina i odstojanje su mu vraćali sve što je izgubio u 
 nema Fočaka i odmjeri ih, kao da ih iz daljine bolje vidi.{S} Nisu mu mogli razabrati izraz li 
 iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danjem posjetu; ustade, a on reče mirno, s vrata;</p> < 
čina kao svila.</p> <p>Bio je ramazan i danju je sve mirovalo ali noću se grad prolamao od svir 
ratke noge mu izgledaju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boje pa 
 dolaze mu kao djeca, neuka i luda, kao dijete mu je svak ko nije vidio tanku <pb n="21" /> Vla 
j!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, puši, pjeva i plaća, dok mu 
ete i po hanu stade ršum i lom.{S} Neko dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo isp 
surevnjivosti.{S} Jedanput platiše neko dijete da iza ugla tanko vikne:</p> <p>— Gle, Katinke!{ 
uje po kaldrmi topot kako bježi plaćeno dijete. — Svi su se dugo smijali.{S} I Gjerzelez se smi 
S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pred očima su mu kružili svijetli i crveni kolu 
otvori i pomoli se djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona dodade nešto sluškin 
rega i ocrtavala se na horizontu, njene dimije su se plele i vile u sto nabora, lepršale i šiba 
! — ponijelo ga veselje i ljepota i one dimije od džambasme što lepršaju kao barjak i miješaju  
a, za čitav boj viša od njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo bijeni mladići,  
 još teško.{S} Gleda ih i dolaze mu kao djeca, neuka i luda, kao dijete mu je svak ko nije vidi 
 tapće nogama na mjestu, kao kad varamo djecu da trčimo tobože za njima.{S} Gjerzelez trči ko d 
ala riječ, kao što to biva kod ljudi od djela, i onda bi širio svoje duge ruke i kružio precrni 
i prali ih mokraćom od muška djeteta, a Djerdjelez je samo ćutao, sagibao se, ogledao kopita, i 
a dugi čistim zlatom vezeni, čevkeni na Djerzelezu sjali su i poigravali na vjetru.{S} Dočekalo 
 na kopita i prali ih mokraćom od muška djeteta, a Djerdjelez je samo ćutao, sagibao se, ogleda 
meno s napućenim usnama kao u razmažena djeteta, samo su mu oči, nečedne i zelene, starile i po 
edina sestra, malo, grbavo i bolešljivo djevojče.</p> <p>Upitaše se za zdravlje, oni su bili st 
e za nju bori.</p> <p>— Bogme, ko prije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa strane.</p> 
a licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci.</p> <p>Ona se zvala Katinka i bila je kći And 
gotovo poskakujući podje prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na vrijeme, trže staricu za rukav i  
jigama, je li djunah po vašem zakonu da djevojka vaše vjere — gleda Turčina?</p> <p>Kaludjer se 
 na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, ud 
 jedno krilo na pola otvori i pomoli se djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona 
p> <p>— Bogme, ko prije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa strane.</p> <p>— Krila da i 
ita: da u toj kući već od neki dan nema djevojke s blijedim i mršavim licem a teškom kosom i bu 
še u očima gipki i veliki pokreti vrele djevojke — a onda tresak, i on ne vidje ništa do, pred  
upovne i cijelom gradu po imenu poznate djevojke.{S} S ostatkom očeva novca ona je kupila tu ma 
e, za zabavu, Arnauta i Gjerzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin bio nepomičan u s 
 razviditi, ali da nema nade, jer se do djevojke ne može; i otišla, opraštajući se glasno.</p>  
uškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.{S} Po danu bi spavala ili plela jastučnice u 
mljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio djevojku u bijeloj kući na uglu i tu je gubio dane i ni 
, a mnogo vas je, pa vele, da sakrijemo djevojku.{S} To je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je  
vorenu komediju.</p> <p>Gjerzelez odmah djipi na noge, omahnu oko <pb n="10" /> sebe spreman da 
<pb n="5" /> <p>U hanu, kod višegradske djumrukane skupilo se, malo po malo, dosta putnika.{S}  
na istok zaustavljali su se u hanu kraj djumrukane i čekali da se dogradi most i kako tako opra 
i li ti nahodio u vašim knjigama, je li djunah po vašem zakonu da djevojka vaše vjere — gleda T 
Mladji se tek smješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stariji Morić, bezglasno i krat 
ska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdanski dernek i ciganke po prvi put pjevaju o n 
u bili kroz donju čaršiju, počeše da im dobacuju pogrde. Čaršinlije su skakali sa ćepenaka i ma 
 po prvi put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebrenička kotl 
>— Ne gadjaj se, Zemko, rospijo... vamo dodji!</p> <p>Nikako ne može da se sabere.{S} Prisjeća  
e steže i smrknu halvedjinca; krvavi mu dodjoše i baba i Arnaut; okrenu se i kao slijep izidje  
e, i pričajući i sam se čudio da je cio dogadjaj, kad se drugom kazuje, tako malen i neznatan.{ 
 kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Silom je sklapao oči.{S} Htio je da produ 
osti.{S} Sa jednog bora pade šišarika i dokotrlja se do njega.{S} On se osmjehnu.</p> <p>— Ne g 
 zakrenuo, sad već s jasnom namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno malo dvorište s visoko 
h lanćića što se redaju niz Hiseta do u Donje Tabake, i u kojima žive pod državnim nadzorom, sv 
e tamna i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući od sušice 
se je obazirao.</p> <p>Kad su bili kroz donju čaršiju, počeše da im dobacuju pogrde. Čaršinlije 
na rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču su im udarali ra 
 Tu je, venući od sušice, ležala sestra dvojice Morića sa plavom glavom na vrelim jastucima i g 
u, crvenu jabuku, zategoše konac ispred dvojice trkača i iskupiše se svi, podgurkujući jedan dr 
i pogleda konju.{S} Nudio je zdravu medžediju ko mu ga izvida i povrati mu stari kas.</p> <p>Bi 
nisu smjeli pušiti i kako ih je morila žedj govorili su isprva veoma malo, i pogledali svaki ča 
ge razgovore o ženama samo da zaborave žedj i duhan.</p> <p>Sa gorčinom u upaljenim ustima i ne 
išla, otišla!</p> <p>— Otišla, bora mi, efendija, ima dva dana.{S} Odveli je, kazuju mi, prije  
Laku noć!</p> <p>— Bog ti na pomoć, beg-efendija; eisadile! vikao je kaludjer odmičući brzo.</p 
ip.{S} Sobe su bile uske i zbijene kao ćelije u saću, a ispred svih soba okolo na okolo, išla j 
pete po zidovima.{S} Raznolika su bila čeljad koja su tu zapela na svom putu.</p> <p>Suljaga Di 
se sve mješa, pjesme i svirka i piće i čeljad od onda i od sada, a preko svega toga se ljulja Z 
ost zalila borove i ravnicu i zaostalu čeljad.{S} Svi se stadoše razilaziti, kud koje.{S} Svira 
>, roktanje i cika putene i besposlene čeljadi.{S} Fratri nisu ni ishodili iz svoje sobe, a Ven 
jeni mladići, provodili su, blijedi od želje, sate na prozorima, loveći je pogledom po avliji.{ 
} Htio je da produži taj čas bez misli želje, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo 
rože plamen.{S} Bijesno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da zna na čemu j 
e ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da ga podrede sebi.{S} 
i jesti ispred njih da im ne izazivaju želju. </note> </div> </back> </text> </TEI> 
o puta ponovi tu riječ bez smisla i značenja, kao što čini čovjek koji se žestoko uduri.</p> <p 
ribojava skandala, ali ga Fočak sa obješenjačkim, nadmoćnim smiješkom zaustavlja.</p> <p>— Kud  
oje sobe, a Venecijanci samo na kratke šetnje i to svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je sti 
pred njima po jedan muškarac sa velikim fenjerom.</p> <pb n="33" /> <p>Gjerzelez ide, opaljen i 
o njega.{S} On se osmjehnu.</p> <p>— Ne gadjaj se, Zemko, rospijo... vamo dodji!</p> <p>Nikako  
>A cigančad što su se ispela po granama gadjaju ga iz potaje suhim šišarkama.{S} Vraća se, sjed 
dje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje su muklo dahćući mjesili šećer i tijesto i prostri 
skar.{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i <pb n="37" /> lje 
mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete oko kuće, a mno 
oš uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gdje su se <pb n="12" /> izgubili.{S} I pod tom tvrdom, 
<p>Već sutradan je ugledao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašljao se i udario 
 bez jauka, kad je s dihvanane ugledala gdje ih vode.</p> <p>Njihova velika kuća sa bezbrojnim  
e, Katinke!{S} Kako si, Katinka?{S} Ama gdje si ti?{S} Nigdje te nema.</p> <p>Kad ču Arnaut, sa 
i kraj Miljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva d 
Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva dana, a besposleni prola 
rhko pod sobom; bio je izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao potrbušk 
 se koljenima, idući sve više na lijevo gdje je obala bila manje strma, i sve je to činio kao u 
aj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete oko kuće, a mnogo vas je, pa vele, da sa 
 nad Kovačima, na onom širokom raskršću gdje se sijeno prodaje, oba Morića.{S} Uhvatili su ih u 
njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskra. Čulo se kako psi reže i glodju o 
 polomi sve oko sebe.{S} I kad je tako, gegajući se umorno u bokovima i mašući rukama, prolazio 
jiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od kako je iz Višegrad 
amo djecu da trčimo tobože za njima.{S} Gjerzelez trči ko da zemlje ne dira, Fočak tapše rukama 
 se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tako naglom zaokretu; onako kru 
malo, i pogledali svaki čas napolje.{S} Gjerzelez se prvi povjeri i ispriča mu „sve“.{S} Kad Ar 
ežnost i ljepota u njegovoj blizini.{S} Gjerzelez se zanio i, naravno, postao smiješan.{S} Grad 
 sto nabora, lepršale i šibale nebo.{S} Gjerzelez je, sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima nj 
d pilava pripravljajući se za iftar.{S} Gjerzelez podje uz brijeg.</p> <p>Za večerom je glasno  
 I fratri su osluškivali iza prozora, a Gjerzelez izgubi mjeru i pamet.{S} Raspasao se i oznoji 
ukave i nagoni u smijeh sve oko sebe, a Gjerzelez se raskopčao i glavu povezao čevrmom pa došo  
 kao lasica, klisnu prema vratima.{S} A Gjerzelez za njim.{S} Stiže ga na vratima i obojica isp 
 izjednače ili da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p> 
ska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, 
 i gledaju u plamen, trepćući.</p> <p>A Gjerzelez posrće, podalje u polumraku za posljednim cig 
 se da se svi krive od smijeha, samo ga Gjerzelez blaženo, razrogačeno gleda, grli i cjeliva u  
kaskao za njim.{S} Kad su bili kod hana Gjerzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p 
rebajući uzalud njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje 
/p> <p>— Aferim kenjčino!</p> <p>Odmiče Gjerzelez i biva sve kraći, kao da mu noge ulaze u tije 
srebreničke ciganke neke godine, kad je Gjerzelez svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je nek 
b n="16" /> <pb n="17" /> <p>Na Uvcu je Gjerzelez preskočio rijeku i podbio konja tako da su im 
iti?</p> <p>— Jok, jok, džanum! dere se Gjerzelez, a lice mu sja od zanosa što mu je neko ospor 
biše se u ljeskovoj šumi.</p> <p>Dok se Gjerzelez primakao ne osta na ledini ni žive duše.{S} U 
 dijete. — Svi su se dugo smijali.{S} I Gjerzelez se smijao.</p> <p>Mladi Bakarević im predloži 
, nekako o užini, porječkaše se Fočak i Gjerzelez, bezrazložno, kao ljudi u piću i besposlici.{ 
ave krevelji.</p> <p>Dva dana terevenči Gjerzelez s društvom i doziva Venecijanku i uzdiše i pr 
alo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, Morići i neki momci iz Priboja.{S} Pili su r 
 da imaš, krila da imaš, more! — vrišti Gjerzelez Fočaku, unoseći se i kazujući više rukama neg 
puče, a oba trkača jurnuše.</p> <p>Leti Gjerzelez kao krilat, a Fočak se nakon dva-tri koraka z 
ećan, slavan i smiješan, tako je obišao Gjerzelez po carevine.{S} O njegovim doživljajima toga  
dno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu ko 
 i nekim bolnim nemirom u svakom mišiću Gjerzelez ih je slušao, smijao se pa i sam pokatkad pri 
ml:id="SRP1920a_C1"> <pb n="3" /> <head>GjERZELEZ U HANU</head> <pb n="4" /> <pb n="5" /> <p>U  
l:id="SRP1920a_C2"> <pb n="15" /> <head>GJERZELEZ NA PUTU</head> <pb n="16" /> <pb n="17" /> <p 
l:id="SRP1920a_C3"> <pb n="29" /> <head>GJERZELEZ U SARAJEVU</head> <pb n="30" /> <pb n="31" /> 
esena i nasmijana.</p> <pb n="23" /> <p>Gjerzelez sjedi i gleda, topi se i širi ruke — zbogom p 
 velikim fenjerom.</p> <pb n="33" /> <p>Gjerzelez ide, opaljen i lak, u silnoj snazi koja se pr 
e viknuo za njom:</p> <p>— Aman!</p> <p>Gjerzelez je planuo.{S} On je skakao od same <pb n="8"  
ko dockan s ovolikim Turčinom. '</p> <p>Gjerzelez je koračao napred, i sam se čudio što govori  
od kako si ti otišao spava sama.</p> <p>Gjerzelez je ćutao.{S} Stariji Morić je govorio nevesel 
iju pa se smije krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je stajao časak onako s jabukom u ruci, a ond 
ra biva modar, sumrak se spušta.</p> <p>Gjerzelez naredjuje ciganinu da mu svira viš glave, na  
la je ozuška, krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se  
kojih se ču jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je spustio ruke niza se, malko oborio glavu i 
vajući tako dogovorenu komediju.</p> <p>Gjerzelez odmah djipi na noge, omahnu oko <pb n="10" /> 
depastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza, drugi za Fočaka.{S} Mostarac dade znak; kon 
talo od straha i zorta.{S} Ta tišina je Gjerzeleza još više dražila i izazivala.{S} Udarao je n 
šali su da zavade, za zabavu, Arnauta i Gjerzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin b 
 dana je posve iščezao čarobni krug oko Gjerzeleza; jedan po jedan približavali su mu se ovi bj 
ludjer odmičući brzo.</p> <p>U jutro su Gjerzeleza u ranu zoru probudili glasovi, smijeh i pjes 
 Pljesak, vriska i smijeh.</p> <p>— Ha, Gjerzeleze!</p> <p>— Ačkosum, magarče!</p> <p>— Ha, pot 
Šta je, šta si se smrko? — Ostarilo se, Gjerzeleze, bogami!</p> <p>— Pozdravila te Darinka iz P 
 Ačkosum, magarče!</p> <p>— Ha, poteci, Gjerzeleze, sokole!</p> <p>— Aferim kenjčino!</p> <p>Od 
o zapjevaše:</p> <quote> <l>Razbolje se Gjerzeleze,</l> <l>Aman, aman!</l> </quote> <p>Diže se  
vim tonom očajnih propalica, i sa samim Gjerzelezom on je govorio povjerljivo i prijateljski.{S 
iće, terevenče i jednako tjeraju šalu s Gjerzelezom koji napreže oči da u mraku razazna Zemkin  
; u govoru se neprestano doticala rukom Gjerzelezova koljena.{S} Obećala je da će razviditi, al 
ru.</p> <p>Kao uvijek kad sluša drugog, Gjerzelezu se činilo da govori pravo.{S} U razdražljivo 
ki momci iz Priboja.{S} Pili su rakiju; Gjerzelezu se isprva činilo da je kisela.{S} Ali svi su 
 staricu za rukav i uvuče je u avliju — Gjerzelezu se ukrstiše u očima gipki i veliki pokreti v 
sna lagano podrhtava) i pjeva, pjeva, a Gjerzelezu se čini da mu dušu vuče i da će, sad na, izd 
boja pa se smiju.{S} Grohot i tresak, a Gjerzelezu se jezik plete.</p> <p>— Ona je... moj dušma 
 je bivala ljepša.</p> <p>Otad zaredaše Gjerzelezu popodnevi u halvedjinci.{S} Počeše se kupiti 
se nikako moglo znati šta misli.</p> <p>Gjerzelezu udari krv u glavu.{S} Ta stvar tako jasna i  
 i šibale vrbovim grančicama.{S} Bio je Gjurdjevdan.</p> <p>U kahvi zateče dva brata Morića.{S} 
raunsku!</p> <p>On se diže i uze veliku glavnju smrčevine; držeći je u stranu, jer ga je dim gu 
 samom uglu hana uduben njen prozor.{S} Gledajući taj prozor, zatvoren, hladan i zagonetan, kao 
de, pucaju iz malih pušaka, pijuckaju i gledaju u plamen, trepćući.</p> <p>A Gjerzelez posrće,  
} Jedni se užurbali oko trkača, a drugi gledaju iz daljega.{S} Fočak zasukuje rukave i nagoni u 
uća sa bezbrojnim oholim prozorima koji gledaju iznad grada i preko Igmana, ostala je tamna i p 
 stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene arnautske šećerleme.{S} Raspaso se pa mu  
 po koja iskra. Čulo se kako psi reže i glodju ostavljene kosti.{S} Sa jednog bora pade šišarik 
oružje; odmah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje 
 se u njemu svom snagom već zaboravljen gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja p 
p izidje na ulicu.</p> <p>Nadimao se od gnjeva.{S} Ne moći do te vlahinje; nikad ne moći!{S} I  
to se tako brzo odriče svoje tuge i one gnjevne odluke s druma, da ne će u svojoj blizini više  
če, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snagom.</p> <p>Išao je tup i ubijen. 
, drska i podmukla a mila životinja.{S} Gojna udovica.{S} Strazna a prevena jevrejka.{S} I Kati 
arin mlad a posijedio, zabacuje glavu, (gornja mu usna lagano podrhtava) i pjeva, pjeva, a Gjer 
e zanio i, naravno, postao smiješan.{S} Gradjani i skitnice su mu odmah stali prilaziti s te sl 
dali, ali domala započe smijeh i pijana graja.{S} Cigani i pribojski momci počeše podvriskivati 
ne toliko od svog beza koliko od tudjeg grijeha i tudje nevinosti.{S} Bila je debela i visoka s 
<div type="titlepage"> <p>Tiskara Braće Grujić i Prometnog d.d.{S} Novi Sad</p> </div> </front> 
 zemlji nanule.</p> <p>— Ahaa!</p> <p>— Hajduci!</p> <pb n="32" /> <p>— Sikiru za domuze!</p> < 
 <l>Aman, aman!</l> </quote> <p>Diže se hajnak i vriska, svi pogledaše u njega, a on ne vidje v 
pogledom, uvrh stepenica, široka zelena haljina i bijel veo.{S} On samo što jeknu i onako razgo 
 dva skoka dotrči do nje, kad se zelena haljina lagano zanjiha i iščeznu za sobnim vratima iza  
g dana su igrale boje šarenih ciganskih haljina; prevladavala je crvena.{S} Pilo se, jelo, trča 
tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u širokoj haljini od zelena somota, s malom glavom nad ovratnikom 
m strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio djevojku u bijeloj kuć 
ta.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje su muklo dahćući mjesili 
ala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinca.</p> <p>U Kršli su se vježbali trubači; jed 
ve u njemu.{S} Kao da se steže i smrknu halvedjinca; krvavi mu dodjoše i baba i Arnaut; okrenu  
koljica i ženskar.{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i <pb  
<p>Otad zaredaše Gjerzelezu popodnevi u halvedjinci.{S} Počeše se kupiti i neki Sarajlije.{S} D 
oviruje loza.</p> <p>Prema kući je bila halvedjinica iz koje ga neko viknu.{S} Sa mirnim poštov 
lu i tu je gubio dane i nije odmicao iz halvedjinice vrebajući uzalud njena vrata.</p> <p>Kad G 
 džizlija sarajska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i ras 
} Arnaut je kimao glavom.</p> <p>— Hej, hej otišla, otišla!</p> <p>— Otišla, bora mi, efendija, 
šu.{S} Arnaut je kimao glavom.</p> <p>— Hej, hej otišla, otišla!</p> <p>— Otišla, bora mi, efen 
 se bijelila jedna marama, ostavljena u hitnji i strahu.{S} Ta praznina ga do kraja ražljuti.</ 
d njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo bijeni mladići, provodili su, blijedi  
ćanin.{S} Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju 
 /> Nadje plast u mraku ali zadugo nije htjelo sijeno da uhvati plamena, tek kad nalomi suvih g 
uje inicijale.{S} I čitava gomila kiridžija, džambasa, pretrglija i cigana.</p> <p>Osim ovih st 
 da je otme i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već pribojava skandala, ali ga Fočak sa obješenj 
la neka Jevrejka što je hodila s čalgidžijama iz Selamika.</p> <p>U oči samog ramazana stigao j 
ruka žene? — Mlećauka u krznu i somotu čije se tijelo, vitko i plemenito, ne može ni zamisliti. 
obraza.{S} Dva trgovca iz Livna i kiridžije im.{S} Neki begovi, posavljaci.{S} Jedan blijed pit 
radu sa stricem.{S} Tri Arnauta, salepdžije.{S} Jedan Fočak što prodaje noževe.{S} Jedan perver 
i to već po treći put, vitka, zelenih očiju i bijela mimo sve ostale ciganke.{S} Kažu, niko joj 
dom Bakareviću, vitku mladiću zelenih očiju i rumena lica s podrugljivim osmijehom.{S} Pričao j 
vom na vrelim jastucima i grozničavih očiju slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je pot 
red njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom</hi>, crvene su kite bi 
dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju.{S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pr 
 vi se potecite; metnućemo jabuku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih  
irao.</p> <p>Kad su bili kroz donju čaršiju, počeše da im dobacuju pogrde. Čaršinlije su skakal 
še od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je prošao pušeći.<ref target="#N1"  
 se grad prolamao od svirke, sijela i ašikovanja po mahalama.{S} Dućani puni voća i kahve pune  
orno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko prignuta.{S} I odmah 
 srce.{S} Iza večere, kad su ležali na šiljtetu teško dišući od prekomjerna jela i pušeći ne mo 
d korala i prstenje na koje sam urezuje inicijale.{S} I čitava gomila kiridžija, džambasa, pret 
eta.{S} Septembarski dan, i sinoćna gorčinja gorčina.{S} Visok bijel zid, teška zatvorena vrata 
o s ostalima počeše mu prilaziti i započinjati razgovor.{S} On je rado razgovarao, zanoseći mal 
šiju, počeše da im dobacuju pogrde. Čaršinlije su skakali sa ćepenaka i mašući bagavim nogama t 
adijino sijeno.{S} Uh!</p> <p>I oni čaršinlije se prepali, ako su i pijani vide: odviše je.{S}  
 vidio tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u širokoj haljini od zelena somota, s malom glavom nad ovr 
a i <pb n="37" /> ljepljiva od šećera i isparivanja, bi čekali da pukne top i vodili duge razgo 
e može da se digne.</p> <p>Tu su pjesmu ispjevale srebreničke ciganke neke godine, kad je Gjerz 
omjerna jela i pušeći ne može održati i ispovjedi se mladom Bakareviću, vitku mladiću zelenih o 
pomičnih pendžera.</p> <p>Jedno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, r 
 dubokim borama i njegove ugašene oči oživješe i planuše.{S} Povedoše govor kao prijatelji.{S}  
Gjerzelez po carevine.{S} O njegovim doživljajima toga ljeta zna se veoma malo; i on sam ih je  
Ciganka Žemka, drska i podmukla a mila životinja.{S} Gojna udovica.{S} Strazna a prevena jevrej 
o pušiti ili jesti ispred njih da im ne izazivaju želju. </note> </div> </back> </text> </TEI> 
bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.{S} Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali je 
ANDRIĆ</p> <p>PUT</p> <p>BEOGRAD</p> <p>IZDANJE S.{S} B.{S} CVIJANOVIĆA</p> <p>1920.</p> </div> 
raju se čakšire, i onako kratke noge mu izgledaju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od 
i baba i Arnaut; okrenu se i kao slijep izidje na ulicu.</p> <p>Nadimao se od gnjeva.{S} Ne moć 
njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje su muklo dahćuć 
jemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje ledinom koju je mal 
 se gubi strah i respekt i kao da se je izjednačio s ostalima počeše mu prilaziti i započinjati 
 ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez je s n 
džinica s Metaljke, <pb n="9" /> a ni džizlija sarajska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gje 
na lijevo i izgubi se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tako naglom z 
d je, idući Bakarevića kućama, prolazio izmedju Kršle i Turbeta zastade pred kućom na uglu.{S}  
vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Stambola.</p> <p>Oko kapije se sakup 
 u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Silom je sklapao oči. 
gostima, pred njim sir i rakija; oni se izmjenjuju odlaze i dolaze, a on bez prestanka pije, na 
vijeta vidio, Jekatarina!{S} Koliko sam ja svijeta obišo. —</p> <p>On sam nije više znao bi li  
e na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja vama sad, za dušu vam se firaunsku!</p> <p>On se diž 
ljo!</p> <p>— Povuci, potegni!</p> <p>— Jaalah!</p> <p>A cigančad što su se ispela po granama g 
metnućemo jabuku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno je 
p> <p>Gjerzelez je stajao časak onako s jabukom u ruci, a onda se okrenu, vidje da nema Fočaka  
.{S} Kad bi kod direka maši se rukom za jabuku, ali alčaci objesili jabuku hotimice visoko, pa  
se rukom za jabuku, ali alčaci objesili jabuku hotimice visoko, pa je ne dohvati prvi put nego  
a.</p> <p>— A vi se potecite; metnućemo jabuku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, 
juljačke objesiše o koncu uvelu, crvenu jabuku, zategoše konac ispred dvojice trkača i iskupiše 
emu svom snagom već zaboravljen gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja pa ma kog 
pogledaj, Zemko!</p> <p>— Nemoj, pašće, jadna!</p> <p>— Ako, na meko će!</p> <p>— Evo joj jastu 
d do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, 
} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom</hi>, crvene su kite bile bijelca  
> <p>Glas je bio tup od ljutine,</p> <p>Jahao je kasom, mekotom i prečacem; da on vidi kakvi su 
agom stajao tako časak, mrk kao oblak i jak kao sama zemlja.{S} Nije znao šta da počne i na kog 
ezu udari krv u glavu.{S} Ta stvar tako jasna i vjerovatna i nepovratno istinita: da u toj kući 
e može kao ni do Boga?{S} A isti čas je jasno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruke i 
čeznu za sobnim vratima iza kojih se ču jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je spustio ruke n 
e tek na Hisetima i zakrenuo, sad već s jasnom namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno mal 
vojkom.{S} Po danu bi spavala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bo 
ojice Morića sa plavom glavom na vrelim jastucima i grozničavih očiju slušala šapat svoje stare 
 <p>— Ako, na meko će!</p> <p>— Evo joj jastuka!</p> <p>— Ha, ha, h-a-a-a!</p> <p>— Jih!{S} Lju 
govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade  
Bakijama.{S} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s dihvanane ugledala gdje ih vode.</p> <p 
ne se ide ravno!</p> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad d 
e, jesi li ti nahodio u vašim knjigama, je li djunah po vašem zakonu da djevojka vaše vjere — g 
njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebrenička kotlina od pjesama i potoka 
na starica, izmećarica smežuranih ruku, je kumala sitnim pjeskom avlinska vrata, kad se jedno k 
 od srdžbe šta čini, stao <pb n="13" /> je sedlati konja i puniti bisage.{S} Opremio se je sve  
<p>Gjerzelez je ćutao.{S} Stariji Morić je govorio neveselim i pomalo dobrostivim tonom očajnih 
 i čelo.{S} Tako je sjedio dugo.{S} Noć je odmicala.</p> <p>U neko doba osjeti studen i neugodn 
trugao mandal. — Tako je stajao.{S} Još je ostalo malko sada <pb n="34" /> več besmislenog smij 
u čudu se pitala „u koga se umetnu", da je rad nje grad lud i kuća nemirna, a ona bi je slušala 
vijeća pa tako i ljude raznih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{S} On bi to, bezbeli, i 
ljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da zna na čemu je ili inače da pobije i polomi  
 o kaurkinji.{S} Hoće da ide po nju, da je otme i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već pribojav 
esno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da zna na čemu je ili inače da pobi 
 i tad umotanu u bošću kao Turkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer 
či mu zažagrile i lice sja, a osjeća da je nemoćan, i lak je, a nikako ne može da se digne.</p> 
adilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, pokrsti.</p> <p>Poslije prvih jese 
a još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku tako ravan i tako dug; da nikad ne  
puni strah.{S} Više nije bilo sumnje da je srdit i da nešto smišlja.{S} Prvi iščeze Mostarac, a 
ne može da se sabere.{S} Prisjeća se da je htio nekog da bije; htio je nekog da upita šta je ov 
jaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično nizak i zdepast i da hoda sporo i raskorače 
stavljala; vidilo se da teško diše i da je blijedja, ali ona se dizala i dizala, i svaki put ka 
vija dok se konačno, valjda vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli i spretno ne završi 
aća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da je na sve tužbe radi njihovih zuluma i ispada stigo iz  
a radi ni zašto radi i sav presrećan da je došao čas kad će snaga da progovori.</p> <p>Izidoše  
tka tjeskoba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i veselije.</p> <p>Z 
o je sve, i pričajući i sam se čudio da je cio dogadjaj, kad se drugom kazuje, tako malen i nez 
 rakiju; Gjerzelezu se isprva činilo da je kisela.{S} Ali svi su ga nudili mezetom, a dan je bi 
h je odmah zaboravljao. Čulo se samo da je počinio mnoge ludosti radi udovice jednog ušćupskog  
rvi put nego se morade zaskočiti i onda je otrže s koncem zajedno.</p> <p>Medju gledaocima urne 
 zagledajući ne bi li koga vidio i onda je, trgnuvši žestoko dizginom, izveo uzrujana bijelca n 
dovice jednog ušćupskog trgovca i da ga je ogulila neka Jevrejka što je hodila s čalgidžijama i 
b n="20" /> berberin s Bistrika koji ga je liječio hapovima i kadovima, a nikom nije htio reći  
trah; svi su bili čuli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izme 
panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na njemu zveknu srma i oružje; odmah se u nje 
a nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad su ležali na šil 
da razdvoji ovaj dernek od onoga što ga je bolestan slušao nego mu se sve mješa, pjesme i svirk 
 svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribeg 
u smrčevine; držeći je u stranu, jer ga je dim gušio i iskre obasipale, uputi se, lagano se pov 
</p> <p>— Hm!</p> <p>— Još jedan čas ga je gledao a onda se hladno okrenu i podje brže.{S} U ti 
bije i psuje mu ćemane i onoga ko mu ga je napravio, a stariji Morić mu zaustavlja ruku i miri  
kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci.</p> <p>Ona se zvala Katin 
 i vraćala u strmom padu u dubinu njega je prolazila neka slatka tjeskoba i jezovita strepnja k 
uku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, 
evenkušu s Bistrika, <pb n="38" /> koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i čevrme 
la šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, pokrsti.</p> 
nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah; svi su bili čuli za njega, ali ga j 
e mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila svezana na jednoj takiši i vila se visoko zajed 
ljačku se popela Zemka.</p> <p>Ta Zemka je bila puštenica, i to već po treći put, vitka, zeleni 
a ispred svih soba okolo na okolo, išla je uska i klimava drvena dihvanana, po njoj su bez pres 
 rukom Gjerzelezova koljena.{S} Obećala je da će razviditi, ali da nema nade, jer se do djevojk 
opac i uzimala sve veći zamah.{S} Imala je blijedo lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju  
daju iznad grada i preko Igmana, ostala je tamna i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja g 
šarenih ciganskih haljina; prevladavala je crvena.{S} Pilo se, jelo, trčalo, smijalo, valjalo i 
noći bi primala bogatije gospe.{S} Bila je ozuška, krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je po 
djeg grijeha i tudje nevinosti.{S} Bila je debela i visoka starica sa smedjim okruglim očima; u 
e nekim puteljcima prema drumu.{S} Bila je tamna noć s mnogo zvijezda, i studeno.{S} Vrludao je 
 pristade.</p> <p>Na vrh brežuljka bila je zelena ravnica okružena velikim i rijetkim borovima, 
jci.</p> <p>Ona se zvala Katinka i bila je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o ko 
avjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina, kao da 
> <p>— Neka, neka, dobro došo! govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je  
ijedo lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju brega i ocrtavala se na horizontu, njene dimi 
; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je obazira 
o svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na 
 bijelu plohu avlinskih vrata za kojima je škripala brava i strugao mandal. — Tako je stajao.{S 
m brkom i velikim tamnim očima u kojima je uvijek plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad već njego 
lednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, o 
ikovala zenica.</p> <p>Za nekoliko dana je posve iščezao čarobni krug oko Gjerzeleza; jedan po  
alo je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila borove i ravnicu i zaostalu čeljad. 
ućutalo od straha i zorta.{S} Ta tišina je Gjerzeleza još više dražila i izazivala.{S} Udarao j 
rina, kao da čeka.</p> <p>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odes 
ka razumjevanja u velikim očima.{S} Ona je često po vazdan plakala ne znajući kud će sa životom 
sa svojom proklinjanom ljepotom.{S} Ona je klela samu sebe i grizla se i uzalud se mučila, u sv 
Gjerzelezu se jezik plete.</p> <p>— Ona je... moj dušmanin.</p> <p>Otima se, diže, širi ruke i  
ko i rastavljajući riječi:</p> <p>— Ona je kao kruška jerbasma, glatka a meka. — Asli je žena l 
djevojke.{S} S ostatkom očeva novca ona je kupila tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom  
aci objesili jabuku hotimice visoko, pa je ne dohvati prvi put nego se morade zaskočiti i onda  
go.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>Stara je snizivala i dizala glas, nišući glavom kao nad gubit 
 ga zapitkivati i dražiti.</p> <p>— Šta je, šta si se smrko? — Ostarilo se, Gjerzeleze, bogami! 
kog da bije; htio je nekog da upita šta je ovo s njim, ali bilo se naoblačilo i kasna noć; i ni 
{S} Neko dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo ispusti iz ruku džugum i pobježe p 
svojoj velikoj nevinosti, da dokuči šta je to „bezobrazno i tursko“ na njoj što zaludjuje muška 
varka?{S} Da njega ne magarče?{S} Kakva je ovo šala opet?{S} I kakve su to žene do kojih se ne  
} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s dihvanane ugledala gdje ih vode.</p> <p>Njihova ve 
vali na iftar.{S} I jedno predveče, kad je, idući Bakarevića kućama, prolazio izmedju Kršle i T 
le srebreničke ciganke neke godine, kad je Gjerzelez svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je  
i ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari preselila se u jednu od onih malih lanćić 
ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribegovoj kćeri pod pendžer.{S} A on se ne 
e izgubio u društvu s njima.{S} Sad kad je bio tri stotine koraka daleko od njih i valjao se pr 
merhaba</hi> i udje u kahvu.{S} Sad kad je sišao s konja, kao s nekog pjedestala, poče da se gu 
 pobije i polomi sve oko sebe.{S} I kad je tako, gegajući se umorno u bokovima i mašući rukama, 
n bi to, bezbeli, i učinio, a ovako kad je On tako uredio onda treba da se svak moli Bogu po sv 
ći uvjek samo za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio  
ovjek koji se žestoko uduri.</p> <p>Sad je bilo mračnije.{S} Iza Kršle su kosmati i krivonogi s 
li razabrati izraz lica, ali taj pogled je bio opasan.{S} U jedan čas kao da svi osjetiše da su 
same pomisli na jelo.</p> <p>Drugo veče je izišao iz kahve, prigledao konja i bio zadovoljan je 
 vrijeme, trže staricu za rukav i uvuče je u avliju — Gjerzelezu se ukrstiše u očima gipki i ve 
 Usiljava se da trči što bolje i bijaše je dobro pristigao kad ona najednom zakrenu na lijevo i 
e prepali, ako su i pijani vide: odviše je.{S} Samo oba Morića sjede, pucaju iz malih pušaka, p 
/p> <p>A Zemka se umorila.{S} Cigančice je prestaše otiskivati, zamasi su bivali sve manji, još 
e, tako malen i neznatan.{S} I nehotice je širio, uvećavao i uplitao sjećanja iz drugih susreta 
ki čas prekidala i ponavljala.{S} Sunce je dobro sjalo.{S} Odjednom ga steže oko vrata i proli  
jeo, pa ga piće obuzima naglo.{S} Sunce je zašlo.{S} Ide hladan vjetar, šume borovi; dim sa vat 
{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i <pb n="37" /> ljepljiv 
rije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete oko kuće, a mnogo va 
pod sobom; bio je izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao potrbuške, up 
oljenima, idući sve više na lijevo gdje je obala bila manje strma, i sve je to činio kao u snu. 
 poče da ga raspasuje. —</p> <p>Poslije je legao položivši glavu na njen skut, dok mu je ona mi 
 da se gubi strah i respekt i kao da se je izjednačio s ostalima počeše mu prilaziti i započinj 
a primi se u okrug plasta vatra koja se je sve više penjala dok se konačno ne pretvori u velik  
e pretvori u velik stup plamena koji se je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{S} Pucke 
nog kaludjera.{S} Bio je poguren ili se je samo činio, da stariji izgleda.</p> <p>— Jesi li ti, 
 po svijetu „u trgovini“, a u stvari se je satiro idući uvjek samo za jednom strasti.{S} Sad je 
ti konja i puniti bisage.{S} Opremio se je sve zagledajući ne bi li koga vidio i onda je, trgnu 
tajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je obazirao.</p> <p>Kad su bili kroz donju čaršiju, poč 
atko.</p> <p>A on ih samo gleda.{S} Sve je u njemu mirno, bol se slegao i srdžba se ohladila, s 
o gdje je obala bila manje strma, i sve je to činio kao u snu.</p> <p>Nakon duga vremena i mnog 
ga ljeta zna se veoma malo; i on sam ih je odmah zaboravljao. Čulo se samo da je počinio mnoge  
a.{S} Kako nisu smjeli pušiti i kako ih je morila žedj govorili su isprva veoma malo, i pogleda 
im nemirom u svakom mišiću Gjerzelez ih je slušao, smijao se pa i sam pokatkad pričao, zaplićuć 
 i uze veliku glavnju smrčevine; držeći je u stranu, jer ga je dim gušio i iskre obasipale, upu 
tavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onako mladu i punu kao grozd, on nije mogao ni na ča 
edi od želje, sate na prozorima, loveći je pogledom po avliji.{S} A kad god bi izišla ugledala  
irna, a ona bi je slušala, skopčavajući ječermu na grudima, bez tračka razumjevanja u velikim o 
 zida proviruje loza.</p> <p>Prema kući je bila halvedjinica iz koje ga neko viknu.{S} Sa mirni 
ispod prozora i udarali na vrata, da bi je majka, ni krivu ni dužnu, grdila i u čudu se pitala  
d nje grad lud i kuća nemirna, a ona bi je slušala, skopčavajući ječermu na grudima, bez tračka 
ikad nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vodiji zorom na ranu misu u Latinluk, i tad umotanu  
i, daleko poznati po zlu.</p> <p>Mladji je učio stambolsku medresu pa pobjego čim mu je otac um 
vjedjama kao da su venule.{S} A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepši momak u cijelom  
jaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao službeno.{S} Dva fratra iz Kreševa koji su i 
tarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.{S} Govorili su da jeGruzijanac 
udog Alije, žuta i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj školi.</p> <p>Dešavalo se, poslije b 
 da ide gore po nju, dok ga Fočak, koji je potpuno zavladao njim, ne zaustavi i posadi, svjetuj 
 došlo podbulo i zlo kao u čovjeka koji je na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja vama sad, z 
ki konci za njegove ruke i da — po koji je to put već u životu!? — ne može nikako da shvati lju 
{S} Bio je sin prizrenskog trgovca, ali je živio uvjek po svijetu „u trgovini“, a u stvari se j 
uću, jer je prodavala bez i čevrme, ali je živila ne toliko od svog beza koliko od tudjeg grije 
Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali je prije smrti zvao popa i umro kao hrišćanin.{S} Kći m 
ratom na skitnju i raspušten život, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa.{S} I pored sv 
a mi, efendija, ima dva dana.{S} Odveli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje 
 kruška jerbasma, glatka a meka. — Asli je žena latinskog mileta vruća od svake druge žene.</p> 
jeGruzijanac <pb n="40" /> ali u stvari je bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.{S} 
 To je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>Stara je snizivala i dizala glas, nišu 
ovca ona je kupila tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer neka 
djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona dodade nešto sluškinji i ostade časak o 
lice sja, a osjeća da je nemoćan, i lak je, a nikako ne može da se digne.</p> <p>Tu su pjesmu i 
!</p> <p>— Ne vidi se, more, daleko nam je kućama, izginućemo!</p> <p>Na jednom mladji Morić sk 
 su kmetove bili isprodavali.{S} Još im je ostao samo veliki han na Varoši i njihova čuvena mor 
onom sahranili na Bakijama.{S} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s dihvanane ugledala gd 
vska kuća na Kovačima.{S} U toj kući im je živila stara majka i jedina sestra, malo, grbavo i b 
plinjuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedj 
že preći!{S} Da on vidi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p>  
i uzalud tražeči riječi.{S} A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvorenih vrata i nepomičnih p 
 ruke.{S} Bilo mu je mučno.{S} Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskr 
> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišlje 
, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo kratak odmor i kome valja dalje putovati.</ 
izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Silom je sklapao oči.{S} Htio je da produži taj čas bez misli 
elez podje uz brijeg.</p> <p>Za večerom je glasno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo 
{S} Ali svi su ga nudili mezetom, a dan je bio topal i lijep; pilo se, i kad god bi iskapio do  
 njeni da žive u strahu.{S} I svaki dan je bivala ljepša.</p> <p>Otad zaredaše Gjerzelezu popod 
o, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutradan je ugledao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{ 
.{S} Gušio se riječima.</p> <p>Sutradan je ustao iza podne i odmah se zaputio kući kraj Turbeta 
 i tuku ih, naizmjence.</p> <p>— Dockan je, pustite nas, slatke age!</p> <p>— Ne vidi se, more, 
ći glavom kao nad gubitkom.{S} Arnautin je gledao preda se.{S} Nije se nikako moglo znati šta m 
.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom</hi>, crvene su kite bile bijel 
udivljena i poštovanja. <pb n="7" /> On je nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala 
 iz Višegrada odbila mu se hrana.{S} On je sjedao za sofru i pušio bez svake mjere mnogo, ali m 
m glavom nad ovratnikom od krzna.{S} On je ćutao.{S} Nagovarali su ga da iza podne podju na der 
Aman!</p> <p>Gjerzelez je planuo.{S} On je skakao od same <pb n="8" /> pomisli da se ti nježni  
prilaziti i započinjati razgovor.{S} On je rado razgovarao, zanoseći malo na arnautsku, jer se  
ovarati, odgovarati i zadirkivati, a on je samo blaženo širio ruke i sijevao očima.</p> <p>U to 
ulja Zemka u velikom smjelom luku, i on je lovi očima i jeza ga prolazi čas vrela čas hladna, i 
ori pravo.{S} U razdražljivoj šutnji on je nastavio put.{S} Nije mislio ni na šta.{S} Na jedanp 
ih propalica, i sa samim Gjerzelezom on je govorio povjerljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek 
uti.</p> <p>Onako raspojas i zadihan on je razroko, još uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gd 
škom kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u nje 
ica s podrugljivim osmijehom.{S} Pričao je sve, i pričajući i sam se čudio da je cio dogadjaj,  
a steže oko vrata i proli znoj.{S} Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrbe zelene, ali  
 gnjevom i suvišnom snagom.</p> <p>Išao je tup i ubijen.{S} Nijedne misli u glavi, samo se crve 
s mnogo zvijezda, i studeno.{S} Vrludao je dugo, a vraćajući se hanu sustiže na drumu jednog ka 
ika.</p> <p>U oči samog ramazana stigao je u Sarajevo.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska po 
las je bio tup od ljutine,</p> <p>Jahao je kasom, mekotom i prečacem; da on vidi kakvi su ti pr 
na pomoć, beg-efendija; eisadile! vikao je kaludjer odmičući brzo.</p> <p>U jutro su Gjerzeleza 
još više dražila i izazivala.{S} Udarao je na vrata, ali su sva bila, kao ukleta, zatvorena.</p 
sno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad su  
štajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko prignu 
jeti nešto toplo i prhko pod sobom; bio je izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Ta 
ale i šibale vrbovim grančicama.{S} Bio je Gjurdjevdan.</p> <p>U kahvi zateče dva brata Morića. 
stiže na drumu jednog kaludjera.{S} Bio je poguren ili se je samo činio, da stariji izgleda.</p 
i ili da se hvali; i prekinu se.{S} Bio je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruj 
i jedan stari poznanik Arnautin.{S} Bio je sin prizrenskog trgovca, ali je živio uvjek po svije 
mni stari han u obliku pravokutnika bio je pun kao šip.{S} Sobe su bile uske i zbijene kao ćeli 
ti zrakom paučina kao svila.</p> <p>Bio je ramazan i danju je sve mirovalo ali noću se grad pro 
vida i povrati mu stari kas.</p> <p>Bio je šutljiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzele 
ali i odjekivali koraci putnika.{S} Cio je han zaudarao štalama i bravetinom, jer su se u dnu a 
e smio da u oči pogleda konju.{S} Nudio je zdravu medžediju ko mu ga izvida i povrati mu stari  
epnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i veselije.</p> <p>Zemka se nije zaustavljala;  
ilovala suncem opaljenu šiju.{S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pred očima su mu  
 neriješena i teška u njemu.{S} Govorio je kao u snu, nepomičan.</p> <p>— Koliko sam svijeta vi 
 nije znalo zašto je izbjegao.{S} Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali je prije smrti zvao p 
sjeća se da je htio nekog da bije; htio je nekog da upita šta je ovo s njim, ali bilo se naobla 
gjaji.{S} Silom je sklapao oči.{S} Htio je da produži taj čas bez misli želje, da što bolje otp 
 se kupiti i neki Sarajlije.{S} Dolazio je mlađi Bakarević, pa Dervišbeg sa Širokače, ridj i po 
 i spretno ne završi nekom pričom: kako je Bog dragi stvorio svakojaka šarena cvijeća pa tako i 
 davno zaboravio.{S} Samo se sjeća kako je slab i ranjen ležao; ispod otvorena prozora mu pljus 
jerzelez nije mogao da jede!{S} Od kako je iz Višegrada odbila mu se hrana.{S} On je sjedao za  
S} Isprva se dočekivao na noge ali kako je obala bivala sve strmija izgubi ravnotežu i skotrlja 
edan, nesrećan, slavan i smiješan, tako je obišao Gjerzelez po carevine.{S} O njegovim doživlja 
o gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao potrbuške, upirući se na ruke.{S} Bilo mu je m 
u i stade da hladi ruke i čelo.{S} Tako je sjedio dugo.{S} Noć je odmicala.</p> <p>U neko doba  
škripala brava i strugao mandal. — Tako je stajao.{S} Još je ostalo malko sada <pb n="34" /> ve 
a od pjesama i potoka, a on leži i tako je <pb n="24" /> slab da ne može sam ni maštrafu s limu 
 /> a ni džizlija sarajska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dije 
rkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do nj 
 naličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila 
svih strašnih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bilo golobrado i rumeno s na 
 već davno nije bilo žive duše.{S} Bilo je tamno.{S} Osjeti ravno i tvrdo tlo pod nogama i tek  
gmana, ostala je tamna i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, v 
 je uvijek plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad već njegovo lice bilo hladno i mrtvo; on se rasp 
čas da posumnja u svoje pravo; potrebno je samo da ruku pruži!</p> <p>Jedan čas je gledao, rask 
agovima još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku tako ravan i tako dug; da nik 
tinka, voće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Je 
, pa vele, da sakrijemo djevojku.{S} To je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>St 
ovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je prošao pušeći.<ref target="#N1" /> Pokušali su da za 
</p> <p>Bio je šutljiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od  
sinovi onog starog sarajskog Morića što je bio čuven radi svog bogatstva i svoje pobožnosti i š 
ca i da ga je ogulila neka Jevrejka što je hodila s čalgidžijama iz Selamika.</p> <p>U oči samo 
eke.</p> <pb n="41" /> <p>I ta ruka što je osjeća na sebi, jeli to ruka žene? — Mlećauka u krzn 
 u svojoj blizini više nikad „ništa što je žensko...{S} Ni mačke!...{S} Ni mačke!...“ Ali na je 
jina i odstojanje su mu vraćali sve što je izgubio u društvu s njima.{S} Sad kad je bio tri sto 
svog bogatstva i svoje pobožnosti i što je umro na hadžiluku.{S} A oni bijahu lole i rasipnici, 
skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bilo golobrado i rumeno s napućenim usnama kao u raz 
e kaludjeru kao da ga pita za nešto što je on lično skrivio.</p> <p>— A reci ti meni zašto se v 
ljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svoj 
je bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.{S} Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali 
p>Na jednom mladji Morić skoči, njegovo je golobrado lice problijedilo i došlo podbulo i zlo ka 
erzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin bio nepomičan u svom miru sa smiješkom i be 
 za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Stambol 
" /> koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i čevrme, ali je živila ne toliko od s 
e, prigledao konja i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} Uputio se nekim puteljcima 
.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do njih bila islahana, za čitav  
a na bensilahu i tozlucima.{S} Kaludjer je, <pb n="19" /> na čudu, kaskao za njim.{S} Kad su bi 
e ne može kao ni do Boga?{S} A isti čas je jasno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruk 
je samo da ruku pruži!</p> <p>Jedan čas je gledao, raskoračen i zažmirivši malo na desno oko, a 
.</p> <p>— Kučko!{S} Kučko!</p> <p>Glas je bio tup od ljutine,</p> <p>Jahao je kasom, mekotom i 
ar gdje se vrzete oko kuće, a mnogo vas je, pa vele, da sakrijemo djevojku.{S} To je, dušo, niš 
n razgovor, turski a šapatom.{S} Arnaut je govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek lež 
odne zateče Arnauta i Gigušu.{S} Arnaut je kimao glavom.</p> <p>— Hej, hej otišla, otišla!</p>  
ijedo lice s podstriženim brcima Arnaut je govorio polako i rastavljajući riječi:</p> <p>— Ona  
 se i udario rukom po koljenu i dva put je viknuo za njom:</p> <p>— Aman!</p> <p>Gjerzelez je p 
 <pb n="16" /> <pb n="17" /> <p>Na Uvcu je Gjerzelez preskočio rijeku i podbio konja tako da su 
ljuska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdanski dernek i ciganke po prvi put pjevaju  
 kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari presel 
 krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danj 
ao svila.</p> <p>Bio je ramazan i danju je sve mirovalo ali noću se grad prolamao od svirke, si 
, ni pendžera, ni Nuribegove kćeri koju je davno zaboravio.{S} Samo se sjeća kako je slab i ran 
 avlije i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pretrčao.{S} A kad malo poodmače on vidje 
icom.{S} Na zapadnom, otvorenom obronku je stajao plast sijena, ogradjen plotom od ševara i oču 
o; ljudi ga tapšu po ramenu, lažu da mu je poručila ovo ili ono, a on se odmah diže da ide gore 
 i odmah poče da se diže.{S} U očima mu je još titrao sjaj ali tu je bilo mračno.{S} Napipa vod 
 kao djeca, neuka i luda, kao dijete mu je svak ko nije vidio tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u š 
ao popa i umro kao hrišćanin.{S} Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ž 
govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega  
ao položivši glavu na njen skut, dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju.{S} Pripio je lice 
bovi krše u njegovim prstima.{S} Bol mu je zadavala ta nježnost i ljepota u njegovoj blizini.{S 
io stambolsku medresu pa pobjego čim mu je otac umro i dao se s bratom na skitnju i raspušten ž 
trbuške, upirući se na ruke.{S} Bilo mu je mučno.{S} Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula jo 
se slegao i srdžba se ohladila, samo mu je još teško.{S} Gleda ih i dolaze mu kao djeca, neuka  
erzelez, a lice mu sja od zanosa što mu je neko osporava i što može da se za nju bori.</p> <p>— 
šu na proljetnom nebu.</p> <p>Upravo mu je jedan bakal govorio.</p> <p>— Kad sam čuo, džanum, d 
} U govoru je bio nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao što to biva kod ljudi od djel 
, da je vidi, da je ima, da zna na čemu je ili inače da pobije i polomi sve oko sebe.{S} I kad  
na vrzo oko Skoplja i Peći.{S} U govoru je bio nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao  
se visoko zajedno sa Zemkom, s ledja su je <pb n="22" /> otiskivale cigančice, a ona se raskril 
icu i rijeku pod brijegom.{S} Isprva su je svi mučke i udivljeno gledali, ali domala započe smi 
j od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući od sušice, ležala sestra dvojice Morića sa p 
orovima, a otvorena prema zapadu.{S} Tu je bio ciganski dernek.{S} Gorile su vatre.{S} Tukli bu 
io djevojku u bijeloj kući na uglu i tu je gubio dane i nije odmicao iz halvedjinice vrebajući  
S} U očima mu je još titrao sjaj ali tu je bilo mračno.{S} Napipa vodu i stade da hladi ruke i  
mokraćom od muška djeteta, a Djerdjelez je samo ćutao, sagibao se, ogledao kopita, i nije smio  
a, lepršale i šibale nebo.{S} Gjerzelez je, sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima njen zamah i 
 ili da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutrad 
a njom:</p> <p>— Aman!</p> <p>Gjerzelez je planuo.{S} On je skakao od same <pb n="8" /> pomisli 
s ovolikim Turčinom. '</p> <p>Gjerzelez je koračao napred, i sam se čudio što govori s kaludjer 
 ti otišao spava sama.</p> <p>Gjerzelez je ćutao.{S} Stariji Morić je govorio neveselim i pomal 
smije krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je stajao časak onako s jabukom u ruci, a onda se okren 
u jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je spustio ruke niza se, malko oborio glavu i dahnući v 
ga je ponio; na njemu zveknu srma i oružje; odmah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, 
rište s visokom kapijom.{S} Pod njim su jecali i škripali uski basamaci izglodani od mnogih pos 
ve iščezao čarobni krug oko Gjerzeleza; jedan po jedan približavali su mu se ovi bjelosvjetski  
stricem.{S} Tri Arnauta, salepdžije.{S} Jedan Fočak što prodaje noževe.{S} Jedan perverzan indi 
.{S} Jedan Fočak što prodaje noževe.{S} Jedan perverzan individuum koji se kazuje hodža iz Biha 
žije im.{S} Neki begovi, posavljaci.{S} Jedan blijed pitomac vojne škole u Carigradu sa stricem 
a i ne znamo.</p> <p>— Hm!</p> <p>— Još jedan čas ga je gledao a onda se hladno okrenu i podje  
rije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa strane.</p> <p>— Krila da imaš, krila da imaš, 
na proljetnom nebu.</p> <p>Upravo mu je jedan bakal govorio.</p> <p>— Kad sam čuo, džanum, da s 
 trkača i iskupiše se svi, podgurkujući jedan drugog i neprikriveno se smijući.{S} Jedni se užu 
u.{S} Sa mirnim poštovanjem ga pozdravi jedan stari poznanik Arnautin.{S} Bio je sin prizrensko 
edne misli u glavi, samo se crven oblak jedan za drugim diže i rasplinjuje.{S} Nije se osvrtao, 
išlja.{S} Prvi iščeze Mostarac, a zatim jedan po jedan stadoše otpadati u svoje sobe.{S} Neki z 
ki manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari preselila se u je 
 bolesti, a niko mu nije znao lijeka do jedan <pb n="20" /> berberin s Bistrika koji ga je lije 
om prometne u objest i veselje.{S} Samo jedan čas mu bi nekako i žao i stidno što se tako brzo  
je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, udešavajući tako dogovorenu komediju.</ 
S} Prolaze buljuci žena a pred njima po jedan muškarac sa velikim fenjerom.</p> <pb n="33" /> < 
o čarobni krug oko Gjerzeleza; jedan po jedan približavali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s n 
 Prvi iščeze Mostarac, a zatim jedan po jedan stadoše otpadati u svoje sobe.{S} Neki zadjoše za 
ica, ali taj pogled je bio opasan.{S} U jedan čas kao da svi osjetiše da su pretjerali.{S} Dalj 
 potrebno je samo da ruku pruži!</p> <p>Jedan čas je gledao, raskoračen i zažmirivši malo na de 
smiješkom i bez traga surevnjivosti.{S} Jedanput platiše neko dijete da iza ugla tanko vikne:</ 
io put.{S} Nije mislio ni na šta.{S} Na jedanput se okrenu licem u lice kaludjeru kao da ga pit 
rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od kako je iz Višegrada odbila mu se hrana.{S} 
} U toj kući im je živila stara majka i jedina sestra, malo, grbavo i bolešljivo djevojče.</p>  
ruka Jekatarine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Jekatarine se ide ravno!</p> <p>I još se jedn 
 Turbeta zastade pred kućom na uglu.{S} Jedna starica, izmećarica smežuranih ruku, je kumala si 
ni ni žive duše.{S} U travi se bijelila jedna marama, ostavljena u hitnji i strahu.{S} Ta prazn 
jima žive pod državnim nadzorom, sve po jedna ili po dvi,e u svakoj kući, kupovne i cijelom gra 
 društvo tek poduzelo piće, terevenče i jednako tjeraju šalu s Gjerzelezom koji napreže oči da  
vanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onako mladu i punu kao gr 
ude raznih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{S} On bi to, bezbeli, i učinio, a ovako ka 
lo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, Morići i neki momci i 
an drugog i neprikriveno se smijući.{S} Jedni se užurbali oko trkača, a drugi gledaju iz daljeg 
rmom pa došo još zdepastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza, drugi za Fočaka.{S} Mosta 
no.</p> <p>Medju gledaocima urnebes.{S} Jedni taru suze, a drugi polegli po travi pa se samo va 
a sitnim pjeskom avlinska vrata, kad se jedno krilo na pola otvori i pomoli se djevojka u svije 
 <p>Redom su ga pozivali na iftar.{S} I jedno predveče, kad je, idući Bakarevića kućama, prolaz 
 namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno malo dvorište s visokom kapijom.{S} Pod njim su j 
nih vrata i nepomičnih pendžera.</p> <p>Jedno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog 
i reže i glodju ostavljene kosti.{S} Sa jednog bora pade šišarika i dokotrlja se do njega.{S} O 
a je počinio mnoge ludosti radi udovice jednog ušćupskog trgovca i da ga je ogulila neka Jevrej 
 čeka.</p> <p>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.{S} Govori 
u Srebrnici, jer ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribegovoj kćeri pod pendž 
o, a vraćajući se hanu sustiže na drumu jednog kaludjera.{S} Bio je poguren ili se je samo čini 
ti.</p> <p>Ljuljačka je bila svezana na jednoj takiši i vila se visoko zajedno sa Zemkom, s led 
, ostala je tamna i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući 
rodaje, oba Morića.{S} Uhvatili su ih u jednoj mehani na drumu koji vodi u Trnovo.{S} Proveli s 
</p> <p>U Kršli su se vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša se svaki čas preki 
som i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu.{S}  
S} Ni mačke!...{S} Ni mačke!...“ Ali na jednom ciganke, pošlje duga sašaptavanja i dogovora, sl 
ko nam je kućama, izginućemo!</p> <p>Na jednom mladji Morić skoči, njegovo je golobrado lice pr 
stvari se je satiro idući uvjek samo za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija 
njegovoj žalosti prohtjelo da se sva od jednom prometne u objest i veselje.{S} Samo jedan čas m 
ana Gjerzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p> <p>— Laku noć!</p> <p>— Bog ti na  
ekatarine se ide ravno!</p> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna,  
kretu; onako krut, težak i pijan kad se jednom zaletio on se nije mogao zaustaviti, predje obro 
a tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom 
rević im predloži da zovnu Ivku Gigušu, jednu staru i poznatu pezevenkušu s Bistrika, <pb n="38 
vaz, a kad je on prevari preselila se u jednu od onih malih lanćića što se redaju niz Hiseta do 
je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre, crvena 
ani preko dana, uz ramazan, ne puše, ne jedu i ne piju, nisu smjeli ni kršćani napadno pušiti i 
, poliven rakijom i umrljan pepelom.{S} Jedva se drži na nogama, krivuda i smjera čas lijevo, < 
došao nekad iz Odese.{S} Govorili su da jeGruzijanac <pb n="40" /> ali u stvari je bio Rus; i n 
la je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina, kao da čeka.</p> <p>Ta Jekatarina je bila k 
čan.</p> <p>— Koliko sam svijeta vidio, Jekatarina!{S} Koliko sam ja svijeta obišo. —</p> <p>On 
ade, a on reče mirno, s vrata;</p> <p>— Jekatarina, došao sam do tebe.</p> <p>— Neka, neka, dob 
ama, Jekatarina, kao da čeka.</p> <p>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao ne 
oće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Jekatarine 
arine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Jekatarine se ide ravno!</p> <p>I još se jednom javi mi 
u. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo Jekatarine!{S} Jedino do Jekatarine se ide ravno!</p> < 
ena haljina i bijel veo.{S} On samo što jeknu i onako razgolićen i uzrujan pruži ruke put nje,  
na šiljtetu teško dišući od prekomjerna jela i pušeći ne može održati i ispovjedi se mladom Bak 
 /> <p>I ta ruka što je osjeća na sebi, jeli to ruka žene? — Mlećauka u krznu i somotu čije se  
na; prevladavala je crvena.{S} Pilo se, jelo, trčalo, smijalo, valjalo i bez prestanka pjevalo. 
ovorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad su ležal 
, ali mu se gadilo i od same pomisli na jelo.</p> <p>Drugo veče je izišao iz kahve, prigledao k 
de sebi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutradan je ugledao Ve 
 glasno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad 
 <p>U posljednje dane nije gotovo ništa jeo, pa ga piće obuzima naglo.{S} Sunce je zašlo.{S} Id 
i Gjerzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin bio nepomičan u svom miru sa smiješkom  
a je da će razviditi, ali da nema nade, jer se do djevojke ne može; i otišla, opraštajući se gl 
erzelez svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio  
o je han zaudarao štalama i bravetinom, jer su se u dnu avlije svaki dan klali ovnovi, a kože i 
čuli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Sta 
e vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da je na sve tužbe radi njihovih zuluma i 
="38" /> koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i čevrme, ali je živila ne toliko  
razgovarao, zanoseći malo na arnautsku, jer se mnogo godina vrzo oko Skoplja i Peći.{S} U govor 
 glavnju smrčevine; držeći je u stranu, jer ga je dim gušio i iskre obasipale, uputi se, lagano 
kahve, prigledao konja i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} Uputio se nekim putelj 
naju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do njih bila islahana, za či 
jući riječi:</p> <p>— Ona je kao kruška jerbasma, glatka a meka. — Asli je žena latinskog milet 
ljen i lak, u silnoj snazi koja se pred jesen kupi u svakom čovjeku.{S} Sva su mjesta mila; ček 
as smrti, pokrsti.</p> <p>Poslije prvih jesenjih kiša i vjetrova bile su sarajske ulice čiste i 
e ulice čiste i vedre sa veselim sjajem jesenjih dana u zraku i na kućama, i sa prvim pjegama r 
 kaludjerom.</p> <p>— A bogati, papase, jesi li ti nahodio u vašim knjigama, je li djunah po va 
amo činio, da stariji izgleda.</p> <p>— Jesi li ti, papas, odavle?</p> <pb n="18" /> <p>— Nisam 
su smjeli ni kršćani napadno pušiti ili jesti ispred njih da im ne izazivaju želju. </note> </d 
ćupskog trgovca i da ga je ogulila neka Jevrejka što je hodila s čalgidžijama iz Selamika.</p>  
{S} Gojna udovica.{S} Strazna a prevena jevrejka.{S} I Katinka, voće koje nije u hladu. — Ne, t 
ikom smjelom luku, i on je lovi očima i jeza ga prolazi čas vrela čas hladna, ispod slabina.</p 
ju.{S} Grohot i tresak, a Gjerzelezu se jezik plete.</p> <p>— Ona je... moj dušmanin.</p> <p>Ot 
ega je prolazila neka slatka tjeskoba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je  
uka!</p> <p>— Ha, ha, h-a-a-a!</p> <p>— Jih!{S} Ljuljni, Zemko!</p> <p>A Zemka se umorila.{S} C 
otiskivati, zamasi su bivali sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, 
on vidi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> </div> <pb n="14 
Onako raspojas i zadihan on je razroko, još uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gdje su se <pb 
i kod hana Gjerzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p> <p>— Laku noć!</p> <p>— Bog 
{S} Sve su kmetove bili isprodavali.{S} Još im je ostao samo veliki han na Varoši i njihova čuv 
 i strugao mandal. — Tako je stajao.{S} Još je ostalo malko sada <pb n="34" /> več besmislenog  
na pa i ne znamo.</p> <p>— Hm!</p> <p>— Još jedan čas ga je gledao a onda se hladno okrenu i po 
Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskra. Čulo se kako psi reže i glod 
a rakite i vrbe zelene, ali s tragovima još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljac 
aha i zorta.{S} Ta tišina je Gjerzeleza još više dražila i izazivala.{S} Udarao je na vrata, al 
m kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu. 
odmah poče da se diže.{S} U očima mu je još titrao sjaj ali tu je bilo mračno.{S} Napipa vodu i 
slegao i srdžba se ohladila, samo mu je još teško.{S} Gleda ih i dolaze mu kao djeca, neuka i l 
ko kratke noge mu izgledaju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boj 
no do Jekatarine se ide ravno!</p> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, ne 
skopčao i glavu povezao čevrmom pa došo još zdepastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza 
kšire, i onako kratke noge mu izgledaju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od ibrišima  
p> <p>On sam nije više znao bi li to da joj se tuži ili da se hvali; i prekinu se.{S} Bio je mi 
enom težinom, sve manje, sve manje, dok joj se noge ne dotakoše trave i ona sidje, zanesena i n 
 mimo sve ostale ciganke.{S} Kažu, niko joj nije mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila  
</p> <p>— Ako, na meko će!</p> <p>— Evo joj jastuka!</p> <p>— Ha, ha, h-a-a-a!</p> <p>— Jih!{S} 
bi ona mogla i moja biti?</p> <p>— Jok, jok, džanum! dere se Gjerzelez, a lice mu sja od zanosa 
a ne bi ona mogla i moja biti?</p> <p>— Jok, jok, džanum! dere se Gjerzelez, a lice mu sja od z 
e u kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari pre 
ka, krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi d 
rac dade znak; konac puče, a oba trkača jurnuše.</p> <p>Leti Gjerzelez kao krilat, a Fočak se n 
kao je kaludjer odmičući brzo.</p> <p>U jutro su Gjerzeleza u ranu zoru probudili glasovi, smij 
se tek smješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stariji Morić, bezglasno i kratko.</p> 
dija sve.</p> <p>— Sikter, more, i ti i kadija.</p> <p>— Ne, neće oni na vas, nego nas cigane;  
 Aman, aga, šta učini?{S} Povješaće nas kadija sve.</p> <p>— Sikter, more, i ti i kadija.</p> < 
s cigane; reći će: eto, cigani zapalili kadijino sijeno.{S} Uh!</p> <p>I oni čaršinlije se prep 
kripi koža na bensilahu i tozlucima.{S} Kaludjer je, <pb n="19" /> na čudu, kaskao za njim.{S}  
pomoć, beg-efendija; eisadile! vikao je kaludjer odmičući brzo.</p> <p>U jutro su Gjerzeleza u  
/> <p>— Nisam, beže, nego zanoćio, veli kaludjer meko, a nikako mu nije drago što se sreo ovako 
u Stambol na neku tužbu, šta li.{S} Grk kaludjer.{S} Tri Venecijanca iz Sarajeva i s njima mlad 
ojka vaše vjere — gleda Turčina?</p> <p>Kaludjer se uzvrtio i utanjio pa sve uvija dok se konač 
aćajući se hanu sustiže na drumu jednog kaludjera.{S} Bio je poguren ili se je samo činio, da s 
 ti zna, ženska, ćorava posla.{S} To mi kaludjeri ne znamo; nemamo žena pa i ne znamo.</p> <p>— 
čao napred, i sam se čudio što govori s kaludjerom.</p> <p>— A bogati, papase, jesi li ti nahod 
.{S} Na jedanput se okrenu licem u lice kaludjeru kao da ga pita za nešto što je on lično skriv 
do u potok.{S} Pod rukama osjeti vlažno kamenje i <pb n="27" /> glib, i odmah poče da se diže.{ 
okovima i mašući rukama, prolazio pored kapije, ukaza mu se najednom, pred zamagljenim pogledom 
izmedju Travnika i Stambola.</p> <p>Oko kapije se sakupiše stranci i domaći.{S} Sluge mu prihva 
atiše konja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično nizak i zdepast i da h 
Tu udje u jedno malo dvorište s visokom kapijom.{S} Pod njim su jecali i škripali uski basamaci 
{S} I suhi, službeni Dizdar-aga stao na kapiju pa se smije krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je 
zroko, još uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gdje su se <pb n="12" /> izgubili.{S} I pod tom 
e, dok mu on bez prestanka puni glavu o kaurkinji.{S} Hoće da ide po nju, da je otme i posadi k 
plamen.{S} Bijesno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da zna na čemu je ili 
.{S} Jedan perverzan individuum koji se kazuje hodža iz Bihaća, a uistinu čini se da putuje svi 
čudio da je cio dogadjaj, kad se drugom kazuje, tako malen i neznatan.{S} I nehotice je širio,  
, efendija, ima dva dana.{S} Odveli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je. 
— vrišti Gjerzelez Fočaku, unoseći se i kazujući više rukama nego riječima.</p> <p>— A vi se po 
ci, Gjerzeleze, sokole!</p> <p>— Aferim kenjčino!</p> <p>Odmiče Gjerzelez i biva sve kraći, kao 
rvenoj ječermi.{S} Ona dodade nešto sluškinji i ostade časak onako prignuta u poluotvorenim vra 
ojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.{S} Po  
za sobnim vratima iza kojih se ču jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je spustio ruke niza se 
ati, papase, jesi li ti nahodio u vašim knjigama, je li djunah po vašem zakonu da djevojka vaše 
u pezevenkušu s Bistrika, <pb n="38" /> koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i č 
od sijena primi se u okrug plasta vatra koja se je sve više penjala dok se konačno ne pretvori  
o zidovima.{S} Raznolika su bila čeljad koja su tu zapela na svom putu.</p> <p>Suljaga Dizdar,  
slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, pokrsti 
 se, diže, širi ruke i polazi put Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crve 
 počeše podvriskivati i dovikivati ženi koja nije ništa čula.</p> <p>— Aha! ’vamo pogledaj, Zem 
elez ide, opaljen i lak, u silnoj snazi koja se pred jesen kupi u svakom čovjeku.{S} Sva su mje 
rpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja iskra. Čulo se kako psi reže i glodju ostavljene k 
sima i svako razumijevanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onak 
n je nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah; svi su bili čuli za njega, ali 
 zapise, nakite od korala i prstenje na koje sam urezuje inicijale.{S} I čitava gomila kiridžij 
ljad.{S} Svi se stadoše razilaziti, kud koje.{S} Svirači su drhtali.</p> <p>— Aman, aga, šta uč 
 a prevena jevrejka.{S} I Katinka, voće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo 
o hanu stade ršum i lom.{S} Neko dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo ispusti iz 
 puti i koji su to od-plavljeni mostovi koje on ne može preći!{S} Da on vidi!</p> <p>Za njim je 
> <p>Prema kući je bila halvedjinica iz koje ga neko viknu.{S} Sa mirnim poštovanjem ga pozdrav 
p>Suljaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao službeno.{S} Dva fratra iz Kreševa koji 
 Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.{S} Govorili su da jeGruzi 
ice ludog Alije, žuta i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj školi.</p> <p>Dešavalo se, posl 
 diže da ide gore po nju, dok ga Fočak, koji je potpuno zavladao njim, ne zaustavi i posadi, sv 
 Kazivalo se da su poslanici iz Mletaka koji idu kopnenim putem na Portu; imali su i teskeru od 
ilo i došlo podbulo i zlo kao u čovjeka koji je na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja vama s 
jedan <pb n="20" /> berberin s Bistrika koji ga je liječio hapovima i kadovima, a nikom nije ht 
ika kuća sa bezbrojnim oholim prozorima koji gledaju iznad grada i preko Igmana, ostala je tamn 
onačno ne pretvori u velik stup plamena koji se je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{ 
ovao službeno.{S} Dva fratra iz Kreševa koji su išli u Stambol na neku tužbu, šta li.{S} Grk ka 
a on vidi kakvi su ti provaljeni puti i koji su to od-plavljeni mostovi koje on ne može preći!{ 
i da hoda sporo i raskoračeno kao ljudi koji nisu navikli da hode pješice.{S} Ruke su mu bile n 
 opravljali argati i robijaši.{S} A svi koji su iz Sarajeva putovali na istok zaustavljali su s 
 smisla i značenja, kao što čini čovjek koji se žestoko uduri.</p> <p>Sad je bilo mračnije.{S}  
naut je govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.{S} O 
če i jednako tjeraju šalu s Gjerzelezom koji napreže oči da u mraku razazna Zemkin lik, dok mu  
e noževe.{S} Jedan perverzan individuum koji se kazuje hodža iz Bihaća, a uistinu čini se da pu 
 vode mutni i strašni nagoni.{S} Arapin koji prodaje lijekove i zapise, nakite od korala i prst 
retanki konci za njegove ruke i da — po koji je to put već u životu!? — ne može nikako da shvat 
Uhvatili su ih u jednoj mehani na drumu koji vodi u Trnovo.{S} Proveli su ih kroz svo Sarajevo. 
m zakrenu na lijevo i izgubi se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tak 
zanjiha i iščeznu za sobnim vratima iza kojih se ču jasno ključ u bravi.</p> <p>Gjerzelez je sp 
ovo šala opet?{S} I kakve su to žene do kojih se ne može kao ni do Boga?{S} A isti čas je jasno 
 veliku bijelu plohu avlinskih vrata za kojima je škripala brava i strugao mandal. — Tako je st 
 kružio precrnim očima, kao u kunića, u kojima se nije razlikovala zenica.</p> <p>Za nekoliko d 
im crnim brkom i velikim tamnim očima u kojima je uvijek plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad ve 
edaju niz Hiseta do u Donje Tabake, i u kojima žive pod državnim nadzorom, sve po jedna ili po  
o napora on se nadje na rubu ravnice na kojoj već davno nije bilo žive duše.{S} Bilo je tamno.{ 
e Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču 
se.{S} Bio je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Si 
čeva novca ona je kupila tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodje 
no!</p> <p>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne do 
petka, ni pendžera, ni Nuribegove kćeri koju je davno zaboravio.{S} Samo se sjeća kako je slab  
ha iz avlije i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pretrčao.{S} A kad malo poodmače on  
ek tada iznemože potpuno.{S} On pade na koljena, dočeka se na ruke i osjeti nešto toplo i prhko 
 neprestano doticala rukom Gjerzelezova koljena.{S} Obećala je da će razviditi, ali da nema nad 
 rukama za travu i ogranke, odupirao se koljenima, idući sve više na lijevo gdje je obala bila  
daju.{S} Nakašljao se i udario rukom po koljenu i dva put je viknuo za njom:</p> <p>— Aman!</p> 
 da bi to sve moglo biti besposlenjačka komedija.{S} Na tu ga misao svega prože plamen.{S} Bije 
n Mostarac, udešavajući tako dogovorenu komediju.</p> <p>Gjerzelez odmah djipi na noge, omahnu  
jahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na njemu zveknu srma i oružje; odmah  
tranci i domaći.{S} Sluge mu prihvatiše konja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da  
šta čini, stao <pb n="13" /> je sedlati konja i puniti bisage.{S} Opremio se je sve zagledajući 
rugo veče je izišao iz kahve, prigledao konja i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} 
 je Gjerzelez preskočio rijeku i podbio konja tako da su imali svi binjedjije i pribojski džamb 
> i udje u kahvu.{S} Sad kad je sišao s konja, kao s nekog pjedestala, poče da se gubi strah i  
mu virile bose i ispucale noge. Čuše se konji u štalama, a u svom ostalom hanu nije bilo ni mač 
ao kopita, i nije smio da u oči pogleda konju.{S} Nudio je zdravu medžediju ko mu ga izvida i p 
 Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <hi>ravanlukom</hi>,  
zi put Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene arnautske šećerleme.{S}  
iganke.{S} Kažu, niko joj nije mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila svezana na jednoj  
ustao iza podne i odmah se zaputio kući kraj Turbeta.{S} Septembarski dan, i sinoćna gorčinja g 
Hoće da ide po nju, da je otme i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već pribojava skandala, ali g 
i do Tašlihana.</p> <p>Nisu ih smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali r 
le nebo.{S} Gjerzelez je, sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima njen zamah i svaki put kad bi  
vali na istok zaustavljali su se u hanu kraj djumrukane i čekali da se dogradi most i kako tako 
valjalo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, Morići i neki mo 
u hitnji i strahu.{S} Ta praznina ga do kraja ražljuti.</p> <p>Onako raspojas i zadihan on je r 
m je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto j 
ovi Toske.{S} A i inače su bili već pri kraju.{S} Sve su kmetove bili isprodavali.{S} Još im je 
u se i momčić što poslužuje iznad glave krevelji.</p> <p>Dva dana terevenči Gjerzelez s društvo 
 i balije, i rad čega to mora ona da se krije i stidi a njeni da žive u strahu.{S} I svaki dan  
>— A reci ti meni zašto se vaše žene ne kriju?</p> <p>— Eto tako — u nas zar taki adet, šta li. 
i i vila se visoko zajedno sa Zemkom, s ledja su je <pb n="22" /> otiskivale cigančice, a ona s 
</p> <p>Suljaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao službeno.{S} Dva fratra iz Krešev 
="20" /> berberin s Bistrika koji ga je liječio hapovima i kadovima, a nikom nije htio reći od  
 od pogane bolesti, a niko mu nije znao lijeka do jedan <pb n="20" /> berberin s Bistrika koji  
 strašni nagoni.{S} Arapin koji prodaje lijekove i zapise, nakite od korala i prstenje na koje  
ga nudili mezetom, a dan je bio topal i lijep; pilo se, i kad god bi iskapio do dna on bi vidio 
necijanca iz Sarajeva i s njima mlada i lijepa <pb n="6" /> žena.{S} Kazivalo se da su poslanic 
e da im odu, oni ih zaustavljaju najpre lijepim pa onda na silu, psuju im majku cigansku, nude  
zglodani od mnogih poseta!{S} U maloj i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bi 
dupirao se koljenima, idući sve više na lijevo gdje je obala bila manje strma, i sve je to čini 
o pristigao kad ona najednom zakrenu na lijevo i izgubi se na putu koji vodi izmedju njiva.{S}  
se drži na nogama, krivuda i smjera čas lijevo, <pb n="25" /> čas desno.{S} Ciganke vrište od s 
do lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju brega i ocrtavala se na horizontu, njene dimije  
 bilo sumnje da je srdit i da nešto smišlja.{S} Prvi iščeze Mostarac, a zatim jedan po jedan st 
 gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašljao se i udario rukom po koljenu i dva put je viknuo z 
Ni mačke!...“ Ali na jednom ciganke, pošlje duga sašaptavanja i dogovora, složno zapjevaše:</p> 
/p> <p>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.{S} Govorili su d 
zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena  
žive u strahu.{S} I svaki dan je bivala ljepša.</p> <p>Otad zaredaše Gjerzelezu popodnevi u hal 
a stvar bila potamnjela i <pb n="37" /> ljepljiva od šećera i isparivanja, bi čekali da pukne t 
 zbogom pameti! — ponijelo ga veselje i ljepota i one dimije od džambasme što lepršaju kao barj 
ma.{S} Bol mu je zadavala ta nježnost i ljepota u njegovoj blizini.{S} Gjerzelez se zanio i, na 
kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{ 
 će sa životom i sa svojom proklinjanom ljepotom.{S} Ona je klela samu sebe i grizla se i uzalu 
</p> <p>Kao uvjek kad bi ugledao žensku ljepotu on izgubi u tili čas svaki račun o vremenu i is 
{S} Neki zadjoše za han i izgubiše se u ljeskovoj šumi.</p> <p>Dok se Gjerzelez primakao ne ost 
revine.{S} O njegovim doživljajima toga ljeta zna se veoma malo; i on sam ih je odmah zaboravlj 
ni.{S} Iz aščinica se širi oštar i zagušljiv zadah masla i pržena šećera.{S} Prolaze buljuci že 
keri ili sarajski momci vriskali i nakašljivali se ispod prozora i udarali na vrata, da bi je m 
ka i jedina sestra, malo, grbavo i bolešljivo djevojče.</p> <p>Upitaše se za zdravlje, oni su b 
 se činilo da govori pravo.{S} U razdražljivoj šutnji on je nastavio put.{S} Nije mislio ni na  
enecijanku i uzdiše i priča svima svoju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapšu po r 
zumijevanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onako mladu i punu  
orio svakojaka šarena cvijeća pa tako i ljude raznih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{ 
ć u životu!? — ne može nikako da shvati ljude ni njihove najjednostavnije postupke, da valja da 
oju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapšu po ramenu, lažu da mu je poručila ovo il 
 nedostajala riječ, kao što to biva kod ljudi od djela, i onda bi širio svoje duge ruke i kruži 
alama.{S} Dućani puni voća i kahve pune ljudi bili su po svu noć otvoreni.{S} Iz aščinica se ši 
a ga mnogo radosti; puno obećaju dani i ljudi.</p> <p>Redom su ga pozivali na iftar.{S} I jedno 
približavali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da 
 se Fočak i Gjerzelez, bezrazložno, kao ljudi u piću i besposlici.{S} Fočak se šeretski uozbilj 
epast i da hoda sporo i raskoračeno kao ljudi koji nisu navikli da hode pješice.{S} Ruke su mu  
hladan i zagonetan, kao ženski pogled i ljudsko srce, diže se u njemu svom snagom već zaboravlj 
 smijeh i svirka se zbrka i pomješa: na ljuljačku se popela Zemka.</p> <p>Ta Zemka je bila pušt 
oba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i veselije.</p> <p>Zemka se n 
doše na ravan, pred han.{S} Na direk od ljuljačke objesiše o koncu uvelu, crvenu jabuku, zatego 
d onda i od sada, a preko svega toga se ljulja Zemka u velikom smjelom luku, i on je lovi očima 
t Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene arnautske šećerleme.{S} Raspa 
ko joj nije mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila svezana na jednoj takiši i vila se vi 
 <p>— Ha, ha, h-a-a-a!</p> <p>— Jih!{S} Ljuljni, Zemko!</p> <p>A Zemka se umorila.{S} Cigančice 
idj i podbuo od pića a sad, radi posta, ljut kao ris; i Avdica Krdžalija, sitan, mršav a žustar 
i strahu.{S} Ta praznina ga do kraja ražljuti.</p> <p>Onako raspojas i zadihan on je razroko, j 
ko!{S} Kučko!</p> <p>Glas je bio tup od ljutine,</p> <p>Jahao je kasom, mekotom i prečacem; da  
 izgubili.{S} I pod tom tvrdom, debelom lubanjom kao da se počelo galiti i svitati: da se tu s  
ah sa sutonom sahranili na Bakijama.{S} Majka im je izdahnula, bez jauka, kad je s dihvanane ug 
ačima.{S} U toj kući im je živila stara majka i jedina sestra, malo, grbavo i bolešljivo djevoj 
od prozora i udarali na vrata, da bi je majka, ni krivu ni dužnu, grdila i u čudu se pitala „u  
ajpre lijepim pa onda na silu, psuju im majku cigansku, nude im novce i tuku ih, naizmjence.</p 
samaci izglodani od mnogih poseta!{S} U maloj i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od  
i sve više na lijevo gdje je obala bila manje strma, i sve je to činio kao u snu.</p> <p>Nakon  
svojom rodjenom težinom, sve manje, sve manje, dok joj se noge ne dotakoše trave i ona sidje, z 
ihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, sve manje, dok joj se noge ne dotakoše trave i o 
estaše otiskivati, zamasi su bivali sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve 
ovezao čevrmom pa došo još zdepastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza, drugi za Fočaka 
 osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje da j 
amet.{S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju mještanskom momčadi i hanskim gostima, pred njim  
širi ruke i polazi put Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene arnautsk 
 kratke šetnje i to svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išl 
 onda je otrže s koncem zajedno.</p> <p>Medju gledaocima urnebes.{S} Jedni taru suze, a drugi p 
ršli su se vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša se svaki čas prekidala i pona 
ud ćeš, bolan?{S} Nije ono handžinica s Metaljke, <pb n="9" /> a ni džizlija sarajska.{S} Gospo 
 od džambasme što lepršaju kao barjak i miješaju se sa vrhovima borova i vedrim nebom.{S} Kao d 
Tašlihana.</p> <p>Nisu ih smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i 
 oko vrata i proli znoj.{S} Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrbe zelene, ali s trago 
etnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku tako ravan i tako dug; da nikad ne bi svršio!{ 
to ga je bolestan slušao nego mu se sve mješa, pjesme i svirka i piće i čeljad od onda i od sad 
S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju mještanskom momčadi i hanskim gostima, pred njim sir i  
On je sjedao za sofru i pušio bez svake mjere mnogo, ali mu se gadilo i od same pomisli na jelo 
škivali iza prozora, a Gjerzelez izgubi mjeru i pamet.{S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju  
je iza pregratka, gdje su muklo dahćući mjesili šećer i tijesto i prostriješe im hasuru da sjed 
u Priboj i podrovali puteve na nekoliko mjesta.{S} Most su gradili tesari, a put opravljali arg 
 jesen kupi u svakom čovjeku.{S} Sva su mjesta mila; čeka ga mnogo radosti; puno obećaju dani i 
plo i prhko pod sobom; bio je izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao p 
-tri koraka zaustavio i tapće nogama na mjestu, kao kad varamo djecu da trčimo tobože za njima. 
 govorio povjerljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek smješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros,  
je kućama, izginućemo!</p> <p>Na jednom mladji Morić skoči, njegovo je golobrado lice problijed 
sramotni, daleko poznati po zlu.</p> <p>Mladji je učio stambolsku medresu pa pobjego čim mu je  
lezu se jezik plete.</p> <p>— Ona je... moj dušmanin.</p> <p>Otima se, diže, širi ruke i polazi 
> <p>— A kao zašto da ne bi ona mogla i moja biti?</p> <p>— Jok, jok, džanum! dere se Gjerzelez 
o, dosta putnika.{S} Mali pritoci Drine nabujali su i odnijeli drveni most na putu u Priboj i p 
spod otvorena prozora mu pljuska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdanski dernek i ci 
 mogla goveda da dohvate. <pb n="26" /> Nadje plast u mraku ali zadugo nije htjelo sijeno da uh 
Nakon duga vremena i mnogo napora on se nadje na rubu ravnice na kojoj već davno nije bilo žive 
 je, dušo, ništa drugo.{S} A sad daj je nadji.</p> <p>Stara je snizivala i dizala glas, nišući  
ajku cigansku, nude im novce i tuku ih, naizmjence.</p> <p>— Dockan je, pustite nas, slatke age 
kao da ih naglo osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije b 
lje i bijaše je dobro pristigao kad ona najednom zakrenu na lijevo i izgubi se na putu koji vod 
ama, prolazio pored kapije, ukaza mu se najednom, pred zamagljenim pogledom, uvrh stepenica, ši 
 može nikako da shvati ljude ni njihove najjednostavnije postupke, da valja da se odreče i poru 
 A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepši momak u cijelom Sarajevu, s teškim crnim brko 
S} Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju, ali j 
ači hoće da im odu, oni ih zaustavljaju najpre lijepim pa onda na silu, psuju im majku cigansku 
la i dizala, i svaki put kad bi bila na najvišoj tačci otvorila bi oči da u slatkom užasu pogle 
Neka, neka, dobro došo! govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na krat 
a Hisetima i zakrenuo, sad već s jasnom namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno malo dvori 
sprva veoma malo, i pogledali svaki čas napolje.{S} Gjerzelez se prvi povjeri i ispriča mu „sve 
jica ispadoše u isti čas na ulicu.{S} A napolju nigdje nikog: dugo i sumračno doba pred iftar i 
laze i dolaze, a on bez prestanka pije, naredjuje i pjeva, krivo i nisko svojim teškim i predub 
dar, sumrak se spušta.</p> <p>Gjerzelez naredjuje ciganinu da mu svira viš glave, na tanku žicu 
zažmirivši malo na desno oko, a onda se nasmija poluglasno i šireći ruke i gotovo poskakujući p 
 dotakoše trave i ona sidje, zanesena i nasmijana.</p> <pb n="23" /> <p>Gjerzelez sjedi i gleda 
ješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica su nastojali da sjednu licem prema ulici i vratima.{S} Kak 
 govoru je bio nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao što to biva kod ljudi od djela,  
 javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i ja 
iše i priča svima svoju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapšu po ramenu, lažu da m 
 nesrazmjerno duge.{S} Nazva nabusito i nejasno <hi>merhaba</hi> i udje u kahvu.{S} Sad kad je  
konačno, valjda vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli i spretno ne završi nekom pričo 
>— Aha! ’vamo pogledaj, Zemko!</p> <p>— Nemoj, pašće, jadna!</p> <p>— Ako, na meko će!</p> <p>— 
 misao svega prože plamen.{S} Bijesno i neodoljivo zaželje kaurkinju, da je vidi, da je ima, da 
 kičmu.{S} I opet gasne misao i ruši se neriješena i teška u njemu.{S} Govorio je kao u snu, ne 
kli da hode pješice.{S} Ruke su mu bile nesrazmjerno duge.{S} Nazva nabusito i nejasno <hi>merh 
vali su mu se ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da ga podr 
se okrenu:</p> <p>— Vidiš!..</p> <p>I u nesvjesnom čudjenju nekoliko puta ponovi tu riječ bez s 
 oko Skoplja i Peći.{S} U govoru je bio nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao što to  
Kako si, Katinka?{S} Ama gdje si ti?{S} Nigdje te nema.</p> <p>Kad ču Arnaut, samo što strignu  
ko dug; da nikad ne bi svršio!{S} Da se nigdje ne mora zakretati.</p> <p>Zaustavio se tek na Hi 
adoše u isti čas na ulicu.{S} A napolju nigdje nikog: dugo i sumračno doba pred iftar i pritaje 
 zapljusnu). — Ili da ovo <pb n="39" /> nije varka?{S} Da njega ne magarče?{S} Kakva je ovo šal 
mrk kao oblak i jak kao sama zemlja.{S} Nije znao šta da počne i na kog da udari.{S} Onda se ok 
 jedan za drugim diže i rasplinjuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva  
kom.{S} Arnautin je gledao preda se.{S} Nije se nikako moglo znati šta misli.</p> <p>Gjerzelezu 
ražljivoj šutnji on je nastavio put.{S} Nije mislio ni na šta.{S} Na jedanput se okrenu licem u 
zaustavlja.</p> <p>— Kud ćeš, bolan?{S} Nije ono handžinica s Metaljke, <pb n="9" /> a ni džizl 
še podvriskivati i dovikivati ženi koja nije ništa čula.</p> <p>— Aha! ’vamo pogledaj, Zemko!</ 
Na kuču su im udarali rad nje.{S} Nikad nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vodiji zorom na r 
žnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje da je srdit i da nešto smišlja.{S} Prv 
evena jevrejka.{S} I Katinka, voće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.{S} Samo Jeka 
ispod slabina.</p> <p>U posljednje dane nije gotovo ništa jeo, pa ga piće obuzima naglo.{S} Sun 
Pio je brže i veselije.</p> <p>Zemka se nije zaustavljala; vidilo se da teško diše i da je blij 
ecrnim očima, kao u kunića, u kojima se nije razlikovala zenica.</p> <p>Za nekoliko dana je pos 
 /> ali u stvari je bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.{S} Nosio je fes i zvali s 
žak i pijan kad se jednom zaletio on se nije mogao zaustaviti, predje obronak ravnice i otisnu  
oji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tako naglom zaokretu; onako krut, težak i pi 
bilo se naoblačilo i kasna noć; i nikog nije bilo, ni koga da pita, ni s kim da se bije.</p> </ 
mo ćutao, sagibao se, ogledao kopita, i nije smio da u oči pogleda konju.{S} Nudio je zdravu me 
jeloj kući na uglu i tu je gubio dane i nije odmicao iz halvedjinice vrebajući uzalud njena vra 
o sve ostale ciganke.{S} Kažu, niko joj nije mogao na kraj stati.</p> <p>Ljuljačka je bila svez 
o sam ja svijeta obišo. —</p> <p>On sam nije više znao bi li to da joj se tuži ili da se hvali; 
je liječio hapovima i kadovima, a nikom nije htio reći od čega ih pravi.{S} Ali u posljednje vr 
eći je onako mladu i punu kao grozd, on nije mogao ni na čas da posumnja u svoje pravo; potrebn 
="26" /> Nadje plast u mraku ali zadugo nije htjelo sijeno da uhvati plamena, tek kad nalomi su 
 neuka i luda, kao dijete mu je svak ko nije vidio tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u širokoj halj 
jevi, udarale krnete i šargije.{S} Kolo nije prestajalo.{S} I na suncu vedrog dana su igrale bo 
adje na rubu ravnice na kojoj već davno nije bilo žive duše.{S} Bilo je tamno.{S} Osjeti ravno  
anoćio, veli kaludjer meko, a nikako mu nije drago što se sreo ovako dockan s ovolikim Turčinom 
ao potajno od pogane bolesti, a niko mu nije znao lijeka do jedan <pb n="20" /> berberin s Bist 
 konji u štalama, a u svom ostalom hanu nije bilo ni mačke; sve se živo posakrivalo i ućutalo o 
ran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od kako je iz Višegrada odbila m 
e žestoko uduri.</p> <p>Sad je bilo mračnije.{S} Iza Kršle su kosmati i krivonogi suarije strug 
naglo osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje 
snagom.</p> <p>Išao je tup i ubijen.{S} Nijedne misli u glavi, samo se crven oblak jedan za dru 
govim prstima.{S} Bol mu je zadavala ta nježnost i ljepota u njegovoj blizini.{S} Gjerzelez se  
se pitala „u koga se umetnu", da je rad nje grad lud i kuća nemirna, a ona bi je slušala, skopč 
voj Bosni.{S} Na kuču su im udarali rad nje.{S} Nikad nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vod 
o od same <pb n="8" /> pomisli da se ti nježni zglobovi krše u njegovim prstima.{S} Bol mu je z 
ruke put nje, da sa dva skoka dotrči do nje, kad se zelena haljina lagano zanjiha i iščeznu za  
ako razgolićen i uzrujan pruži ruke put nje, da sa dva skoka dotrči do nje, kad se zelena halji 
 da ovo <pb n="39" /> nije varka?{S} Da njega ne magarče?{S} Kakva je ovo šala opet?{S} I kakve 
je ulijevala strah; svi su bili čuli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoj 
ležao kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci.</p> <p>Ona se zvala 
ože da ga pregje, a prelaze svi gori od njega?{S} Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, c 
li znoj.{S} Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrbe zelene, ali s tragovima još proljet 
og bora pade šišarika i dokotrlja se do njega.{S} On se osmjehnu.</p> <p>— Ne gadjaj se, Zemko, 
slabosti.{S} A onaj lola Fočak sjedi do njega i ruga mu se da se svi krive od smijeha, samo ga  
iže se hajnak i vriska, svi pogledaše u njega, a on ne vidje više nikoga.{S} Oči mu zažagrile i 
a nebu i vraćala u strmom padu u dubinu njega je prolazila neka slatka tjeskoba i jezovita stre 
ao je u Sarajevo.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su nad Kovačima, na onom šir 
asno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruke i da — po koji je to put već u životu!? —  
i, njegovo lice žuto s dubokim borama i njegove ugašene oči oživješe i planuše.{S} Povedoše gov 
o je obišao Gjerzelez po carevine.{S} O njegovim doživljajima toga ljeta zna se veoma malo; i o 
pomisli da se ti nježni zglobovi krše u njegovim prstima.{S} Bol mu je zadavala ta nježnost i l 
o!</p> <p>Na jednom mladji Morić skoči, njegovo je golobrado lice problijedilo i došlo podbulo  
ču nbradova se bez imalo surevnjivosti, njegovo lice žuto s dubokim borama i njegove ugašene oč 
plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad već njegovo lice bilo hladno i mrtvo; on se raspadao potajn 
h strašnih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bilo golobrado i rumeno s napuć 
ima borova i vedrim nebom.{S} Kao da se njegovoj žalosti prohtjelo da se sva od jednom prometne 
 mu je zadavala ta nježnost i ljepota u njegovoj blizini.{S} Gjerzelez se zanio i, naravno, pos 
b n="34" /> več besmislenog smiješka na njegovom licu; a onda se okrenu:</p> <p>— Vidiš!..</p>  
se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na njemu zveknu srma i oružje; odmah se u njemu stao slije 
zeše piti.{S} Braća opaziše promjenu na njemu i stadoše ga zapitkivati i dražiti.</p> <p>— Šta  
 dernek i ciganke po prvi put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva 
ne misao i ruši se neriješena i teška u njemu.{S} Govorio je kao u snu, nepomičan.</p> <p>— Kol 
</p> <p>A on ih samo gleda.{S} Sve je u njemu mirno, bol se slegao i srdžba se ohladila, samo m 
ženski pogled i ljudsko srce, diže se u njemu svom snagom već zaboravljen gnjev i jad; i u bezu 
 njemu zveknu srma i oružje; odmah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avli 
m ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu.{S} Kao da se steže i smrknu halvedjinca; krvavi  
 sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima njen zamah i svaki put kad bi se digla i ocrtala gotovo 
 <p>Poslije je legao položivši glavu na njen skut, dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju. 
je i nehotice, u samom uglu hana uduben njen prozor.{S} Gledajući taj prozor, zatvoren, hladan  
dmicao iz halvedjinice vrebajući uzalud njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halved 
niju brega i ocrtavala se na horizontu, njene dimije su se plele i vile u sto nabora, lepršale  
 čega to mora ona da se krije i stidi a njeni da žive u strahu.{S} I svaki dan je bivala ljepša 
 šiju.{S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pred očima su mu kružili svijetli i crve 
blje, otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boje pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrlja 
i leš bi se dugo vrtio, kao vreteno.{S} Njih su pogubili brzo i odmah sa sutonom sahranili na B 
kršćani napadno pušiti ili jesti ispred njih da im ne izazivaju želju. </note> </div> </back> < 
kad je bio tri stotine koraka daleko od njih i valjao se prema njima, mrk i težak, kao da ih na 
 u avliju jer je odmah <pb n="36" /> do njih bila islahana, za čitav boj viša od njihove kuće,  
štrim korakom kako stupaju Arnauti; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblača 
p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danjem posjetu; ustade, a 
ati, zamasi su bivali sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, sve ma 
im je ostao samo veliki han na Varoši i njihova čuvena morićevska kuća na Kovačima.{S} U toj ku 
dihvanane ugledala gdje ih vode.</p> <p>Njihova velika kuća sa bezbrojnim oholim prozorima koji 
jih bila islahana, za čitav boj viša od njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo  
u!? — ne može nikako da shvati ljude ni njihove najjednostavnije postupke, da valja da se odreč 
, jer su dočuli da je na sve tužbe radi njihovih zuluma i ispada stigo iz Stambola konačni odgo 
} Svijet se pomalo razilazi, a Moriće i njihovo društvo tek poduzelo piće, terevenče i jednako  
i rasplinjuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska ha 
od ibrišima višnjeve boje pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrljan pepelom.{S} Jedva se dr 
er je, <pb n="19" /> na čudu, kaskao za njim.{S} Kad su bili kod hana Gjerzelez podje uz basama 
klisnu prema vratima.{S} A Gjerzelez za njim.{S} Stiže ga na vratima i obojica ispadoše u isti  
ne može preći!{S} Da on vidi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju. 
tanskom momčadi i hanskim gostima, pred njim sir i rakija; oni se izmjenjuju odlaze i dolaze, a 
i se i uzalud tražeči riječi.{S} A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvorenih vrata i nepomič 
tigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih očiju, on je jahao <h 
malo dvorište s visokom kapijom.{S} Pod njim su jecali i škripali uski basamaci izglodani od mn 
se na ruke.{S} Bilo mu je mučno.{S} Pod njim je u hrpi crnog gara bljesnula još gdjekad po koja 
 dok ga Fočak, koji je potpuno zavladao njim, ne zaustavi i posadi, svjetujući ga i magarčeći d 
etski ljudi s nesvjesnom željom da se s njim izjednače ili da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez j 
je; htio je nekog da upita šta je ovo s njim, ali bilo se naoblačilo i kasna noć; i nikog nije  
redubokim glasom.{S} Alčaci se rugaju s njim već bez imalo straha i obzira.{S} Bogdan Cincarin  
koraka daleko od njih i valjao se prema njima, mrk i težak, kao da ih naglo osvijesti taj razma 
rnauti; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je o 
ao kad varamo djecu da trčimo tobože za njima.{S} Gjerzelez trči ko da zemlje ne dira, Fočak ta 
 šećera.{S} Prolaze buljuci žena a pred njima po jedan muškarac sa velikim fenjerom.</p> <pb n= 
da ga podrede sebi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutradan je 
jer.{S} Tri Venecijanca iz Sarajeva i s njima mlada i lijepa <pb n="6" /> žena.{S} Kazivalo se  
 vraćali sve što je izgubio u društvu s njima.{S} Sad kad je bio tri stotine koraka daleko od n 
esti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje da je srdi 
arce i rad čega se uspaljuju i mame oko njine kuće askeri i balije, i rad čega to mora ona da s 
o i izgubi se na putu koji vodi izmedju njiva.{S} Gjerzelez se nije nadao tako naglom zaokretu; 
i ruke i gotovo poskakujući podje prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na vrijeme, trže staricu za 
kuči šta je to „bezobrazno i tursko“ na njoj što zaludjuje muškarce i rad čega se uspaljuju i m 
 je uska i klimava drvena dihvanana, po njoj su bez prestanka škripali i odjekivali koraci putn 
rukom po koljenu i dva put je viknuo za njom:</p> <p>— Aman!</p> <p>Gjerzelez je planuo.{S} On  
dlakavom šakom put toga prozora i mahnu njom, rastvarajući pesnicu kao da baca kletvu.</p> <p>— 
ednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.{S} Po danu bi spavala ili ple 
mu je neko osporava i što može da se za nju bori.</p> <p>— Bogme, ko prije djevojci onog i djev 
ni glavu o kaurkinji.{S} Hoće da ide po nju, da je otme i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već  
 ono, a on se odmah diže da ide gore po nju, dok ga Fočak, koji je potpuno zavladao njim, ne za 
at ukoljica i ženskar.{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i  
jega?{S} Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu. Šta ž 
mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribegovoj kćeri pod pendžer.{S} A on se ne sjeća ni o 
rzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p> <p>— Laku noć!</p> <p>— Bog ti na pomoć,  
već pribojava skandala, ali ga Fočak sa obješenjačkim, nadmoćnim smiješkom zaustavlja.</p> <p>— 
 Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva dana, a besposleni prolaznici bi 
van, pred han.{S} Na direk od ljuljačke objesiše o koncu uvelu, crvenu jabuku, zategoše konac i 
eka maši se rukom za jabuku, ali alčaci objesili jabuku hotimice visoko, pa je ne dohvati prvi  
rohtjelo da se sva od jednom prometne u objest i veselje.{S} Samo jedan čas mu bi nekako i žao  
o i prostriješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica su nastojali da sjednu licem prema ulici i vrat 
zelez za njim.{S} Stiže ga na vratima i obojica ispadoše u isti čas na ulicu.{S} A napolju nigd 
tigo iz Stambola konačni odgovor: da se obojicu Morića ufati i posiječe, pa su ih sad oko Saraj 
 i pusta.{S} Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući od sušice, ležal 
ao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašljao se i udario rukom po koljenu i dva  
g iz Posavine se drži rukama za trbuh i odhukuje.{S} I suhi, službeni Dizdar-aga stao na kapiju 
ponavljala.{S} Sunce je dobro sjalo.{S} Odjednom ga steže oko vrata i proli znoj.{S} Išao je ni 
na, po njoj su bez prestanka škripali i odjekivali koraci putnika.{S} Cio je han zaudarao štala 
 onda se okrenu, vidje da nema Fočaka i odmjeri ih, kao da ih iz daljine bolje vidi.{S} Nisu mu 
ka.{S} Mali pritoci Drine nabujali su i odnijeli drveni most na putu u Priboj i podrovali putev 
mah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje ledinom k 
osjetiše da su pretjerali.{S} Daljina i odstojanje su mu vraćali sve što je izgubio u društvu s 
koji se je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre 
vorenom obronku je stajao plast sijena, ogradjen plotom od ševara i očupan i izgrižen sa strana 
izala, i svaki put kad bi bila na najvišoj tačci otvorila bi oči da u slatkom užasu pogleda ora 
like snage ili prevelike slabosti.{S} A onaj lola Fočak sjedi do njega i ruga mu se da se svi k 
om.</p> <pb n="33" /> <p>Gjerzelez ide, opaljen i lak, u silnoj snazi koja se pred jesen kupi u 
jen skut, dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju.{S} Pripio je lice uz tanko tkivo njenih  
jesta.{S} Most su gradili tesari, a put opravljali argati i robijaši.{S} A svi koji su iz Saraj 
opa i umro kao hrišćanin.{S} Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav žensk 
koga.{S} Oči mu zažagrile i lice sja, a osjeća da je nemoćan, i lak je, a nikako ne može da se  
 svježa struja zraka. Čini mu se kao da osjeća za sobom neprestano topot svoga protivnika i to  
.</p> <pb n="41" /> <p>I ta ruka što je osjeća na sebi, jeli to ruka žene? — Mlećauka u krznu i 
 kao ni do Boga?{S} A isti čas je jasno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruke i da —  
je bilo žive duše.{S} Bilo je tamno.{S} Osjeti ravno i tvrdo tlo pod nogama i tek tada iznemože 
{S} Noć je odmicala.</p> <p>U neko doba osjeti studen i neugodnu drhtavicu, pribra se i odluči  
rnek.{S} On se nećkao.{S} Tek iza ručka osjeti dosadu, popusti i pristade.</p> <p>Na vrh brežul 
 ko klada sve do u potok.{S} Pod rukama osjeti vlažno kamenje i <pb n="27" /> glib, i odmah poč 
On pade na koljena, dočeka se na ruke i osjeti nešto toplo i prhko pod sobom; bio je izišao na  
e bio opasan.{S} U jedan čas kao da svi osjetiše da su pretjerali.{S} Daljina i odstojanje su m 
enih očiju i rumena lica s podrugljivim osmijehom.{S} Pričao je sve, i pričajući i sam se čudio 
arika i dokotrlja se do njega.{S} On se osmjehnu.</p> <p>— Ne gadjaj se, Zemko, rospijo... vamo 
vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli i spretno ne završi nekom pričom: kako je Bog d 
ku.{S} Zadržavaju ga Morići i smiju se; osmjelili se i oni momci iz Priboja pa se smiju.{S} Gro 
njuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinc 
ko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je obazirao.< 
preći!{S} Da on vidi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> </d 
e, da valja da se odreče i poruče, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snago 
e.{S} U travi se bijelila jedna marama, ostavljena u hitnji i strahu.{S} Ta praznina ga do kraj 
a iskra. Čulo se kako psi reže i glodju ostavljene kosti.{S} Sa jednog bora pade šišarika i dok 
ema njima, mrk i težak, kao da ih naglo osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispu 
jevač poznat u po Bosne; čim on zapjeva osvoji odmah i zanese vas han.{S} I fratri su osluškiva 
jeća se, sjeća, ali ne može da razdvoji ovaj dernek od onoga što ga je bolestan slušao nego mu  
 ga bijesna snaga, čini mu zadovoljstvo ovaj napor, meka ledina i svježa struja zraka. Čini mu  
eč bez smisla i značenja, kao što čini čovjek koji se žestoko uduri.</p> <p>Sad je bilo mračnij 
isli želje, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo kratak odmor i kome valja dalje p 
oblijedilo i došlo podbulo i zlo kao u čovjeka koji je na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja 
snazi koja se pred jesen kupi u svakom čovjeku.{S} Sva su mjesta mila; čeka ga mnogo radosti; p 
ci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, udešavajući tako dogovorenu ko 
 izgubi mjeru i pamet.{S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju mještanskom momčadi i hanskim go 
 uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na nj 
 okrug plasta vatra koja se je sve više penjala dok se konačno ne pretvori u velik stup plamena 
 tupoj glavi da se izvuče iz potoka.{S} Penjao se i otiskivao, pridržavao rukama za travu i ogr 
ko naglom zaokretu; onako krut, težak i pijan kad se jednom zaletio on se nije mogao zaustaviti 
eno gledali, ali domala započe smijeh i pijana graja.{S} Cigani i pribojski momci počeše podvri 
p>I oni čaršinlije se prepali, ako su i pijani vide: odviše je.{S} Samo oba Morića sjede, pucaj 
diju oko fesa.{S} I pored svih strašnih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bi 
sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, puši, pjeva i plaća, dok mu se i momčić što poslu 
uju odlaze i dolaze, a on bez prestanka pije, naredjuje i pjeva, krivo i nisko svojim teškim i  
e suhim šišarkama.{S} Vraća se, sjeda i pije i upada u pjesmu.</p> <p>Mrak pada.{S} Svijet se p 
dana, uz ramazan, ne puše, ne jedu i ne piju, nisu smjeli ni kršćani napadno pušiti ili jesti i 
a Morića sjede, pucaju iz malih pušaka, pijuckaju i gledaju u plamen, trepćući.</p> <p>A Gjerze 
eno kao ljudi koji nisu navikli da hode pješice.{S} Ruke su mu bile nesrazmjerno duge.{S} Nazva 
} Sad kad je sišao s konja, kao s nekog pjedestala, poče da se gubi strah i respekt i kao da se 
ih dana u zraku i na kućama, i sa prvim pjegama rujeva lišća na strmim bregovima.{S} Leti zrako 
 ječi i šumi sva srebrenička kotlina od pjesama i potoka, a on leži i tako je <pb n="24" /> sla 
arica smežuranih ruku, je kumala sitnim pjeskom avlinska vrata, kad se jedno krilo na pola otvo 
dju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred njim.{S} Na bijelu konju, krvavih o 
u ranu zoru probudili glasovi, smijeh i pjesma.{S} To su bile ciganke što su se umivale ispod m 
e bolestan slušao nego mu se sve mješa, pjesme i svirka i piće i čeljad od onda i od sada, a pr 
 svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču su im udarali rad nje. 
 i ciganke po prvi put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi i šumi sva srebre 
ma.{S} Vraća se, sjeda i pije i upada u pjesmu.</p> <p>Mrak pada.{S} Svijet se pomalo razilazi, 
ikako ne može da se digne.</p> <p>Tu su pjesmu ispjevale srebreničke ciganke neke godine, kad j 
rnja mu usna lagano podrhtava) i pjeva, pjeva, a Gjerzelezu se čini da mu dušu vuče i da će, sa 
o kao dijete i rastavlja da pije, puši, pjeva i plaća, dok mu se i momčić što poslužuje iznad g 
da od Rogatice stiže i Bogdan Cincarin, pjevač poznat u po Bosne; čim on zapjeva osvoji odmah i 
vu, (gornja mu usna lagano podrhtava) i pjeva, pjeva, a Gjerzelezu se čini da mu dušu vuče i da 
e, a on bez prestanka pije, naredjuje i pjeva, krivo i nisko svojim teškim i predubokim glasom. 
djevdanski dernek i ciganke po prvi put pjevaju o njemu, pjesmu im dodaje brijeg brijegu, ječi  
, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču su im ud 
rčalo, smijalo, valjalo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez,  
bi.{S} A Gjerzelez je s njima pio, jeo, pjevao i kockao.</p> <p>Već sutradan je ugledao Venecij 
i su ti provaljeni puti i koji su to od-plavljeni mostovi koje on ne može preći!{S} Da on vidi! 
tmeno i sumnjivo.{S} Trgovac, Srbin, iz Plevalja sa sinom, visokim šutljivim mladićem, nezdravo 
gami!</p> <p>— Pozdravila te Darinka iz Plevlja, kaže od kako si ti otišao spava sama.</p> <p>G 
i.{S} I po vazdan se čula šala, smijeh, pljesak, glas defa i šargije ili zurne, zvuk kocaka na  
, a gledaoci se savijaju od smijeha.{S} Pljesak, vriska i smijeh.</p> <p>— Ha, Gjerzeleze!</p>  
 vidim, pa eto...</p> <p>Kad ga prekide pljesak i smijeh i svirka se zbrka i pomješa: na ljulja 
ranjen ležao; ispod otvorena prozora mu pljuska i šumi nabujao potok, na brijegu je djurdjevdan 
 je ima, da zna na čemu je ili inače da pobije i polomi sve oko sebe.{S} I kad je tako, gegajuć 
 bješe sakrilo ispusti iz ruku džugum i pobježe pod minderluk ispod kog su mu virile bose i isp 
<p>Mladji je učio stambolsku medresu pa pobjego čim mu je otac umro i dao se s bratom na skitnj 
n, trepćući.</p> <p>A Gjerzelez posrće, podalje u polumraku za posljednim cigankama i lovi Zemk 
spred dvojice trkača i iskupiše se svi, podgurkujući jedan drugog i neprikriveno se smijući.{S} 
je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadrž 
uge mu prihvatiše konja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično nizak i zd 
 ga je gledao a onda se hladno okrenu i podje brže.{S} U tišini se čulo kako mu škripi koža na  
asno i šireći ruke i gotovo poskakujući podje prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na vrijeme, trž 
ripravljajući se za iftar.{S} Gjerzelez podje uz brijeg.</p> <p>Za večerom je glasno govorio da 
njim.{S} Kad su bili kod hana Gjerzelez podje uz basamake; još se jednom obazrije.</p> <p>— Lak 
ćutao.{S} Nagovarali su ga da iza podne podju na dernek.{S} On se nećkao.{S} Tek iza ručka osje 
u mladiću zelenih očiju i rumena lica s podrugljivim osmijehom.{S} Pričao je sve, i pričajući i 
ja nije ništa čula.</p> <p>— Aha! ’vamo pogledaj, Zemko!</p> <p>— Nemoj, pašće, jadna!</p> <p>— 
.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su nad Kovačima, na onom širokom raskršću gd 
ju još kraće i još deblje, otpaso mu se pojas od ibrišima višnjeve boje pa se vuče za njim, pol 
 se zvala Katinka i bila je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali  
de pljesak i smijeh i svirka se zbrka i pomješa: na ljuljačku se popela Zemka.</p> <p>Ta Zemka  
jničkoga marša se svaki čas prekidala i ponavljala.{S} Sunce je dobro sjalo.{S} Odjednom ga ste 
 topi se i širi ruke — zbogom pameti! — ponijelo ga veselje i ljepota i one dimije od džambasme 
ha.</p> <p>Trećeg dana, nekako o užini, porječkaše se Fočak i Gjerzelez, bezrazložno, kao ljudi 
z Livna i kiridžije im.{S} Neki begovi, posavljaci.{S} Jedan blijed pitomac vojne škole u Carig 
i odgovor: da se obojicu Morića ufati i posiječe, pa su ih sad oko Sarajeva tražili zaptije i v 
aha i obzira.{S} Bogdan Cincarin mlad a posijedio, zabacuje glavu, (gornja mu usna lagano podrh 
jašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danjem posjetu; ustade, a on reče mirno, s vrata;</p> <p>— Jek 
smija poluglasno i šireći ruke i gotovo poskakujući podje prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na  
e šetnje i to svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{S} Pjesma je išla pred 
 sluga u toj školi.</p> <p>Dešavalo se, poslije burnih večeri, kad bi askeri ili sarajski momci 
da je, bar u čas smrti, pokrsti.</p> <p>Poslije prvih jesenjih kiša i vjetrova bile su sarajske 
 I odmah poče da ga raspasuje. —</p> <p>Poslije je legao položivši glavu na njen skut, dok mu j 
jerzelez posrće, podalje u polumraku za posljednim cigankama i lovi Zemku.{S} Usiljava se da tr 
je htio reći od čega ih pravi.{S} Ali u posljednje vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su 
ela čas hladna, ispod slabina.</p> <p>U posljednje dane nije gotovo ništa jeo, pa ga piće obuzi 
u kao grozd, on nije mogao ni na čas da posumnja u svoje pravo; potrebno je samo da ruku pruži! 
ovjeka koji je na sve spreman.</p> <p>— Posvijetliću ja vama sad, za dušu vam se firaunsku!</p> 
o su se ispela po granama gadjaju ga iz potaje suhim šišarkama.{S} Vraća se, sjeda i pije i upa 
šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je, bar u čas smrti, pokrsti.</p> <p 
ice bilo hladno i mrtvo; on se raspadao potajno od pogane bolesti, a niko mu nije znao lijeka d 
j halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i <pb n="37" /> ljepljiva od šećera i ispari 
tali.</p> <p>— Aman, aga, šta učini?{S} Povješaće nas kadija sve.</p> <p>— Sikter, more, i ti i 
svaki čas napolje.{S} Gjerzelez se prvi povjeri i ispriča mu „sve“.{S} Kad Arnautin ču nbradova 
a, i sa samim Gjerzelezom on je govorio povjerljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek smješio.</ 
an je ugledao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašljao se i udario rukom po kol 
om zaletio on se nije mogao zaustaviti, predje obronak ravnice i otisnu se niz visoku strmu oba 
sa svojom slavom i snagom ne može da ga pregje, a prelaze svi gori od njega?{S} Svi, samo on, u 
d su ležali na šiljtetu teško dišući od prekomjerna jela i pušeći ne može održati i ispovjedi s 
 umotanu u bošću kao Turkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je od 
 udarale krnete i šargije.{S} Kolo nije prestajalo.{S} I na suncu vedrog dana su igrale boje ša 
. Šta žene traže? —</p> <p>Mala ruka ne prestaje da ga gladi, vješto i znalaški, niz kičmu.{S}  
} U jedan čas kao da svi osjetiše da su pretjerali.{S} Daljina i odstojanje su mu vraćali sve š 
S} I čitava gomila kiridžija, džambasa, pretrglija i cigana.</p> <p>Osim ovih stranaca sjedili  
ali su i odnijeli drveni most na putu u Priboj i podrovali puteve na nekoliko mjesta.{S} Most s 
edili Gjerzelez, Morići i neki momci iz Priboja.{S} Pili su rakiju; Gjerzelezu se isprva činilo 
i smiju se; osmjelili se i oni momci iz Priboja pa se smiju.{S} Grohot i tresak, a Gjerzelezu s 
 i posadi kraj sebe.{S} Handžija se već pribojava skandala, ali ga Fočak sa obješenjačkim, nadm 
konja tako da su imali svi binjedjije i pribojski džambasi posla; privijali su mladu balegu na  
poče smijeh i pijana graja.{S} Cigani i pribojski momci počeše podvriskivati i dovikivati ženi  
iva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.{S} Ona se iznenadi danjem posjetu; ust 
ivješe i planuše.{S} Povedoše govor kao prijatelji.{S} Oborivši blijedo lice s podstriženim brc 
Gjerzelezom on je govorio povjerljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek smješio.</p> <p>— Asli s 
 ima dva dana.{S} Odveli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazil 
a stigao je u Sarajevo.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su nad Kovačima, na on 
io je fes i zvali su ga Velibeg, ali je prije smrti zvao popa i umro kao hrišćanin.{S} Kći mu j 
e da se za nju bori.</p> <p>— Bogme, ko prije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa stran 
cite; metnućemo jabuku na košiju, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbil 
i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pretrčao.{S} A kad malo poodmače on vidje i nehot 
je strugali zagorele karavane od pilava pripravljajući se za iftar.{S} Gjerzelez podje uz brije 
</p> <p>Nikako ne može da se sabere.{S} Prisjeća se da je htio nekog da bije; htio je nekog da  
ikog: dugo i sumračno doba pred iftar i pritajena bijela kuća; iza ugla se čuje po kaldrmi topo 
 binjedjije i pribojski džambasi posla; privijali su mladu balegu na kopita i prali ih mokraćom 
 Morić skoči, njegovo je golobrado lice problijedilo i došlo podbulo i zlo kao u čovjeka koji j 
 mutni i strašni nagoni.{S} Arapin koji prodaje lijekove i zapise, nakite od korala i prstenje  
na onom širokom raskršću gdje se sijeno prodaje, oba Morića.{S} Uhvatili su ih u jednoj mehani  
Arnauta, salepdžije.{S} Jedan Fočak što prodaje noževe.{S} Jedan perverzan individuum koji se k 
 Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u snu prodje ledinom koju je malo prije pretrčao.{S} A kad ma 
im nebom.{S} Kao da se njegovoj žalosti prohtjelo da se sva od jednom prometne u objest i vesel 
ć zaboravljen gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja pa ma koga on diže ruku s d 
ega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Stambola.</p> 
 <?xml-model href="file:/C:/DDD/Cvetana/Projekti/D-reading/Tekstovi/UBSM/Akcija_100romana/eltec 
e znajući kud će sa životom i sa svojom proklinjanom ljepotom.{S} Ona je klela samu sebe i griz 
ganke neke godine, kad je Gjerzelez svo proljeće ležao u Srebrnici, jer ga je neko mučke ranio  
kite i vrbe zelene, ali s tragovima još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku t 
io vrhove tamnih borova kako se nišu na proljetnom nebu.</p> <p>Upravo mu je jedan bakal govori 
i znanci i uzeše piti.{S} Braća opaziše promjenu na njemu i stadoše ga zapitkivati i dražiti.</ 
muklo dahćući mjesili šećer i tijesto i prostriješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica su nastojal 
otom i prečacem; da on vidi kakvi su ti provaljeni puti i koji su to od-plavljeni mostovi koje  
id, teška zatvorena vrata, a preko zida proviruje loza.</p> <p>Prema kući je bila halvedjinica  
e lijekove i zapise, nakite od korala i prstenje na koje sam urezuje inicijale.{S} I čitava gom 
 čas uzmahuje rukom i hoće da ga bije i psuje mu ćemane i onoga ko mu ga je napravio, a stariji 
avljaju najpre lijepim pa onda na silu, psuju im majku cigansku, nude im novce i tuku ih, naizm 
e: odviše je.{S} Samo oba Morića sjede, pucaju iz malih pušaka, pijuckaju i gledaju u plamen, t 
dio da ide na bolje.{S} Uputio se nekim puteljcima prema drumu.{S} Bila je tamna noć s mnogo zv 
e hodža iz Bihaća, a uistinu čini se da putuje svijetom kud ga vode mutni i strašni nagoni.{S}  
se Gjerzeleze,</l> <l>Aman, aman!</l> </quote> <p>Diže se hajnak i vriska, svi pogledaše u njeg 
anja i dogovora, složno zapjevaše:</p> <quote> <l>Razbolje se Gjerzeleze,</l> <l>Aman, aman!</l 
 ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva dana, a besposlen 
čadi i hanskim gostima, pred njim sir i rakija; oni se izmjenjuju odlaze i dolaze, a on bez pre 
šnjeve boje pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrljan pepelom.{S} Jedva se drži na nogama,  
ići i neki momci iz Priboja.{S} Pili su rakiju; Gjerzelezu se isprva činilo da je kisela.{S} Al 
oravio.{S} Samo se sjeća kako je slab i ranjen ležao; ispod otvorena prozora mu pljuska i šumi  
="22" /> otiskivale cigančice, a ona se raskriljenih ruku čvrsto držala za konopac i uzimala sv 
, malko prignuta.{S} I odmah poče da ga raspasuje. —</p> <p>Poslije je legao položivši glavu na 
o se crven oblak jedan za drugim diže i rasplinjuje.{S} Nije se osvrtao, a za njim je ostajala  
nina ga do kraja ražljuti.</p> <p>Onako raspojas i zadihan on je razroko, još uvijek u nedoumic 
i svako razumijevanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne od drugih.{S} Videći je onako mla 
>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, puši, pjeva i plaća, dok mu se i mom 
ženim brcima Arnaut je govorio polako i rastavljajući riječi:</p> <p>— Ona je kao kruška jerbas 
om šakom put toga prozora i mahnu njom, rastvarajući pesnicu kao da baca kletvu.</p> <p>— Kučko 
ovora, složno zapjevaše:</p> <quote> <l>Razbolje se Gjerzeleze,</l> <l>Aman, aman!</l> </quote> 
ese.{S} Sjeća se, sjeća, ali ne može da razdvoji ovaj dernek od onoga što ga je bolestan slušao 
 o vremenu i istinskim odnosima i svako razumijevanje za stvarnost koja rastavlja ljude jedne o 
čavajući ječermu na grudima, bez tračka razumjevanja u velikim očima.{S} Ona je često po vazdan 
se u jednu od onih malih lanćića što se redaju niz Hiseta do u Donje Tabake, i u kojima žive po 
đi Bakarević, pa Dervišbeg sa Širokače, ridj i podbuo od pića a sad, radi posta, ljut kao ris;  
io nevješt, svaki čas mu je nedostajala riječ, kao što to biva kod ljudi od djela, i onda bi ši 
sjećanja iz drugih susreta.{S} Gušio se riječima.</p> <p>Sutradan je ustao iza podne i odmah se 
rnaut je govorio polako i rastavljajući riječi:</p> <p>— Ona je kao kruška jerbasma, glatka a m 
d pričao, zaplićući se i uzalud tražeči riječi.{S} A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvoren 
 unoseći se i kazujući više rukama nego riječima.</p> <p>— A vi se potecite; metnućemo jabuku n 
jesnom čudjenju nekoliko puta ponovi tu riječ bez smisla i značenja, kao što čini čovjek koji s 
či da u slatkom užasu pogleda oranicu i rijeku pod brijegom.{S} Isprva su je svi mučke i udivlj 
7" /> <p>Na Uvcu je Gjerzelez preskočio rijeku i podbio konja tako da su imali svi binjedjije i 
la je zelena ravnica okružena velikim i rijetkim borovima, a otvorena prema zapadu.{S} Tu je bi 
u kao Turkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah <pb n="36"  
> <p>Bio je šutljiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez nije mogao da jede!{S} Od kak 
adili tesari, a put opravljali argati i robijaši.{S} A svi koji su iz Sarajeva putovali na isto 
i sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, sve manje, dok joj se noge 
ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila borove i ra 
a suhoj daski od igre <hi>šeš-beš</hi>, roktanje i cika putene i besposlene čeljadi.{S} Fratri  
osmjehnu.</p> <p>— Ne gadjaj se, Zemko, rospijo... vamo dodji!</p> <p>Nikako ne može da se sabe 
eškim i predubokim glasom.{S} Alčaci se rugaju s njim već bez imalo straha i obzira.{S} Bogdan  
u zraku i na kućama, i sa prvim pjegama rujeva lišća na strmim bregovima.{S} Leti zrakom paučin 
jpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on 
e oko kuće, a mnogo vas je, pa vele, da sakrijemo djevojku.{S} To je, dušo, ništa drugo.{S} A s 
 hvali; i prekinu se.{S} Bio je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani  
rića ufati i posiječe, pa su ih sad oko Sarajeva tražili zaptije i vezirovi Toske.{S} A i inače 
{S} Grk kaludjer.{S} Tri Venecijanca iz Sarajeva i s njima mlada i lijepa <pb n="6" /> žena.{S} 
na Portu; imali su i teskeru od paše iz Sarajeva i zaptiju da im ide na ruku, ali su se držali  
 argati i robijaši.{S} A svi koji su iz Sarajeva putovali na istok zaustavljali su se u hanu kr 
odi u Trnovo.{S} Proveli su ih kroz svo Sarajevo.{S} Išli su, vezani, kratkim i oštrim korakom  
 posljednje vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da je na sve tužbe radi njihovi 
/p> <p>U oči samog ramazana stigao je u Sarajevo.</p> <p>Tri dana prije njegova dolaska pogublj 
blijed, nekad najljepši momak u cijelom Sarajevu, s teškim crnim brkom i velikim tamnim očima u 
0a_C3"> <pb n="29" /> <head>GJERZELEZ U SARAJEVU</head> <pb n="30" /> <pb n="31" /> <p>Bedan, n 
halvedjinci.{S} Počeše se kupiti i neki Sarajlije.{S} Dolazio je mlađi Bakarević, pa Dervišbeg  
 s Metaljke, <pb n="9" /> a ni džizlija sarajska.{S} Gosposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez  
 prvih jesenjih kiša i vjetrova bile su sarajske ulice čiste i vedre sa veselim sjajem jesenjih 
oslije burnih večeri, kad bi askeri ili sarajski momci vriskali i nakašljivali se ispod prozora 
Morića.{S} To bijahu sinovi onog starog sarajskog Morića što je bio čuven radi svog bogatstva i 
dira, Fočak tapše rukama, a gledaoci se savijaju od smijeha.{S} Pljesak, vriska i smijeh.</p> < 
dok joj se noge ne dotakoše trave i ona sidje, zanesena i nasmijana.</p> <pb n="23" /> <p>Gjerz 
avliju i zajahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je ponio; na njemu zveknu srma i oru 
lo ali noću se grad prolamao od svirke, sijela i ašikovanja po mahalama.{S} Dućani puni voća i  
 suvih grančica od plota i naloži ispod sijena primi se u okrug plasta vatra koja se je sve viš 
dnom, otvorenom obronku je stajao plast sijena, ogradjen plotom od ševara i očupan i izgrižen s 
 izišao na mjesto gdje je izgoreo plast sijena.{S} Tako je ležao potrbuške, upirući se na ruke. 
ličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila bo 
ačima, na onom širokom raskršću gdje se sijeno prodaje, oba Morića.{S} Uhvatili su ih u jednoj  
je plast u mraku ali zadugo nije htjelo sijeno da uhvati plamena, tek kad nalomi suvih grančica 
 reći će: eto, cigani zapalili kadijino sijeno.{S} Uh!</p> <p>I oni čaršinlije se prepali, ako  
vati, a on je samo blaženo širio ruke i sijevao očima.</p> <p>U to se dogodi da od Rogatice sti 
" /> <p>Gjerzelez ide, opaljen i lak, u silnoj snazi koja se pred jesen kupi u svakom čovjeku.{ 
e svi gori od njega?{S} Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke k 
više nikoga.{S} Oči mu zažagrile i lice sja, a osjeća da je nemoćan, i lak je, a nikako ne može 
k, džanum! dere se Gjerzelez, a lice mu sja od zanosa što mu je neko osporava i što može da se  
i.{S} Sluge mu prihvatiše konja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično ni 
da se diže.{S} U očima mu je još titrao sjaj ali tu je bilo mračno.{S} Napipa vodu i stade da h 
sarajske ulice čiste i vedre sa veselim sjajem jesenjih dana u zraku i na kućama, i sa prvim pj 
im zlatom vezeni, čevkeni na Djerzelezu sjali su i poigravali na vjetru.{S} Dočekalo ga ćutanje 
ekidala i ponavljala.{S} Sunce je dobro sjalo.{S} Odjednom ga steže oko vrata i proli znoj.{S}  
munadom da ustima prinese.{S} Sjeća se, sjeća, ali ne može da razdvoji ovaj dernek od onoga što 
trafu s limunadom da ustima prinese.{S} Sjeća se, sjeća, ali ne može da razdvoji ovaj dernek od 
Za večerom je glasno govorio da nadviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iz 
egovoj kćeri pod pendžer.{S} A on se ne sjeća ni onog petka, ni pendžera, ni Nuribegove kćeri k 
eri koju je davno zaboravio.{S} Samo se sjeća kako je slab i ranjen ležao; ispod otvorena prozo 
I nehotice je širio, uvećavao i uplitao sjećanja iz drugih susreta.{S} Gušio se riječima.</p> < 
iz potaje suhim šišarkama.{S} Vraća se, sjeda i pije i upada u pjesmu.</p> <p>Mrak pada.{S} Svi 
sposko je ono, heej!</p> <p>A Gjerzelez sjeda pokorno kao dijete i rastavlja da pije, puši, pje 
 Višegrada odbila mu se hrana.{S} On je sjedao za sofru i pušio bez svake mjere mnogo, ali mu s 
epršale i šibale nebo.{S} Gjerzelez je, sjedeći nisko kraj vatre, pratio očima njen zamah i sva 
ani vide: odviše je.{S} Samo oba Morića sjede, pucaju iz malih pušaka, pijuckaju i gledaju u pl 
ru i pamet.{S} Raspasao se i oznojio pa sjedi medju mještanskom momčadi i hanskim gostima, pred 
revelike slabosti.{S} A onaj lola Fočak sjedi do njega i ruga mu se da se svi krive od smijeha, 
smijana.</p> <pb n="23" /> <p>Gjerzelez sjedi i gleda, topi se i širi ruke — zbogom pameti! — p 
ijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina 
ija i cigana.</p> <p>Osim ovih stranaca sjedili su u kahvi povazdan domaći mladići, bogati i do 
nka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatre su sjedili Gjerzelez, Morići i neki momci iz Priboja.{S} P 
 stade da hladi ruke i čelo.{S} Tako je sjedio dugo.{S} Noć je odmicala.</p> <p>U neko doba osj 
u da sjednu.{S} Obojica su nastojali da sjednu licem prema ulici i vratima.{S} Kako nisu smjeli 
er i tijesto i prostriješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica su nastojali da sjednu licem prema u 
kom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci 
 danu bi spavala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe. 
namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko p 
esa.{S} I pored svih strašnih pijanki i skitanja ostalo je njegovo lice kao što je bilo golobra 
im mu je otac umro i dao se s bratom na skitnju i raspušten život, ali je uvijek nosio bijelu a 
arnautsku, jer se mnogo godina vrzo oko Skoplja i Peći.{S} U govoru je bio nevješt, svaki čas m 
a bivala sve strmija izgubi ravnotežu i skotrlja se ko klada sve do u potok.{S} Pod rukama osje 
nu srma i oružje; odmah se u njemu stao slijegati gnjev.{S} Odpljunu, izjaha iz avlije i kao u  
odjoše i baba i Arnaut; okrenu se i kao slijep izidje na ulicu.</p> <p>Nadimao se od gnjeva.{S} 
o je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.{S} Silom je sk 
.{S} Bila je debela i visoka starica sa smedjim okruglim očima; u govoru se neprestano doticala 
 bježi plaćeno dijete. — Svi su se dugo smijali.{S} I Gjerzelez se smijao.</p> <p>Mladi Bakarev 
la je crvena.{S} Pilo se, jelo, trčalo, smijalo, valjalo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj j 
u svakom mišiću Gjerzelez ih je slušao, smijao se pa i sam pokatkad pričao, zaplićući se i uzal 
i su se dugo smijali.{S} I Gjerzelez se smijao.</p> <p>Mladi Bakarević im predloži da zovnu Ivk 
mješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stariji Morić, bezglasno i kratko.</p> <p>A on 
tom.{S} Arnaut je govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na  
e Arnautin bio nepomičan u svom miru sa smiješkom i bez traga surevnjivosti.{S} Jedanput platiš 
lužbeni Dizdar-aga stao na kapiju pa se smije krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je stajao časak 
alko sada <pb n="34" /> več besmislenog smiješka na njegovom licu; a onda se okrenu:</p> <p>— V 
i od njega?{S} Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu. 
 n="31" /> <p>Bedan, nesrećan, slavan i smiješan, tako je obišao Gjerzelez po carevine.{S} O nj 
a svima svoju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapšu po ramenu, lažu da mu je poruč 
eče i poruče, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snagom.</p> <p>Išao je tup 
li ga Fočak sa obješenjačkim, nadmoćnim smiješkom zaustavlja.</p> <p>— Kud ćeš, bolan?{S} Nije  
} Gjerzelez se zanio i, naravno, postao smiješan.{S} Gradjani i skitnice su mu odmah stali pril 
oni Turci.{S} I po vazdan se čula šala, smijeh, pljesak, glas defa i šargije ili zurne, zvuk ko 
erzeleza u ranu zoru probudili glasovi, smijeh i pjesma.{S} To su bile ciganke što su se umival 
 i udivljeno gledali, ali domala započe smijeh i pijana graja.{S} Cigani i pribojski momci poče 
vijaju od smijeha.{S} Pljesak, vriska i smijeh.</p> <p>— Ha, Gjerzeleze!</p> <p>— Ačkosum, maga 
 eto...</p> <p>Kad ga prekide pljesak i smijeh i svirka se zbrka i pomješa: na ljuljačku se pop 
ga.{S} Fočak zasukuje rukave i nagoni u smijeh sve oko sebe, a Gjerzelez se raskopčao i glavu p 
i ga i magarčeći da se vas han trese od smijeha.</p> <p>Trećeg dana, nekako o užini, porječkaše 
"25" /> čas desno.{S} Ciganke vrište od smijeha, i cigani se ubezobrazili.{S} Svirka staje.</p> 
o njega i ruga mu se da se svi krive od smijeha, samo ga Gjerzelez blaženo, razrogačeno gleda,  
tapše rukama, a gledaoci se savijaju od smijeha.{S} Pljesak, vriska i smijeh.</p> <p>— Ha, Gjer 
 polegli po travi pa se samo valjaju od smijeha.{S} Debeli beg iz Posavine se drži rukama za tr 
mjelili se i oni momci iz Priboja pa se smiju.{S} Grohot i tresak, a Gjerzelezu se jezik plete. 
urkujući jedan drugog i neprikriveno se smijući.{S} Jedni se užurbali oko trkača, a drugi gleda 
 hvata Zemku.{S} Zadržavaju ga Morići i smiju se; osmjelili se i oni momci iz Priboja pa se smi 
rljivo i prijateljski.{S} Mladji se tek smješio.</p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stari 
{S} Ali u posljednje vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da je na sve tužbe rad 
ču su im udarali rad nje.{S} Nikad nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vodiji zorom na ranu m 
mazan, ne puše, ne jedu i ne piju, nisu smjeli ni kršćani napadno pušiti ili jesti ispred njih  
cem prema ulici i vratima.{S} Kako nisu smjeli pušiti i kako ih je morila žedj govorili su ispr 
ko svega toga se ljulja Zemka u velikom smjelom luku, i on je lovi očima i jeza ga prolazi čas  
.{S} Jedva se drži na nogama, krivuda i smjera čas lijevo, <pb n="25" /> čas desno.{S} Ciganke  
rnautske šećerleme.{S} Raspaso se pa mu spadaju i boraju se čakšire, i onako kratke noge mu izg 
ipala brava i strugao mandal. — Tako je stajao.{S} Još je ostalo malko sada <pb n="34" /> več b 
m.{S} Na zapadnom, otvorenom obronku je stajao plast sijena, ogradjen plotom od ševara i očupan 
je krezubim ustima.</p> <p>Gjerzelez je stajao časak onako s jabukom u ruci, a onda se okrenu,  
vu i dahnući vas znojem i muškom snagom stajao tako časak, mrk kao oblak i jak kao sama zemlja. 
ha, i cigani se ubezobrazili.{S} Svirka staje.</p> <p>— Ha, drži ga zemljo!</p> <p>— Povuci, po 
ava sama.</p> <p>Gjerzelez je ćutao.{S} Stariji Morić je govorio neveselim i pomalo dobrostivim 
 ćemane i onoga ko mu ga je napravio, a stariji Morić mu zaustavlja ruku i miri ga.{S} Onda se  
abuhlim vjedjama kao da su venule.{S} A stariji je bio visok i blijed, nekad najljepši momak u  
Bio je poguren ili se je samo činio, da stariji izgleda.</p> <p>— Jesi li ti, papas, odavle?</p 
p> <p>— Asli si djunup jutros, smije se stariji Morić, bezglasno i kratko.</p> <p>A on ih samo  
>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko prignuta.{S} I odmah poče da ga raspasuj 
diže, širi ruke i polazi put Zemke koja stoji medju cigankama kraj ljuljačke i glodje crvene ar 
olazila neka slatka tjeskoba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i ve 
ao na noge ali kako je obala bivala sve strmija izgubi ravnotežu i skotrlja se ko klada sve do  
ljstvo ovaj napor, meka ledina i svježa struja zraka. Čini mu se kao da osjeća za sobom neprest 
, vezani, kratkim i oštrim korakom kako stupaju Arnauti; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima  
je.{S} Iza Kršle su kosmati i krivonogi suarije strugali zagorele karavane od pilava pripravlja 
efa i šargije ili zurne, zvuk kocaka na suhoj daski od igre <hi>šeš-beš</hi>, roktanje i cika p 
 koja su tu zapela na svom putu.</p> <p>Suljaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao s 
u njima ispuni strah.{S} Više nije bilo sumnje da je srdit i da nešto smišlja.{S} Prvi iščeze M 
se držali povučeno i izgledali otmeno i sumnjivo.{S} Trgovac, Srbin, iz Plevalja sa sinom, viso 
an u svom miru sa smiješkom i bez traga surevnjivosti.{S} Jedanput platiše neko dijete da iza u 
} Kad Arnautin ču nbradova se bez imalo surevnjivosti, njegovo lice žuto s dubokim borama i nje 
m nadzorom, sve po jedna ili po dvi,e u svakoj kući, kupovne i cijelom gradu po imenu poznate d 
nekom pričom: kako je Bog dragi stvorio svakojaka šarena cvijeća pa tako i ljude raznih vjera,  
Samo je u jednoj od donjih odaja gorila svijeća.{S} Tu je, venući od sušice, ležala sestra dvoj 
 i upada u pjesmu.</p> <p>Mrak pada.{S} Svijet se pomalo razilazi, a Moriće i njihovo društvo t 
jima je ostajao lak oblačak prašine.{S} Svijet se je obazirao.</p> <p>Kad su bili kroz donju ča 
eta vidio, Jekatarina!{S} Koliko sam ja svijeta obišo. —</p> <p>On sam nije više znao bi li to  
o u snu, nepomičan.</p> <p>— Koliko sam svijeta vidio, Jekatarina!{S} Koliko sam ja svijeta obi 
njenih dimija; pred očima su mu kružili svijetli i crveni kolutovi nesrećne krvi i bezbrojne us 
o na pola otvori i pomoli se djevojka u svijetlim dimijama i crvenoj ječermi.{S} Ona dodade neš 
S} U maloj i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s 
 iz Bihaća, a uistinu čini se da putuje svijetom kud ga vode mutni i strašni nagoni.{S} Arapin  
zrenskog trgovca, ali je živio uvjek po svijetu „u trgovini“, a u stvari se je satiro idući uvj 
 zadovoljstvo ovaj napor, meka ledina i svježa struja zraka. Čini mu se kao da osjeća za sobom  
 je sijeno i rojile se iskre, crvena je svjetlost zalila borove i ravnicu i zaostalu čeljad.{S} 
aziti s te slabe strane.{S} Stali su ga svjetovati, nagovarati, odgovarati i zadirkivati, a on  
, pa ko prije jabuci onoga je djevojka, svjetuje ih posve ozbiljno jedan Mostarac, udešavajući  
no zavladao njim, ne zaustavi i posadi, svjetujući ga i magarčeći da se vas han trese od smijeh 
o on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu. Šta žene traže? —</p>  
pote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.{S} Na kuču su im udarali rad nje.{S} Nikad  
la je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj B 
 i žao i stidno što se tako brzo odriče svoje tuge i one gnjevne odluke s druma, da ne će u svo 
 što je bio čuven radi svog bogatstva i svoje pobožnosti i što je umro na hadžiluku.{S} A oni b 
bi spavala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe.{S} Bi 
iva kod ljudi od djela, i onda bi širio svoje duge ruke i kružio precrnim očima, kao u kunića,  
ucima i grozničavih očiju slušala šapat svoje stare dadilje Angje koja je potajno snovala da je 
, on nije mogao ni na čas da posumnja u svoje pravo; potrebno je samo da ruku pruži!</p> <p>Jed 
zatim jedan po jedan stadoše otpadati u svoje sobe.{S} Neki zadjoše za han i izgubiše se u ljes 
 čeljadi.{S} Fratri nisu ni ishodili iz svoje sobe, a Venecijanci samo na kratke šetnje i to sv 
ek samo za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio djevoj 
 se odreče i poruče, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snagom.</p> <p>Išao 
 pije, naredjuje i pjeva, krivo i nisko svojim teškim i predubokim glasom.{S} Alčaci se rugaju  
 sebe i grizla se i uzalud se mučila, u svojoj velikoj nevinosti, da dokuči šta je to „bezobraz 
 one gnjevne odluke s druma, da ne će u svojoj blizini više nikad „ništa što je žensko...{S} Ni 
akala ne znajući kud će sa životom i sa svojom proklinjanom ljepotom.{S} Ona je klela samu sebe 
ena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svojom slavom i snagom ne može da ga pregje, a prelaze  
u bivali sve manji, još se njihala samo svojom rodjenom težinom, sve manje, sve manje, dok joj  
ziva Venecijanku i uzdiše i priča svima svoju ljubav, mucavo, nejasno i smiješno; ljudi ga tapš 
u po svom zakonu i da svak gleda i ženi svoju vjeru.</p> <p>Kao uvijek kad sluša drugog, Gjerze 
ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmedju Travnika i Stambola.</p> <p>Oko k 
u hana uduben njen prozor.{S} Gledajući taj prozor, zatvoren, hladan i zagonetan, kao ženski po 
m je sklapao oči.{S} Htio je da produži taj čas bez misli želje, da što bolje otpočine, kao čov 
Nisu mu mogli razabrati izraz lica, ali taj pogled je bio opasan.{S} U jedan čas kao da svi osj 
 mrk i težak, kao da ih naglo osvijesti taj razmak; i najbezbrižnije medju njima ispuni strah.{ 
ao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svojom slavom i snagom ne može da  
 se do djevojke ne može; i otišla, opraštajući se glasno.</p> <p>Sutra popodne zateče Arnauta i 
neka, dobro došo! govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</p> <p>Sjeo je na kratko šil 
 sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.{S} Po danu bi 
ne? — Mlećauka u krznu i somotu čije se tijelo, vitko i plemenito, ne može ni zamisliti.{S} Cig 
 biva sve kraći, kao da mu noge ulaze u tijelo.{S} Poduzela ga bijesna snaga, čini mu zadovoljs 
m licem a teškom kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevr 
, gdje su muklo dahćući mjesili šećer i tijesto i prostriješe im hasuru da sjednu.{S} Obojica s 
aliti i svitati: da se tu s nekim ruglo tjera i da bi to sve moglo biti besposlenjačka komedija 
 tek poduzelo piće, terevenče i jednako tjeraju šalu s Gjerzelezom koji napreže oči da u mraku  
u dubinu njega je prolazila neka slatka tjeskoba i jezovita strepnja kao da je on na ljuljačci. 
na na licu.{S} Od njega je saznao sve o toj djevojci.</p> <p>Ona se zvala Katinka i bila je kći 
uvena morićevska kuća na Kovačima.{S} U toj kući im je živila stara majka i jedina sestra, malo 
 vjerovatna i nepovratno istinita: da u toj kući već od neki dan nema djevojke s blijedim i mrš 
a i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj školi.</p> <p>Dešavalo se, poslije burnih večeri, k 
očekalo ga ćutanje, puno udivljena i poštovanja. <pb n="7" /> On je nosio slavu mnogih megdana  
 iz koje ga neko viknu.{S} Sa mirnim poštovanjem ga pozdravi jedan stari poznanik Arnautin.{S}  
na svom putu.</p> <p>Suljaga Dizdar, sa trojicom aračlija, koji je putovao službeno.{S} Dva fra 
od svog beza koliko od tudjeg grijeha i tudje nevinosti.{S} Bila je debela i visoka starica sa  
živila ne toliko od svog beza koliko od tudjeg grijeha i tudje nevinosti.{S} Bila je debela i v 
eugodnu drhtavicu, pribra se i odluči u tupoj glavi da se izvuče iz potoka.{S} Penjao se i otis 
u u Latinluk, i tad umotanu u bošću kao Turkinju, da je ne prepoznaju.{S} Rijetko je silazila i 
 gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja pa ma koga on diže ruku s dlakavom šakom 
i suvišnom snagom.</p> <p>Išao je tup i ubijen.{S} Nijedne misli u glavi, samo se crven oblak j 
na vjetru.{S} Dočekalo ga ćutanje, puno udivljena i poštovanja. <pb n="7" /> On je nosio slavu  
d brijegom.{S} Isprva su je svi mučke i udivljeno gledali, ali domala započe smijeh i pijana gr 
a nabusito i nejasno <hi>merhaba</hi> i udje u kahvu.{S} Sad kad je sišao s konja, kao s nekog  
 jasnom namjerom, u donje Tabake.{S} Tu udje u jedno malo dvorište s visokom kapijom.{S} Pod nj 
zalud njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje, izidjoše halvedjije iza pregratka, gdje su muklo  
p> <p>— Vidiš!..</p> <p>I u nesvjesnom čudjenju nekoliko puta ponovi tu riječ bez smisla i znač 
r i pritajena bijela kuća; iza ugla se čuje po kaldrmi topot kako bježi plaćeno dijete. — Svi s 
a i plaća, dok mu se i momčić što poslužuje iznad glave krevelji.</p> <p>Dva dana terevenči Gje 
adviče sjećanje.{S} Jeo je a jelo ga je ujedalo za srce.{S} Iza večere, kad su ležali na šiljte 
sitan, mršav a žustar kao vatra, poznat ukoljica i ženskar.{S} Tu, u polumračnoj halvedjinci, g 
io slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah; svi su bili čuli za njega, ali ga je m 
, popusti i pristade.</p> <p>Na vrh brežuljka bila je zelena ravnica okružena velikim i rijetki 
e pa se vuče za njim, poliven rakijom i umrljan pepelom.{S} Jedva se drži na nogama, krivuda i  
piću i besposlici.{S} Fočak se šeretski uozbiljio.</p> <p>— A kao zašto da ne bi ona mogla i mo 
rave žedj i duhan.</p> <p>Sa gorčinom u upaljenim ustima i nekim bolnim nemirom u svakom mišiću 
smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili p 
nakite od korala i prstenje na koje sam urezuje inicijale.{S} I čitava gomila kiridžija, džamba 
a posljednim cigankama i lovi Zemku.{S} Usiljava se da trči što bolje i bijaše je dobro pristig 
oj što zaludjuje muškarce i rad čega se uspaljuju i mame oko njine kuće askeri i balije, i rad  
i poigravali na vjetru.{S} Dočekalo ga ćutanje, puno udivljena i poštovanja. <pb n="7" /> On je 
a Turčina?</p> <p>Kaludjer se uzvrtio i utanjio pa sve uvija dok se konačno, valjda vidjevši da 
ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> </div> <pb n="14" /> <div type="chapter" xm 
 i povrati mu stari kas.</p> <p>Bio je šutljiv i nemiran i, što je rijetko bivalo, Gjerzelez ni 
 osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinca.</p> <p>U Kršli 
ije gospe.{S} Bila je ozuška, krupna i šutljiva.</p> <p>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih  
, Srbin, iz Plevalja sa sinom, visokim šutljivim mladićem, nezdravo crvenih obraza.{S} Dva trgo 
lo da govori pravo.{S} U razdražljivoj šutnji on je nastavio put.{S} Nije mislio ni na šta.{S}  
<p>Kaludjer se uzvrtio i utanjio pa sve uvija dok se konačno, valjda vidjevši da je Turčin u ne 
idi!</p> <p>Za njim je ostajao han, još uvijek u prestrašenom ćutanju.</p> </div> <pb n="14" /> 
o raspojas i zadihan on je razroko, još uvijek u nedoumici, gledao u kapiju, gdje su se <pb n=" 
rkom i velikim tamnim očima u kojima je uvijek plivao zlatan odraz.{S} Samo je sad već njegovo  
om na skitnju i raspušten život, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa.{S} I pored svih  
ak gleda i ženi svoju vjeru.</p> <p>Kao uvijek kad sluša drugog, Gjerzelezu se činilo da govori 
zalud tražeči riječi.{S} A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvorenih vrata i nepomičnih pend 
orio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.{S} Od njega je  
rgovini“, a u stvari se je satiro idući uvjek samo za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemlj 
uta u poluotvorenim vratima.</p> <p>Kao uvjek kad bi ugledao žensku ljepotu on izgubi u tili ča 
e sin prizrenskog trgovca, ali je živio uvjek po svijetu „u trgovini“, a u stvari se je satiro  
gme, ko prije djevojci onog i djevojka, uvjerava jedan sa strane.</p> <p>— Krila da imaš, krila 
nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena tako vij 
 viš glave, na tanku žicu, pa svaki čas uzmahuje rukom i hoće da ga bije i psuje mu ćemane i on 
 On samo što jeknu i onako razgolićen i uzrujan pruži ruke put nje, da sa dva skoka dotrči do n 
da je, trgnuvši žestoko dizginom, izveo uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se  
i njihove najjednostavnije postupke, da valja da se odreče i poruče, i da ostaje sam sa svojim  
jek kom je dan samo kratak odmor i kome valja dalje putovati.</p> </div> </body> <back> <div ty 
ze, a drugi polegli po travi pa se samo valjaju od smijeha.{S} Debeli beg iz Posavine se drži r 
ena.{S} Pilo se, jelo, trčalo, smijalo, valjalo i bez prestanka pjevalo.</p> <p>Kraj jedne vatr 
bio tri stotine koraka daleko od njih i valjao se prema njima, mrk i težak, kao da ih naglo osv 
 i utanjio pa sve uvija dok se konačno, valjda vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli  
 grizla se i uzalud se mučila, u svojoj velikoj nevinosti, da dokuči šta je to „bezobrazno i tu 
 tužbu, šta li.{S} Grk kaludjer.{S} Tri Venecijanca iz Sarajeva i s njima mlada i lijepa <pb n= 
ratri nisu ni ishodili iz svoje sobe, a Venecijanci samo na kratke šetnje i to svi zajedno.</p> 
terevenči Gjerzelez s društvom i doziva Venecijanku i uzdiše i priča svima svoju ljubav, mucavo 
 kockao.</p> <p>Već sutradan je ugledao Venecijanku, gdje ulazi s pratnjom u odaju.{S} Nakašlja 
da je on na ljuljačci.{S} Pio je brže i veselije.</p> <p>Zemka se nije zaustavljala; vidilo se  
iri ruke — zbogom pameti! — ponijelo ga veselje i ljepota i one dimije od džambasme što lepršaj 
da se sva od jednom prometne u objest i veselje.{S} Samo jedan čas mu bi nekako i žao i stidno  
ako s jabukom u ruci, a onda se okrenu, vidje da nema Fočaka i odmjeri ih, kao da ih iz daljine 
 vriska, svi pogledaše u njega, a on ne vidje više nikoga.{S} Oči mu zažagrile i lice sja, a os 
vrele djevojke — a onda tresak, i on ne vidje ništa do, pred samim nosom, veliku bijelu plohu a 
ije pretrčao.{S} A kad malo poodmače on vidje i nehotice, u samom uglu hana uduben njen prozor. 
onja.{S} Kad sjaha i podje prema kapiji vidjelo se da je neobično nizak i zdepast i da hoda spo 
jio pa sve uvija dok se konačno, valjda vidjevši da je Turčin u nekoj brizi, ne osmjeli i spret 
 u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu. Šta žene traže? —</p> <p>Ma 
 jadna misao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svojom slavom i snagom n 
> <p>Mala ruka ne prestaje da ga gladi, vješto i znalaški, niz kičmu.{S} I opet gasne misao i r 
niska halvedjinca.</p> <p>U Kršli su se vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša  
iljacke, ispod Latinske Ćuprije gdje su vješali raju i gdje bi obješeni visili po dva dana, a b 
ečedne i zelene, starile i pod nabuhlim vjedjama kao da su venule.{S} A stariji je bio visok i  
a šarena cvijeća pa tako i ljude raznih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{S} On bi to,  
djunah po vašem zakonu da djevojka vaše vjere — gleda Turčina?</p> <p>Kaludjer se uzvrtio i uta 
znih vjera, da je htio da smo svi jedne vjere.{S} On bi to, bezbeli, i učinio, a ovako kad je O 
i krv u glavu.{S} Ta stvar tako jasna i vjerovatna i nepovratno istinita: da u toj kući već od  
vom zakonu i da svak gleda i ženi svoju vjeru.</p> <p>Kao uvijek kad sluša drugog, Gjerzelezu s 
naglo.{S} Sunce je zašlo.{S} Ide hladan vjetar, šume borovi; dim sa vatara biva modar, sumrak s 
i.</p> <p>Poslije prvih jesenjih kiša i vjetrova bile su sarajske ulice čiste i vedre sa veseli 
vori u velik stup plamena koji se je na vjetru širio i naličio na ognjeno jedro.{S} Pucketalo j 
 na Djerzelezu sjali su i poigravali na vjetru.{S} Dočekalo ga ćutanje, puno udivljena i poštov 
>Nadimao se od gnjeva.{S} Ne moći do te vlahinje; nikad ne moći!{S} I ne moći nikog ubiti i niš 
 svak ko nije vidio tanku <pb n="21" /> Vlahinju, u širokoj haljini od zelena somota, s malom g 
d nije smjela izlaziti.{S} Svecem bi je vodiji zorom na ranu misu u Latinluk, i tad umotanu u b 
vi, posavljaci.{S} Jedan blijed pitomac vojne škole u Carigradu sa stricem.{S} Tri Arnauta, sal 
e vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša se svaki čas prekidala i ponavljala.{S 
bio dane i nije odmicao iz halvedjinice vrebajući uzalud njena vrata.</p> <p>Kad Gjerzelez udje 
 jad; i u bezumnom prohtjevu da ubija i vredja pa ma koga on diže ruku s dlakavom šakom put tog 
je prema njoj.{S} Djevojka ga ugleda na vrijeme, trže staricu za rukav i uvuče je u avliju — Gj 
i od čega ih pravi.{S} Ali u posljednje vrijeme nisu braća smjela u Sarajevo, jer su dočuli da  
a.{S} Bogdan Cincarin mlad a posijedio, zabacuje glavu, (gornja mu usna lagano podrhtava) i pje 
zna se veoma malo; i on sam ih je odmah zaboravljao. Čulo se samo da je počinio mnoge ludosti r 
o srce, diže se u njemu svom snagom već zaboravljen gnjev i jad; i u bezumnom prohtjevu da ubij 
 stadoše otpadati u svoje sobe.{S} Neki zadjoše za han i izgubiše se u ljeskovoj šumi.</p> <p>D 
 izišao iz kahve, prigledao konja i bio zadovoljan jer je vidio da ide na bolje.{S} Uputio se n 
.{S} Poduzela ga bijesna snaga, čini mu zadovoljstvo ovaj napor, meka ledina i svježa struja zr 
a i puniti bisage.{S} Opremio se je sve zagledajući ne bi li koga vidio i onda je, trgnuvši žes 
nom, izveo uzrujana bijelca na avliju i zajahao s panja na kom se meso siječe.{S} Konj ga je po 
ecijanci samo na kratke šetnje i to svi zajedno.</p> <p>Medju poslednjima je stigao Gjerzelez.{ 
rade zaskočiti i onda je otrže s koncem zajedno.</p> <p>Medju gledaocima urnebes.{S} Jedni taru 
ezana na jednoj takiši i vila se visoko zajedno sa Zemkom, s ledja su je <pb n="22" /> otiskiva 
 veći zamah.{S} Imala je blijedo lice i zaklopljene oči, prelazila je liniju brega i ocrtavala  
je to „bezobrazno i tursko“ na njoj što zaludjuje muškarce i rad čega se uspaljuju i mame oko n 
ored kapije, ukaza mu se najednom, pred zamagljenim pogledom, uvrh stepenica, široka zelena hal 
či do nje, kad se zelena haljina lagano zanjiha i iščeznu za sobnim vratima iza kojih se ču jas 
carin, pjevač poznat u po Bosne; čim on zapjeva osvoji odmah i zanese vas han.{S} I fratri su o 
je duga sašaptavanja i dogovora, složno zapjevaše:</p> <quote> <l>Razbolje se Gjerzeleze,</l> < 
g ubiti i ništa razliti! (Novi val krvi zapljusnu). — Ili da ovo <pb n="39" /> nije varka?{S} D 
 kako stupaju Arnauti; oko njih toske i zaptije.{S} Za njima je ostajao lak oblačak prašine.{S} 
ječe, pa su ih sad oko Sarajeva tražili zaptije i vezirovi Toske.{S} A i inače su bili već pri  
mali su i teskeru od paše iz Sarajeva i zaptiju da im ide na ruku, ali su se držali povučeno i  
a, a drugi gledaju iz daljega.{S} Fočak zasukuje rukave i nagoni u smijeh sve oko sebe, a Gjerz 
k sa obješenjačkim, nadmoćnim smiješkom zaustavlja.</p> <p>— Kud ćeš, bolan?{S} Nije ono handži 
o mu ga je napravio, a stariji Morić mu zaustavlja ruku i miri ga.{S} Onda se diže pa hoće da i 
itla.{S} Svirači hoće da im odu, oni ih zaustavljaju najpre lijepim pa onda na silu, psuju im m 
e brže i veselije.</p> <p>Zemka se nije zaustavljala; vidilo se da teško diše i da je blijedja, 
i koji su iz Sarajeva putovali na istok zaustavljali su se u hanu kraj djumrukane i čekali da s 
j i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim o 
 je pun kao šip.{S} Sobe su bile uske i zbijene kao ćelije u saću, a ispred svih soba okolo na  
čao i glavu povezao čevrmom pa došo još zdepastiji i manji.{S} Jedni se klade za Gjerzeleza, dr 
lešljivo djevojče.</p> <p>Upitaše se za zdravlje, oni su bili stari znanci i uzeše piti.{S} Bra 
ako časak, mrk kao oblak i jak kao sama zemlja.{S} Nije znao šta da počne i na kog da udari.{S} 
 za jednom strasti.{S} Sad je od svojih zemljaka halvedjija <pb n="35" /> zapazio djevojku u bi 
obože za njima.{S} Gjerzelez trči ko da zemlje ne dira, Fočak tapše rukama, a gledaoci se savij 
naka i mašući bagavim nogama tražili po zemlji nanule.</p> <p>— Ahaa!</p> <p>— Hajduci!</p> <pb 
.{S} Svirka staje.</p> <p>— Ha, drži ga zemljo!</p> <p>— Povuci, potegni!</p> <p>— Jaalah!</p>  
edno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je prošao puš 
 je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.{S} Zapazili zar gdje se vrzete oko 
da se bije, da trči ili baca kamena, ne znajući više šta radi ni zašto radi i sav presrećan da  
 ršum i lom.{S} Neko dijete koje se, ne znajući šta je, ne bješe sakrilo ispusti iz ruku džugum 
a.{S} Ona je često po vazdan plakala ne znajući kud će sa životom i sa svojom proklinjanom ljep 
 bila, kao ukleta, zatvorena.</p> <p>Ne znajući ni sam, od srdžbe šta čini, stao <pb n="13" />  
{S} Odjednom ga steže oko vrata i proli znoj.{S} Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrb 
za se, malko oborio glavu i dahnući vas znojem i muškom snagom stajao tako časak, mrk kao oblak 
ema drumu.{S} Bila je tamna noć s mnogo zvijezda, i studeno.{S} Vrludao je dugo, a vraćajući se