| časnim i pred dverima osveštanim?...{S} Agarjani!...{S} Dušegubi!...</p> <p>I svakome je ukaziv |
| o se nada nju ko oblak gradobitni...{S} Agarjani!...{S} Hulitelji!</p> <p>I ode, odjaha gunđaju |
| i da umiru za vjeru hristijansku...{S} Agarjani se nastanili u domu tvojemu“...{S} I pomoli se |
| od njega, jer sagriješi i pir pirova sa Agarjaninom prokletim i tu se ne spomenu ime moje“!...< |
| sta poduhvati ga za bradu.</p> <p>— Obećaj, — reče šapćući i naglašujući svako slovo. — Hoćeš l |
| i u njemu se javi neki neodoljivi osjećaj razmekšalosti.{S} Jedva se uzdrža da ne brizne u pla |
| še Igumanu i ljutio se što će, mimo običaj, ženska glava u kaluđerskoj ćeliji.{S} Ali ko je smi |
| i taki glasovi pronose o tebi...{S} Pričaj šta je bilo?...{S} Sramota za tvoje godine, oče Igum |
| sku, pod nogama im, napravljen čitav vršaj; petama izrovana zemlja crni se na dva mjesta.{S} Po |
| ću se da ga zadovoljim...</p> <p>— Okušaj! — prkosno odgovori Janjićije i crne široke rukave z |
| ću te i opet isprebijati.</p> <p>— Okušaj!...{S} Hodi!...</p> <p>Pokazujući joj ogledalo zamol |
| lostiva, a ni to ne volim.</p> <p>— Slušaj!</p> <p>Uze ga ispod ruke i povede među borove, gdje |
| ši se. — Nemoj!</p> <p>— Gospodi, poslušaj glas raba grješnoga... — otegnu <pb n="40" /> Nikola |
| linjao.</p> <p>— Nemoj, oče...{S} Poslušaj... — napošljetku uporno izbaci ona, hvatajući ga za |
| hovim...{S} Kad se, nakon nekoliko koračaja, osvrnuo, vidio je kako se oba uhvatili za kike.{S} |
| am imao.{S} Samo, na nekih pedeset koračaja daljine, tonula je u zemlju kuća seljaka Petra Rađu |
| rekrstiše se, na brzu ruku tek radi običaja.{S} Odmah nastaviše posao i ne obzirući se više na |
| e sruši, razori...{S} Začu se odmah i očajna, neobična pomaganja.{S} Odonud, od pojate, vikahu, |
| muca Smiljana i, savivši se u klupče, očajno grebući rukama unaokolo poče da čelom udara, lupa |
| moja kuća nije ostavljena na miru! — očajno zapomaga starac sa perčinom i namah kao da se rast |
| mogu više! — gotovo vrisne pokatkada očajno pogledajući u Jevrema i tupo škripajući krnjavim z |
| “...{S} Pa prevuče rukom preko čela i očajno otegnu: „Bože moj!“...</p> <p>„Zar sam ja tako rđa |
| Janjićija! — Pa se udari po koljenu i očajno zašišta: — Ali ako sad odmah izbaci?...{S} Kud ću? |
| svi zaćutaše.{S} Lanjske se godine, slučajno, isto tako hvalisali pred nekim, pa Iguman čuo i o |
| m ručkom, — nastavi Jevrem življe, obraćajući se čas jednome, a čas drugome. — Zato sam htio da |
| Prokopija i oca Melentija, kako se vraćaju sa šetnje.{S} Oba u starim, iznošenim haljinama, ko |
| S} Kad bi, prolazeći u manastir ili vraćajući se, na svom klempavom, ogubanom magarcu projahao |
| ako smeli? — zapita Jevrem tiho i, osjećajući se krivcem u ovoj stvari, kao da je želio da se s |
| p> <p>Ne znajući šta bi još kazao, osjećajući se nemoćan, zbuni se.{S} Od jeda što mu ponovo re |
| oji je mnogo o tome razmišljao, ne osjećajući koliko je nedošljedan u govoru, odlučno završi:</ |
| Jevrem je bio od onih ljudi, koji osjećaju neku djetinjastu radost, što prvi mogu saopštiti ne |
| kavši rukave do lakata.{S} Poče, po običaju, psovati sluge koji se oznojeni i ljutiti vrzali ok |
| t će je i Bog i Anica“...{S} Otada, pričaju, nije bilo sretnijeg domaćina od Aćima...</p> <p>— |
| nema u manastiru, kad gotovo javno pričaju o krijomčarenom duhanu!...{S} I kakva li će nagrada |
| ilikom koja im se pružila i da sve opričaju Mitropolitu?...{S} I šta tada?...{S} Ne će li on, o |
| koji će sve obavijestiti o krupnom događaju u selu...{S} I Jevrem je bio od onih ljudi, koji os |
| a njim, — opet prošapta Milica kao pogađajući mu misli. — Bez oca, bez matere, bez ikoga rođeno |
| tnarijama nekakvim...{S} Trčkajući, svađajući se kopali su, izbacivali zemlju, sadili motke, pr |
| ivlje, u nekoj neobičnoj žurbi, kao svađajući se, zazvoniše zvona, jauknuše. Čitava avlija zabr |
| po vlažnoj, zgnječenoj travi i kao svađajući se s nekim, šištao, gunđao, keseći trule zube.</p |
| čini mi se... Čuda mi se svakakva priviđaju, strašni me snovi pohode...{S} Bojim se noći, mraka |
| ne će hramu Gospodnjem...</p> <p>I, gunđajući odgega, odvuče se...{S} Ni pogledati ne htjede na |
| velikom mukom i nategom, zastajući, gunđajući i proklinjući iznio je jednu klupu, drugu.{S} Kad |
| prikrajak „da ne bi pobjegao“...{S} Gunđajući i prekoravajući ponudi svakoga rakijom, vinom, pr |
| {S} Hulitelji!</p> <p>I ode, odjaha gunđajući i proklinjući, a magare mu, kusastim repom svojim |
| i se pokoravali, povlačili režeći i gunđajući.</p> <p>Sutradan u zoru ponovo zabrujaše zvona.{S |
| ovoru i, zar da ga bolje razumije, miješajući poneku tursku i njemačku riječ, koju je odnekle n |
| — opet zapjeva starčić s perčinom komešajući se kao od studeni. — Kako je Bog odmjerio nama, t |
| , — odgovori Jevrem nekako smireno komešajući ramenima i prenemažući se. — A i on je često prep |
| na laktu, okruga sa kose povi se i lepršajući prekri obližnje šiblje...{S} Uhvati je oko pasa, |
| se same razletjeti, — dobaci Jevrem, kušajući da ga razveseli. — Čim mene snađe kakva nevolja, |
| Igumana.</p> <p>Jevrem, pažljivo ga slušajući, zapita nestrpljivo:</p> <p>— I?...</p> <p>— I Ig |
| radili su, preklinjali, popijevali, pružajući ruke, podmećući kape i tražeći milostinju od svak |
| rate? — opet će Janjićije bolećivo, pružajući mu ruku, da ga prihvati. — Svako zna, da je tu vu |
| ilo mi je, — zapjeva primičući se i pružajući ruke prema njima kao da će ih oboje, naročito gos |
| n="72" /> sva se kostriješila.{S} Opružajući suve, košćate, slične kandžama, ruke, sa neobreza |
| bolno se odazva žandar ispod krova opružajući ruke kao žaba kad skače u vodu. — Nego ih namjest |
| šnjenje.{S} U kaluđere nenadno udari kašalj i kihanje.</p> <p>Iguman kao da ne ču dobro.{S} Okr |
| poneke sitnice, — cvijet, ogledalce, češalj, — za Janju i predavao Petru da odnese.{S} Ko ljuti |
| i davi, zagušuje.{S} Klize uglačana držalja iz nažuljenih, znojavih šaka.{S} Dug, iskrivudan n |
| o mlad i bijesan, poruči Aćimu da mu pošalje Anicu. „U mene“ <pb n="27" /> kaže „ima jedna debe |
| se gotovo do tala i, stegnuv šakama držalje da ne klizi, poče udarati bijesno i divlje...{S} B |
| ati počađale mumakaze, sa prebijenim držaljem, da usekne voštanicu.{S} U zabuni useknu je prsti |
| n="65" /> <p>Melentije ga pogleda sa sažaljenjem...{S} I namjestivši se na jastuku ugodnije, ne |
| uh kao top, — dopuni Jevrem sa nekim sažaljenjem. — Morate vikati iz svega glasa ako želite da |
| itelji me vazda hvalili i htjeli da me šalju na visoke škole...{S} Pisali za me nekakvu ruskom |
| omče.{S} Polegutio se malo, povio po držalju i, izmahujući oštrom motikom, koja zasjenjujući oč |
| a posao.{S} Počeše razgrtati grane i šušanj da oslobode Visokoga.</p> <p>— Sto nijesi pazio, ja |
| e i sami ne omaknu, kroz prolomljeni šušanj proviriše u jamu.{S} Spaziše Visokoga.{S} Savio se |
| ...</p> <p>U sobi se čuo lak i mekan šušanj kao da neko premeće gomilu haljina.{S} Zatim kao da |
| n jediti krupnji doživljaj, a drugu pričanja i razmišljanja o njemu!...{S} I ipak je žalio za t |
| ski izbaci Janjićije i, da pritvrdi obećanje, udari se u prsa.</p> <p>Iguman stisnu zube, zažmi |
| i sav se skupi.{S} Dodija mu toliko pričanje, zamori ga...</p> <p>— Hoće li svršiti jednom? — p |
| :</p> <p>— Ama niko da ne sazna za vjenčanje...{S} Niko!</p> <p>— Rašta? — začudi se on šireći |
| ju. — Ni kum da ne zna! — Zar može vjenčanje bez kuma?</p> <p>Ona pretrnu, streknu.{S} Sklopi r |
| ih oko struka i, uživajući u njihovu cičanju, bacao na pržinu.</p> <p>— A gdje je ona? — tiho z |
| ravice držao, — a volio je u svakoj svečanoj prilici da tuče goste zdravicama i neobično se pon |
| i pite valjaju se unaokolo po travi.{S} Anterije, fermeni, pojasevi, što ih sa sebe zbacili da |
| oš malo.</p> <p>— Pođi!</p> <p>Visoki, šantucajući, pođe.</p> <p>— Halt!...{S} Stani!...</p> <p |
| om se iskašljujući u stisnutu šaku ili šarajući prstima po ovlaženom pijesku.</p> <p>Kad se pom |
| i polako prikupljala nekakve razbacane artijice. — Jadnik!</p> <p>I, makar što ga za života ne |
| smijeha.</p> <p>— Ne smiješ se ti više časnijem krstom zaklinjati, — dobaci nekako i lukavo i z |
| o!</p> <p>Jevrem izvadi ogledalo i, udešavajući prema suncu, staraše se da mu nestašni odsijev, |
| om navrije kroz gomilu.{S} Naprijed udešavajući kako će mu osmijeh biti što pitomiji, podje im |
| me“, zamolih pristupajući bliže i pokušavajući da joj otkrijem glavu.</p> <p>„Nemoj...{S} Nemo |
| jao je ukraj crkvenih vrata, silom pokušavajući da se drži uspravljeno i blesasto se smješkajuć |
| nestrpljivo uzvikuje po treći put pokušavajući da priča o nečemu a niko ne će da ga sluša.{S} |
| hukta Janjićije uobljenim glasom, podražavajući glasu kukavice. — A ni vi ništa drugo ne radite |
| ebno, — odgovara Janjićije oštro, podražavajući njegovu govoru i, zar da ga bolje razumije, mij |
| sakrila gdjegođ?</p> <p>I, vješto podražavajući glasu Igumanovu, nekako ljutito podviknu: .</p> |
| o se, dohvatio debelu cjepanicu i, zadržavajući jednom rukom drugoga žandara, koji se otimao, u |
| asno i gurkajući se.{S} Kaluđeri, pridržavajući i sakrivajući se jedan za drugoga, istupiše nap |
| — vajkaše se Janjićije promuklo, pridržavajući mu glavu i lagano ga milujući po kosi. — Ne slu |
| ašljivo, pazeći da se ne omakne i pridržavajući se za zid, uspuza se nekako gotovo do pod krov |
| još da pomažem njegovo propadanje podržavajući nered i raskoš?...{S} Nipošto!...</p> <p>Jevrem |
| u i pristupili, pazeći na maloga i podržavajući da se ne omakne. — Govorite!</p> <p>Seljaci ga |
| vahno, neobično uživajući u Vasinu iščuđavanju... — Juče mi poslao pismo, fino gospodsko pismo. |
| <head>IX.</head> <p>Široka manastirska avlija poče se pomalo pretvarati u čaršiju.{S} Stigoše, |
| inom voštanicom u ruci.</p> <p>Zamirisa avlija jakim i oštrim mirisom, kada je napuniše oni.{S} |
| i se, zazvoniše zvona, jauknuše. Čitava avlija zabruja, zatrepta i zapjeva.{S} Jevrem se trže i |
| čak i Melentije, stisnuvši usne.{S} Sva avlija kao da zahrza u neobuzdanom, obijesnom smijehu.< |
| lo na prag crkveni.</p> <p>Međutim se i avlija poče puniti seljacima, radinima.{S} Lagano, kao |
| umanovih leđa raspremi se i leže nasred avlije. — I Gospod će zapitati oca Melentija, kad ga zo |
| se.{S} Blijed, malaksao, stao on nasred avlije.{S} Nekako tupo i strašivo gleda u Nikolu, a suh |
| đu kaluđere.{S} Iguman je stajao nasred avlije, opirući se o štap i razlagao nešto oštro, energ |
| rljavoj dlaci, zatrčao se preko neravne avlije, dižući prašinu snažnim zadnjim šapama.{S} Presk |
| ila se ona, stara i oronula, na sredini avlije, sa mrkom, mermernom šubarom, iznad kamenih vrat |
| p> <p>— Pođi za mnom!</p> <p>Na sredini avlije kao da se prisjeti nečega i zaustavi se opet.</p |
| isprati je do vrata i mirno pođe preko avlije.</p> <p>— Gdje mi je Jevrem? — zapita Vasu susre |
| ji je neispavan i ljutit prelazio preko avlije, noseći ljuč od crkve uspravljen, kao svijeću, i |
| ući se hvalio alvu...{S} U jednom kraju avlije bijaše nastala tučnjava.{S} Po sreći, brzo se sv |
| i se odmah i pokajao.{S} Sustigao ga na avliji i najljubeznije pozvao natrag, časteći najljepši |
| me čuje! — viknu glasnije da bi ga i na avliji čuli.</p> <p>— Kaznit će.</p> <p>— Mene?...{S} M |
| >Kaluđeri se nikako nisu ni javljali na avliji.{S} Iguman, sjedeći u svojoj ćeliji, naplaćivao |
| ađa ribu.</p> <p>Jevrem, ostavši sam na avliji, odahnu.{S} Razgovor s Igumanom bješe ga zamorio |
| dvoje-troje djece.</p> <p>Po komšijskoj avliji čeprkaju kokoši.{S} Oveća kvočka, u strani, pod |
| edao unaokolo po prljavoj, zanečišćenoj avliji i kao tražio nešto... Čitave hrpe kora od naranč |
| Ubrzanim korakom prođe dva tri puta po avliji, zaviri u sve budžake.{S} Pođe i prema crkvi i o |
| a postavom od crvene svile, šetao je po avliji uozbiljen, uspravljen, dostojanstven, opirući se |
| Iguman tražio Jevrema po ćelijama i po avliji, pitajući svakoga za njega, raspitujući.{S} Napo |
| oćno i, u ljutini onoj, poče trčkati po avliji. - <pb n="52" /> Ja ću njega... ja ću sve vas... |
| vučenoga zida izbijala su, pored velike avlijske kapije, dva duga vodena jezika, u širokim, bli |
| ine njih iz crkve, iz zemlje, iz zidova avlijskih.</p> <p>— Ženetina! — uzviknu Vaso razdraženo |
| o pio, izvuče se iz ćelije.{S} Izađe na avliju Opazi ludu Ilinku kako obilazi oko crkve kroz zu |
| evrem brzo ispade iz ćelije.{S} Pođe na avliju.{S} Uzbuđen, uznemiren prošeta ispred crkvenih v |
| amilavku i papuče.{S} U zabuni svrnu na avliju, među dućane.{S} Za njim se natisnuo Janjićije k |
| ija pod ruku, okrenu se od njih i ode u avliju.</p> </div> <div type="chapter" xml:id="SRP19192 |
| i molitve, popijevali...{S} Nagrnuvši u avliju odmah se počeše svađati oko mjesta.{S} Znalo se, |
| ći. — Tu je!{S} Nijesu smjeli ulaziti u avliju, nego ga ostavili na prozor...</p> <p>Brzo prist |
| p> <p>Oznojen i zadihan utrča glasnik u avliju.{S} Razmahnu na široko rukama kao da će poskočit |
| dobro zamašćenih jela preljevala čitavu avliju...{S} Poče se vrzati oko svoje žene, manastirske |
| i krenu ćeliji oca Melentija...{S} Kroz avliju se vrzala tri četiri poslužitelja, užurbani, sme |
| <p>— Kršna li težaka u tebi obatali ta đavolja mantija, post joj se ohladio!...{S} Mogo bi dese |
| — Kakva je to pravda?...{S} Božja ili đavolja?...{S} Rašta je to?...{S} Rašta?...</p> <p>Sav s |
| orovima, u čijim se krunama pogonila i čavrljala čitava jata vrabaca, spuštao se on do velike p |
| m tebe...{S} Znam, da umiješ i previše čavrljati, — okosi se Iguman i okrenu se drugom domaćinu |
| lepeću pratljačama po vodi, guraju se i bacaju se kamenjem prema koncu na kome je otac Prokopij |
| vrelo, komešalo se, šumjelo. Žandarske bajonete visoko se svijetlile iznad golemih perčina; ne |
| blijeda plamena svjetlucaju dvije oštre bajonete sa žandarskih pušaka.{S} Između njih se uplela |
| ndare, osorne i nabusite, čije se oštre bajonete visoko stršeći nad stotinama glava blistale i |
| ekako, zaklanjajući čas jednu čas drugu bajonetu.</p> <p>— Nešto je krupno, čim su žandari, — p |
| vijećama i sa fenjerima.{S} I ova čudna bakljada, kakva se još nikad i nigdje vidjela nije, kao |
| grb li, majstorski zakićen sa tri nova barjačića.{S} Između njih, kao izniklo iz svježega kovi |
| rokim vratima bez kanata!{S} Kao maleni barjačići počeše se vijati na njima rupci, pojasevi, ko |
| vetac, namjestivši najprije jastuke pod bedrenjaču kako ih ne bi žuljila.{S} Smiljana ne posluš |
| na krevetu i, rukama se opirući o tvrde bedrenjače, zapita oporo:</p> <p>— A šta ćeš ti?...</p> |
| ta zbunjen, utučen, jadan.{S} Poduprt o bedrenjaču, modar u licu, sa rastvorenim ustima zablenu |
| rdi prijetnju, stisnutom šakom udari po bedrenjači. — Zbori!</p> <p>Jevrem, stavivši prst na us |
| ih, pa ih odvedoše...</p> <p>Janjićije bekrijski naturi kamilavku na čelo.{S} Oštro podviknu J |
| rvo podgriza...{S} Udario jadnik na sto belaja s njome!{S} Zalud molio prijatelje da je svjetuj |
| aku djevojku iz vinograda.</p> <p>Jedno beskrajno dugačko i promuklo <title>Mnogaja ljeta</titl |
| ran imenima besposlene dječurlije i još besposlenijih posjetilaca.{S} Poviri unutra.{S} Kroz ra |
| i...</p> <p>Zateče sve izmorene, gotovo besvijesne od pića.{S} Prokopije nauznačke pao po kreve |
| ali i povijali, odliježu i razliježu se bezbrojni povici, vrisci, usklici, lomljava...{S} Kao d |
| kako iznad zgusnute gomile jedne između bezbrojnih crvenih fesova, kapa, šubara, promiče i prob |
| ispljuvanom podu, koji je bio prošaran bezbrojnim pahuljama razderanih hartija i zgnječenim os |
| prestano provirivala iza Vasinih leđa i bezuspješno neprestano pokušavala da se progura naprije |
| na Janjićiju, i kad će primiti kaznu za bezvjerje svoje.</p> <p>Kao za inad i Iguman je postaja |
| u Janjićijevu ćeliju.{S} Krivo, doduše, bijaše Igumanu i ljutio se što će, mimo običaj, ženska |
| icom seljaka.{S} Između njih kao da još bijaše ponajugledniji starac sa perčinom.</p> <p>Ispoče |
| raviti, — prihvati Jevrem življe kao da bijaše potpuno uvjeren o tome. — Bio si uobrazio neka č |
| hvalio alvu...{S} U jednom kraju avlije bijaše nastala tučnjava.{S} Po sreći, brzo se svršila.{ |
| pa mu polako namjesti pokrivač koji se bijaše spustio i pogladi ga po kosi. </p> <pb n="86" /> |
| Na strah vragam! </p> <pb n="79" /> <p>Bijaše pomodrio od ljutine i sa stisnutim šakama pošao |
| no stade pred kolijevku da odmah brani, bije se. — I, za inad vama obojici, zadržat ću ga uza s |
| ušima, sa raširenim nozdrvama iz kojih bije para i kao snijeg rasipa se bijela pjena, sa zamrš |
| što će se napošljetku oprostiti goleme bijede pristupi ćeliji i poče osluhivati.</p> <p>— Ništ |
| jubaša, posramljen i uvrijeđen, crveni, bijedi sve unaokolo, jednoga po jednoga, i prijeti stis |
| ku, preleti čak do topola.{S} Dade se u bijeg.</p> <p>— Stani, oče Prokopije!{S} Stani! — viknu |
| .{S} Jedan joj kabao pade, prevrnu se i bijel potočić proteče mrginjom, da napoji ožednjelu zem |
| i i Janja, — protepa mucajući. — Čista, bijela...{S} Prekrivena svilenim prekrivačem... „Ne gle |
| kojih bije para i kao snijeg rasipa se bijela pjena, sa zamršenom mokrom grivom.{S} Po vratu m |
| ograda.{S} Onako zdrava, jedra, čista i bijela isticala se između sviju kao krupna probrana ruž |
| paljeno, vedro lice djevojačko, a ispod bijele okruge, kojom su joj pokrivena dva krupna oka, p |
| S} Raširi njedra, ne stideći se, i male bijele ručice uturi mu među svoje bujne, razbrekle dojk |
| jela torba.{S} Pošla nekuda da kopa.{S} Bijeli pokrivač vijori joj se oko glave, treperi, leprš |
| la se tri četiri mokra čaršafa, čisti i bijeli kao razbačeno perj; po obližnjim granama visjele |
| ih planina, niz koje kao da su protekli bijeli sunčani potoci, odazivaju se stotine i stotine n |
| neprestano snebivala, sakrivala lice u bijeli prekrivač ili ga zaklanjala vezenim rukavom, pos |
| ku kako se na uskom Janjićijevu prozoru bijeli i miče nešto drečeći, mjaučući. — Tu je!{S} Nije |
| nijegom zasutu jeliku.{S} Ispod golemih bijelih obrva sitne oči živo su prelijetale s predmeta |
| mali kandilo.{S} Na trpezi, prekrivenoj bijelim čaršavom od domaćega beza, šarenile se četiri g |
| mu se da pored jedne kućice minu nešto bijelo, razbarušeno...{S} Jest, ona!...{S} Poznade je.. |
| ina...{S} Dva svijetla, plava oka ispod bijeloga pokrivača gledahu poplašeno, tražeći nekoga.{S |
| itra ševa jedna, plivajući iznad njih u bijeloj visini kao sitna pjega, klikće im, javlja se, p |
| sela.{S} Praznično obučeni.{S} U čistom bijelom ruhu, sa rukovetima ružmarina za pojasom, sa du |
| o vrisnu ona i naglo se otrže. — Pun si bijesa!</p> <p>— A ti si puna vatre!</p> <p>Djevojke ga |
| ati i kao osipati se...{S} Kroz kapiju, bijesan i razigran, utrča dorat oca Janjićija, sa naćul |
| e spremao u hajduke, pa kako bio mlad i bijesan, poruči Aćimu da mu pošalje Anicu. „U mene“ <pb |
| S} Od onoga dana, otkako su se, mladi i bijesni, rvali u mrginju, nikako je nije vidio.{S} Mana |
| se sušilo nekoliko čađavih košulja.{S} Bijesno lajući jurnu i kao da mu htjede uskočiti na vra |
| ..{S} Dajte mi pušku! — viknu Janjićije bijesno i, spustiv maloga na stolicu, nemirno poče trčk |
| savlada, obori.{S} Okrvavi je na ruci i bijesno poče čupati, kidati pregaču, udarajući joj u be |
| akama držalje da ne klizi, poče udarati bijesno i divlje...{S} Buljubaša daleko zaosta za njim. |
| na se zaklela da će me obrukati!</p> <p>Bijesno čupajući rep na sitne komadiće uputi se kuhinji |
| puta metanišući na oštrom šljunku.{S} I bijući čelom o prag crkveni svečano otegnu:</p> <p>— <f |
| svi će ti se čapkunluci oprostiti...{S} Biraj: ili to ili iz manastira!</p> <p>— Ne znam...{S} |
| e, šećerlema!...{S} Svega uzmite!...{S} Birajte!...{S} Ne žalite!...</p> <p>Počeše dolaziti i v |
| e govorio Iguman, izmičući između njih, bježeći iz ćelije, a suze mu još neprestano cure i kapl |
| strgne nekolike ruže i bezobzirce trči, bježi natrag.{S} Na moj prozor nije htio ni pogledati, |
| a velika djela!...{S} I bojao se smrti, bježao od nje, otimao se!...</p> <p>— I niko da ga opla |
| olegnuto granje, kao pod teretom nekim, bješe se spustilo gotovo do tala.</p> <p>— Da odsjednem |
| a kakvom ukradenom stvari, brzo izmiču, bježe...{S} Ni popa, ni đaka, ni nikog više nije bilo.. |
| ..{S} U ovom poslu Bog nema posla...{S} Bježi on od Igumana ko đavo od krsta!</p> <p>Iguman je |
| — iznenada surovo zamumla Janjićije.{S} Bješe izišao iz ćelije i pripalivši lulu, rashlađivao r |
| da se, tobože, same prevrnule.</p> <p>— Bježimo!</p> <p>Pa se naglo izmaknu i sakri se među bor |
| ne bi ostajalo nego da se ubije ili da bježi čak u Ameriku.</p> <p>Zatvori se u ćeliju i odluč |
| nički sijevnu očima prema njoj i kao da bješe spreman da ponovo navali, da je napane.</p> <p>— |
| i inat.{S} Ona je nekoliko puta morala bježati iz kuće i noćivati po komšiluku; on je nekoliko |
| a?... — začudi se Janjićije koji odavna bješe zaboravio rašta i kuda je pošao.</p> <p>— Turci t |
| vi otac u to miješa? — okresa Janjićije bješnje i opet zakorači kao da će je pregaziti. — Ko će |
| > <p>— Za inad vama, — dreknu Janjićije bješnje i kao da poče pjenušati, — ovog ću crva othrani |
| nilo se je da mu ovaj nenadni susret ne bješe povoljan.{S} Na pozdrav ne odgovori ništa.{S} Sam |
| niko ne sluša; — djevojke bi crvenile i bježale daleko, čim bi se spomenula.</p> <p>Vaso i Mili |
| oše od svoje veličine.{S} Neki su čak i bježali iza stola, da se spasu od njegove ljubaznosti; |
| avliji, odahnu.{S} Razgovor s Igumanom bješe ga zamorio i nimalo mu prijatno ne bi bilo, kad b |
| nešto ga prekoravaše.{S} Jevrem, i ako bješe naćulio uši, nikako nije mogao čuti, o čemu razgo |
| a nahlada i ništa drugo.</p> <p>I, kako bješe željan društva i razgovora, nalakti se na jastuk |
| osluša.{S} Pogurio se, skupio i smeteno bježi ispod topola, ne obzirući se.{S} A mantija se vuč |
| o progovori.</p> <p>— Konja mi! — riknu bješnje lupivši nogom o pod. — Brzo!...</p> <p>— Šta će |
| e mokre ljuske poput rastopljena srebra bjelasale prema suncu.{S} Bržebolje prekide razgovor i |
| na krajevima suhih usana izbi mu sitna, bjeličasta pjega.{S} Raširivši ruke i pognuvši se nenad |
| romiče i probija se kicoški nakrivljen, bjeličast šešir kotarskog predstojnika.{S} Opazi kako s |
| a prelijevala mu se razrijeđena kruna u bjeličastu i otvorenoljubičastu boju.{S} Dolje pokraj k |
| sa precvjetalih grana, rasipali se kroz bjeličastu sumaglicu iznad gajeva i livada i tiho su za |
| a provirivala mu dva niza jakih zuba, a bjelina im jako odudarala od crne razvijorene brade i n |
| vica jasno se providi mutna, zamagljena bjelina i čudno se stakli...</p> <p>Miris lijekova i te |
| zapita zagušeno, a upro očima u nju, u bjelinu onu pod grlom.</p> <p>— Nosim ručak radinima, — |
| ovore slušao svaki dan.{S} Ispočetka je bjesnio i ljutio se misleći, da će psovkama i prijetnja |
| u protivurječe, što se odmah ne pokore, bjesomučno dreknu:</p> <p>— Ja sam ovdje domaćin!...{S} |
| zme i zagleda.{S} Limunadžija, oznojen, bjesomučno je drečao, nudeći limunad; grlati kasapi vik |
| dim?... Šta vidim, bogohulnici? — viknu bjesomučno i štapom ukaza na mrki pojas Prokopijev, koj |
| a se sa poslužiteljem Vasom:</p> <p>— O blagorastvoreniji vozduhov, o izobiliji plodov zemnih.. |
| avši molitvu i odmahnuvši rukama kao da blagosilja, poče da prisrkuje čorbu...{S} Ostavi...{S} |
| <p>Janjićije odiže ruku i svečano, kao blagosiljajući, otegnu:</p> <p>— Ne će te izbaciti dok |
| rebana koža, naročito na bedrama.{S} Na blatnjavim, okrvavljenim <pb n="36" /> nogama obuće nij |
| onoga, što drži seljaka.{S} Melentije, blijed i poplašen, umiješao se među njih, ide od jednog |
| .</p> <p>On ne odgovori.{S} Zapjenušen, blijed, nesvijestan, samo je cičao, mumlao, stenjao, ne |
| de glas oca Melentija.{S} Osvrnu se.{S} Blijed, malaksao, stao on nasred avlije.{S} Nekako tupo |
| nici.{S} Uze je i odiže iznad glave.{S} Blijed odsijev zaigra mu po mrkom, smežuranom licu i os |
| >Jevrem poznade Melentija.{S} Izmoren i blijed, sa žućkastim pjegama na licu i modrim prstenovi |
| šna ni stasita.{S} Naprotiv.{S} Mršava, blijeda, sitna, sa tragovima ospica na licu i sa nekoli |
| } Jelo! — zašišta Melentije uzdišući, a blijeda donja usna trza se, a pramen brade ispod nje ko |
| skupljenu.{S} Iznad glava joj, kao dva blijeda plamena svjetlucaju dvije oštre bajonete sa žan |
| i.{S} U isti mah između dronjaka izviri blijeda, obvehla glava. Čudno zasvijetliše dva sitna ok |
| ijaju se, lelujaju, raskošno rasipljući blijede i drhtave odsijeve po zidu, po podu, po mantiji |
| čvrsto držeći uzde i oštrom bakračlijom bockajući konja u slabine, jahao je ponosito, kao da id |
| kao okamenjen.</p> <p>— Kakav li je ovo bogomoljac? — šapatom zapita Jevrem i lagano, na prstim |
| sve strane, da vidi: ima li još koga od bogomoljaca?{S} Nigdje nikoga.{S} Zatim se lagano spust |
| m; tu se zasjedne i traži milostinja od bogomoljaca.{S} Ali se redovno, svakog praznika, mnogi |
| vrata i razli se nad gomilom skrušenih bogomoljaka, koje se počeše krstiti i preklanjati...{S} |
| čapkun i lomivrat, ama pošten...{S} Ne boj se!...</p> <p>— Ti ga znaš, oče, — promuca ona neja |
| vši se i zadovoljno pogladi bradu. — Ne boj se!...{S} Kršno je momče!...{S} Jes’ čapkun i lomiv |
| i usnama.{S} Podsmjehnu se.</p> <p>— Ne boj se, brzo ću svršiti, — reče nekako zajedljivo. — Zn |
| suncu, prelijevali u svih sedam duginih boja.{S} U mekoj, uspavljivoj muzici vode, koja se otak |
| kojima se nikako nije mogla raspoznati boja.{S} Raspasani, bosonozi, žurili su, hitali, razmah |
| “...{S} Svi navališe na vrata kao da se bojali, da se Iguman kako ne predomisli i opet ih zadrž |
| {S} Svi su tvrdo vjerovali u njih.{S} I bojali ga se neobično.{S} Kad bi, prolazeći u manastir |
| Janjićija prekoriti, kad ga se i Turci bojali ko munje?...{S} I Janjićije lijepo sveza Anicu i |
| vrem razvučeno i oprezno naćuli uši.{S} Bojao se kakve stupice.</p> <p>— Ti si se nekako i suvi |
| zapita Iguman ne vjerujući potpuno.{S} Bojao se da se i sada ne radi o kakvoj prevari. — Znaš |
| . Što je poslao tebe?...</p> <p>— On se bojao da ćeš ga istjerati ili izudarati, kad ti sve isp |
| da pomišlja i na velika djela!...{S} I bojao se smrti, bježao od nje, otimao se!...</p> <p>— I |
| duševne snage da žive sami, bez čopora, boje se da i smrt dočekaju bez desetine djece, <pb n="1 |
| u?</p> <p>— Ne možeš.</p> <p>Melentije, bojeći se svađe, odstupi od stola i umiješa se među nji |
| ije duga.{S} Nije, — ubrza Melentije i, bojeći se da ne pobjegne, uhvati ga čvršće. — I interes |
| o se kako je slab, kako „ne pije“, ali, bojeći se da mu ne povjeruju, brzo je pružao ruku i hal |
| o Janjićiju, — predloži Prokopije tiho, bojeći se da Melentije i ne proplače pred njim. — Hajde |
| ka sam, sveti oče, — ubrza Jevrem živo, bojeći se da mu ne upanu u riječ i da ne počnu pitati p |
| šćavali. Šaptali su međusobno kao da se boje da koga ne razbude.{S} Luda Ilinka, u hrpi dronjak |
| nak je to...{S} Rđav predznak!</p> <p>— Bojiš ga se?</p> <p>— Napominje mi smrt, blisku smrt, k |
| mo sve sitnice...</p> <p>— Ko se zla ne boji?...{S} Ko ne zamišlja ovaku bolest gore nego je u |
| o drži za kukavicu, — pokaže kako se ne boji, kako je prezire...{S} Ohrabri se nekako, prenu se |
| iše.</p> <p>— Stari se đavo ni smrti ne boji! — dočeka Milica pakosno povlačeći se na leđa i iz |
| ore i da pljune na sve.{S} Ne.{S} On se boji zlijeh jezika više nego ičega.{S} Plaši se od svje |
| „Zar sam ja tako rđav čovjek, te se čak bojiš isporučiti mi poruku Stanijinu?“ počnem ga prekor |
| riviđaju, strašni me snovi pohode...{S} Bojim se noći, mraka se bojim, strahujem od njih...{S} |
| gnu na Janjićija...</p> <p>— Hehe...{S} Bojim se i ja da ga ne ukrade, — dočeka Janjićije muklo |
| e dodvori, pomilova dijete po obrazu. — Bojim se samo, da ga Iguman kakogod ne opremi iz manast |
| odgovori Jevrem i uzvi ramenima. — A ne bojim se ni tamnice.</p> <p>— A znaš li da ti je bolje |
| neka tamnica?</p> <p>— Ja se tegoba ne bojim, — bezbrižno odgovori Jevrem i uzvi ramenima. — A |
| tko, pa i on zijevnu.</p> <p>— Ja se ne bojim Igumana, — muklo okresa Janjićije.</p> <p>— On ti |
| še. — Nikako.</p> <p>— Mislite li da se bojim?</p> <p>Jevrem zakloni lice rukom i reče smijući |
| vi pohode...{S} Bojim se noći, mraka se bojim, strahujem od njih...{S} A radujem se danu i sunc |
| , pobjednički klikćući poput ratnika sa bojnoga polja, nagnuše za njim, osvjetljujući pute, igr |
| ihvatao čašu.{S} I, kao interesujući se bojom vina, zagledao je prema suncu.{S} Pogledao i nagl |
| sklopi ruke kao na molitvi.</p> <p>— Ne bojte se!...</p> <p>Jevrem se prikrade merdevinama, paž |
| oble, pune kukove i, zategnuvši, dobija boju mesa; čitav struk ispod jeleka izgleda kao go.{S} |
| kojoj su debele korice odavno izgubile boju i po sredini bile prelomljene.</p> <p>— Dobro jutr |
| kruna u bjeličastu i otvorenoljubičastu boju.{S} Dolje pokraj kapije šušketala je česm; negdje |
| svakog praznika, mnogi otimali za tuđa, bolja mjesta.{S} Radi toga redovno dolazilo do kavge i |
| ...{S} Oni iza nas imat će svoje ljude, bolje, silnije...{S} I rugat će nam se nekada kao što s |
| am smislio da je ovako, na lijep način, bolje...</p> <p>Janjićije se nakašlja u bradu, svali se |
| cama?...{S} Tebe to i ne interesuje.{S} Bolje odmah da prijeđem na glavno i da ti kažem, da se, |
| nakostriješi se.{S} Nape gotovo uši da bolje čuje. — On?...</p> <p>Jevrem polako, razvlačeći i |
| goditi težaka niti ga znao natjerati da bolje i pažljivije radi.{S} On je vodio i sve račune za |
| Iguman nadnesavši ruku nad oči, pogleda bolje.{S} Uzviknu od čuda...{S} Nu tvrdoj, goloj ledini |
| dražavajući njegovu govoru i, zar da ga bolje razumije, miješajući poneku tursku i njemačku rij |
| p> <p>— Ja sa branio manastir od Turaka bolje od njega! — odgovori Janjićije vatreno.</p> <p>— |
| kad bi je kogod pohvalio.</p> <p>„Nema bolje djevojke od Janje“, govorio sam katkada, pažljivo |
| ušeno. </p> <pb n="19" /> <p>„Ne ide na bolje?“</p> <p>Ruže mu ispadoše iz ruke.{S} Okrenu se p |
| em na opširniji razgovor o njoj. „Ništa bolje od nje!“</p> <p>„Da Bog da“, čini se on kao da ne |
| .{S} Phi!.. .</p> <p>— Mi mislimo da je bolje sačekati, dok stari omekša ili premine, — rastuma |
| ni tamnice.</p> <p>— A znaš li da ti je bolje orati i kopati nego se ovdje sahranjivati?{S} Kad |
| em nadnoseći ruku nad oči i pogledajući bolje. — Da se nije sakrila gdjegođ?</p> <p>I, vješto p |
| što.{S} Poznadoh Staniju.{S} Pogledavši bolje zagledah, kako ispod onih dronjaka viri mala, mrš |
| biliji plodov zemnih... a što mi nijesi bolje raspalio kadionicu, sreća ti se okamenila... i vr |
| sebi, češkajući se, „samo nek kuha što bolje i neka sve dobro začini“...{S} I kao nadziravajuć |
| — potvrdi Jevrem, u želji da mu se što bolje dodvori.</p> <p>Iguman, vrebajući kao jastrijeb n |
| okopije, zarivši sve prste u kosu, brže-bolje odskoči.{S} Izvi se i rasturi Melentijeve trave p |
| , redovno napominjući svakoj grupi kako boljega vina „nikada okusio“ nije i kako bi moglo čak i |
| lo, živjet ću!...{S} Ima ljepši svijet, bolji...</p> <p>Uhvati Janjićija za ruku i mucajući zap |
| <p>— A bio je dobar ko dobar dan...{S} Bolji i pošteniji od sviju...{S} Volio me ko majku svoj |
| > <p>— A rašta Boga ne umoliste da bude bolji rod, pa bi i manastiru svetom više prihoda bilo? |
| S} Kao u ikonu kakvu.{S} I nikada mu se bolji, ni pitomiji, ni silniji učinio nije!</p> </div> |
| poljubi ga i pritisnu na čelo.</p> <p>— Branitelju naš! — promuca uzbuđeno i udari u plač.{S} - |
| na obrazu mu se crvenila zarezotina od brijačice zalijepljena tankim svaljutkom paučine.{S} Ob |
| e svojina.{S} Na drugoj strani gologlav brkajlija psuje i pita: ko mu je ukrao čekić?...{S} Isp |
| ristupi Prokopiju.{S} Snažno zveckajući brojanicama, koje je prebirao među prstima i lupkajući |
| Iguman sve više žesti i sve jače zveči brojanicama.</p> <p>— Propao sam, — pomisli, kad se Igu |
| elje, staro i izlomljeno, i krupne žute brojanice koje se spustile niz mantiju.{S} Iznad glave |
| /p> <p>Iguman se lukavo osmjehnu, skupi brojanice u šaku i razmislivši malo progunđa:</p> <p>— |
| e i trgaju ih.{S} Ostale — četiri ih na broju, — sa užagrenim očima. <pb n="102" /> razgrnutim |
| š i sada je zaglušno pištala, a napukli bubanj sipljivo kloparao...</p> <p>U silnoj stisci kao |
| ahilj Prokopijev <pb n="107" /> crni se bujna brada, i rumeni bucmasto lice njegovo.{S} Nekako |
| male bijele ručice uturi mu među svoje bujne, razbrekle dojke.{S} Proplaka.</p> <p>— Šta je?.. |
| mrmljajući nešto nerazumljivo, blesavo bulji u tavanicu.{S} Kosa mu se rasula po jastuku, brad |
| zi, poče udarati bijesno i divlje...{S} Buljubaša daleko zaosta za njim...{S} Pognuvši se po mo |
| selo žena!</p> <p>Svi se nasmijaše.{S} Buljubaša namignu starčiću i ovaj prijateljski kucnu Pr |
| enuo razgovor na drugo, zaiska vode.{S} Buljubaša poslušno skoči da dohvati žban.{S} Ali ga neš |
| ilo...{S} Nastade svađa, prepiranje.{S} Buljubaša, posramljen i uvrijeđen, crveni, bijedi sve u |
| e odbačena ležala u strani, stade prema buljubaši.</p> <p>— Hajde, momče, da se ja i ti ogledam |
| >— Možete li? — nekako podrugljivo pita buljubaša, zastajući pri vrhu vinograda i opirući se na |
| iju, zemlja mu kosti izmetala!</p> <p>I buljubaša odbaci motiku.{S} Izvadi iza pojasa dugu, pod |
| dmetati, oče, — nekako postiđeno izbaci buljubaša, gledajući ga ispod oka. — Ti bi me mogo u zu |
| e po njima.</p> <p>Naprijed se izdvojio buljubaša, krepko, stasito momče.{S} Polegutio se malo, |
| vim gomilama šušnja, šiblja i odbačenog busenja.{S} Uze ih i odmaknu ispred pojate.{S} Položi i |
| enije grjehov jego u Hrista besmertnago carja i Boga našego prosim...</foreign></p> <p>— Podaj |
| o im ni ciglog suharka ne da pokupiti u carskoj šumi. Žale se na skupotinju i težak život...{S} |
| .{S} A niz ulijepljenu kosu i mrko lice cijedi se voda i slijeva na raskopčanu košulju i gola, |
| ošulje, gaće, marame.{S} Iz njih se još cijedila voda i lagano kapala za vrat jednoj djevojci, |
| sa vlažnog, potpuklog svoda neprestano cijedila voda.{S} Obazrije se na sve strane, da vidi: i |
| /p> <p>— Zar to on? — razuzdano zagraja cijela kita djevojaka.{S} Sve se, gačući, skleptaše oko |
| zamlacka jezikom.</p> <p>— Kad se pije, cijena se ne pita, — muklo odgovori Janjićije.</p> <p>— |
| onio, nego bih vam trostrukom kandžijom cijepao kožu na kajiše!...{S} Huncuti!...</p> <p>Seljac |
| ući je u glavu nekako silno i žalostivo cijuče.{S} Jedna svinja leži u gotovo sasušenoj lokvi k |
| pi odru i nakloni se.{S} Prekrstivši se cjeliva evanđelje.</p> <p>Nešto kao da ga, ne zna ni sa |
| plijesan.{S} Prekloni se, prekrsti se i cjeliva ikonu.{S} Prekrsti i dijete i poljubi ga.{S} Os |
| ari, zelenkasti krst, izlizan od čestih cjelivanja, ispred ikone i visoko odiže.</p> <p>— Da kr |
| ...{S} Preminuo je i nije ga htio mrtva cjelivati...{S} Samo u crkvu došao da ga opoje... ništa |
| ši jedan kraj Igumanove mantije poče je cjelivati.</p> <p>— No šta je?... Šta ti je?... — zapit |
| iše na crkvu pogađahu se s mušterijama, cjenjkahu.{S} Kao natječući se s njima, zagrajaše i pro |
| e i vaše prijetnje?</p> <p>— Pomogla bi cjepanica! — s ponosom izbaci Janjićije. — Sila se samo |
| momci psujući upališe fenjere, svijeće, cjepanice luča.{S} Neki dohvatiše i motke, toljage, sje |
| mi Janjićije i žešće na visoko izmahuje cjepanicom. — Branio sam ja ovu sirotinju i od Turaka!< |
| ivala dlakava prsa, visoko odiže goruću cjepanicu iznad glave.{S} Zaklanjajući dijete i prozor |
| ljutit, ispriječio se, dohvatio debelu cjepanicu i, zadržavajući jednom rukom drugoga žandara, |
| itom svojim.{S} U vrhu, među prozorima, crvenjela se, od cvijeća izvezena, nekakva kruna, grb l |
| p> <p>Kod manastirskog gaja, na ravnoj, crvenoj poljani, opazi gomilu ljudi, zbijenu, skupljenu |
| beza, šarenile se četiri goleme vaze sa cvijećem, blistali se srebrni noževi i viljuške, rumeni |
| vrhu, među prozorima, crvenjela se, od cvijeća izvezena, nekakva kruna, grb li, majstorski zak |
| am“...{S} A na prsima joj cvijeće, moje cvijeće.</p> <p>Trzajući se i nekako hropeći završi:</p |
| kao krupna probrana ruža u lijepoj kiti cvijeća.{S} I nešto kao da ga gurnu, neodoljivo povuče |
| veli, „ružna sam“...{S} A na prsima joj cvijeće, moje cvijeće.</p> <p>Trzajući se i nekako hrop |
| te i mirisa, zasuti nježnim, plavkastim cvijećem koje se pregrštima krunilo sa precvjetalih gra |
| uka, ljuske od oraha, zgnječeno i svelo cvijeće, polomljene kutije i ogledala, razbijena stakla |
| ...{S} Ti znaš... ti razumiješ... ti ne cvijeljaš nesretnika.</p> <p>Janjićije se ispravi sve j |
| s do srca, obrano naša!</p> <p>— Ko vas cvijelja? — planu Janjićije nabusito, izdignuvši glavu. |
| ao u varoš, kupio bih poneke sitnice, — cvijet, ogledalce, češalj, — za Janju i predavao Petru |
| <p>Ali kako će pogoditi: koje je njezin cvijet?...{S} Može li ga poznati?...{S} Kad ga stisne u |
| uzmarina.</p> <p>— Ima li ijedan njezin cvijet?...{S} Je li njoj štogod palo?</p> <p>Ali kako ć |
| a usna crvenila se ispod njih kao makov cvijet, nedavno uzabran.{S} Pogleda po svima i nasmija |
| na oka, puna sunca, gorila kao dva crna cvijeta u ružinom vijencu. </p> <pb n="29" /> <p>— Ko l |
| ma ponudila Janjićiju, da bude kao neka dadilja djetetu, da ga čisti i pere.{S} Sama ga nosila |
| !...{S} Dok se živi, nek se živi!...{S} Daj!...</p> <p>Uzevši cigar pripali ga.{S} Odbi nekolik |
| na sat.</p> <p>— Jes’ vrijeme je...{S} Daj mi...{S} Eto ga, taj sa crvenom kartom na boci...{S |
| ićija, pipajući mu po džepu, tražeći. — Daj!</p> <p>— Nije za te cigar, — mrko mu odgovori Janj |
| odgovori Janjićije. — Ostavi!</p> <p>— Daj!...{S} Hoću!...{S} Dok se živi, nek se živi!...{S} |
| dva-tri gutljaja i strese se.</p> <p>— Daj mi cigar! — nestrpljivo zaiska od Janjićija, pipaju |
| ih propisa i po tipiku i mimo tipik, pa daj da sve to čudo popamtimo i da se svemu pokoravamo!. |
| a a čeljadi se daje...</p> <p>— A ti ne daj...{S} Ne treba mi!...</p> <p>Zabaci motiku na rame |
| , klati se kao na štulama.{S} Izdaljega daje nekakve znakove i zove.</p> <p>— Trči!{S} Trči! — |
| :</p> <p>— Psetetu se baca a čeljadi se daje...</p> <p>— A ti ne daj...{S} Ne treba mi!...</p> |
| estivi, koji mi kaljate ime manastiru i dajete povoda da se o njemu ružno govori!...{S} Stotinu |
| e pribere. — Šta?</p> <p>— Pušku!...{S} Dajte mi pušku! — viknu Janjićije bijesno i, spustiv ma |
| rati <pb n="115" /> po ćeliji. — Nož mi dajte!...{S} Da zakoljem pasjeg sina!</p> <p>— Puščetin |
| magaj! — zalelekaše neki još iz daljega dajući Janjićiju i glavom i rukama znakove da stane, da |
| o, a evo, biva, i svjedoka pa nek mi ne daju lagati.</p> <p>— Na mom prozoru?...{S} Tuđe dijete |
| , izričito preporučivao da se bolesniku daju što lakša jela, najviše mlijeka.{S} A Janjićije je |
| ili ih odbaci rukom.{S} Opet kopa, kopa dalje.</p> <p>Jedan krezubi starčić, između težaka, odb |
| S} Samo izmahnu glavom i htjede da pođe dalje.{S} Pa se ponovo zaustavi i, ne gledajući mu u li |
| o, a već postao nestrpljiv: — šta li je dalje bilo?</p> <p>— Priču?...{S} Kakvu? — otegnu Melen |
| p> <p>Melentije ga nije čuo.{S} On je i dalje čupkao bradu, stisnutom šakom udarao po vlažnoj, |
| to dozvoliti ne mogu da dijete ostane i dalje u manastiru...{S} Ni-po-što, oče Igumane!...{S} M |
| inada.{S} Novajlije su, obično, gonili dalje, čak pred kapiju, a ni to nije moglo proći bez in |
| rene glave, vukući nogu za nogom, krenu dalje.</p> <p>— A plaha djevojka! — reče poluglasno, ra |
| <p>— Pomagaj! — zalelekaše neki još iz daljega dajući Janjićiju i glavom i rukama znakove da s |
| nastiru seljaci i seljanke, iz bližih i daljih sela.{S} Praznično obučeni.{S} U čistom bijelom |
| mao.{S} Samo, na nekih pedeset koračaja daljine, tonula je u zemlju kuća seljaka Petra Rađušića |
| ude.{S} Sa doktorom, krupnim, sipljivim debeljkom, koji je svakog drugog dana naročito iz varoš |
| že zapise, zalud plaćao Igumanu da drži denija.{S} Ništa ne pomaže...{S} A u ono doba otac Janj |
| će niti konkurisati.{S} Dvojica hamala dijele zaradu.{S} Već su četiri puta nasrtali jedan na |
| <p>— Ašikujem, — veselo odgovori Jevrem dijeleći bez <pb n="95" /> prestanka sitne šećerleme ok |
| ajbliža Igumanovoj; samo tanka pregrada dijelila ih.{S} Tu je lijepo mogao čuti sve što se govo |
| danje rane, koja mu široku lijevu obrvu dijelila na dvije polovine i zbog koje mu lice i u ljut |
| ćemo sa djetetom?... Đavolu i to mrsko, dijete i sve!...</p> <p>A Janjićije ga pazi kao svoje!. |
| ti?... Čime će se moći odbraniti?...{S} Dijete, pogano dijete nađeno je zbilja na njegovu prozo |
| zale.{S} Razgrnu ih malo, pogleda...{S} Dijete!...{S} Mali, rumeni komad mesa, gadan, smrdljiv, |
| tražeći štap. — Dijete!...{S} Ja...{S} Dijete, nego šta? — poče sam sebi odgovarati. — Hoćeš l |
| na. — Zato je i želio da baš ti ukradeš dijete...{S} Tako bi, mislio je, i kutarisao se djeteta |
| rući se unaokolo i opet tražeći štap. — Dijete!...{S} Ja...{S} Dijete, nego šta? — poče sam seb |
| I oklen dijete?...{S} Okle?...</p> <p>— Dijete je dijete, — pobija Vaso tvrdoglavo, ne popuštaj |
| će... Čuvala sam, sakrivala...</p> <p>— Dijete? — gotovo riknu Janjićije i nekako poplašeno odi |
| bi li rasbudilo oca Melentija.</p> <p>— Dijete?... Čije?...</p> <p>I, kao prisjetivši se, udari |
| </p> <p>Iguman zatrepta očima.</p> <p>— Dijete? — zapita začuđeno, ne razumijevajući. — Otkud?< |
| — Po njegovu računu svi smo mi pravi, a dijete je krivo!...{S} Crv ovaj slabi, pa nekome kriv!. |
| ...</p> <p>— A zar bi Iguman pustio, da dijete držimo u manastiru, <pb n="74" /> da se nijesmo |
| ždžilitati!...{S} I zar će dozvoliti da dijete, kome se ne zna ni za oca ni za mater, i jednog |
| ...{S} Ali nipošto dozvoliti ne mogu da dijete ostane i dalje u manastiru...{S} Ni-po-što, oče |
| pi dronjaka, lutala je naokolo, njijala dijete na rukama poluglasno pjevajući.{S} Nekakav pijan |
| n se tobože i brinuo o njoj dok je bila dijete, — nastavi Prokopije i lijeno prebaci mantiju po |
| .{S} Koji ga đavo nagovori, da on uzima dijete i da ga njeguje?...{S} Dolikuje li to njemu?...{ |
| ruke u vis...{S} O svemu je pitao, a na dijete ni pomislio nije!...{S} Otkud sad dijete da dođe |
| joj ja staratelj?...</p> <p>— Nije ona dijete...{S} Punoljetna je, — odgovori mu Janjićije.</p |
| ovo!...</p> <p>— Nije gotovo...{S} Osta dijete na smetnji, — dočeka ona živo.</p> <p>— Kako će |
| evrem življe i, da se dodvori, pomilova dijete po obrazu. — Bojim se samo, da ga Iguman kakogod |
| ijete ni pomislio nije!...{S} Otkud sad dijete da dođe?...{S} Zar i to po vrhu?...</p> <p>Ona p |
| ama i reče oštro:</p> <p>— Kada se nađe dijete, donesi ga amo...{S} Tad ću smisliti, kome da ga |
| ti.</p> <p>— Na mom prozoru?...{S} Tuđe dijete? — zbunjeno zapita Iguman samoga sebe.{S} I nagl |
| k ozdravi...</p> <p>Zajednički položiše dijete na dušečić i utrnuše svijeću.{S} Legoše obojica. |
| ubi.</p> <p>— Da utvrdimo, braćo, da je dijete nađeno na Igumanovu prozoru, — uzviknu nekako sv |
| jete?...{S} Okle?...</p> <p>— Dijete je dijete, — pobija Vaso tvrdoglavo, ne popuštajući ni za |
| im...{S} Ovo je moje djelo, ovo je moje dijete, i hoću da ga sačuvam...{S} Ja ga, doduše, nisam |
| i ga, oče Janjićije...{S} To nije tvoje dijete...{S} Naše je“...{S} Ja...</p> <p>Smiljana klekn |
| jutros, — reče laskavo, — da smo tvoje dijete hranili u manastiru.</p> <p>— Igumanu se skinuo |
| po golim nogama i rukama...{S} A kad se dijete zasmije i počne se nogetati i tegliti ga za brad |
| eno i sva se strese. — Prepast će mi se dijete!</p> <p>I skakućući pobježe kroz kapiju. </p> <p |
| :</p> <p>— Šta je?</p> <p>— Našlo ti se dijete, oče Igumane, — izbaci Prokopije nabusito i ispr |
| i pristupivši Prokopiju mirno mu oduze dijete.</p> <p>— I njegovati ga u manastiru? — otegnu I |
| znao niko, — reče vatrenije. — Eto... i dijete će se naći kroz koji dan, a niko znati ne će... |
| ali hoćemo da je sve po zakonu...{S} I dijete neka je, pred Bogom, po zakonu, nek nije nezakon |
| e i udari je po ramenu. — Kome je još i dijete na putu bilo?</p> <p>— Ako ono ostane u kući, sv |
| {S} Umro je a nije saznao.{S} Sačuvah i dijete i imuće...</p> <p>— Hvala Bogu, brate, kad ga me |
| o tako valja!...{S} Tako...{S} Sad ti i dijete valja, i Jovo, pasji sin, valja!...{S} Sve valja |
| krsti se i cjeliva ikonu.{S} Prekrsti i dijete i poljubi ga.{S} Osjetivši bradu <pb n="124" /> |
| zadržavao...{S} I Janjićije mu smetao i dijete mu smetalo...{S} Svi mu smetali...{S} A sve ga j |
| ega, pomognu da uzjaše.{S} Dodavši mu i dijete, koje Janjićije nije htio ostaviti, krenu uz nje |
| vatreno odgovori Prokopije kao mjereći dijete na svom širokom dlanu.</p> <p>Pa ponosito, da ga |
| Janjićije krenu za njom pažljivo noseći dijete i njijajući ga na rukama...{S} Raziđoše se i ost |
| cjepanicu iznad glave.{S} Zaklanjajući dijete i prozor čitavim jakim tijelom, ispriječi se pre |
| i reći zašto, — naglasi jače, — a to mi dijete nekako prionulo za srce.{S} Gledam ga; malo, nej |
| m?</p> <p>— Da ga nagovoriš, da otpremi dijete iz manastira.</p> <p>Jevrem odlučno odgovori.</p |
| sve ovo san ili je java. — Šta će meni dijete?</p> <p>— Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu pu |
| eruje i ti bi najvještije mogao ukrasti dijete...{S} Niko kao ti...{S} Prepreden si pa znaš...{ |
| etu nego o Igumanini!...</p> <p>— Oklen dijete na njegovu prozoru?</p> <p>— Oklen?...{S} Bog ga |
| , da Vasu nadbije i razoruža. — I oklen dijete?...{S} Okle?...</p> <p>— Dijete je dijete, — pob |
| Igumanov.{S} Polako, oprezno spusti on dijete tamo.{S} Ostavi ga.{S} I živo, časa ne časeći i |
| </p> <p>— Ti si, prokleti sine, i našao dijete i razbudio tolike ljude da bruku napraviš većom, |
| ad nije ni otirala...{S} Uvijek je, kao dijete kakvo, pristajala za ocem ili za materom.{S} Ide |
| poražena, slaba.{S} Dođe mu, da ga kao dijete pridigne i uzme u zaštitu...{S} Od koga?...{S} O |
| prošapćem tiho i uzevši ga za ruku kao dijete povedem do stolice. „Ja bih joj se javio, poslao |
| e pokorio...{S} Kazat će da sam opremio dijete iz straha pred njim... — sumorno progovori. — Ča |
| 47" /> Smiljana. — Ko bi od mene primio dijete, a da sačuva tajnu?...{S} Ko?...{S} Ja ga ne zna |
| silan kao planina, uze odjednom nejako dijete na dlan.{S} Ponese prema ikoni koja odavno istru |
| Blenući u njega drži u naramku polugolo dijete, mršavo i prljavo kao i ona, koje se zacenilo od |
| gu, onako krupan, stasit, silan. — Kamo dijete? — oštro zapita tražeći ga pogledima. — Kad ne ć |
| čela. — Da čujem...</p> <p>— Morat ćemo dijete nekuda opremiti, — prošapta Smiljana skrušeno.</ |
| se moći odbraniti?...{S} Dijete, pogano dijete nađeno je zbilja na njegovu prozoru, — toliki sv |
| /p> <p>— Kako će na smetnji biti rođeno dijete, nesrećo nesretna? — strogo zapita Janjićije i u |
| m ispred očiju, prkosno, kao razdraženo dijete, poče buncati:</p> <p>— Ne ću ni umirati!...{S} |
| roz plač moli da joj ne razbude njezino dijete.{S} Gledajući ih razdragane i zadovoljne i Vaso |
| opije i, kao pri krštenju, golo golcato dijete odiže do pod tavanicu. — Na tvome ga prozoru nađ |
| ću još podnijeti...{S} Eto to prokleto dijete!...{S} Koji ga đavo nagovori, da on uzima dijete |
| Igumana. — Sinčina!</p> <p>— Ama kakvo dijete? — oštro zapita Iguman i kao da se poče pribirat |
| Tek se osme godine, pošto mu rodi prvo dijete, smiriše malo.{S} A kada rodi i sina, priljubiše |
| šljetku je pristao da ukrade i preda mu dijete krišom, po noći.{S} Iguman je već smislio i nači |
| že probuditi.</p> <p>— Psssst...</p> <p>Dijete proplaka.{S} Jevrem kao da se prepade, pa ušeprt |
| čast, mesnat nos, ispod koga je, kao iz dimnjaka, kutljao dim duhanski i, klizeći niz opušteni |
| osvježi malo.{S} Rastvori usta i ubrza disanje.</p> <p>— Šta ima Iguman s njome? — zapita samo |
| "> <head>IV.</head> <p>Oštro, istrzano, divlje, u nekoj neobičnoj žurbi, kao svađajući se, zazv |
| lje da ne klizi, poče udarati bijesno i divlje...{S} Buljubaša daleko zaosta za njim...{S} Pogn |
| </p> <p>Jevrem je, prekrštenih ruka, sa divljenjem i čudnom pobožnošću gledao u Janjićija.{S} K |
| da je sve dobro.{S} Samo jedan kasapin, divlji i neobuzdani, uvjerio ga je na nekakav svoj, kas |
| anu.</p> <p>Iznenada, u širokom vijencu divljih ruža, čiji se neuređeni džbunovi, ispod omanjeg |
| joj, — i neskladno, piskutljivo pojanje dječije odgovori mu.{S} Miris tamjana probi kroz uska v |
| hladni poboj, išaran imenima besposlene dječurlije i još besposlenijih posjetilaca.{S} Poviri u |
| le prignječene žene i djevojke, plakala djeca.{S} Sve vrelo, komešalo se, šumjelo. Žandarske ba |
| amenu!{S} Pored njih, grajući skakutala djeca, umivena, sa očešljanom kosom, koja se gotovo sta |
| oko ostataka jela.{S} Vesela, razuzdana djeca, napola razdjevena, sa drekom i vriskom trče, gon |
| od prozor i, utanjiv glas, vrištali kao djeca.{S} Muževi su, u šali, zabranjivali ženama, da se |
| da se nikada ni udavala nije niti imala djece, zapita mekše:</p> <p>— A muž gdje ti je?...{S} O |
| a materi, valjaju se ostalo dvoje-troje djece.</p> <p>Po komšijskoj avliji čeprkaju kokoši.{S} |
| i, kao za inad svijetu, nosila obadvoje djece u naramku...{S} Oca Prokopija obožavali su i jedn |
| ja izdizala pred njim.{S} Dvoje odrpane djece morali su u dva u tri puta da ga odnose u ćeliju. |
| boje se da i smrt dočekaju bez desetine djece, <pb n="108" /> rođaka, prijatelja...{S} Misle, z |
| a prozoru oca Prokopija osvanulo osmero djece ne bih se čudio...{S} Ali meni...</p> <p>— Boga m |
| joj se ohladio!...{S} Mogo bi desetero djece ishranjivati.</p> <p>— Prokleti otac! — zastenja |
| t će nam se nekada kao što se mi rugamo djeci i...</p> <p>Zamoren mnogim govorom zakašlja se, z |
| taci u svemu; u ribi, u kući, u ženi, u djeci...{S} Pakosni svijet nije mogao ni gledati kako s |
| kuša da se digne i opet posrnu. — Kuku, djeco moja!</p> <p>— Ko mi je sakrio oružje?...{S} Gdje |
| Imao smjelosti da pomišlja i na velika djela!...{S} I bojao se smrti, bježao od nje, otimao se |
| makar što znam da nemam snage za velika djela, smišljao sam i pripremao se...{S} I... pljunuo n |
| apita podrugljivo. — Za krupna nekolika djela... ako ikako ima tih krupnih djela... spominjat ć |
| lika djela... ako ikako ima tih krupnih djela... spominjat će te dotle, dok drugi ne dođe, alal |
| ponovo sjetio oca Melentija i njegovih djela, čučnuo u kraju te plače, neutješno plače.{S} Jed |
| On će mi biti odmjena!...{S} On će moje djelo nastaviti, ovaj mali...{S} Na strah vragam! </p> |
| to ni nereda ne trpim...{S} Ovo je moje djelo, ovo je moje dijete, i hoću da ga sačuvam...{S} J |
| bi li poznao: kako će ta kabasta riječ djelovati na njega.</p> <p>Vaso, tobože preneražen, plj |
| .{S} Tako bi, mislio je, i kutarisao se djeteta i izazvao oca Janjićija da te izbaci iz manasti |
| j se grješno što želi smrt starome radi djeteta.{S} Odmahnu rukom.</p> <p>— Kako Bog da!</p> <p |
| seoske kuće pažljivo obiđe.{S} Ne radi djeteta da bi mu našao pomajku, nego upravo radi nje, r |
| o grad...</p> <p>— A meni prorekao smrt djeteta, — poplašeno dočeka drugi.</p> <p>— A meni svad |
| zvuče što može više...{S} Janjićije, sa djetetom na krilu, čuvao je bolesnog Melentija.{S} Prok |
| > <p>Jevrem se zanjija, poklecnu.{S} Sa djetetom na rukama posrnu, zgrči se i otkotrlja u stran |
| aki kao da pogledom pita: a šta ćemo sa djetetom?... Đavolu i to mrsko, dijete i sve!...</p> <p |
| ila Janjićiju, da bude kao neka dadilja djetetu, da ga čisti i pere.{S} Sama ga nosila u selo i |
| iju pod epitrahiljom i časnim krstom, o djetetu!{S} Ko da se Janjićije razumije u nečastive stv |
| p> <p>— O Janjićiju hoću da govorim i o djetetu onome.. .</p> <p>Jevrem pokunjeno, kao krivac n |
| ka glava, ne vodi računa ni o ženi ni o djetetu a ipak krišom pogledajući na njih. — Ženski pos |
| m, sa Janjićijem neprestano dogovarao o djetetu.{S} Jednoga jutra, očekujući Milicu, da se sa m |
| u i u najbližem selu govorilo se samo o djetetu.{S} Pitalo se, nagađalo: čije je, otkuda?...{S} |
| popuštajući ni za dlaku. — Nije govor o djetetu nego o Igumanini!...</p> <p>— Oklen dijete na n |
| ala žalostive uspavanke koje se pjevaju djetetu uz kolijevku; hromi Šćepan veselo je izmahivao |
| bržebolje sakri među dronjke.{S} Tanka, djetinja ruka, kao sasušena trska, drhteći kušaše da se |
| e bio od onih ljudi, koji osjećaju neku djetinjastu radost, što prvi mogu saopštiti neku važnij |
| zor.{S} Sad tek jasnije raspoznade plač djetinji.{S} Krešti, zavija, zacenjuje se.{S} I u oraho |
| nagonu seoskog besposličara, koji je od djetinjstva naviknuo na bezazlene šale i šegačenja s dr |
| umana, da i ne raspituje mnogo za mater djetinju...{S} Tako se, nekako, i Smiljana izvukla iz n |
| .{S} Negdje u blizini ubrzano zaklopara djetlić.</p> <p>— Ptice božije žive i vesele se i niko |
| ko, kad si, biva, osjetio kakva je duša djevojačka!</p> <p>Jevrem opkorači oko napunjene vreće, |
| zajapureno, suncem opaljeno, vedro lice djevojačko, a ispod bijele okruge, kojom su joj pokrive |
| to on? — razuzdano zagraja cijela kita djevojaka.{S} Sve se, gačući, skleptaše oko njega. — Ih |
| — reče mu prijekorno, čim su odmakli od djevojaka. — Mišljah: evo nesreće!...{S} Nije mi drago |
| se šapatom imena nekolicine poznatijih djevojaka, na koje se od prilike moglo posumnjati.{S} A |
| <quote> <l>Kiša pala rosulja,</l> <l>Na djevojci košulja...</l> </quote> <pb n="60" /> <p>— Šta |
| š li da je isprošena?</p> <p>— Ko prije djevojci, onoga i djevojka.</p> <p>Iguman u nedoumici p |
| .{S} Ispravi se.</p> <p>— A kako je ime djevojci?</p> <p>— Mara.</p> <p>— Znam je...</p> <p>Sna |
| ila voda i lagano kapala za vrat jednoj djevojci, koja se sa obnaženim rukama sve do ramena, pr |
| za nogom, krenu dalje.</p> <p>— A plaha djevojka! — reče poluglasno, razmišljajući. — Snaga jed |
| prćena prepuna torba...{S} Zdrava, jaka djevojka.{S} Zategnuta, tanka košulja, kroz koju se pro |
| na?</p> <p>— Ko prije djevojci, onoga i djevojka.</p> <p>Iguman u nedoumici poče se osvrtati i |
| Ona se zdogovara sa Igumanom, — izbaci djevojka jače i poče rastresati haljinu. — Zato je i zo |
| se zasmija i on.</p> <p>— A taka bi mi djevojka trebala! — izbaci obješenjački i brzo je štipn |
| eš i ti doći na vodu, — veselo odgovori djevojka.</p> <p>— Mati? — zapita Jevrem začuđeno. — Za |
| Nosim ručak radinima, — mirno odgovori djevojka ne dižući očiju.</p> <p>— Zar ima ovdje vaših |
| ne znam te! — nekako prezrivo odgovori djevojka, ustupajući ispred njega.{S} I opaziv, kako dr |
| em začuđeno i zastade na mjestu.</p> <p>Djevojka mu se približivaše.{S} Nosila je u rukama dva |
| atiti i da ne zna za tvoje razgovore sa djevojkama.{S} Zato joj i poručio materi da je ne pušta |
| e u ćeliju.</p> <p>Ugledav Jevrema među djevojkama, sa tri mu prsta dobaci poljubac.</p> <p>— A |
| iz nje, — i to kada ih niko ne sluša; — djevojke bi crvenile i bježale daleko, čim bi se spomen |
| cama na njega. — Kaluđer, koji presreta djevojke po putu i koji im poklanja ogledala!</p> <p>— |
| i je kogod pohvalio.</p> <p>„Nema bolje djevojke od Janje“, govorio sam katkada, pažljivo ga po |
| istom opazi kako se približuju nekolike djevojke.{S} Uhvativši se za ruke i oslanjajući se jedn |
| kla, osvrnuv se. — Nijesu ovdje jeftine djevojke!</p> <p>Jevrem se pridiže.{S} Slomljen, umoran |
| i taj red narušava...{S} I samo radi te djevojke mogu te izbaciti iz manastira...</p> <p>Iznena |
| pijeni momci, cičale prignječene žene i djevojke, plakala djeca.{S} Sve vrelo, komešalo se, šum |
| e je malo prije igralo kolo.{S} Momci i djevojke oznojeni, zadihani, hladeći se širokim maramam |
| on se i opet vrati obali.{S} I Jevrem i djevojke za njim. </p> <pb n="103" /> <p>— A ti došao z |
| šao pomajku, nego upravo radi nje, radi djevojke iz vinograda...{S} Od onoga dana, otkako su se |
| ar, imao pameti ni onda, kad si napadao djevojke u vinogradima, a?...</p> <p>Jevremu poklecnuše |
| o se vjenčava za manastir ne trebaju mu djevojke.</p> <p>Pogleda je, — pa se zasmija i on.</p> |
| sa!</p> <p>— A ti si puna vatre!</p> <p>Djevojke ga počeše tapšati po ramenu, sokoliti ga.</p> |
| amo sam se malo našalio s tobom.</p> <p>Djevojke proviriše kroz šiblje i lagano se počeše izvla |
| A šta tu radiš, sine zločestivi?</p> <p>Djevojke vrisnuše.{S} Rukama pokrivajući gola prsa potr |
| ...</p> <p>Sjeti se i svog razgovora sa djevojkom iz vinograda i prijetnje Igumanove.</p> <p>— |
| <p>— Ali zaboga kako ću pričati kad sa djevojkom nijesam nego dva puta govorio? — poče se prav |
| m, u varoši, počeo pristajati za drugom djevojkom, razbolio sam se i jedva ostao u životu...{S} |
| razilaziti, rastao se Jevrem sa svojom djevojkom iz vinograda.{S} Sad joj znao i ime.{S} Mara |
| ili poškakljao...{S} Poznade među njima djevojku iz vinograda.{S} Onako zdrava, jedra, čista i |
| venim pojasom snažno je pritegao uza se djevojku, koja mu jahala za leđima, na terkiji.{S} Neur |
| a pričam za uzrok i da uzalud spominjem djevojku?</p> <p>Janjićije odiže ruku i svečano, kao bl |
| čnim kriškama naranče svoju silnu, jaku djevojku iz vinograda.</p> <p>Jedno beskrajno dugačko i |
| joj za oble, pune kukove i, zategnuvši, dobija boju mesa; čitav struk ispod jeleka izgleda kao |
| gurao ga u njedra, nosio.{S} Sjutradan dobijao sam već od njega, kao uzdarje, sira, mlijeka, k |
| io se na imuće, pa hoće da mu ga bratić dobije...{S} Sve svoje što ima on će ostaviti manastiru |
| napomenuo, kako svi kaluđeri zajedno ne dobiju ni izbliza toliko poklona koliko sam Prokopije.{ |
| enički prevrnu očima i sav se skupi.{S} Dodija mu toliko pričanje, zamori ga...</p> <p>— Hoće l |
| ad s njime, kuda bi?</p> <p>— I meni su dodijah svakakvi razgovori, — izbaci Janjićije zabrinut |
| e, za inad...{S} Na tursku silu, čim mi dodijala, udario sam: prihvatio za pušku, otišao u goru |
| kao da ga neko i škaklji i miluje...{S} Dodijalo mu ležati, a ne može da se nakani i da ustan; |
| uo Janjićije kao orlušina, pa kao da ne dodiruje zemlju.{S} Samo što huče i razmahuje nožem!... |
| etlio zlatasti plamen voštanice, što je dogorijevala na stolu, mučenički zavapi:</p> <p>— Ubi n |
| oka pogledaše jedan u drugoga kao da se dogovaraju.{S} Niko ništa ne odgovori.</p> <p>— Našao s |
| ponosni vojskovođa, nekako pobjedonosno dojaha na svome magarcu koji je veselo skakutao.{S} Sja |
| a i zagrijavajući je na usalim isušenim dojkama, miluje, miluje...</p> <p>Dakle tu je Janja!... |
| ce uturi mu među svoje bujne, razbrekle dojke.{S} Proplaka.</p> <p>— Šta je?... Šta je? — brekn |
| S} Dolikuje li to njemu?...{S} Po duši: dolikuje li?</p> <p>Jevrem, u zabuni, promuca nešto nej |
| on uzima dijete i da ga njeguje?...{S} Dolikuje li to njemu?...{S} Po duši: dolikuje li?</p> < |
| jeličastu i otvorenoljubičastu boju.{S} Dolje pokraj kapije šušketala je česm; negdje u kupini |
| znad gajeva i livada i tiho su zamirali dolje nad rijekom, u mladim vrbama i topolama, iznemogl |
| p> <p>— Što ste imali najgore, meni ste donijeli, — osiječe oštro, mrgodeći se i gledajući neku |
| ladovini.{S} Zasjeli po ćilimima što ih donijeli sa sobom i, udarajući uz tambure i popijevajuć |
| redadu?...{S} Ali zar su znali da će ga donijeti ovako brzo, nenadno?...{S} Melentijeva bolest |
| ...{S} Dobro je, kad su i ovoliko mogli donijeti.</p> <p>— Igumane!...{S} Naredi da mi se dones |
| — zašišta Melentije uzdišući, a blijeda donja usna trza se, a pramen brade ispod nje kostreši s |
| brade i nakostrešenih brkova.{S} Debela donja usna crvenila se ispod njih kao makov cvijet, ned |
| hnuvši rukama, zbaci sa sebe i gornju i donju mantiju.{S} Kamilavku odgurnu nogom pod obližnji |
| i ćeš samo i pričati, — upade Jevrem, — Dosjećam se.</p> <p>Melentije potvrdi glavom.</p> <p>— |
| uzdahnu.</p> <p>— Uzet ćemo Jevrema, — dosjeti se on sažalivši se i zadovoljno pogladi bradu. |
| većim praznicima, nikako se nije mogao dosjetiti: zašto ga jutros razbudiše?....{S} Nije li Ig |
| na! — uzviknu Vaso razdraženo, jedva se dosjetivši i napipavši rep. — Ona se zaklela da će me o |
| tao je po avliji uozbiljen, uspravljen, dostojanstven, opirući se o štap koga je držao odmaknut |
| sa Janjićije uspravljajući se na konju, dostojanstveno kao vlastelin kakav. — Ja ću se sa Iguma |
| i, čim si odmah priznao, — reče mirno i dostojanstveno, tonom moćnoga zaštitnika. — Ostat ćeš o |
| kva bi nevolja mogla i njega ovako rano dotjerati?...</p> <p>Zijevajući i prstima raščešljavaju |
| ca.{S} Kad priložnici sa sela nisu bili dovoljno pažljivi i darežljivi, slao je Nikolu kao neko |
| vak čuje.{S} Milica, kojoj bi i to bilo dovoljno pa da se digne protiv njega, imala je još neka |
| quote> <p>— Nipošto!...{S} Ne!...{S} Ne dozvoljavam! — prošišta Iguman trčeći prema Prokopiju i |
| ši da se na nekome iskali, osveti. — Ne dozvoljavam!</p> <p>I, nezadovoljan što mu protivurječe |
| snoga Melentija.{S} Nikome drugome nije dozvoljavao ni da se upleće niti da njeguje „pasjega si |
| , podvlačeći svaku riječ.</p> <p>— Nije dozvoljeno.</p> <p>— Turci da mi zabrane?</p> <p>— Ni k |
| Slatko li će se ručati danas! — izbaci driješeći torbu i vadeći oveliku bocu sa rakijom. — Sva |
| od drugoga, glava oteščala.{S} Hvata ga drijem a ne spava mu s; oči se same sklapaju, a guštero |
| ledavši bolje zagledah, kako ispod onih dronjaka viri mala, mršava ruka, koju je Stanija prinij |
| koga ne razbude.{S} Luda Ilinka, u hrpi dronjaka, lutala je naokolo, njijala dijete na rukama p |
| da htjede ciknuti.{S} U isti mah između dronjaka izviri blijeda, obvehla glava. Čudno zasvijetl |
| enu staricu, kako se nadnijela nad hrpu dronjaka i steže, drži nešto.{S} Poznadoh Staniju.{S} P |
| rogovori.{S} Uzalud.{S} Mjesto odgovora dronjci su se tresli sve jače i mršava ruka sve grčevit |
| još ružnija“, kao da iznenada zaplakaše dronjci. „Nemoj“...</p> <p>Nijesam dugo sjedio.{S} Poče |
| a, Janjo?“...</p> <p>„Hvala“, zašuštaše dronjci zadovoljno, tresući se. </p> <pb n="21" /> <p>„ |
| tegli iz sve snage...{S} Obučen u same dronjke...{S} Iskajišani, istruli ostaci kaluđerske man |
| išli skromno, pokunjeno, prikupljajući dronjke oko sebe i prikrivajući golotinju; neki glasno |
| žio ruku, glava se bržebolje sakri među dronjke.{S} Tanka, djetinja ruka, kao sasušena trska, d |
| još jednako vikalo, svađalo, radilo, na drugoj se komšije već sprijateljile.{S} Počeli razgovar |
| pa prepirući se: čija je svojina.{S} Na drugoj strani gologlav brkajlija psuje i pita: ko mu je |
| beći se po nekoliko puta, laskaju jedna drugoj, hvale se uzajamno i kude sve ostale koje se tu |
| ao, pa smjerno pristupao čas jednoj čas drugoj grupi.{S} Klanjao se svakome, pitao se za zdravl |
| ci drži otrgnut vlat nezrelog žita, a u drugoj omanju knjigu, kojoj su debele korice odavno izg |
| dasku.{S} Kanat se lagano odškrinu.{S} Dugoljasta Jevremova <pb n="99" /> glava, raščerupana i |
| sa rukovetima ružmarina za pojasom, sa dunjama i narančama u rukama, sa pretrpanim torbama o r |
| li su stvar po stvar: ogledalo, nožice, duvankutije, novčanike, ne dopuštajući nikome da sam ne |
| koja mu široku lijevu obrvu dijelila na dvije polovine i zbog koje mu lice i u ljutini uvijek i |
| em.{S} Ali on će najmanje za godinu, za dvije, ubrzati smrt moju.</p> <p>— Ubrzat će i našu, ku |
| grnutim nogavicama do koljena, zagazile dvije plahe jaranice u rijeku.{S} Ogledajući se u vodi, |
| rastopi crne misli...</p> <p>— Uzmi ti dvije tri oke vina, udari malo uz tamburu i zapjevaj, p |
| a blistale i odsijevale prema suncu kao dvije duge suze.{S} Izgledalo je kao da je i sam predst |
| oj, kao dva blijeda plamena svjetlucaju dvije oštre bajonete sa žandarskih pušaka.{S} Između nj |
| rukom prihvatio za četvrtu. — Popi čašu-dvije...{S} Bit će ti lakše!</p> <p>— Neka... </p> <pb |
| na gomila rublja izdizala pred njim.{S} Dvoje odrpane djece morali su u dva u tri puta da ga od |
| mu perčin na tjemenu bio razdijeljen na dvoje i premazan čistim maslom; na obrazu mu se crvenil |
| i, pod nogama materi, valjaju se ostalo dvoje-troje djece.</p> <p>Po komšijskoj avliji čeprkaju |
| išta smetati ne će niti konkurisati.{S} Dvojica hamala dijele zaradu.{S} Već su četiri puta nas |
| čude li se?...{S} Spustiše priloge još dvojica-trojica, dok se ostali sa predstojnikom na čelu |
| čak.</p> <p>Svaki put prepirali se njih dvojica.{S} Stanu jedan prema drugome naduveni, naroguš |
| revezivali konopce.{S} Na jednoj strani dvojica gotovo da se pobiju oko parčeta konopa prepiruć |
| li jednog Srbina, on se starao da ubije dvojicu njihovih; jesu li zapalili jednu našu kuću, pal |
| ušeno i, uvlačeći glavu među ramena, bržebolje poklopi usta šakama. — Hihihi...</p> <p>— Pogodi |
| ! — prošapta Jevrem nekako uplašeno, bržebolje kleknuvši na oba koljena.{S} Smireno skrsti i ru |
| e...</p> <p>Dakle tu je Janja!...{S} Bržebolje pristupim bliže i odigavši ruže gotovo do očiju, |
| i sam osjeti, kako je pretjerao.{S} Bržebolje sastavi ruke na prsima i prekloni glavu.</p> <p> |
| ena srebra bjelasale prema suncu.{S} Bržebolje prekide razgovor i dobacivši uzgred:</p> <p>— 0 |
| h s ručkom! — glasno se prisjeti, pa bržebolje zabaci torbu na rame, popravi okrugu, uze i praz |
| am se sageo i opružio ruku, glava se bržebolje sakri među dronjke.{S} Tanka, djetinja ruka, kao |
| ...{S} Generala?</p> <p>Janjićije se bržebolje ispravi.{S} Prekrstivši noge sjede na krevetu.</ |
| ši se od njega niti pobježe...{S} On bržebolje ustuknu, povrati se.{S} Osvrćući se uzvjereno ok |
| ih opazi i obavijesti Igumana.{S} On bržebolje prihvati štap iz prikrajka, ostavi ćeliju i ubrz |
| čelu:</p> <p>— Da nije kumče?</p> <p>Bržebolje se izvuče, prokrade iz ćelije.{S} Strča do kapij |
| spodnje da treba rano raniti?</p> <p>Bržebolje kleknu na koljena i raširi ruke prema nebu.{S} K |
| l potočić proteče mrginjom, da napoji ožednjelu zemlju. </p> <pb n="30" /> <p>Torba se spuze sa |
| asu na leđa, udarajući iz sve snage. — Čekaj!...</p> <p>— Kuku!...{S} Zakasnih s ručkom! — glas |
| bio, sve tegobe, koje te u ovom životu čekaju? — zapita Prokopije, hvatajući ga sa dva od duhan |
| sami, bez čopora, boje se da i smrt dočekaju bez desetine djece, <pb n="108" /> rođaka, prijat |
| .{S} Vi da sjednete za trpezu sa jednom ekselencijom?...{S} Zar vam nije dosta, što ćete stajat |
| potvore prionule za dobra čovjeka, — dočekuje Milica vatrenije, upotrebljujući sva sredstva, da |
| ogovarao o djetetu.{S} Jednoga jutra, očekujući Milicu, da se sa malim vrati iz sela, sjedjeli |
| neka, čudna, neobična šala.{S} I, kao očekujući da će se, svakoga časa, Janjićije povratiti pos |
| u pomamo okrećući se kaluđerima i kao očekujući odgovor od njih. — Šta je on?...{S} Ko mi je on |
| m odista ožednio.</p> <p>Mala, tijesna ćelija Janjićijeva brzo se napuni.{S} U vrhu, pokraj pro |
| rče, u kome se ogledala čitava tijesna ćelija sa voštanicom na starome stolu i sa nejasnim silu |
| prema crkvi i išli, zbijali se ispred ćelija.{S} Neki su u malim, četvrtastim krošnjicama, po |
| tlepage"> <p>SVETOZAR ĆOROVIĆ</p> <p>U ĆELIJAMA</p> <p>ZAGREB 1919.</p> <p>IZDANJE „MATICE HRVA |
| glo ispravi i raširivši ruke okrenu se ćelijama. </p> <pb n="109" /> <p>— Blago tebi, oče Melen |
| d> <p>Dugo je Iguman tražio Jevrema po ćelijama i po avliji, pitajući svakoga za njega, raspitu |
| jim...</p> <p>Čim je zatvorio vrata od ćelije, uze sa čavla stari epitrahilj, koji je mirisao n |
| je ispred ponoći iziđe Iguman iz svoje ćelije.{S} Lagano, starajući se da ga niko ne čuje i ne |
| o zna zašto, — istjerao noćas iz svoje ćelije.{S} On se sad starao, da oni i povjeruju u to što |
| stiru...</p> <p>Došavši do Janjićijeve ćelije, kao da začu razgovor neki.{S} Uljeze.{S} I odmah |
| i se, polupijan, izvuče iz Janjićijeve ćelije...</p> <p>— Hajde i kaži ocu Igumanu, da ga traži |
| <p>Ustavši ranije, Jevrem se izvuče iz ćelije polako, oprezno, starajući se da ne probudi Janji |
| umana.{S} Nikako nije htio da izađe iz ćelije.{S} Niti je izlazio ni koga puštao sebi.{S} Kad b |
| vši na vrata, tiskajući se, iziđoše iz ćelije.</p> <p>Iguman, obučen u novu mantiju sa postavom |
| rukama...</p> <p>Jevrem brzo ispade iz ćelije.{S} Pođe na avliju.{S} Uzbuđen, uznemiren prošeta |
| p> <p>Bržebolje se izvuče, prokrade iz ćelije.{S} Strča do kapije i, podignuvši erezu, otvori j |
| oji je rakiju nerado pio, izvuče se iz ćelije.{S} Izađe na avliju Opazi ludu Ilinku kako obilaz |
| uman, izmičući između njih, bježeći iz ćelije, a suze mu još neprestano cure i kaplju na široku |
| i primijetio kaluđere kad su izašli iz ćelije.{S} Držeći ruke na <pb n="56" /> ustima i čuvajuć |
| , napio malo.{S} Nikako i ne izlazi iz ćelije.</p> <p>— Zovite ga!</p> <p>— Jutros sam ga zvao, |
| zamumla Janjićije.{S} Bješe izišao iz ćelije i pripalivši lulu, rashlađivao rakiju u vodi. — P |
| njićijev, — koji je maloprije došao iz ćelije zaključav maloga u njoj, — i neskladno, piskutlji |
| tiv se iz varoši, ranije se izvukao iz ćelije i pomiješao se među svijet.{S} Išao kroz gomile g |
| šapnu tiho. — Probudio se...</p> <p>Iz ćelije, nenadno, odjeknu pjesma Prokopijeva:</p> <quote> |
| jetku oprostiti goleme bijede pristupi ćeliji i poče osluhivati.</p> <p>— Ništa se ne čuje, — p |
| na avliji.{S} Iguman, sjedeći u svojoj ćeliji, naplaćivao je kirije za zemljište na kome su pod |
| imo običaj, ženska glava u kaluđerskoj ćeliji.{S} Ali ko je smio oca Janjićija prekoriti, kad g |
| Ko je?</p> <p>Pođe prema Janjićijevoj ćeliji i opet zastade.{S} Treba li da mu sad ispriča čit |
| amena, gotovo trčao prema Janjićijevoj ćeliji. — Ako on ne će rakije mi, bogme, hoćemo...{S} Ja |
| a traka jedna, pojuri prema Igumanovoj ćeliji.</p> <p>— Otvarajte! — zapovjednički viknu Prokop |
| ukave.{S} Još prije nego se i primakao ćeliji, nekako i pjevajući i prijeteći zapita:</p> <p>— |
| mirno poče trčkarati <pb n="115" /> po ćeliji. — Nož mi dajte!...{S} Da zakoljem pasjeg sina!</ |
| e odgovori.{S} Prošeta dva tri puta po ćeliji sa skrštenim rukama ispod epitrahilja.{S} Nešto g |
| sa malim vrati iz sela, sjedjeli su u ćeliji, jedan prema drugome i pušeći razmišljali: šta bi |
| svijetlilo se.</p> <p>— A šta ćeš tu u ćeliji? — osorno zapita Janjićije, gledajući je s nepovj |
| > <p>Pošto se smrklo podiže se i krenu ćeliji oca Melentija...{S} Kroz avliju se vrzala tri čet |
| ndakom i zagleda je.{S} Pa istrča pred ćeliju, napuni i opali.{S} Brzo se povrati i, ne govoreć |
| za sna, skoči sa kreveta i istrča pred ćeliju.{S} Još prije dva dana prelistavao je kalendar i |
| o i uzev ga za rame lagano izgura pred ćeliju. — Smisli...</p> <p>Izišav u hodnik Jevrem se pop |
| lje prihvati štap iz prikrajka, ostavi ćeliju i ubrzanim korakom, gurajući polupijane seljake s |
| uživam, a on me zakopa u mrtvu kuću, u ćeliju, zemlja mu kosti izmetala!</p> <p>I buljubaša odb |
| o strahujući da ga ne opaze, provuče u ćeliju.{S} Zastade pokraj vrata.</p> <p>Pogleda.</p> <p> |
| na žena, šapatom zamoli da je povede u ćeliju.</p> <p>Sva je bila umotana u širok, šaren pokriv |
| >I gurajući Vasu pred sobom sakri se u ćeliju pokojnog oca Melentija.{S} Ona bila najbliža Igum |
| eži čak u Ameriku.</p> <p>Zatvori se u ćeliju i odluči, da za nekolika dana nikuda ne izlazi... |
| ali su u dva u tri puta da ga odnose u ćeliju.</p> <p>Ugledav Jevrema među djevojkama, sa tri m |
| i teferič jedan!...</p> <p>Povede ih u ćeliju i razmjesti oko stola.{S} Maru, koja se neprestan |
| — otegnuto izbaci kroz zube ulazeći u ćeliju.{S} Baš jedra cura, žalostan ti sam za njom!...</ |
| nuvši rukom đipi poput zeca i uskoči u ćeliju.{S} Posrćući i teturajući zatvori vrata.{S} Janji |
| a ide za njim.</p> <p>Čim su uljegli u ćeliju, Iguman zaključa vrata.{S} Sjede na stolicu, nala |
| alnice čim ga zbunjeni Vaso propusti u ćeliju. — Sluuga poniizan!</p> <p>— Dobar dan, dobar dan |
| ešne pred Gospodom.</p> <p>— Hajdemo u ćeliju oca Janjićija — pozva ga Vaso, laskajući i prolaz |
| {S} Prekrsti i Melentija i ode u svoju ćeliju.</p> <p>Melentije, koji se, gotovo uvijek, pričin |
| se Anica prevari i dođe u Janjićijevu ćeliju.{S} Krivo, doduše, bijaše Igumanu i ljutio se što |
| <p>Okrenuvši se, svrati u Melentijevu ćeliju. </p> <pb n="85" /> <p>— Njega ćemo i tako naskor |
| rihvatiše na ruke i ponesoše u njegovu ćeliju.</p> </div> <div type="chapter" xml:id="SRP19192_ |
| so, pogledajući ispod oka na Igumanovu ćeliju da vidi: sluša li ga? — Blago njemu i njegovoj du |
| k ni za vladičinu, kamoli za igumanovu ćeliju.{S} Komšiluka nijesam imao.{S} Samo, na nekih ped |
| ori muklo i pristupi bliže.{S} Luda ga želja obuze da je prihvati malo, da stisne za čvrstu, ob |
| lučio da kupi i da joj odnese... Čudna želja povukla ga da je opet vidi.{S} Da se razgovori s n |
| pomoći nešto, učiniti?{S} A neodoljiva želja vuče ga, da ipak ispriča, kaže...{S} Da on prvi bu |
| nicu i osmjehnu se.{S} Neka neodoljiva želja povuče ga da je, iz potaje, utrne i da zgazi one M |
| Ni-po-što, oče Igumane!...{S} Moja je želja i moja je zapovijest da ga odmah uklonite!...“</p> |
| e, i za vaše dobrostivo srce, ta mi se želja učetverostručila...{S} Savila mi se oko srca, pa j |
| asto okosi:</p> <p>— Psetetu se baca a čeljadi se daje...</p> <p>— A ti ne daj...{S} Ne treba m |
| im vrišteći, uzvikujući, prepirući se. Željan da i sam okuša sreću, Jevrem se poče žurno otpasi |
| {S} Ne možeš je skuditi“, opet bih ja, željan da ga navedem na opširniji razgovor o njoj. „Ništ |
| da i ništa drugo.</p> <p>I, kako bješe željan društva i razgovora, nalakti se na jastuk i reče |
| io oči i poluglasno mumlajući čita evanđelje, dok Vaso, iz prikrajka, gologlav, skrušen, držeći |
| loni se.{S} Prekrstivši se cjeliva evanđelje.</p> <p>Nešto kao da ga, ne zna ni sam kako, steže |
| ukama, prekrštenim na prsima, drži evanđelje, staro i izlomljeno, i krupne žute brojanice koje |
| samo mi u oči gleda.{S} Kao da pogađa želje prije nego ih spomenem.{S} Nema, čini se, zapovije |
| !...“</p> <p>— Ne slušam ja ni njegove želje ni njegove zapovijedi, — osorno odgovori Janjićije |
| o, poče gledati oko sebe.{S} Kao da je željela pobjeći, izmaknuti nekuda.</p> <p>— Vaso!...{S} |
| Evo... došao sam...{S} Jesi li me se zaželjela, Janjo?“...</p> <p>„Hvala“, zašuštaše dronjci za |
| ju.{S} Sad su bili pažljiviji.{S} Nisu željeli da im kirija i do godine poskoči.</p> <p>A Jevre |
| dravicu.{S} Opremio je bio glasnike na željezničku stanicu, da ga ranije obavijeste o dolasku, |
| i, — reče odlučno. — Oni su već otišli željeznicom...</p> <p>— Štaaa? — ljutito šiknu Janjićije |
| ostati, — opet se umiješa Prokopije, u želji da makar kako ostane pobjedilac i da ga bar Jevrem |
| sam odmah opazio, — potvrdi Jevrem, u želji da mu se što bolje dodvori.</p> <p>Iguman, vrebaju |
| ozi!...{S} Nemoj da ode na onaj svijet željna“...</p> <p>Snažno me stište za ruku i povuče sebi |
| ac Prokopije pažljivo pričvrstio udicu željne da mu rasplaše ribe...{S} Prokopije je sjedio u s |
| emala.{S} I sobu svoju zatjecao sam uređeniju.{S} Prašina svuda počišćena, stolovi i stolice is |
| ježe prostitisja jemu vsjakomu pregrješeniju, volnomu že i nevolnomu...</foreign></p> <p>Pa se |
| jstva naviknuo na bezazlene šale i šegačenja s drugim, odmah se odluči da se zaigra malo, da na |
| lažem...{S} Kad sam, od straha i priviđenja htio pobjeći iz sela, sakriti se, — propljuvao sam |
| no, kao pomaman, i poče drhtati od uzbuđenja.{S} Svileni jorgan okliznu se niz postelju i gola, |
| jubac.</p> <p>— Ašikuješ? — zapita obješenjački.</p> <p>— Ašikujem, — veselo odgovori Jevrem di |
| a bi mi djevojka trebala! — izbaci obješenjački i brzo je štipnu za podvoljak. — I kaluđeri tak |
| u i doći će u ad vječni za teška sagrješenja protiv osme zapovijedi moje“... „A poznaješ li oca |
| o toplog mirisa, koji ga dovodio u iskušenje. — Zbog toga danas ni mrve okusiti ne ću sa trpeze |
| — A kad je porasla on joj našao i mladoženju, nekakva svoga bratića...{S} Polakomio se na imuće |
| je gledao unaokolo po prljavoj, zanečišćenoj avliji i kao tražio nešto... Čitave hrpe kora od n |
| tisnutom šakom udarao po vlažnoj, zgnječenoj travi i kao svađajući se s nekim, šištao, gunđao, |
| razmahujući rukama, a iza njih po nakvašenoj zemlji otezala se i rasla čitava brazda od iskrivl |
| vi sunčani i plivajući, klizeći po nekošenoj travi, sakrivali se u nju.</p> <p>— Bilo je to pri |
| i carsku trpezu začiniti.</p> <p>Po svršenoj leturđiji i Prokopije se umiješa u svjetinu.{S} Na |
| uče.{S} Jedna svinja leži u gotovo sasušenoj lokvi kraj plota i grokće.{S} Za plot privezana mr |
| to ne opazi, — kako ga ne bi prozvali ženskinjom, — te se češće i obrecivao i tobože korio je. |
| jeteći i glavom i stisnutim šakama... — Epitimiju ću...{S} Kaznu...{S} Bogohulnici!...</p> <p>I |
| sada...{S} Smetenjaci!</p> <p>I smotan epitrahij bacivši Vasi na glavu grunu:</p> <p>— A kamo |
| dobaci Prokopije, koji je, prebacivši i epitrahilj i odeždu preko ramena, gotovo trčao prema Ja |
| rio vrata od ćelije, uze sa čavla stari epitrahilj, koji je mirisao na tamjan, i rastopljen vos |
| oz voštanice providi se i svijetli novi epitrahilj Prokopijev <pb n="107" /> crni se bujna brad |
| čke obraze.{S} Napošljetku sakri lice u epitrahilj, umota glavu njime.</p> <p>— Grješnica sam t |
| uta po ćeliji sa skrštenim rukama ispod epitrahilja.{S} Nešto ga kopkalo da zapita, da sazna od |
| , pade na koljena.{S} Prihvativ za kraj epitrahilja poljubi ga i pritisnu na čelo.</p> <p>— Bra |
| v umotan u svoju suru mantiju, sa crnim epitrahiljem niz prsa, sa crnom kamilavkom na glavi.{S} |
| !...{S} I sad da se priča Janjićiju pod epitrahiljom i časnim krstom, o djetetu!{S} Ko da se Ja |
| oje djece.</p> <p>Po komšijskoj avliji čeprkaju kokoši.{S} Oveća kvočka, u strani, pod prašnjav |
| je vidio, kako otac Prokopije nevješto šeprtlji, neprestano pogleda u svod crkveni i desnu ruku |
| p> <p>— Pusti je, oče, molim ti se, — ušeprtlji Jovo pričinjujući se da, kao muška glava, ne vo |
| laka.{S} Jevrem kao da se prepade, pa ušeprtlji...{S} Brzo ga poče pružati Igumanu i nuditi, Ig |
| čitava uzbuna.{S} Vaso se prepade, pa ušeprtlji.{S} Drhćućim rukama prihvati za konope. Čim pov |
| neko kao ispod zemlje. — Hoće da nas oćeraju...</p> <p>Janjićije nestrpljivo zatrese dizginima |
| rbama na leđima.{S} Razgovarali se o jučeranjem danu, hvalisali.{S} Opazivši Jevrema svi zaćuta |
| to će, mimo običaj, ženska glava u kaluđerskoj ćeliji.{S} Ali ko je smio oca Janjićija prekorit |
| li za kike.{S} Najsvesrdnije se tuku i čerupaju radi njegova poklona.</p> <p>Primičući se rijec |
| usne spusti mu na čelo.{S} Isprekidano čestitajući progovori:</p> <p>— Blago tebi kad ćeš ostav |
| ije meko, tješeći ga i tobože iskreno učestvujući u golemoj tuzi njegovoj. — Ako se brineš zbog |
| niti Igumana, — odlučno okresa Jevrem, šetajući i razmišljajući ispod prozora, sa pelenama na r |
| isli, — dodade življe, — nekoliko puta šetajući, dolazila mi luda misao...{S} Kao ja umro i sar |
| ja i oca Melentija, kako se vraćaju sa šetnje.{S} Oba u starim, iznošenim haljinama, koje se si |
| se tresli sve jače i mršava ruka sve grčevitije stezala ruže.{S} Kad krenuh, Stanija se pruži p |
| ka, neka...{S} Nek se zna za red! — oduševljeno vrisnu Iguman i zatapša rukama...</p> <p>Jevrem |
| akogod vi odredite, — dočeka Jevrem oduševljeno pa opet pritrča da mu poljubi mantiju. — I na s |
| jljubaznije, — izbaci Jevrem nekako oduševljeno, a trepavice mu uznemireno zatrepetaše. — Još d |
| Da častim čime god hoćete! — viknu oduševljeno i sve ih povuče za sobom. — Alve, limunade, šeć |
| jedno drugome.</p> <p>— Kršna je, nema fajde! — otegnuto izbaci kroz zube ulazeći u ćeliju.{S} |
| unovni, raščupani momci psujući upališe fenjere, svijeće, cjepanice luča.{S} Neki dohvatiše i m |
| ući pute, igrajući se sa svijećama i sa fenjerima.{S} I ova čudna bakljada, kakva se još nikad |
| pidžik s protivne strane prođe u čuveni gaj manastirski.</p> <p>Obrastao mladom, potkresanom hr |
| b n="94" /> čak i crkvu.{S} Otišao je u gaj, medju varošane i združio se, sprijateljio s njima. |
| Napošljetku ga nadje kod poljane, ispod gaja, pod drvetom nekakvim.{S} Sklonivši se u hladovinu |
| a se to desilo?</p> <p>Kod manastirskog gaja, na ravnoj, crvenoj poljani, opazi gomilu ljudi, z |
| pali se kroz bjeličastu sumaglicu iznad gajeva i livada i tiho su zamirali dolje nad rijekom, u |
| ut opojavali i saranjivali Melentija, u gaju pod mladim borovima, kuda je najčešće hodio, Nikol |
| sebe i zabrinuto zastajući kod mjesta, gdje je juče častio Maru. — Kako je neobično bez nje!</ |
| — šapnu predstojnik došavši do mjesta, gdje je malo prije igralo kolo.{S} Momci i djevojke ozn |
| skrham i posrnem međ ove puste grobove, gdje se toliki srušili tek pod bremenom godina?...{S} D |
| Uze ga ispod ruke i povede među borove, gdje se, kroz bokorasto granje, koje je mirisalo na mla |
| ga ljubaznije nego Igumana.{S} U kući, gdje bi svratio, dočekivali ga najponiznije, klanjajući |
| ama o kukove, uputi se guravoj trešnji, gdje je u hladu počivao Jevrem.</p> <p>— Slatko li će s |
| li da vas prokune i gurne u ad vječni, gdje će vam đavoli ognjenim grabljama meso čerupati?... |
| jivim upadicama.</p> <p>— A, molim Vas, gdje je velečasni gospodin Iguman? — zapita iza leđa si |
| je potkupljajući mantiju i obzirući se: gdje će sjesti... — Mogu se i ja napiti.</p> <p>— Zar n |
| krsti i ruke na prsima. — Iguman!...{S} Gdje je?...</p> <p>Malen, pogrbljen starčić, poklopljen |
| od Smiljane: kako je zgriješila?...{S} Gdje je to bilo?...{S} Kada?...{S} Je li on dolazio, na |
| </p> <p>— Ko mi je sakrio oružje?...{S} Gdje mi je oružje? — opet zagrmi Janjićije, prevrćući, |
| ala djece, zapita mekše:</p> <p>— A muž gdje ti je?...{S} Ovdje?</p> <p>Ona odmahnu rukom:</p> |
| ga. — Bog neka ti se smiluje!</p> <p>— Gdje ste zaboga? — iznenada povika Vaso klateći se na s |
| mašući repom brani se od muha.</p> <p>— Gdje li je njezina kuća? — šapatom zapita Jevrem obziru |
| ata i mirno pođe preko avlije.</p> <p>— Gdje mi je Jevrem? — zapita Vasu susrevši ga blizu koko |
| m, kao prisjetivši se, zapita brže: — A gdje sam stao?...</p> <p>Pa lijeno uzmahnu glavom i ope |
| se, doista, nijesi zaželio.</p> <p>— A gdje je ona? — zapita Jevrem živo i poče se osvrtati.{S |
| vu cičanju, bacao na pržinu.</p> <p>— A gdje je ona? — tiho zapita Jevrem nadnoseći ruku nad oč |
| ,</l> <l>Među se su govorili:</l> <l>„A gdje ćemo konačiti?“</l> </quote> <p>— Uh!{S} Uh! — cik |
| mi dao ogledalo, — ona pokaza na njedra gdje je zar čuvala ogledalo, — treba sad i da častiš... |
| } Imate li pameti imalo?...{S} Znate li gdje ste?</p> <p>- Zar ćemo i mi biti za trpezom? - zap |
| se naskoro okrenu i podje jednoj grupi gdje se momci nadskakivali...{S} Zbacivši sa sebe i kap |
| će...{S} Lukav je, lako će se opravdati gdje treba.</p> <p>— Misliš?</p> <p>— Sigurno.</p> <p>J |
| edoumici poče se osvrtati i kao tražiti gdje da sjedne.{S} Dođe do kreveta pa zastade.{S} Iskri |
| et ih zadrži.</p> <p>Primakoše se stolu gdje se kupili i zapisivali prilozi za manastir.{S} Zas |
| za noge.{S} Ispod cipele mu, na mjestu gdje je stao, izviruje prelomljeno pero kaloper; za nog |
| pogledajući bolje. — Da se nije sakrila gdjegođ?</p> <p>I, vješto podražavajući glasu Igumanovu |
| eljak, sa dugačkim mlatom preko ramena, gegajući se minu pored kapije.{S} Nosio je u ruci, na z |
| digoše lijeno, preko volje.{S} Lagano, gegajući se, odoše do mjesta i opet prihvatiše za motik |
| i slušao nije.{S} On je išao razvučeno, gegajući se, zastavši ponekad da novom maramom otare zn |
| manastiru, a bratić nek živi na ženinim glamnjama!</p> <p>Jevrem ga uhvati za ruku i silom zaus |
| Neka čuje.{S} Hoću da me čuje! — viknu glasnije da bi ga i na avliji čuli.</p> <p>— Kaznit će. |
| ..</p> <p>Prokopije, ražljućen, uzviknu glasnije:</p> <p>— <foreign xml:lang="cu-Latn">Milosti |
| ća plivaju, vijugaju se kao pijavice po glatkoj površini i gnjure, tonu, zaigravaju ispod nje.{ |
| spod ruke. — Bolestan si opet?</p> <p>— Gledaj ga... na putu... — jedva promuca Melentije i prs |
| Prekrivena svilenim prekrivačem... „Ne gledaj me“, veli, „ružna sam“...{S} A na prsima joj cvi |
| e, — nekako postiđeno izbaci buljubaša, gledajući ga ispod oka. — Ti bi me mogo u zubima ponije |
| omne, šćućurene pod slamnjim krovovima, gledaju ga, nalik na krmeljave oči, svojim nikad nečišć |
| tu u ćeliji? — osorno zapita Janjićije, gledajući je s nepovjerenjem. — No?</p> <p>— Da se ispo |
| ja te ptice, — suho odgovori Nikola i, gledajući na tendžere, u kojima se kuhalo jelo, uhvati |
| že, još pune rose, stiska ih na prsa i, gledajući preda se, ćuti.</p> <p>„Šta je, Petre?...{S} |
| !...</p> <p>Janjićije kao da se sažali, gledajući ga onako satrvena, poražena, slaba.{S} Dođe m |
| eš... — sam poče i pitati i odgovarati, gledajući joj u glavu. — Da potvoraš?...{S} Ne potvoraš |
| sada?</p> <p>— Jovo? — otegnu ona tiho, gledajući mu u leđa.</p> <p>— Đavo!</p> <p>— Dolazi kat |
| Stari umrijeti, — reče Janjićije meko, gledajući za njom i kao žaleći je. — Jadnica!...{S} Kao |
| {S} Kakvu? — otegnu Melentije rasijano, gledajući nekuda iznad sebe, u prepleteno granje.{S} Za |
| i tako urani? — zapita Prokopije oštro, gledajući ga iza rastvorene knjige. —... <foreign xml:l |
| e spusti na sto, pogledujući ispod oka: gledaju li ga i čude li se?...{S} Spustiše priloge još |
| li da joj ne razbude njezino dijete.{S} Gledajući ih razdragane i zadovoljne i Vaso se blesavo |
| ad ga susretnu, kad ga pozdrave, svi ga gledaju zlobno i kao da se podsmjehuju.{S} Svaki kao da |
| glasno odgovaraju drugovi i, prkosno ga gledajući, i sami zastanu malo da zarđalim strugačem sa |
| li je danas sve pusto! — tiho prošapta gledajući oko sebe i zabrinuto zastajući kod mjesta, gd |
| e dalje.{S} Pa se ponovo zaustavi i, ne gledajući mu u lice, tiho zapita Jevrema:</p> <p>— Je l |
| S} Stidljivo prikrivajući prsa rukama i gledajući u zemlju zamuca:</p> <p>— Bog vidi, oče, da.. |
| onijeli, — osiječe oštro, mrgodeći se i gledajući nekuda u stranu. — Sve mršavo, slabo...{S} St |
| je, — promuca poluglasno češkajući se i gledajući za njom...{S} I, zabacivši ruke na leđa, vrat |
| p> <p>— Kamo Iguman? — zapita dahćući i gledajući ga uzvjereno.</p> <p>— Kakav Iguman? — kao za |
| ti.{S} Zatim okrenu dlane prema suncu i gledajući kako se zarumeniše, kao da pogađaše: jesu li |
| bi nekolika dima neprestano, izazivački gledajući u Prokopija.{S} I zakašlja se.{S} U prsima mu |
| >— Jedanaest i po, — odgovori mu Jevrem gledajući na sat.</p> <p>— Jes’ vrijeme je...{S} Daj mi |
| — poče Iguman nekako sjetno, neprestano gledajući u naprašeni vrh od cipele, koja mu provirival |
| evrem silom se starajući da izgledu što gluplji. — Zar sam ja znao da će se napraviti tolika ga |
| išće sa grana koje im smetale na putu i gnječeći ga među prstima.{S} Sve je unaokolo bilo mirno |
| pile je oskvrnilo kuću Gospodnju!...{S} Gnjev i prokletstvo njegovo navuklo se nada nju ko obla |
| eneralu uz koljeno! — uzviknu Janjićije gnjevno udarajući se po koljenu.</p> <p>— Ne ćeš, — pro |
| amena, sve življe nastavljajući posao i gnjevno udarajući po jednom neposlušnom rukavu koji se |
| u se kao pijavice po glatkoj površini i gnjure, tonu, zaigravaju ispod nje.{S} Po sitnoj mrkaja |
| polagivati?</p> <p>Joka je bila krupna, gojazna seljanka, koju je čitavo selo <hi>ošecovalo</hi |
| oz selo i svakome prkosno gledao u oči; gojazna Joka dolazila je crkvi svakoga praznika i, kao |
| , šalio, tapšući čas jednu čas drugu po gojnim plećima i po ramenima.{S} Interesujući se zar za |
| ešeći ga i tobože iskreno učestvujući u golemoj tuzi njegovoj. — Ako se brineš zbog ručka, može |
| je.{S} Uzviknu od čuda...{S} Nu tvrdoj, goloj ledini, na oštroj zagorjeloj travi oprućio se Vas |
| ljajući dronjke oko sebe i prikrivajući golotinju; neki glasno čitali molitve, popijevali...{S} |
| m podiže svijeću, koja je još i na podu gorjela. — Zar tako valja?</p> <p>— Tako, — prezrivo od |
| oko razmahnuvši rukama, zbaci sa sebe i gornju i donju mantiju.{S} Kamilavku odgurnu nogom pod |
| ći zujahu zamoreno. — Zar ne znaš slovo Gospodnje da treba rano raniti?</p> <p>Bržebolje kleknu |
| m nekom zanosu, — e ćeš vidjeti carstvo Gospodnje...{S} I zapitat će te Gospod za hram svoj: „a |
| e dan i Nečastivi će pirovati kod hrama Gospodnjeg, — nekako svečano uzviknu Nikola, koji se do |
| > <p>— A šta se tamo dešava, kraj hrama Gospodnjeg?...{S} I bruka i sram vječni!...{S} Zli će d |
| ladni, a ni groša priložiti ne će hramu Gospodnjem...</p> <p>I, gunđajući odgega, odvuče se...{ |
| ijecajući ga pogledom. — Prolazi u hram Gospodnji i pomoli se Gospodu za nas grješne...{S} I ka |
| dnički:</p> <p>— Na koljena pred hramom Gospodnjim, nikogovići!...{S} Hoćete li da vas prokune |
| gladnog treba nahraniti po zapovijesti Gospodnjoj!</p> <p>Pa se ispravi i oštro pogleda po sel |
| va vaših...{S} Kopile je oskvrnilo kuću Gospodnju!...{S} Gnjev i prokletstvo njegovo navuklo se |
| vati najbližu snašu oko pojasa. — Plaha gospoja!</p> <p>Iguman se, zaista, častio u trapezariji |
| ično se ponosio time, — i koliko je god gostiju bilo, svakome je morao da očati njegovu porciju |
| ad vječni, gdje će vam đavoli ognjenim grabljama meso čerupati?...{S} Kako se ne stidite pred |
| api:</p> <p>— Graja!...{S} Graja!...{S} Graja!...{S} Okud im, sinovima zločestivim, tolika zvon |
| ši rukama zavapi:</p> <p>— Graja!...{S} Graja!...{S} Graja!...{S} Okud im, sinovima zločestivim |
| i začepivši uši rukama zavapi:</p> <p>— Graja!...{S} Graja!...{S} Graja!...{S} Okud im, sinovim |
| ljutito povika Iguman, koga je neobična graja ova odavno probudila.{S} Protežući se i zijevajuć |
| s, ali ko bi mogao i pomisliti da se ta graja digla upravo zbog oca Igumana?{S} Još kad se znal |
| li ako ja na silu ostanem, podići će se graja i svak će početi da spominje ime one cure, — odgo |
| obučeni, razdrljeni, bosi, sa neobičnom grajom i drekom nagrnuše na <pb n="68" /> kapiju.{S} I, |
| rpanim torbama o ramenu!{S} Pored njih, grajući skakutala djeca, umivena, sa očešljanom kosom, |
| Nipošto...{S} Uzbunit će se, dignut će graju, pa učiniti gore...</p> <p>— Neka!</p> <p>Pa stis |
| nastiru, pričini mu se kao da čuje neku graju.{S} U vazduhu, iznad glave mu, kao da se rastolij |
| ti...{S} Mnogi su, doduše, čuli nekakvu graju noćas, ali ko bi mogao i pomisliti da se ta graja |
| edajući nekuda iznad sebe, u prepleteno granje.{S} Zatim, kao prisjetivši se, zapita brže: — A |
| de među borove, gdje se, kroz bokorasto granje, koje je mirisalo na mladu smolu, lomili i drobi |
| še se šumarka, čije naprašeno polegnuto granje, kao pod teretom nekim, bješe se spustilo gotovo |
| ijemi.{S} Blesasto pogleda iznad sebe u granje, zdrpi mantiju i u jednom momačkom skoku, prelet |
| i noge.</p> <p>Sjede i Jevrem.</p> <p>U granju iznad njih, tresajući im prašinu na glavu, zalep |
| ?...</p> <p>— Oče, ne goni grješnicu! — grcajući promuca Smiljana i, savivši se u klupče, očajn |
| p> <p>Seljaci, odavna svikli na njegove grdnje i proklinjanja, ne saslušavši ga do kraja zapoma |
| Ja, ja...{S} Da se ne voli, ne bi se ni griješilo, — upade Janjićije jetko kao sveteći se. — Sv |
| </p> <p>— Kad se poturčim ne će mi biti grijeh, da zakoljem vlaškoga Igumana! — dobaci Janjićij |
| bati po zidu.</p> <p>— Pa ti se za svoj grijeh ne kaješ, pasja kćeri! — otegnu jače, pakosno i |
| čano, jačim uobljenijim glasom. — Zašto grijeh pred Bogom na svoju dušu tovarite?...{S} Svi zna |
| či više, velim ti...{S} Samo je Bog bez grijeha...{S} Samo on...</p> <p>Pa odbaci kamilavku i r |
| nastanuti i morija će se spustiti zbog grijehova vaših...{S} Kopile je oskvrnilo kuću Gospodnj |
| epitrahilj, umota glavu njime.</p> <p>— Grješnica sam ti, oče, — isprekidano izbaci na silu zau |
| j!</p> <p>— Gospodi, poslušaj glas raba grješnoga... — otegnu <pb n="40" /> Nikola jače.{S} Ali |
| okreni lica tvojega, oče sveti, od mene grješnika! </p> <pb n="11" /> <p>Iguman, lukav i nepovj |
| lio onomadne, pa...</p> <p>Učini joj se grješno što želi smrt starome radi djeteta.{S} Odmahnu |
| se, opušteni brk poče se lelujati. — Te grješnica sam, te plačeš, te lažeš, uvijaš se, — nastav |
| je srce predano Gospodu, tvoje su misli grješne, pohotljive...{S} Ne ćeš dugo skrasiti pod krov |
| i?...{S} Meni?...</p> <p>— Oče, ne goni grješnicu! — grcajući promuca Smiljana i, savivši se u |
| kako počeše varati!...{S} Gospodi, udri grješnike, ne udri pravednike!...{S} Ja vidim, kako ćeš |
| e, na Sodom i Gomor ovaj, pogledaj kako grješni ljudi odvratiše lice svoje od tvojih manastira |
| ši krstom po glavi, okresa: — A svi smo grješni... <pb n="43" /> Svi...{S} Ne plači više, velim |
| .{S} I pomoli se, oče Melentije, za nas grješne pred Gospodom.</p> <p>— Hajdemo u ćeliju oca Ja |
| am Gospodnji i pomoli se Gospodu za nas grješne...{S} I kad te pozove pred prijesto nebeski, a |
| papka, ne će njemu, Jovi, dati...{S} Pa grjehota da nam toliki mal propane.</p> <p>— Phi!...{S} |
| oreign xml:lang="cu-Latn">i ostavlenije grjehov jego u Hrista besmertnago carja i Boga našego p |
| o da prikupi još malo snage.{S} Nastavi grlatije:</p> <p>— Gospodin predstojnik su, na vašu mol |
| o li meni! — zapjeva starac sa perčinom gruvajući se u prsa.{S} Pokuša da se digne i opet posrn |
| li računate! — zgadi se Janjićije i kao guja šiknu kroz široke, mesnate nozdrve. — Phi!...{S} I |
| vatio ga rukom iza vrata, za razguljeni gunjac, i kao da hoće na silu da ga odigne i ispravi.{S |
| osliče.{S} Klepeću pratljačama po vodi, guraju se i bacaju se kamenjem prema koncu na kome je o |
| ajka, ostavi ćeliju i ubrzanim korakom, gurajući polupijane seljake s puta i proklinjući ih, po |
| šao se među svijet.{S} Išao kroz gomile gurajući se, tiskajući.{S} Obilazio oko crkve, zastajao |
| rahopoštovanjem zaobiđe oko njega.{S} I gurajući kapu pod pazuho i krsteći se, zavuče ključ u k |
| a, ako će da govori s njime...</p> <p>I gurajući Vasu pred sobom sakri se u ćeliju pokojnog oca |
| podbočivši se rukama o kukove, uputi se guravoj trešnji, gdje je u hladu počivao Jevrem.</p> <p |
| šakom.{S} Ostali, zlurado se smijući i gurkajući se međusobno, pravdaju se i preklinju da nije |
| e uskomešaše, prepirući se poluglasno i gurkajući se.{S} Kaluđeri, pridržavajući i sakrivajući |
| pa da umrem...{S} Gusjenica, velim ti, gusjenica!... Čini mi se da je vrijeme da primim lijek, |
| tim i sebe i drugoga, pa da umrem...{S} Gusjenica, velim ti, gusjenica!... Čini mi se da je vri |
| u.{S} Spaziše Visokoga.{S} Savio se kao gusjenica na dnu, izgruvan i izgreban.{S} Rukama obuhva |
| nestanak značit će toliko koliko i one gusjenice što je nađeš i ubiješ na licu...{S} Pljujemo |
| ađeš i ubiješ na licu...{S} Pljujemo na gusjenicu, a zar smo mi nešto krupnji?...</p> <p>Predah |
| zapomaga nekakav čovječuljak, koji se u gustoj gomili onoj nije mogao ljudski ni vidjeti. — Isk |
| liječi svaku bolest, a doktor ne da ni gutljaja jednog, ni kapi čak.</p> <p>Svaki put prepiral |
| enjaču...{S} Nategnu...{S} Otpi dva-tri gutljaja i strese se.</p> <p>— Daj mi cigar! — nestrplj |
| nom svijećom, istrča i Milica sa dobrim gutljajem sirćeta u fildžanu.{S} Koseći se i na Igumana |
| acuje. — Traži ti mlađe, vještije...{S} Hajde ocu Prokopiju...{S} On se razumije u take stvari. |
| o, laskajući i prolazeći mu iza leđa. — Hajde da popijemo koju u pokoj duše oca Melentija...</p |
| i ostale, hvatajući ga ispod pazuha. — Hajde! </p> <pb n="92" /> <p>— Da častim?... Čime?</p> |
| da Melentije i ne proplače pred njim. — Hajde da izmamimo malo rakije...</p> <p>Silom ga povuče |
| zvuče iz Janjićijeve ćelije...</p> <p>— Hajde i kaži ocu Igumanu, da ga traži nekakav gospodin, |
| strani, stade prema buljubaši.</p> <p>— Hajde, momče, da se ja i ti ogledamo! — reče veselo, iz |
| lom...{S} Ludi otac Iguman!...</p> <p>— Hajdemo Janjićiju, — predloži Prokopije tiho, bojeći se |
| za nas grješne pred Gospodom.</p> <p>— Hajdemo u ćeliju oca Janjićija — pozva ga Vaso, laskaju |
| </p> <p>„Pomozi!...{S} Pomozi!“</p> <p>„Hajdemo“, prekidoh ga uzbuđen, oblačeći kaput i žureći |
| Sve mi se čini, opet ću u goru, u koju hajdučiju...</p> </div> </body> <back> <div type="notes |
| S} Budale!...{S} Oni da natpiju staroga hajduka!</p> <p>Jevrem mu ne odgovori.{S} Pogleda ga sa |
| raditi?...{S} Hoćemo li se odmetnuti u hajduke, ko što si se i ti odmetao? </p> <pb n="5" /> < |
| no doba otac Janjićije baš se spremao u hajduke, pa kako bio mlad i bijesan, poruči Aćimu da mu |
| mu ne povjeruju, brzo je pružao ruku i halapljivo prihvatao čašu.{S} I, kao interesujući se bo |
| a, dva puta, tri puta, vatreno i nekako halapljivo.{S} Naglo ga spusti na krevet i pobježe iz s |
| že zapinjale mu za noge i hvatale ga za haljin; šibe zovine šibale ga po bedrama i greble po ru |
| ijom i stresajući mu lišće i prašinu sa haljina, ponudi ga:</p> <p>— Odsrkni malo, pa će proći. |
| av iz crkve Vaso se, tresući prašinu sa haljina, odmah uputi u kuhinju.{S} Odatle je, kroz širo |
| ma se još jedva mogli raspoznati ostaci haljina, očiju, ruku ili nogu, — kroz mirisavi dim tamj |
| mekan šušanj kao da neko premeće gomilu haljina.{S} Zatim kao da neko poče oprezno tabati, hoda |
| andara, gologlava, sa kosom od sijena i haljinama, prepunim trina, kao da je prenoćio u stogu.{ |
| u sa šetnje.{S} Oba u starim, iznošenim haljinama, koje se sikušljale <pb n="51" /> i na više m |
| teni, usplahireni.{S} U otrcanim starim haljinama, koje kao da su bile spetljane od samih zakrp |
| ga, pazeći da mu koja grana ne zapne za haljine ili mu ne zbaci kamilavku s glave.{S} Jevrem op |
| pominjala kako će ići na rijeku da pere haljine, sa jaranicama?...{S} Možebiti su već i stigle |
| i.{S} Neuređena, raščupana, u istrzanoj haljini, uhvativši mu se <pb n="127" /> rukama za ramen |
| le, prskajući jedna drugu, peru nekakve haljinice i trgaju ih.{S} Ostale — četiri ih na broju, |
| izbaci djevojka jače i poče rastresati haljinu. — Zato je i zovemo Igumanijom.</p> <p>Jevrem z |
| rošaran bezbrojnim pahuljama razderanih hartija i zgnječenim ostacima popušenih cigara, od koji |
| eškajući vrhom cipele iskušljanu parčad hartije što se valjala po podu.{S} Ode do prozora pa se |
| postiđeno poklopi oči njome.{S} Zatim, hihikajući, procijedi kroz zube:</p> <p>— A šta sam ja? |
| asevi, što ih sa sebe zbacili da im je „hladnije“, leže u gomilama iza njih, nabacani jedni na |
| vši noge, sjede na zemlju i prihvati za hljeb.{S} Oblimice poče gutati tvrde zalogaje, ne kvase |
| la, — okresa nabusito. — Nek mi da suha hljeba, pa ću mu biti zahvalan.{S} Ali stegu, stegu ovu |
| stršili su iz vezenih čaša.{S} Kupe od hljeba stidljivo se šćućurile pokraj gizdavih začinjača |
| zbijane boce, kosti od kokošiju, komadi hljeba i pite valjaju se unaokolo po travi.{S} Anterije |
| dem ovako... ko nakon motike...{S} Hoj, hoj!...</p> <p>Starčić se lukavo osmjehnu.</p> <p>— Ni |
| ne jedem ovako... ko nakon motike...{S} Hoj, hoj!...</p> <p>Starčić se lukavo osmjehnu.</p> <p> |
| ...{S} Prepreden si pa znaš...{S} Sad o hramovskoj slavi... — opet će Iguman mekše, potpuno zad |
| vale naročito za kaluđere, da poklone o hramovskoj slavi.{S} Vaso je jedanput, sasvim tačno, na |
| ...{S} Ako ne nađemo danas, naći ćemo o hramovskoj slavi...{S} Ni do nje nije daleko...</p> <p> |
| gnu:</p> <p>— A kako ću ja, pravoslavni Hristijanin, dignuti ruku na jedno duhovno lice, na Igu |
| se mole i dan i noć i da umiru za vjeru hristijansku...{S} Agarjani se nastanili u domu tvojemu |
| rago!</p> <p>Prokopije, protegnuvši se, htjede da pođe.{S} Ali se sjeti Janjićijeve zapovijesti |
| ...{S} Jevrem, ni sam ne znajući zašto, htjede se umiješati u razgovor, našaliti se.{S} Ali se |
| , izvi i uplašeno me pogledavši, kao da htjede ciknuti.{S} U isti mah između dronjaka izviri bl |
| na Jevrema tupo, nesvijesno.{S} Kao da htjede zapitati za savjet kakav.{S} Kao da je tražio od |
| o zbuni, pomete.{S} U isti mah i kao da htjede prihvatiti maloga i zapušiti mu usta.</p> <p>— A |
| va ga! — pomisli srećni Jevrem i kao da htjede podskočiti od radosti.{S} Dakle nije mu se rugal |
| u.{S} Ne začudi se niti uznemiri.{S} Ne htjede ni potrčati za njima, ni što pripitati.{S} Spust |
| peksimeta, hladnih kokošiju, ribe, — ne htjede ni pogledati.{S} Sa četvoricom poznatih i kabast |
| odgega, odvuče se...{S} Ni pogledati ne htjede na starog Igumana, koji kao da iz zemlje izniknu |
| izmamiti nešto od seljaka.</p> <p>On se htjede uputiti za njima da pazi, da prisluškuje...{S} I |
| Jevremom ona obori oči.{S} Nazva Boga i htjede da ga zaobiđe, da prođe.</p> <p>On se naširoko r |
| ćeš da pristupiš? — zapita on življe i htjede da joj se približi.</p> <p>— Baci mi ga!</p> <p> |
| dgovori ništa.{S} Samo izmahnu glavom i htjede da pođe dalje.{S} Pa se ponovo zaustavi i, ne gl |
| Nijesam ja kaluđer, — odgovori osorno i htjede da ih ostavi. — Ako tražite Prokopija, eno ga u |
| tenu sažali mu se.{S} Sage se nad nju i htjede ju podignuti.{S} Ipak, predomislivši se, naglo t |
| o tražiti nešto.{S} Jevrem se izmaknu i htjede da pođe.{S} On ga uhvati za rukav i zadrža.</p> |
| ezariju.{S} Kaluđeri za njim.{S} I Vaso htjede da ih prati i krenu s njima.{S} Ali se zadrža bl |
| ja.{S} Bijesno lajući jurnu i kao da mu htjede uskočiti na vrat.{S} Jevrem razmaknu omanjim šta |
| pita Jevrem i naglo otrže ruku, koju je htjela poljubiti.</p> <p>— Da ga vidim, — nekako smeten |
| oji prosioci po izbor.{S} Ni jedne nije htjela primiti...</p> <p>Ugledavši je skrušenu i potišt |
| S} On se krvio s njima u gori, a oni se htjeli svetiti na manastiru, jer su znali, da je kaluđe |
| rđiju...{S} Učitelji me vazda hvalili i htjeli da me šalju na visoke škole...{S} Pisali za me n |
| za:</p> <p>— Ali se neki seljaci nijesu htjeli pokoriti....{S} Oni su već svezani i otjerani u |
| oblak gradobitni...{S} Agarjani!...{S} Hulitelji!</p> <p>I ode, odjaha gunđajući i proklinjući |
| šaj... — napošljetku uporno izbaci ona, hvatajući ga za mantiju i silom nagoneći da sasluša. — |
| ovom životu čekaju? — zapita Prokopije, hvatajući ga sa dva od duhana požutjela prsta za bradu. |
| p> <p>— Časti nas! — graknuše i ostale, hvatajući ga ispod pazuha. — Hajde! </p> <pb n="92" /> |
| zadihani, hladeći se širokim maramama i hvatajući se za ruke, zbijali se sada, kupili oko užurb |
| <p>— Šta će konj? — zapita Jevrem tiho hvatajući ga za ruku i kao umirujući. — Rašta?</p> <p>— |
| mu, pretrpanu čitavim gomilama šušnja, šiblja i odbačenog busenja.{S} Uze ih i odmaknu ispred p |
| osijenčenim krajevima. Čitavi naviljci šiblja i treperavog lišća plivaju, vijugaju se kao pijav |
| A mantija se vuče za njim, zapinje za šiblje i kida.</p> <p>— Stani, čovječe!...{S} Kud ćeš?</ |
| e povi se i lepršajući prekri obližnje šiblje...{S} Uhvati je oko pasa, stegnu, i kao gladna zv |
| o da nešto i otuda zakikota!{S} Vrbovo šiblje koje se povijalo po vodi kao da se treslo od smij |
| tobom.</p> <p>Djevojke proviriše kroz šiblje i lagano se počeše izvlačiti.{S} Okupiše se oko P |
| p> <p>Privuče se vrbama i proviri kroz šiblje.{S} Blista se i svijetli široko i mirno ogledalo |
| a, nagnuše za njim, osvjetljujući pute, igrajući se sa svijećama i sa fenjerima.{S} I ova čudna |
| vi na bedrama lagano, lagano se trzaju, igraju...{S} Osjeća kao da ga neko i škaklji i miluje.. |
| a da me ne zaboraviš, — živo dočeka ona igrajući se motikom. — Pošteno!</p> <p>Jevrem izvadi og |
| rastresati haljinu. — Zato je i zovemo Igumanijom.</p> <p>Jevrem zaćuta.{S} Obori glavu i pogl |
| nog oca Melentija.{S} Ona bila najbliža Igumanovoj; samo tanka pregrada dijelila ih.{S} Tu je l |
| , kao ognjena traka jedna, pojuri prema Igumanovoj ćeliji.</p> <p>— Otvarajte! — zapovjednički |
| se izvrnu i osu s kletvama na oca Janjićija.{S} Držeći stranu kaluđerima i ponoseći se njima, k |
| i šta umijem...{S} Bez pomoći oca Janjićija! — Pa se udari po koljenu i očajno zašišta: — Ali a |
| koraka...</p> <p>Tek opazivši oca Janjićija kao da streknu malo i nabra obrve.</p> <p>— A zar t |
| ijedi moje“... „A poznaješ li oca Janjićija?...“ „Poznajem, Gospode!“... „On će od ognja i vatr |
| ne bi moglo sakriti...{S} Ali oca Janjićija počituju...{S} Svak je ušutio čim je on prihvatio m |
| /p> <p>I makar što su voljeli oca Janjićija, krivo im bilo na njega, što je, jedini u manastiru |
| } Zastade.{S} Pogleda i spazi oca Janjićija kako se savio na krevecu i pjevušeći cupka maloga n |
| utarisao se djeteta i izazvao oca Janjićija da te izbaci iz manastira...</p> <p>Jevrem zanijemi |
| koj ćeliji.{S} Ali ko je smio oca Janjićija prekoriti, kad ga se i Turci bojali ko munje?...{S} |
| jesan i razigran, utrča dorat oca Janjićija, sa naćuljenim ušima, sa raširenim nozdrvama iz koj |
| om.</p> <p>— Hajdemo u ćeliju oca Janjićija — pozva ga Vaso, laskajući i prolazeći mu iza leđa. |
| >— Zar ja da se dignem protiv oca Janjićija, oče Igumane?</p> <p>Iguman, sijevajući očima, pole |
| Nikola se strese i zlobno pogleda Janjićija ispod oka.</p> <p>— Ti si sluga nečastivoga, — opor |
| dodade mekše i krišom namignu na Janjićija...</p> <p>— Hehe...{S} Bojim se i ja da ga ne ukrad |
| mi cigar! — nestrpljivo zaiska od Janjićija, pipajući mu po džepu, tražeći. — Daj!</p> <p>— Nij |
| dobričina, anđeo nebeski, dok je Janjićija nazivala i razbojnikom i krvnikom i pijanicom, kaka |
| eno, zabaciv ruke na leđa. — Zbog Janjićija počeo je mrziti i mene.</p> <p>— Nije zbog Janjićij |
| mrziti i mene.</p> <p>— Nije zbog Janjićija, — kratko odgovori Prokopije sa puno uvjerenja.</p> |
| opije mekše, — ali nije smio zbog Janjićija...{S} A njemu ne smije ništa...{S} Ni Mitropolit mu |
| da probudi neispavanog, izmorenog Janjićija...{S} A i što će mu?...{S} Dogovorili se bili oboji |
| rezno, starajući se da ne probudi Janjićija, koji je zbijen i zgrčen, na kratkom krevetu, sa du |
| lice, kao prikradajući se uhvati Janjićija za rukav i, nekim poluglasnim šapatom, tepajući izb |
| ši svijet, bolji...</p> <p>Uhvati Janjićija za ruku i mucajući zapita:</p> <p>— Ima li drugi sv |
| umiješa među njih i stade pokraj Janjićija.{S} Pogleda na žandara, na ufitiljene mu brkove i s |
| >Melentije se neobično pribojavao Janjićija.{S} Za sve vrijeme dok ga je njegovao, morao mu se |
| njem i čudnom pobožnošću gledao u Janjićija.{S} Kao u ikonu kakvu.{S} I nikada mu se bolji, ni |
| Ko?...{S} Ja ga ne znam...</p> <p>Janjićija kao da zamori toliki razgovor.{S} Sjede na krevet, |
| da ga bar Jevrem zapamti kao čovjeka, čija se riječ sluša i uvažava. — Ne će dozvoliti Iguman. |
| :</p> <p>— Zdrav si!</p> <p>Prokopije, čija su usta bila pretrpana, ne odgovori.{S} Samo uzmahn |
| obiju oko parčeta konopa prepirući se: čija je svojina.{S} Na drugoj strani gologlav brkajlija |
| i; oni su kašnje tvrdili, da ima ljudi čija se ljubaznost teže podnosi, nego nečija grubost...< |
| tije spusti glavu na prsa i kao čovjek čija se smrt približuje ne smjede da pusti glasa.{S} Sam |
| tno i čestito! — otegnuto zapjeva Vaso čija je pustinjačka glava visoko stršila iznad ostalih i |
| dgovori ona i izmaknu se do pod jabuku čija je opuštena grana milovala po glavi. — Ne primakoh |
| se svijetlile iznad golemih perčina; nečija čutura blizu mehana kao da je skakala po pognutim g |
| munadžije, hitali prema mehanama.{S} Nečija zurla, u blizini, još i sada je zaglušno pištala, a |
| t otvori se škripeći i jajasta glava nečija, do obrva utonula u izlinjalu šubaru, promoli se iz |
| ija se ljubaznost teže podnosi, nego nečija grubost...</p> <p>Kad je pozvao goste da „pogledaju |
| a ga prihvati. — Svako zna, da je tu vučija jama.{S} Iguman je još zimus iskopao pred pojatom r |
| je dobar čovjek, pošten je, ama kavgadžija i jednoumac, brate!...{S} Manastir bi radi njega, z |
| > <p>— Jest...{S} Buntovnik je i kavgadžija.{S} To sam odmah opazio, — potvrdi Jevrem, u želji |
| anjićijem, jer je to buntovnik i kavgadžija...</p> <p>— Jest...{S} Buntovnik je i kavgadžija.{S |
| zastade... </p> <pb n="78" /> <p>— Inadžija je, — promuca poluglasno češkajući se i gledajući z |
| da sam nešto uzme i zagleda.{S} Limunadžija, oznojen, bjesomučno je drečao, nudeći limunad; grl |
| ga ponuditi čašicom rakije.{S} Limunadžija ponizno moli kavedžiju za dozvolu da se sutra može |
| nasiljem...{S} Otac rođeni bio mi siledžija, pa sam se i njemu opirao.{S} Oteo sam se i njegovo |
| neumorno nudili „vruće mesooo“ ; alvedžija zacenjujući se hvalio alvu...{S} U jednom kraju avl |
| i kasapi vikali: „vruće meesooo“; alvedžija, zacenuv se, preporučivao alvu.{S} A razigrana zvon |
| a rijeku.</p> <p>Nekoliko veselih kiridžija, koji su u zakovanim sanducima gonili neprodanu rob |
| a njima su žurno kaskala trojica dućandžija sa debelim štapovima u ruci i ispražnjenim torbama |
| sja o upokojeniji duši usopšago raba božija Melentija i o ježe prostitisja jemu vsjakomu pregrj |
| <foreign xml:lang="cu-Latn">Milosti božija carstva nebesnago...</foreign> ako hoćete da se raz |
| {S} Vjerovahu, da će se sva blagodat božija izliti na njih.</p> <p>I makar što su voljeli oca J |
| ani.{S} Neprestano se pogađao sa dućandžijama.{S} Ucjenjivao ih drsko i bezobzirno, želeći da i |
| očekujući da će se, svakoga časa, Janjićije povratiti posramljen i pokunjen, pogledali su češće |
| omanjoj tronožnici, sjedio je on, Janjićije.{S} Razbacio noge na široko i držao maloga na krilu |
| ad ga „iz inada“ odveo u kuhinju, Janjićije je tvrdo vjerovao, da će ga nagovoriti na kakav nov |
| u i da izvuče što može više...{S} Janjićije, sa djetetom na krilu, čuvao je bolesnog Melentija. |
| rukama i brzo pođe iz sobe...{S} Janjićije krenu za njom pažljivo noseći dijete i njijajući ga |
| ni pogledali jedan na drugoga.{S} Janjićije, čvrsto držeći uzde i oštrom bakračlijom bockajući |
| ranu jauknuvši iz svega glasa.{S} Janjićije, riknuvši kao razdražen bik, teškim kasapskim nožem |
| ći i teturajući zatvori vrata.{S} Janjićije strašno opsovavši nešto zasiječe nožem po njima, pa |
| i glasa.{S} Samo razvuče usne.{S} Janjićije se uzvali nauznačke i tamburajući nogama preko podn |
| a silu da ga odigne i ispravi.{S} Janjićije, ljutit, ispriječio se, dohvatio debelu cjepanicu i |
| vojnik pokorava svome oficiru.{S} Janjićije komandovao, on slušao...{S} Nije smio ni riječi pro |
| Sto je jača, milija mi!</p> <p>— Janjićije!...{S} Brate! — gotovo plačući moli Melentije i mil |
| tira, odmah, ovoga časa.</p> <p>— Janjićije tebi najviše vjeruje i ti bi najvještije mogao ukra |
| lakša jela, najviše mlijeka.{S} A Janjićije je opet tvrdio da će on tako „od gladi umrijeti“ i |
| mrsko, dijete i sve!...</p> <p>A Janjićije ga pazi kao svoje!...{S} Za inad!...{S} Niko ne smi |
| ="#SRP19192_N1" />, — zadržava ga Janjićije i otima mu štap. — Sabur, stari!...{S} Ja znam... t |
| Ispi.</p> <p>— Tako, — osokoli ga Janjićije zadovoljan i potapša po ramenu. — Tako treba!</p> < |
| ubazniji prema Nikoli, ukoliko ga Janjićije više mrzio.{S} Dopuštao mu i da zvonima objavljuje |
| se i ja da ga ne ukrade, — dočeka Janjićije muklo i brže zacupka nogom. — Hehe...</p> <p>— A ko |
| <p>— Pusti, oče Igumane, — dočeka Janjićije veselo i silom ga posadi na stolicu. — Nek se čojek |
| š, oče Igumane! — telalski povika Janjićije i sa raširenim rukama, kao da će ga obgrliti, pođe |
| voriti? — iznenada surovo zamumla Janjićije.{S} Bješe izišao iz ćelije i pripalivši lulu, rashl |
| da tu tebe nepotrebno, — odgovara Janjićije oštro, podražavajući njegovu govoru i, zar da ga bo |
| pornošću jednoga pijanice, okresa Janjićije. — Odmah!</p> <p>— Kako? — promuklo otegnu Prokopij |
| a je slava, oče Igumane! — okresa Janjićije, pokazujući unaokolo i punu bocu rakije podnese mu |
| iko vas oćerati ne može, — okresa Janjićije uspravljajući se na konju, dostojanstveno kao vlast |
| ćelavi otac u to miješa? — okresa Janjićije bješnje i opet zakorači kao da će je pregaziti. — K |
| ne bojim Igumana, — muklo okresa Janjićije.</p> <p>— On ti zapovijeda.</p> <p>— Ne slušam ga.< |
| Imaš li pameti? — šapatom zapita Janjićije sustignuvši ga.</p> <p>— Šta li će biti? — otegnu i |
| nesrećo nesretna? — strogo zapita Janjićije i udari je po ramenu. — Kome je još i dijete na put |
| p>— A što ne piješ? — tiho zapita Janjićije koji je i treću ispražnjenu bocu spuštao pod sto (p |
| — Pa šta ćeš? — zamišljeno zapita Janjićije otirući znoj sa čela. — Da čujem...</p> <p>— Morat |
| godio sam, a? — zadovoljno zapita Janjićije i podrugljivo pogleda na Prokopija.</p> <p>— Hihihi |
| ćeš tu u ćeliji? — osorno zapita Janjićije, gledajući je s nepovjerenjem. — No?</p> <p>— Da se |
| s generalom? — podrugljivo zapita Janjićije i preko lule opljunu na pod. — A golem je to gospod |
| ati: kuku, kuku i kuku! — zahukta Janjićije uobljenim glasom, podražavajući glasu kukavice. — A |
| čuvao u najtežim danima.{S} Otac Janjićije je dobar čovjek, pošten je, ama kavgadžija i jednou |
| riče ovako stojeći!</p> <p>— Otac Janjićije je pošten, ama ne trpi nikakva reda, — opet će Igum |
| ne pomaže...{S} A u ono doba otac Janjićije baš se spremao u hajduke, pa kako bio mlad i bijesa |
| ga nađoh...</p> <p>Toga časa otac Janjićije kao da vrisnu.{S} Oči mu zasuziše, lice nekako pomo |
| } Svi su već čuli kako ga je otac Janjićije, — ko zna zašto, — istjerao noćas iz svoje ćelije.{ |
| e.</p> <p>— Ne znam zašto me otac Janjićije mrzi, a ne znam što me mrze i drugi, — poče Iguman |
| rakiju za čojeka...{S} Eno i otac Janjićije se napije, pa mu niko ne zamjera.</p> <p>Milica se |
| oše nam: ne će vam pomoći ni otac Janjićije, — opet će neko kao ispod zemlje, nekako dražeći.</ |
| em i poče kaskati. — Sigurno otac Janjićije izazvao svađu...{S} Treba pomagati!</p> <p>Nije se |
| doratu se uspravio krupan i gord Janjićije.{S} Gologlav, bez kamilavke.{S} Prosjedi perčin sav |
| ja kažem da je carsku, — opet će Janjićije prkosno. — Jest, baš carsku!...{S} Pa šta ćete mu?. |
| esi pazio, jadan brate? — opet će Janjićije bolećivo, pružajući mu ruku, da ga prihvati. — Svak |
| ada, da će Stari umrijeti, — reče Janjićije meko, gledajući za njom i kao žaleći je. — Jadnica! |
| tu žandarsku silu, — pomamno viče Janjićije, stiskajući zube i starajući se, da kako odgurne Me |
| ozi, oče Janjićije, primi ga, oče Janjićije“...{S} A kad ga mahniti Janjićije primi i kad smisl |
| donese pa ištete: „vrati ga, oče Janjićije...{S} To nije tvoje dijete...{S} Naše je“...{S} Ja. |
| vidjeti. — Iskopaše nam kuće, oče Janjićije!{S} Ucvijeliše nas do srca, obrano naša!</p> <p>— K |
| ći izbaci:</p> <p>— Pusti ih, oče Janjićije, neka ga gone...{S} Zbog naramka drva zaboravit će |
| man se poplaši:</p> <p>— Ali, oče Janjićije...</p> <p>— Za inad vama, — dreknu Janjićije bješnj |
| da niko o njoj ružno govori, oče Janjićije...{S} Volim ostaviti manastir, nego nadražiti svije |
| no izbaci:</p> <p>— Hvala ti, oče Janjićije, te nas pozva na ovako dobru rakiju, da spomenemo p |
| e po sobi.</p> <p>— Zar i ti, oče Janjićije, protiv nas? — zapita Melentije, naizmjence mirišuć |
| {S} Najprije dođete: „pomozi, oče Janjićije, primi ga, oče Janjićije“...{S} A kad ga mahniti Ja |
| nabra obrve.</p> <p>— Jesmo, oče Janjićije, — ponizno odgovori Jovo, prevlačeći bosiokom preko |
| što si platio ovu rakijetinu, oče Janjićije? — zapita Vaso otegnuto i zamlacka jezikom.</p> <p> |
| tisnu zube, zažmiri:</p> <p>— Oče Janjićije, jesi li pri sebi? — zapita zadavljeno.</p> <p>— A |
| i, ne bi se ni griješilo, — upade Janjićije jetko kao sveteći se. — Sve vi tako...{S} Ja...{S} |
| > <p>— Iguman? — naglo ga prekide Janjićije i nakostriješi se.{S} Nape gotovo uši da bolje čuje |
| ja!...{S} Jok! — oštro ga prekide Janjićije. — Ne ću ja da se smiluju...{S} Ne smiju oni njega |
| e ne pokoravam! — brzo ga prekide Janjićije i odlučno stade pred kolijevku da odmah brani, bije |
| sami sebe...</foreign> Da te nije Janjićije, ruke mu usahle, poslao da me podražiš?... <foreign |
| aše.{S} Dodavši mu i dijete, koje Janjićije nije htio ostaviti, krenu uz njega pješice, kaskaju |
| im krstom, o djetetu!{S} Ko da se Janjićije razumije u nečastive stvari!...</p> <p>Smiljana pok |
| i, nije cigar za te! — vajkaše se Janjićije promuklo, pridržavajući mu glavu i lagano ga miluju |
| } O svemu li računate! — zgadi se Janjićije i kao guja šiknu kroz široke, mesnate nozdrve. — Ph |
| ijem?...{S} Rašta?... — začudi se Janjićije koji odavna bješe zaboravio rašta i kuda je pošao.< |
| ožnjače, napola obučen izvalio se Janjićije, sa lulom u zubima, a brada mu se rasula po uprljan |
| <p>Prokopije, ljutnuvši se što se Janjićije umiješao i time ga snizio u očima pridošlice, prist |
| {S} Ko pita Igumana? — obrecnu se Janjićije pa naglo prihvati za vreću i poče je otimati, gazit |
| erčinom razmišljao je: hoće li ih Janjićije ponuditi i kakvim jelima ili će se čitava daća razm |
| evine, ubio vas Bog! — prekori ih Janjićije, a prepolovljena obrva izvija se i debele nozdrve š |
| učenim rukama za crnim pojasom, i Janjićije nakostrešen, surov, sa raskoračenim nogama i rašire |
| i Turci bojali ko munje?...{S} I Janjićije lijepo sveza Anicu i iznese debelu toljagu od tri č |
| lesni Melentije zadržavao...{S} I Janjićije mu smetao i dijete mu smetalo...{S} Svi mu smetali. |
| v, rašta je Prokopije zdrav?{S} I Janjićije i Iguman!...{S} Svi zdravi, a ja bolestan! — uzvikn |
| nu zboriš, nesretniče? — zapita i Janjićije iznenađen i namrgodi se. — Otklen duhan?</p> <p>— N |
| >— Da odsjednemo, — suvo odobri i Janjićije.{S} Sjaha sa konja.{S} Spustivši maloga, koji je sp |
| reminuo? — začudiše se i Jevrem i Janjićije. — Kada?</p> <p>— Preksinoć. </p> <pb n="123" /> <p |
| , — reče otegnuto.</p> <p>— Zar i Janjićije ima baška molitvu? — zapita Jevrem valjuškajući se |
| koljem vlaškoga Igumana! — dobaci Janjićije osvetnički i odgurnu ga s puta. — Da ga zakoljem ko |
| ijah svakakvi razgovori, — izbaci Janjićije zabrinuto, — i krivo mi, što se svašta podmeće Igum |
| pasjeg sina, — inadžijski izbaci Janjićije i, da pritvrdi obećanje, udari se u prsa.</p> <p>Ig |
| bi cjepanica! — s ponosom izbaci Janjićije. — Sila se samo silom nadbija...</p> <p>Jevrem luka |
| > <p>— Ima, brate, ima, — potvrdi Janjićije bolećivo, obgrlivši ga. — Sve ima...</p> <p>— Nema! |
| n sa pokojnikove ruke, Milica ili Janjićije?...{S} I zavidio im oboma...{S} Jevrem je očekivao |
| a ni tebe ni tvoje regule! — grmi Janjićije i žešće na visoko izmahuje cjepanicom. — Branio sam |
| da, glavu ću mu razbiti! — zagrmi Janjićije sa kreveta i da potvrdi prijetnju, stisnutom šakom |
| umiš ti ništa ko goveče, — zagrmi Janjićije, razdražen upornošću doktorovom...— Niks frštec...{ |
| Šta?... Šta, nesretnice? — zagrmi Janjićije iznenađen i krstom izmahnu iznad glave joj. — I s t |
| Gdje mi je oružje? — opet zagrmi Janjićije, prevrćući, lomeći stvari po putu, tražeći, zaviruj |
| sretniče? — grubo zapita začuđeni Janjićije, nadnesavši se nad Jevrema, koji je hitno, ne zasta |
| plače, neutješno plače.{S} Jedini Janjićije što se još drži na svojoj tronožnici, gord i usprav |
| Turaka bolje od njega! — odgovori Janjićije vatreno.</p> <p>— Svejedno...{S} On nam je gospodar |
| > <p>— Pa to je mlada, — odgovori Janjićije i primače se bliže. — I njoj da čestitaš, oče Iguma |
| ijepo je meni i ovako, — odgovori Janjićije preko lule i zabaci ruke na leđa. — Neka...</p> <p> |
| Iguman, nijesi dželat, — odgovori Janjićije prkosno, opljuckujući preko lule. — Što mučiš ovu s |
| — mirno, pokroviteljski odgovori Janjićije i kao gromom odvaljena crna stijena ispravi se pono |
| </p> <p>— Ništa, — muklo odgovori Janjićije i okrenu se od njega. — Pokvari mi sve veselje, pas |
| jena se ne pita, — muklo odgovori Janjićije.</p> <p>— Ako nije skupa ja bih, da oprostiš, nateg |
| a ću ga uzeti, — odlučno odgovori Janjićije i pristupivši Prokopiju mirno mu oduze dijete.</p> |
| za se na konja, — hladno odgovori Janjićije i raširenom šakom udari se u prsa.{S} - Jakako, oče |
| {S} Kakvo čudo? — hladno odgovori Janjićije, uvrijeđen što mu nije odmah odgovorio i pohvalio g |
| ove zapovijedi, — osorno odgovori Janjićije, sjedeći na svome krevetu i na široko razmahujući n |
| > <p>— Okušaj! — prkosno odgovori Janjićije i crne široke rukave zabaci do na ramena kao da će |
| p> <p>— Tako, — prezrivo odgovori Janjićije. — Nevjernicima treba voštanicama utjerivati pamet |
| e za te cigar, — mrko mu odgovori Janjićije. — Ostavi!</p> <p>— Daj!...{S} Hoću!...{S} Dok se ž |
| >— Nema svijeće, — opet progovori Janjićije i tužno zaklima glavom prema Jevremu, kao da veli: |
| Janjićije“...{S} A kad ga mahniti Janjićije primi i kad smisli da ga odgoji za pravog čovjeka, |
| ži šta tražiš, — okosi se ljutiti Janjićije i, zgrabivši ga iza vrata za zakopčanu jaku od košu |
| <p>— A kamo onaj nesretnik, onaj Janjićije?...{S} Ne smišlja li i sada nešto, kako će me obruk |
| tri dana i tri noći sjedio je sam Janjićije uz bolesnoga Melentija.{S} Nikome drugome nije dozv |
| ostane u manastiru?...{S} Nije on Janjićije pa da se ne obazire na svjetske prigovore i da plju |
| haha...</p> <p>— Do danas sam bio Janjićije, — od danas Muharem...{S} Sedlaj mi konja!</p> <p>— |
| a upropastiti... — I, videći kako Janjićije nikako ne može da je potpuno shvati, požuri se da p |
| kradajući se.{S} I prije nego što Janjićije i odgovori, stupi u <pb n="122" /> sobu kršno, stas |
| đu dućane.{S} Za njim se natisnuo Janjićije kao orlušina, pa kao da ne dodiruje zemlju.{S} Samo |
| .{S} Punoljetna je, — odgovori mu Janjićije.</p> <p>— A znaš li da je isprošena?</p> <p>— Ko pr |
| <p>— Niko ne zvoni, — odgovori mu Janjićije mirno, izmahujući maramom. — Pričinja ti se...</p> |
| /p> <p>— Ko vas cvijelja? — planu Janjićije nabusito, izdignuvši glavu. — Iguman?</p> <p>— I Ig |
| le se i niko ih ne goni, — otegnu Janjićije rastresajući duvan na dlanu. — A ljude <pb n="119" |
| hehe!... — zadovoljno se osmjehnu Janjićije i pogleda na štap. — Kazo bih mu ja, pasjem sinu, k |
| <p>— Šta je?... Šta je? — breknu Janjićije oštro i pritrča joj kao da bi da odgurne, udari. — |
| .</p> <p>— Za inad vama, — dreknu Janjićije bješnje i kao da poče pjenušati, — ovog ću crva oth |
| >— Vaso!...{S} Zvoni!... — dreknu Janjićije veselo i namignu na Vasu. — Što si stao?</p> <p>Okr |
| .</p> <p>— Štaaa? — ljutito šiknu Janjićije i namrgodi se.</p> <p>— Otišli su, — potvrdiše i ne |
| ažeći.</p> <p>— Čuješ li? — riknu Janjićije darnut u najosjetljiviji <pb n="118" /> živac i sna |
| .</p> <p>— Dijete? — gotovo riknu Janjićije i nekako poplašeno odiže ruke u vis...{S} O svemu j |
| ku!...{S} Dajte mi pušku! — viknu Janjićije bijesno i, spustiv maloga na stolicu, nemirno poče |
| Ne zagovaraj ga! — oštro podviknu Janjićije i snažno odgurnu Jevrema. — Idi!</p> <p>Jevrem posl |
| lazi, pasjevino! — oštro podviknu Janjićije prema njemu, otpasujući i prikupljajući mantiju. — |
| ti generalu uz koljeno! — uzviknu Janjićije gnjevno udarajući se po koljenu.</p> <p>— Ne ćeš, — |
| tavi!...{S} Baci cigar! — uzviknu Janjićije prijekorno i udari ga po ruci. — Ne rekoh li ti?</p |
| , ljudi! Što ne pijete? — uzviknu Janjićije jače hoteći da zapodjene razgovor.{S} Pa i sam uze |
| šom natpiti, — izazivački uzviknu Janjićije gladeći se po bradi. — Da kušamo?</p> <p>— Kušat će |
| > <p>— Rep! — napošljetku uzviknu Janjićije, ukazujući mu na tur i previjajući se. — Rep!</p> < |
| vratima.</p> <p>— Lakše, — šapnu Janjićije, koji je poguren sjedio iznad glave bolesnikove i o |
| je ugodnike bez nevolje, — kresnu Janjićije iznenada i nemilosrdno ga gurnu u rebra. — Kaži: be |
| vori, odmah je ozbiljno, — kresnu Janjićije žešće i sa čitavom šakom duvana zasu ga po kosi. — |
| p> <p>— Ihuhuhu! — za inad vrisnu Janjićije i snažno udari o zid praznom bocom, koja se razbi u |
| Preksinoć. </p> <pb n="123" /> <p>Janjićije prihvati bocu za grlić, poče mućkati njome, ali ne |
| ti odmetao? </p> <pb n="5" /> <p>Janjićije se lagano izdiže, ispravi.{S} Onako stasit, golem k |
| izmećala! </p> <pb n="128" /> <p>Janjićije, nestrpljivo skidajući odeždu sa sebe, kušljajući j |
| it ću ga!</p> <p>— Ne ćeš!</p> <p>Janjićije, razljućen, izmahnu voštanicom i baci je Prokopiju |
| i glavu. — Majka je majka!</p> <p>Janjićije, naduvavši obraze, okrenu se prozoru.{S} Provuče gl |
| zati...{S} Nikome više!...</p> <p>Janjićije je tek sada poznade.{S} Bila to Smiljana, poznata < |
| te...{S} Ja ne ću više!...</p> <p>Janjićije kao da se sažali, gledajući ga onako satrvena, pora |
| skočio odozgo i... jao!...</p> <p>Janjićije izvadi iz džepa bocu sa rakijom i stresajući mu liš |
| o mirišući.</p> <p>— Ja...</p> <p>Janjićije prošeta po sobi, keškajući vrhom cipele iskušljanu |
| i pri strani, osamljena...</p> <p>Janjićije naduha obraze i golemim noktom počne grebati po zid |
| nju pretresa i ogovara...</p> <p>Janjićije se zavali uza zid i zasmija se.{S} Nos mu se raširi |
| e izbaciti iz manastira...</p> <p>Janjićije zahvati šmrkanj duvana sa dlana i poče potprašivati |
| v...{S} Ti ga znaš, oče...</p> <p>Janjićije planu.{S} Odbaci krst na krevet, udari se po bedri. |
| zaše ih, pa ih odvedoše...</p> <p>Janjićije bekrijski naturi kamilavku na čelo.{S} Oštro podvik |
| , na lijep način, bolje...</p> <p>Janjićije se nakašlja u bradu, svali se na tronožnicu i sklop |
| lio ni zborio o ženidbi...</p> <p>Janjićije se zdrnu.</p> <p>— A kako ćeš zagledati da ne zbori |
| o ti ne smije zazvoniti...</p> <p>Janjićije razdražen skoči.{S} Poče se uređivati.</p> <p>— Kon |
| nas ubrzo oboje otjerao...</p> <p>Janjićije zastade i zamisli se malo.</p> <p>— A što ne ostavi |
| . — Hoće da nas oćeraju...</p> <p>Janjićije nestrpljivo zatrese dizginima...</p> <p>— I neka va |
| e da stane, da ih pričeka.</p> <p>Janjićije se uzvi na konju i snažnom desnom rukom zategnu diz |
| i ne cvijeljaš nesretnika.</p> <p>Janjićije se ispravi sve jače izmahujući krstom, kao da goni, |
| </p> <p>— Zbog jedne cure.</p> <p>Janjićije, kinuvši, zasuzi i oštro uzviknu:</p> <p>— Za tebe |
| vede manastirskoj kuhinji.</p> <p>Janjićije, sa naduvenim obrazima, pogleda za njima i jetko za |
| p>— I ne možeš ga oboriti.</p> <p>Janjićije se zaljulja prema svijeći da pripali novu cigaru.{S |
| avite...{S} Može nas čuti.</p> <p>Janjićije zadrhta.{S} Nozdrve mu se raširiše, sitni nabori ok |
| molim vas, da se spustim.</p> <p>Janjićije namjesti merdevine i pridrža ih.{S} A čim se žandar |
| stiskajući zube. — Zbogom.</p> <p>Janjićije mu prepriječi put, zaustavi ga.</p> <p>— Pošten si, |
| Milici i poprijeti prstom.</p> <p>Janjićije stupi u sobu i pođe da zamijeni Prokopija.{S} Ne go |
| — Ne će dozvoliti Iguman.</p> <p>Janjićije ga presiječe:</p> <p>— Iguman je zavrzan ko i ti... |
| — rastumači ona postiđeno.</p> <p>Janjićije ne odgovori.{S} Prošeta dva tri puta po ćeliji sa s |
| Misliš?</p> <p>— Sigurno.</p> <p>Janjićije lagano spusti glavu među ruke, podnimi se i muklo z |
| Jevrem uzdahnuvši. — Eto.</p> <p>Janjićije se prisjeti.{S} Ispravi se.</p> <p>— A kako je ime |
| ...{S} On nam je gospodar.</p> <p>Janjićije opruži golemu šaku i sav se nage prema voštanici.{S |
| i ne vjeruju u časni krst.</p> <p>Janjićije izazivački udari se u prsi.</p> <p>— I ja da ne smi |
| mirno zaklopi pjesmaricu.</p> <p>Janjićije spusti lulu pokraj sebe, ne brinući se hoće li mu č |
| okrenuv se prema prozoru.</p> <p>Janjićije se pridiže, rastrese mantiju.</p> <p>Brzo izađe pre |
| kaluđeri?...{S} Generala?</p> <p>Janjićije se bržebolje ispravi.{S} Prekrstivši noge sjede na |
| uzalud spominjem djevojku?</p> <p>Janjićije odiže ruku i svečano, kao blagosiljajući, otegnu:</ |
| ilo oca Melentija.</p> <p>— Dijete?... Čije?...</p> <p>I, kao prisjetivši se, udari se po čelu: |
| a Iguman i kao da se poče pribirati. — Čije?</p> <p>— Ako ti ne znaš čije je, mi ne znamo, — ne |
| jene plotove.{S} Dohvatiše se šumarka, čije naprašeno polegnuto granje, kao pod teretom nekim, |
| neizbježne žandare, osorne i nabusite, čije se oštre bajonete visoko stršeći nad stotinama glav |
| amo o djetetu.{S} Pitalo se, nagađalo: čije je, otkuda?...{S} Spominjala se šapatom imena nekol |
| irati. — Čije?</p> <p>— Ako ti ne znaš čije je, mi ne znamo, — nekako zajedljivo odgovori Proko |
| ..{S} Kao da je prijatno slušati makar čije priče ovako stojeći!</p> <p>— Otac Janjićije je poš |
| uz merdevine.</p> <p>— Ne može se drugačije.</p> <p>Obojica prihvatiše za velike merdevine, što |
| ti oko mjesta.{S} Znalo se, obično, svačije mjesto pred crkvom; tu se zasjedne i traži milostin |
| dmaknu se od Vase. — Prokleto sjeme svačije koje se opije danas!</p> <p>— Pusti ga, — oštro dob |
| — i neskladno, piskutljivo pojanje dječije odgovori mu.{S} Miris tamjana probi kroz uska vrata |
| zurla i tužno cičalo promuklo ćemane nečije...{S} Kroz svijetli i topli vazduh, visoko iznad ši |
| sine...{S} Igumanu za inad!...{S} Drukčije biti ne može!</p> <p>Jevrem ni sam ne znajući zašto |
| liše na konja.{S} Počeše ljubiti i uzenđije i krajeve mantije Janjićijeve, koja se lepršala pre |
| se na njoj. — Ni nakon Vasilijeve leturđije, što se otegne ko gladna godina, ne jedem ovako... |
| Zazvoniše zvona, oglasiše početak leturđije.{S} Iz crkve promuklo zagrmi snažni i muški glas Ja |
| kalo, svađalo, radilo, na drugoj se komšije već sprijateljile.{S} Počeli razgovarati. Škutor sa |
| ehandžije sa bocama i buradima, limunadžije, škutori sa širokom zembiljom o vratu i snopom bašt |
| i se sada, kupili oko užurbanog limunadžije, hitali prema mehanama.{S} Nečija zurla, u blizini, |
| {S} Po vratu mu se poznaju tragovi kamdžije, na trbuhu se crvene grebotine od oštre bakračlije, |
| , bogoradili su prosjaci, vikale dućandžije, podvriskivali opijeni momci, cičale prignječene že |
| še krstiti i preklanjati...{S} I dućandžije zastadoše za čas i prekrstiše se, na brzu ruku tek |
| /p> <p>Vaso je danas zaboravio i dućandžije i kaluđere, pa <pb n="94" /> čak i crkvu.{S} Otišao |
| deći kako Iguman ucjenjuje, guli dućandžije, mislio je da i on mora makar nešto ućariti.{S} Zat |
| anducima ispred kafana...</p> <p>Dućandžije, opazivši seljake, uzvrpoljiše se. Živo, osvrćući s |
| amenu i debelom toljagom u ruci, mehandžije sa bocama i buradima, limunadžije, škutori sa širok |
| no zaklopara djetlić.</p> <p>— Ptice božije žive i vesele se i niko ih ne goni, — otegnu Janjić |
| Bog ga dao.</p> <p>— Ne spominji ime božije uzalud, nesretniče!...{S} U ovom poslu Bog nema pos |
| ćelava grana ruzmarina.</p> <p>— Ima li ijedan njezin cvijet?...{S} Je li njoj štogod palo?</p> |
| ...</p> <p>Jevrem se, međutim, sa Janjićijem neprestano dogovarao o djetetu.{S} Jednoga jutra, |
| je najprije htio da te zavadi sa Janjićijem, — osmjehnu se Prokopije i pogleda ga preko ramena |
| esu dobri...{S} Naročito nemoj sa Janjićijem, jer je to buntovnik i kavgadžija...</p> <p>— Jest |
| ratiti od puta Jevrem pristade za Janjićijem...{S} Kuda?...{S} Ni sam nije znao.{S} Opremi mu i |
| e nekako i suviše združio sa ocem Janjićijem...{S} Doduše ja sam, čim sam te primio, preporučio |
| Lukavo, ispod oka, mjerio je čas Janjićijev nos i široki mu pojas, okićen drškom od noža, što |
| omuklo zagrmi snažni i muški glas Janjićijev, — koji je maloprije došao iz ćelije zaključav mal |
| nad sviju grmi, tutnji muški glas Janjićijev, sličan udaljenom mrmorenju medvjeda.</p> <p>Jevre |
| ito zagrmi iznenada promukli glas Janjićijev i teška ruka njegova spusti se na rame Jevremovo. |
| i odjeknu kroz sobu promukao glas Janjićijev.{S} I on se, prstima raščešljavajući bradu, pomoli |
| dnio.</p> <p>Mala, tijesna ćelija Janjićijeva brzo se napuni.{S} U vrhu, pokraj prozora, na oma |
| ikola jače.{S} Ali ga snažna ruka Janjićijeva zgrabi za rame, a stisnuta šaka zaprijeti pod nos |
| u njih se uplela visoka kamilavka Janjićijeva i igra nekako, zaklanjajući čas jednu čas drugu b |
| da!</p> <p>Pa uze maloga sa krila Janjićijeva i odiže.{S} Privi ga na prsi, snažno obgrli uzbuđ |
| aps...</p> <p>Raspolovljena obrva Janjićijeva izvi se, kroz široke nozdrve kao da udari para.</ |
| ć se lukavo osmjehnu.</p> <p>— Ni Janjićijeva molitva nije katkad loša, — reče otegnuto.</p> <p |
| biti i uzenđije i krajeve mantije Janjićijeve, koja se lepršala preko nabreklih bisaga. </p> <p |
| , htjede da pođe.{S} Ali se sjeti Janjićijeve zapovijesti.{S} Opet stade.{S} Prisloni se leđima |
| se manastiru...</p> <p>Došavši do Janjićijeve ćelije, kao da začu razgovor neki.{S} Uljeze.{S} |
| asu koji se, polupijan, izvuče iz Janjićijeve ćelije...</p> <p>— Hajde i kaži ocu Igumanu, da g |
| go drži i liječničkih i njegovih, Janjićijevih, odredaba, — koje se nisu mnogo slagale s doktor |
| žuća od voštanice, spusti na rame Janjićijevo.{S} Nekako moleći protepa:</p> <p>— Ostavite...{S |
| a?...{S} Ko je?</p> <p>Pođe prema Janjićijevoj ćeliji i opet zastade.{S} Treba li da mu sad isp |
| preko ramena, gotovo trčao prema Janjićijevoj ćeliji. — Ako on ne će rakije mi, bogme, hoćemo. |
| o ne čuje i ne opazi, krenu prema Janjićijevoj...{S} Jevrem, koji je toliko zatezao i nećkao se |
| edav napošljetku kako se na uskom Janjićijevu prozoru bijeli i miče nešto drečeći, mjaučući. — |
| dade te se Anica prevari i dođe u Janjićijevu ćeliju.{S} Krivo, doduše, bijaše Igumanu i ljutio |
| enada, u širokom vijencu divljih ruža, čiji se neuređeni džbunovi, ispod omanjeg vinograda, isp |
| očiju.{S} Po čelu, ispod ovlažene kose čiji se bičevi lijepili na sljepočnicama izbijale mu kru |
| leđa sitan, piskutljiv glas i prsti nečiji poškakljiše Jevrema po mekoj mišici. — Mogu li ga v |
| tame, tupo zagrmi surov i oštar glas nečiji:</p> <p>— Onaki vama i podobajet, pasji sinovi!</p> |
| a...</p> <p>Krupan, razdražen kudrov nečiji, ispred najbližih seoskih kuća, nasrnu na njega.{S} |
| Nađe pribadaču.{S} Pa hitno izvuče lisičiji rep iz džepa, — svoju današnju četkicu, — pričvrsti |
| o! — šapnu, vadeći iz džepa ovelik lisičiji rep, koji mu služio mjesto četke, i otresajući njim |
| — uzviknu nekako svečano, kao pri leturđiji, i pogleda po svima. — To neka se zna...{S} Da se b |
| pezu začiniti.</p> <p>Po svršenoj leturđiji i Prokopije se umiješa u svjetinu.{S} Naravno, odma |
| avljao i primjedbe, prijetio.{S} Mehandžiji je napomenuo da su stolovi na putu i tražio da ih u |
| leđa zasio pred mehanom i laska mehandžiji, u nadi da će ga ponuditi čašicom rakije.{S} Limuna |
| m hrastovinom i šatorastim borovima, u čijim se krunama pogonila i čavrljala čitava jata vrabac |
| na oca Prokopija velike, vlažne oči, u čijim se zjenicama ogledao i svijetlio zlatasti plamen v |
| oljena veliku, sličnu šapi, ruku, među čijim se prstima rumeni vrh pripaljene cigare kao oko u |
| Samo da ne proklinje!...{S} A ako je u čijoj kući očitao molitvu, — vječito čameći po manastiri |
| bih gonio, nego bih vam trostrukom kandžijom cijepao kožu na kajiše!...{S} Huncuti!...</p> <p>S |
| e hoće li mu čaršav progorjeti.{S} Inadžijski prekrsti ruke na prsima. </p> <pb n="54" /> <p>— |
| ati ga u manastiru, pasjeg sina, — inadžijski izbaci Janjićije i, da pritvrdi obećanje, udari s |
| ostalo dvoje-troje djece.</p> <p>Po komšijskoj avliji čeprkaju kokoši.{S} Oveća kvočka, u stran |
| ahu poplašeno, tražeći nekoga.{S} Janjićiju se pričini da zamirisaše ljubičice.</p> <p>— Zdravo |
| ti meda!...{S} I sad da se priča Janjićiju pod epitrahiljom i časnim krstom, o djetetu!{S} Ko |
| } Ona se, iz inada, sama ponudila Janjićiju, da bude kao neka dadilja djetetu, da ga čisti i pe |
| a pa zastade.{S} Iskrivi se prema Janjićiju i pokazujući mu zlatan krst na prsima otegnuto zapi |
| očerupan gavran presamitio prema Janjićiju, krotak, smiren.{S} Opire se o štap sa srebrenom ja |
| </p> <p>Jovo lagano koraknu prema Janjićiju i pruži mu bocu sa rakijom.</p> <p>— Ispite za poko |
| lino ispuniti na njemu samome, na Janjićiju, i kad će primiti kaznu za bezvjerje svoje.</p> <p> |
| ite! — šapatom zapovjedi Jevrem i Janjićiju i Melentiju, koji su začuđeni pristajali za njim i |
| lekaše neki još iz daljega dajući Janjićiju i glavom i rukama znakove da stane, da ih pričeka.< |
| ...</p> <p>Jevrem lagano pristupi Janjićiju...{S} On je još stajao na mjestu, mrk, nepomičan, s |
| ruke, reče poluglasno:</p> <p>— O Janjićiju hoću da govorim i o djetetu onome.. .</p> <p>Jevrem |
| otac Iguman!...</p> <p>— Hajdemo Janjićiju, — predloži Prokopije tiho, bojeći se da Melentije |
| Zatim se naglo okrenu i pođe ocu Janjićiju.</p> <p>— Njemu se mora sve ispričati! — izbaci ubr |
| bio potpuno suvišan na ovome svijetu! Čiju je polovicu života ispunjavao jedan jediti krupnji |
| alili...{S} Ali ih skrhasmo...{S} I svačiju silu skrhat ćemo, ako zdravlja bude!</p> <p>— Osim |
| edva mogli raspoznati ostaci haljina, očiju, ruku ili nogu, — kroz mirisavi dim tamjana, što se |
| u lice i sasušuje mu grlo.{S} Ispred očiju kao da prolijeću mrki i plavičasti, mršavi i ugojen |
| ći se za bradu i mašući vlatom ispred očiju, prkosno, kao razdraženo dijete, poče buncati:</p> |
| astezale sve do debelih modrica ispod očiju.{S} Po čelu, ispod ovlažene kose čiji se bičevi lij |
| ma na licu i modrim prstenovima ispod očiju išao je smjerno, pogruženo.{S} U jednoj ruci drži o |
| , — mirno odgovori djevojka ne dižući očiju.</p> <p>— Zar ima ovdje vaših radina?</p> <p>— U na |
| tupim bliže i odigavši ruže gotovo do očiju, nazovem Boga.</p> <p>Stanija streknu, prenu se.{S} |
| aju za tijelo, kupe se oko usta i oko očiju, bodu ga, pecaju, ujedaju.{S} On iznemoglo pomaže k |
| drve mu se raširiše, sitni nabori oko očiju počeše se skupljati, a opušteni brk zaigra iznad ču |
| i se čini, opet ću u goru, u koju hajdučiju...</p> </div> </body> <back> <div type="notes"> <no |
| rdevinama, pažljivo obilazeći duboku vučiju jamu, pretrpanu čitavim gomilama šušnja, šiblja i o |
| itve, otpjevati čitavu jutrenju i leturđiju...{S} Učitelji me vazda hvalili i htjeli da me šalj |
| žnjene, porazbijane boce, kosti od kokošiju, komadi hljeba i pite valjaju se unaokolo po travi. |
| e prepune pita, peksimeta, hladnih kokošiju, ribe, — ne htjede ni pogledati.{S} Sa četvoricom p |
| avlija poče se pomalo pretvarati u čaršiju.{S} Stigoše, skleptaše se gotovo u isto doba, sa ra |
| kije.{S} Limunadžija ponizno moli kavedžiju za dozvolu da se sutra može smjestiti uz njegov duć |
| ri mu prsta dobaci poljubac.</p> <p>— Ašikuješ? — zapita obješenjački.</p> <p>— Ašikujem, — ves |
| uješ? — zapita obješenjački.</p> <p>— Ašikujem, — veselo odgovori Jevrem dijeleći bez <pb n="95 |
| pne kaplje znoja.{S} Nos se utanjio, zašiljio, rasklopljene usne zasušile se, poblijedjele.{S} |
| razlijegati kroz vreli, svijetli dan. Činjaše se kao da i odozdo od polja, koje kao novosakova |
| idljivo se šćućurile pokraj gizdavih začinjača sa soli, zejtinom i <pb n="58" /> sirćetom, sakr |
| jićije mirno, izmahujući maramom. — Pričinja ti se...</p> <p>— Pričinja?</p> <p>I bolno pogleda |
| ramom. — Pričinja ti se...</p> <p>— Pričinja?</p> <p>I bolno pogledav na Jevrema zapita:</p> <p |
| m? — zapita Vasu susrevši ga blizu kokošinjaka. — Šta radi?</p> <p>— Igumanina ga poslao u varo |
| pije je često pogledao na vrata.{S} Pričinjalo mu se jednako kao da će, iznebuha, otac Melentij |
| >Melentije, koji se, gotovo uvijek, pričinjavao da spava, lijeno otvori oči i pogledavši Jevrem |
| oče, molim ti se, — ušeprtlji Jovo pričinjujući se da, kao muška glava, ne vodi računa ni o že |
| pričam o sitnicama?...{S} Tebe to i ne interesuje.{S} Bolje odmah da prijeđem na glavno i da t |
| ije primijetio kako se čudi i koliko se interesuje. </p> <pb n="104" /> <p>Prokopije potvrdi gl |
| ugu po gojnim plećima i po ramenima.{S} Interesujući se zar za domaći bez mnogima je pipao nove |
| i halapljivo prihvatao čašu.{S} I, kao interesujući se bojom vina, zagledao je prema suncu.{S} |
| gački tur od turskih čakšira, sličan raširenoj metli, odmahivao mu ujednačeno čas na desnu čas |
| opet bih ja, željan da ga navedem na opširniji razgovor o njoj. „Ništa bolje od nje!“</p> <p>„D |
| amo ti puška, poganove?...{S} Pjeva se „Isaije likuj“ a ti pušku ne opališ!...{S} Phi!...{S} Ko |
| a nalonju i ubrzano kroz nos pjevajući „Isaije likuj“, kao da proplaka.{S} Gledao je srećnoga J |
| o, u krmeljaču, kao da bi da ga ispije, iscijedi.</p> <p>— Zvoni... zvoni... — prošišta uznemir |
| e ohladio!...{S} Mogo bi desetero djece ishranjivati.</p> <p>— Prokleti otac! — zastenja Prokop |
| i ostade u glibu, — on to i ne osjeti; iskajišani pojas lepršao oko njega kao raščupano krilo |
| snage...{S} Obučen u same dronjke...{S} Iskajišani, istruli ostaci kaluđerske mantije vijare se |
| dao je prema suncu.{S} Pogledao i naglo iskapljivao, redovno napominjući svakoj grupi kako bolj |
| vijek je volio da potprašuje.{S} Zar da iskija piće.</p> <p>— Izbaciti?...{S} Rašta?... — zapit |
| oštre bakračlije, uzde iskidane, bisage iskrivljene.{S} Na doratu se uspravio krupan i gord Jan |
| da će namah prasnuti u smijeh. — One su iskrivljene i padaju, čim se ne pritvrde.</p> <p>— Nije |
| lji otezala se i rasla čitava brazda od iskrivljenih stopa, sa jasnim tragovima tvrdih žuljavih |
| u koprivu i odavno zaboravljenih.{S} Na iskrivljenim krstovima njihovim, uvijenim u meki ladole |
| joj zamjenjivala zvonik i sa sakatim i iskrivljenim krstom na njoj, koji je, kako se činilo, n |
| ji trs...{S} Ostade u košulji i tankim, iskrpljenim čakširama...{S} Zatim prstima raščešlja bra |
| a kad je pričala o njemu?...{S} Nije ga ismijevala?...{S} Jadi je znali, a da joj se nije svidi |
| aća razminuti na samoj rakiji?</p> <p>— Ispijajte, ljudi! Što ne pijete? — uzviknu Janjićije ja |
| kupotinju i težak život...{S} Tuže se i ispijaju — osmi litar!...{S} Nekakvo momče hvališe se k |
| — Mrzila je i vino i rakiju.{S} Samo je ispijala kahve i pušila kao Turčin.</p> <p>— Hm...</p> |
| se na oko, u krmeljaču, kao da bi da ga ispije, iscijedi.</p> <p>— Zvoni... zvoni... — prošišta |
| ukloni.{S} Nakon kraće prepirke i nakon ispijene polulitrenjače ipak se uvjerio da je „sve kako |
| , raščupana, prljava, sa mutnim očima i ispijenim licem.{S} Blenući u njega drži u naramku polu |
| prsa, sa crnom kamilavkom na glavi.{S} Ispijeno, žuto i svelo lice prekrili su vazduhom; samo |
| k pod bremenom godina?...{S} Da mi crvi ispiju oči, koje se još ne nagledaše ljepota ovoga svij |
| lakovjeran, sve povjerovati, odmah bez ispitivanja?{S} Ne će li pozvati na odgovornost njega, |
| sama?...{S} Pogleda je dva puta oštro i ispitujući... „Ona je prva tražila đavola“, kao da mu š |
| Izvi se i rasturi Melentijeve trave po ispljuvanom podu, koji je bio prošaran bezbrojnim pahul |
| , u šali, zabranjivali ženama, da se ne ispovijedaju pred Igumanom. Žene su, kikoćući, odgovara |
| Kad joj otac umirao, zovnuo njega da ga ispovjedi i preporučio mu da se stara o njoj...{S} I že |
| sad ispriča čitav razgovor ovaj i da se ispovjedi?...{S} Nipošto...{S} Uzbunit će se, dignut će |
| e s nepovjerenjem. — No?</p> <p>— Da se ispovjedim...</p> <p>On poćuta malo, počeka.{S} Zatim s |
| išta Visoki stiskajući zube i lagano se ispravljajući. — Ko bi znao za jamu!... </p> <pb n="35" |
| čuvara reda i poretka.{S} Onako visok, ispravljen, — glava mu, kao na kolac nabijena, visoko j |
| mu...</p> <p>— Bog neka oprosti!</p> <p>Ispravljen, silan kao planina, uze odjednom nejako dije |
| za bubotke, — okresa, — ja ću te i opet isprebijati.</p> <p>— Okušaj!...{S} Hodi!...</p> <p>Pok |
| jegaju, <pb n="31" /> kavže, izmiješam, ispresijecani glasovi, krupni i sitni.{S} Iznad sviju g |
| p>— Ovog časa napuštam manastir, — reče ispresijecano i poče otresati peševima mantije kao da s |
| razgovora, nalakti se na jastuk i reče ispresijecano:</p> <p>— A toliko sam mislio o smrti!... |
| i zove.</p> <p>— Trči!{S} Trči! — viknu ispresijecano i oca Prokopija nekako prijekorno pogleda |
| dijete i prozor čitavim jakim tijelom, ispriječi se pred svima gord i uspravljen kao litica tv |
| odigne i ispravi.{S} Janjićije, ljutit, ispriječio se, dohvatio debelu cjepanicu i, zadržavajuć |
| preko pjegavih obraza; modra žila jedna ispriječi se preko čela, između obrva; poblijedjele usn |
| ješine, svršivši svoje molitvanje on se ispriječi pred njima i podvikne strogo, zapovjednički:< |
| Igumane, — izbaci Prokopije nabusito i ispriječi se pred njim. — Evo pa ga vidi!</p> <p>Iguman |
| ovome svijetu! Čiju je polovicu života ispunjavao jedan jediti krupnji doživljaj, a drugu prič |
| ga je otac Janjićije, — ko zna zašto, — istjerao noćas iz svoje ćelije.{S} On se sad starao, da |
| pita gotovo blesasto.</p> <p>— On bi te istjerao i prije, — dočeka Prokopije mekše, — ali nije |
| i oštrim ga pogledom premjeri svega. — Istjerat će me...</p> <p>Pa onako klečeći pruži se po t |
| tebe?...</p> <p>— On se bojao da ćeš ga istjerati ili izudarati, kad ti sve ispriča, — izbaci S |
| kada!</p> <p>— Međer ti baš nijesi pri čistoj svijesti, — dočeka Jevrem meko, kao žaleći ga. — |
| na terkiji.{S} Neuređena, raščupana, u istrzanoj haljini, uhvativši mu se <pb n="127" /> rukam |
| ign xml:lang="cu-Latn">Presvjatuju, prečistuju, preblagoslovenuju, slavnuju vladičicu našu i pr |
| i, jer nema vjere u srcu svom i nema počitanja prema starješinama!“...</p> </div> <div type="ch |
| to prije nekoliko godina, dok sam bio učitelj u jednom selu.{S} Ne ću da kažem u kome selu, jer |
| 16" /> On je ujedno bio i školski poslužitelj, a njegov zvonki, muški glas, naročito u noći, če |
| Kroz avliju se vrzala tri četiri poslužitelja, užurbani, smeteni, i nosili nešto, raščišćavali |
| u isti mah, i služi i svađa se sa poslužiteljem Vasom:</p> <p>— O blagorastvoreniji vozduhov, o |
| ati čitavu jutrenju i leturđiju...{S} Učitelji me vazda hvalili i htjeli da me šalju na visoke |
| oglo sakriti...{S} Ali oca Janjićija počituju...{S} Svak je ušutio čim je on prihvatio maloga.. |
| abo se spominje ime tvoje i slabo se počituju zapovijedi tvoje...{S} Nema više ugodnika tvojih |
| iti nakon tebe...{S} Voli ovaj život, uživaj, radi za se, a ako možeš, i za drugog koji živi s |
| e je minulo i odviše godina, lagano, počivajući na svakom koraku pođe u trapezariju.{S} Kaluđer |
| ano se miče, ugiba, ne zastajući, ne počivajući, a iznad zamršenih i naprašenih griva kao raste |
| i ustajao je, hvatao ih oko struka i, uživajući u njihovu cičanju, bacao na pržinu.</p> <p>— A |
| s’, — usitni Iguman živahno, neobično uživajući u Vasinu iščuđavanju... — Juče mi poslao pismo, |
| {S} Neznalice!...{S} Oprostite im što uživaju u tome, — šapnu Iguman predstojniku i, laktovima |
| ipak medu ljudima.{S} Uz Petra su još živjele žena Stanija i kći Janja.</p> <p>— A o Janji ćeš |
| ravu. — Četiri mjeseca, u pučini zime, živjeli smo pod pećinam...</p> <p>Pa duge, oštre slamčic |
| kidano. — I kad mi duša ostavi tijelo, živjet ću!...{S} Ima ljepši svijet, bolji...</p> <p>Uhva |
| Vičem na život, proklinjem ga, a drago živjeti, — reče i osmjehnu se. — Znaš da si nepotreban, |
| koji nije suvišan?... i opet ti drago živjeti...{S} Neka se drugi muče zbog tebe, neka umiru, |
| brižan, vedar, misli zar da će vječito živjeti!{S} I potajno se ruga, — tvrdo je vjerovao da se |
| Mi ćemo se sad samo vjenčati pa i opet živjeti odvojeno ko i dosle...</p> <p>— Ama kako će da s |
| vota ispunjavao jedan jediti krupnji doživljaj, a drugu pričanja i razmišljanja o njemu!...{S} |
| m stvarima, opričavali najneznatnije doživljaje, šalili se, prepirali.{S} I ni jednome nije bil |
| e?</p> <p>I, pogledavši na nju, zapita življe:</p> <p>— I tebe da častim?</p> <p>— I mene, — od |
| sitne pjege, leluja u visini i klikće življe, veselije!</p> <p>A Jevrem samo tapka i gleda je. |
| o da ti živiš!...{S} Zamisli, — dodade življe, — nekoliko puta šetajući, dolazila mi luda misao |
| /p> <p>— Naprijed! — uzviknu Prokopije življe, a sav se predao poslu pa i ne čuje, što mu se go |
| — odgovori mu Jevrem preko ramena, sve življe nastavljajući posao i gnjevno udarajući po jednom |
| uvam manastir da ne propane, — nastavi življe. — Ništa ne uzimam sebi...{S} Kad umrem i ovo šta |
| gu!...{S} Ne brini se! — dočeka Jevrem življe i, da se dodvori, pomilova dijete po obrazu. — Bo |
| osa.</p> <p>— A Stari? — zapita Jevrem življe želeći da mu pomogne i izvuče ga iz neprilike. — |
| ja da ćeš ozdraviti, — prihvati Jevrem življe kao da bijaše potpuno uvjeren o tome. — Bio si uo |
| jednim dobrim ručkom, — nastavi Jevrem življe, obraćajući se čas jednome, a čas drugome. — Zato |
| ko ne kažeš, pogani jedna? — dočeka on življe, namah se razvedrivši.{S} Raspolovljena obrva izv |
| o kad ne ćeš da pristupiš? — zapita on življe i htjede da joj se približi.</p> <p>— Baci mi ga! |
| Dobro, dobro... Čuo sam... — ubrza on življe ušmrkujući. — Ne plači!... Čuo sam, eto...{S} S đ |
| zoru ponovo zabrujaše zvona.{S} Nekako življe, veselije.{S} Treperavi, meki zvuci, puni toplote |
| .{S} Najzad baci petak obojici i krenu življe, praćen pogrdama i kletvama njihovim...{S} Kad se |
| ubljuje, a meni zar suđeno, da me vazda izbacuju...{S} I Iguman će me, čujem, brže izbaciti iz |
| z prsiju njezinih, ispod tanke košulje, izbija čudna toplina neka i oštar miris znoja.{S} Osjet |
| a iz svake joj riječi, iz svakog slova izbija oštra žaoka. — Zar ti, duhovni otac, da tako zbo |
| nom i mladim bršljanom prevučenoga zida izbijala su, pored velike avlijske kapije, dva duga vod |
| iji se bičevi lijepili na sljepočnicama izbijale mu krupne kaplje znoja.{S} Nos se utanjio, zaš |
| ruke, koje se izviše iz širokih rukava izblijedjele mantije i protegnu se, zijevajući.</p> <p> |
| no zbog zuba, — prignječi bradom glatko izbrijani podvoljak, i sa mukom i nategom izvadi iz nje |
| bećao ni predao se, osjećao se ipak kao izdajnik neki već i zbog toga što je pustio Igumana da |
| ući se ide, klati se kao na štulama.{S} Izdaljega daje nekakve znakove i zove.</p> <p>— Trči!{S |
| e i džemadane i pojaseve, zatrčavali se izdaljega narogušeni kao jarčevi.{S} Skakali su sa pika |
| p>U ĆELIJAMA</p> <p>ZAGREB 1919.</p> <p>IZDANJE „MATICE HRVATSKE“</p> </div> <div type="titlepa |
| rasipa se po njima.</p> <p>Naprijed se izdvojio buljubaša, krepko, stasito momče.{S} Polegutio |
| i uzdisalo, a drugo, dok je Vaso lovio izgubljeni konop, kao da se zacenjivalo od smijeha...{S |
| gotovo glasno kuka i zapomaže neko zbog izgubljenog magarca.{S} Jedan ćoravi Ciganin, sa uvezan |
| uje nogama ko da je u svojoj kući...{S} Izjeo bih ga!...{S} Pa kako da ga pustim nekome, ko ga |
| molitva, pa ako ona ne izliječi, ništa izliječiti ne će“...{S} I Bog dade te se Anica prevari |
| ima jedna debela molitva, pa ako ona ne izliječi, ništa izliječiti ne će“...{S} I Bog dade te s |
| ...{S} Nemoj biti žena!...{S} Pa ćeš se izliječiti i bit ćeš lahak kao ptica.</p> <p>— Ama otka |
| noge, zapljuskuju ih, a laki mjehurovi izlijeću ispod pratljača i vrte se, vrte i okreću oko n |
| pita jače. — Misliš li, da ga mi možemo izliječiti našim molitvama?</p> <p>— Jutros je zdravo i |
| ajasta glava nečija, do obrva utonula u izlinjalu šubaru, promoli se iza njega.{S} Grahoraste, |
| enim na prsima, drži evanđelje, staro i izlomljeno, i krupne žute brojanice koje se spustile ni |
| ule! — grmi Janjićije i žešće na visoko izmahuje cjepanicom. — Branio sam ja ovu sirotinju i od |
| se prozoru.{S} Provuče glavu napolje i, izmahujući jednom rukom iza leđa, ubrza nervozno, nestr |
| Polegutio se malo, povio po držalju i, izmahujući oštrom motikom, koja zasjenjujući oči odblje |
| e zvoni, — odgovori mu Janjićije mirno, izmahujući maramom. — Pričinja ti se...</p> <p>— Pričin |
| da bi da pođe i opet se pripovrati.{S} Izmahujući knjigom i kao prijeteći uzviknu jače:</p> <p |
| a.</p> <p>Janjićije se ispravi sve jače izmahujući krstom, kao da goni, da se brani od nečega.{ |
| se rastolijegaju, <pb n="31" /> kavže, izmiješam, ispresijecani glasovi, krupni i sitni.{S} Iz |
| ad> <p>Otac Melentije ostavi sasušene i izmrvljene trave, koje je mršavim prstima prebirao i ra |
| <p>Svi kao da se natjecahu: ko će više iznijeti primjera o Nikolinim proročanstvima.{S} Svi su |
| p> <p>— O blagorastvoreniji vozduhov, o izobiliji plodov zemnih... a što mi nijesi bolje raspal |
| >Jevremu se i usta zasušiše.{S} Poče da izvija i oteže vratom kao da guta nešto.{S} Poče se šti |
| ori ih Janjićije, a prepolovljena obrva izvija se i debele nozdrve šire kao da će namah prasnut |
| } Odatle je, kroz širom otvorena vrata, izvijala tanka, providna para i mirisom dobro zamašćeni |
| spod cipele mu, na mjestu gdje je stao, izviruje prelomljeno pero kaloper; za nogavicu od čakši |
| griješila što sam voljela.</p> <p>— Ja, ja...{S} Da se ne voli, ne bi se ni griješilo, — upade |
| Ni u ime sedam patrijarka, oče Igumane, ja se ne pokoravam! — brzo ga prekide Janjićije i odluč |
| se ispuniti...{S} Ja sam ovdje Iguman, ja za sve odgovaram...{S} Postarat ću se da ga zadovolj |
| tražeći ga pogledima. — Kad ne će niko, ja ću ga uzeti i ja ću se pobrinuti za njega!</p> <p>Sv |
| vi zločestivi, — zapita nekako svečano, jačim uobljenijim glasom. — Zašto grijeh pred Bogom na |
| avliji. - <pb n="52" /> Ja ću njega... ja ću sve vas... uh, đavo vas odnio, sinovi zločestivi! |
| prijeteći uzviknu jače:</p> <p>— Ja... ja... vidio sam sjutradan i kako je nose, da sahrane.{S |
| poče trčkati po avliji. - <pb n="52" /> Ja ću njega... ja ću sve vas... uh, đavo vas odnio, sin |
| mka i pogani jedne!...{S} Hoće curu!{S} Ja...</p> <p>— Samo sam je zagledao, — zamuca Jevrem zb |
| — tužno prošapta. — I pogodit će!...{S} Ja je vidim, lijepo vidim, kako se primiče, silna i moć |
| elentija. — Da vidimo, kolika je!...{S} Ja se i hrvem sa silom...{S} Sto je jača, milija mi!</p |
| ri grješnike, ne udri pravednike!...{S} Ja vidim, kako ćeš poslati gladne godine, kugu i moriju |
| lo i opet tražeći štap. — Dijete!...{S} Ja...{S} Dijete, nego šta? — poče sam sebi odgovarati. |
| i otima mu štap. — Sabur, stari!...{S} Ja znam... tak znam... da je njemu lijek samo motika... |
| /p> <p>— Ja sam carski službenik!...{S} Ja vršim dužnost, — viče i žandar i kočoperi se zveckaj |
| u:</p> <p>— Ja sam ovdje domaćin!...{S} Ja mogu zabraniti!...{S} To su nepodopštine!...</p> <p> |
| a se gleđa cura nego radi svadbe?...{S} Ja...{S} I Iguman da zna o tome, a ja da ne znam ništa! |
| otinju, što li išteš preko mjere?...{S} Ja znam, da su svi oni lupeži, pasji sinovi, i znam da |
| regaziti. — Ko će i njega pitati?...{S} Ja ću njemu...{S} Oba ću mu oka izbiti, ako i jednu pro |
| h zapjevam...</p> <p>— Da pjevam?...{S} Ja? — osmjehnu se Melentije bolno i zavrti glavom. — Ni |
| ete, a da sačuva tajnu?...{S} Ko?...{S} Ja ga ne znam...</p> <p>Janjićija kao da zamori toliki |
| nije tvoje dijete...{S} Naše je“...{S} Ja...</p> <p>Smiljana kleknu.{S} Uhvativši ga za široki |
| snage nek se brani, a ne iza leđa...{S} Ja...</p> <p>— A zar bi Iguman pustio, da dijete držimo |
| ru, što je manastirsko...{S} Neka...{S} Ja vas me bih gonio, nego bih vam trostrukom kandžijom |
| e svezala i s đavolom pogriješila...{S} Ja...{S} Sve vi tako...{S} Sve se raspalite i tražite đ |
| e kuharice ni jedan manastir nema...{S} Ja ti ovo samo napominjem...{S} I za janjetinu hoću da |
| ga i, za inad, otišao u kaluđere...{S} Ja...{S} Tako je to, pasjevino!...{S} A u vas ništa nij |
| za rogove, onde kukate i pomažete...{S} Ja... — I, lako je udarivši krstom po glavi, okresa: — |
| S} Vi upravljajte...{S} Vi radite...{S} Ja ne ću više!...</p> <p>Janjićije kao da se sažali, gl |
| navale i sačuvao ovaj hram božji...{S} Ja, sokole!...{S} Pustio bih im, neka čitavo selo zapal |
| Mitropolit želi, mora se ispuniti...{S} Ja sam ovdje Iguman, ja za sve odgovaram...{S} Postarat |
| tec?</p> <p>— Ho ho...{S} Tak tak...{S} Ja idem...</p> <p>— Jok!...{S} Sabur malo, efendum <ref |
| moje dijete, i hoću da ga sačuvam...{S} Ja ga, doduše, nisam sazidao, ali sam ga branio i čuvao |
| tko kao sveteći se. — Sve vi tako...{S} Ja...{S} Da nije med sladak, ne bi se muhe u njemu davi |
| on ne će rakije mi, bogme, hoćemo...{S} Ja sam odista ožednio.</p> <p>Mala, tijesna ćelija Janj |
| i nas Iguman, brate...{S} Ubi nas...{S} Ja znam, na priliku, da mi je suđeno da mlad preminem.{ |
| vori.{S} I oba puta zagrca.{S} Suze još jače navališe, obliše joj punačke obraze.{S} Napošljetk |
| eči joj put.</p> <p>— A evo kaluđera! — jače uzviknu ona opazivši ga.{S} I veselo se smijući uk |
| onositi poklone za bubotke, — okresa, — ja ću te i opet isprebijati.</p> <p>— Okušaj!...{S} Hod |
| o pred Marom i zakloni je od Igumana. — Ja sam je oteo i doveo.</p> <p>Iguman uzmičući na leđa |
| kolo poče da čelom udara, lupa u pod. — Ja ne smijem drugom!...{S} Samo tebi!...{S} Tebi i Bogu |
| vrem zajedljivo i unese mu se u lice. — Ja ne ću bez nje...</p> <p>— Zar i ti? — zapita Prokopi |
| jem pristupi, da se pozdravi s njime. — Ja mišljah da je kogođ drugi...{S} Prepadoh se...</p> < |
| vrem za njim i potrča da ga sustigne. — Ja sam...</p> <p>Prokopije ne posluša.{S} Pogurio se, s |
| oku? — izbaci podrugljivo, gadeći se. — Ja za take nemam smilovanja!...</p> <p>— Sila je sila, |
| čitavom šakom duvana zasu ga po kosi. — Ja sa svojom curom nijesam nikad ni progovorio, a bilo |
| <p>— Pljunuo? — kao začudi se Jevrem. — Ja, kad bih mogao, sve bih učinio da me i nakon smrti s |
| ga znaš, oče, — promuca ona nejasno. — Ja Bogu i tebi...</p> <p>— I tako smo svršili? — zapita |
| onosito, kuckajući se prstom po čelu. — Ja hoću reda i saznam za svakoga, ko mi taj red narušav |
| , dostojanstveno kao vlastelin kakav. — Ja ću se sa Igumanom za sve razračunati.</p> <p>Pošto s |
| ruke na prsima. </p> <pb n="54" /> <p>— Ja ću za inad sve učiniti! — reče odlučno.</p> <p>— Ne |
| im nekome, ko ga ne će paziti!</p> <p>— Ja ću i tako danas malo proći kroz selo, — dočeka Jevre |
| vu. — Nemoj...{S} Smiri se!...</p> <p>— Ja sam carski službenik!...{S} Ja vršim dužnost, — viče |
| oro:</p> <p>— A šta ćeš ti?...</p> <p>— Ja ću ga uzeti, — odlučno odgovori Janjićije i pristupi |
| ako vazda si mi bila na umu...</p> <p>— Ja sam se i postarala da me ne zaboraviš, — živo dočeka |
| mo zgriješila što sam voljela.</p> <p>— Ja, ja...{S} Da se ne voli, ne bi se ni griješilo, — up |
| — Izbacit će te iz manastira.</p> <p>— Ja sa branio manastir od Turaka bolje od njega! — odgov |
| u poklecnuše noge.{S} Malaksa.</p> <p>— Ja...</p> <p>—.... i kad si išao u selo da zagladiš sra |
| m preko brčića i kao mirišući.</p> <p>— Ja...</p> <p>Janjićije prošeta po sobi, keškajući vrhom |
| poče je trpati u usta, gristi.</p> <p>— Ja...{S} I sad će opet Iguman reći da sam se pokorio... |
| stu i sve jače udarati štapom.</p> <p>— Ja sam ovdje Iguman! — ciknu ponosito. — Niko drugi!</p |
| e nemiran, uzbuđen, razdražen.</p> <p>— Ja, — okresa kratko sam sebi govoreći. — Tako je to...{ |
| kopije jetko, pa i on zijevnu.</p> <p>— Ja se ne bojim Igumana, — muklo okresa Janjićije.</p> < |
| i kao prijeteći uzviknu jače:</p> <p>— Ja... ja... vidio sam sjutradan i kako je nose, da sahr |
| .{S} Zapita oštro, izazivački:</p> <p>— Ja ne mogu?</p> <p>— Ne možeš.</p> <p>Melentije, bojeći |
| ne pokore, bjesomučno dreknu:</p> <p>— Ja sam ovdje domaćin!...{S} Ja mogu zabraniti!...{S} To |
| i, da je ovo kao neka tamnica?</p> <p>— Ja se tegoba ne bojim, — bezbrižno odgovori Jevrem i uz |
| a se odricati kao Petar Isusa?</p> <p>— Ja ga se ne odričem, — snažno zagrmi sa vrata i odjeknu |
| štrije. — Sveečano, čujete li?</p> <p>— Ja sam bolestan...{S} Ne mogu stajati... — mirno mu odg |
| eno zapita:</p> <p>— Ko si ti?</p> <p>— Ja sam Jevrem.</p> <p>— Kakav Jevrem?</p> <p>— Jevrem, |
| .{S} Ja...{S} I Iguman da zna o tome, a ja da ne znam ništa! — prijekorno šiknu. — Meni, pasji |
| zazivahu u pomoć.</p> <p>— Vi idite, a ja ne smijem, — mirno im reče Jevrem i leže po travi. — |
| Janjićije i Iguman!...{S} Svi zdravi, a ja bolestan! — uzviknu vatreno, a glas mu škripi, cvili |
| >— Oni me nazivaju zlim i što štedim, a ja i štedim zato da sačuvam manastir da ne propane, — n |
| sviju...{S} Volio me ko majku svoju, a ja njega ko sina rođenog...</p> <p>I pristupivši pokojn |
| idem za njim...{S} Ludo, je li?...{S} A ja sam katkad i vjerovao u to i... to mi bila kao neka |
| nat ćeš rašta živiš...{S} A mi?...{S} A ja?... — Lice mu se zategnu, jaki zubi izbiše između ne |
| at će je, a, možebiti, i ružiti...{S} A ja ne ću da niko o njoj ružno govori, oče Janjićije...{ |
| tam te?...{S} Sigurno bi propao...{S} A ja ne ću da pod mojom upravom propane...{S} Ne ću, ne ć |
| dan i drugi nategnuše bocom.</p> <p>— A ja ću vas i čašom natpiti, — izazivački uzviknu Janjići |
| {S} Ne smetajte mi! — obrecnu se Milica jače, potpuno svijesna svoje vrijednosti i svoje vlasti |
| Ama ti... vi mislite... da je ono... da ja...</p> <p>I poplašiv se od sama sebe ne smjede do kr |
| tnijeg domaćina od Aćima...</p> <p>— Da ja imam ženu, pa makar i zla bila, — uzdahnu Prokopije |
| lna i moćna...{S} A otac Iguman hoće da ja, koji sam se vjerio s njome, stojim pred jednim nemo |
| sa odgovorom. — Ne smije.{S} Zna on da ja ne prijetim džaba!</p> <p>Prođe dva tri puta po hodn |
| alo...{S} Svi mu smetali...{S} A sve ga jače žulje: i ogledalo i misao da mu se ruga, ruga, rug |
| dogovara sa Igumanom, — izbaci djevojka jače i poče rastresati haljinu. — Zato je i zovemo Igum |
| ešnoga... — otegnu <pb n="40" /> Nikola jače.{S} Ali ga snažna ruka Janjićijeva zgrabi za rame, |
| večano izgovori:</p> <p>— Eto toga dana ja sam se vjerio sa smrti...{S} Nije Janja nego me sama |
| vori Janjićije.</p> <p>— Ako nije skupa ja bih, da oprostiš, nategao bocom, — obrazloži Vaso me |
| <p>I, kao prisjetivši se nečega, zapita jače:</p> <p>— A zašto nije Jovo došao?... Što je posla |
| tvoje janje još danas krepati? — zapita jače. — Misliš li, da ga mi možemo izliječiti našim mol |
| j lijepi časni krst spomenuti? — zapita jače, podvlačeći svaku riječ.</p> <p>— Nije dozvoljeno. |
| /p> <p>— A rakiju zaboravismo? — zapita jače.</p> <p>— Zaboravismo bogme.</p> <p>— Šteta!...</p |
| ije i prstom ukaza na Nikolu. — Kad god ja služim, on onako ispane i prepriječi mu put...{S} Uv |
| zdraženo, prijeteći. — Hoće li?...{S} E ja ću da ga pitam i da ga vjenčam po svome zakonu, ugur |
| oš da mu se svečano obučemo.</p> <p>— E ja ću za inad ovako obučen sjesti generalu uz koljeno! |
| združio sa ocem Janjićijem...{S} Doduše ja sam, čim sam te primio, preporučio da se ne družiš s |
| {S} Ja se i hrvem sa silom...{S} Sto je jača, milija mi!</p> <p>— Janjićije!...{S} Brate! — got |
| udi! Što ne pijete? — uzviknu Janjićije jače hoteći da zapodjene razgovor.{S} Pa i sam uze svoj |
| buljubaši.</p> <p>— Hajde, momče, da se ja i ti ogledamo! — reče veselo, izazivački.</p> <p>— N |
| u rukom, odbi ga.</p> <p>— Mogao bih se ja i sam opirati i braniti, — okresa poluglasno. — Nije |
| veselo, izazivački.</p> <p>— Ne mogu se ja s tobom nadmetati, oče, — nekako postiđeno izbaci bu |
| ciča ona uzbuđena i, žaleći rakiju, sve jače navaljivaše. — Zar se ne opijaš o svakom prazniku? |
| ima, dok se Iguman sve više žesti i sve jače zveči brojanicama.</p> <p>— Propao sam, — pomisli, |
| <p>Iguman poče tapkati na mjestu i sve jače udarati štapom.</p> <p>— Ja sam ovdje Iguman! — ci |
| jesto odgovora dronjci su se tresli sve jače i mršava ruka sve grčevitije stezala ruže.{S} Kad |
| etnika.</p> <p>Janjićije se ispravi sve jače izmahujući krstom, kao da goni, da se brani od neč |
| od njega, čim ga braniš...{S} A kad bih ja bila Mitropolit, obrijala bih ga...{S} Obrijala sjek |
| znao.{S} Ne možeš je skuditi“, opet bih ja, željan da ga navedem na opširniji razgovor o njoj. |
| zbaci odmah!...{S} Ima i pravo!...{S} I ja bih te izbacio!...{S} Vidi ti momka i pogani jedne!. |
| — i viče: „Melentije, ustani!“...{S} I ja ustajem i idem za njim...{S} Ludo, je li?...{S} A ja |
| izazivački udari se u prsi.</p> <p>— I ja da ne smijem svoj lijepi časni krst spomenuti? — zap |
| anja nego me sama smrt tada zavoljela i ja sam joj se obećao...{S} Otada znam, da sam samo njez |
| mu njegovu!</p> <p>— Bogme ga se sad i ja pribojavam, — dočeka Jevrem razvučeno, zabaciv ruke |
| naučio sam na red...{S} Dosta sam se i ja pokoravao drugima i držao se reda, koga su mi propis |
| ićija...</p> <p>— Hehe...{S} Bojim se i ja da ga ne ukrade, — dočeka Janjićije muklo i brže zac |
| irući se: gdje će sjesti... — Mogu se i ja napiti.</p> <p>— Zar ni ti ne ćeš piti s generalom? |
| ikoga...{S} Svi ste vi čisti i nevini i ja svima vjerujem...{S} Ali nipošto dozvoliti ne mogu d |
| ima. — Kad ne će niko, ja ću ga uzeti i ja ću se pobrinuti za njega!</p> <p>Svi se ponizno razm |
| Tu mene ne potrebno...</p> <p>— Znam i ja da tu tebe nepotrebno, — odgovara Janjićije oštro, p |
| potpuno ozdraviti.</p> <p>— Znao sam i ja da ćeš ozdraviti, — prihvati Jevrem življe kao da bi |
| .{S} I sad si, zar, došla meni da vam i ja pomognem računati?...{S} Phi!...{S} Phi!.. .</p> <p> |
| e.</p> <p>— E zdrav si ti, junače, ko i ja...{S} Ništa nije bilo...{S} Pala muha na medvjeda!.. |
| uporno. — Znamo mi!{S} I</p> <p>— Evo i ja kažem da je carsku, — opet će Janjićije prkosno. — J |
| ..</p> <p>— A ko zna... možebit da ću i ja, — zamuca Smiljana <pb n="98" /> lomeći prste i sneb |
| re slamčice poče kidati zubima i izbaci jače:</p> <p>— Nekome suđeno da jede i spava, ocu Proko |
| zove moje ostat će manastiru...{S} Ali ja ne dam, da se rasipa kao što ni nereda ne trpim...{S |
| I ražljućen njenim oklijevanjem, zagrmi jače:</p> <p>— Nosi!...{S} Nosi!...{S} Nosi!...</p> <p> |
| niti, — okresa poluglasno. — Nijesam ni ja rđa...{S} Ali sam smislio da je ovako, na lijep nači |
| ...{S} Ne znam ti reći zašto, — naglasi jače, — a to mi dijete nekako prionulo za srce.{S} Gled |
| e...{S} A zvao sam te upravo, — naglasi jače, — da mi pomogneš u jednom poslu...{S} Hoćeš li?</ |
| o kakvoj prevari. — Znaš li da sam joj ja staratelj?...</p> <p>— Nije ona dijete...{S} Punolje |
| odmah uklonite!...“</p> <p>— Ne slušam ja ni njegove želje ni njegove zapovijedi, — osorno odg |
| pa...{S} Ko mi je general?...{S} Ne dam ja tvoga prsta za njegovu glavu!</p> <p>— Mičite se!... |
| vo pa i sam pođe prema doratu. — Ne dam ja svoga časnog krsta za Carigrad njihov!...{S} A sa Ig |
| smilujemo na siromaha.</p> <p>— Ne dam ja nikakva smilovanja!...{S} Jok! — oštro ga prekide Ja |
| žeš... samo ako hoćeš...</p> <p>— Nemam ja tu šta pomagati, — okresa on grubo i prezrivo odmahn |
| pred noge. </p> <pb n="50" /> <p>— Znam ja, znam, Milice, — ubrza Iguman nekako veselo kao u ša |
| o. — Daleko mu kuća bila!</p> <p>— Znam ja te ptice, — suho odgovori Nikola i, gledajući na ten |
| če se štipati za bedre...</p> <p>— Znam ja, za sve znam, — odgovori Iguman ponosito, kuckajući |
| sok dobro upije u ribu...</p> <p>— Znam ja svoj poso najbolje, — gordo odgovori Milica i, kao i |
| sam i došla.</p> <p>— Misliš li da sam ja babica, krmačo jedna?... — podviknu on uvrijeđeno ob |
| koji mu je mnogo napakostio. — Šta sam ja kome skrivio? Šta sam kome učinio?...{S} Mlad, zelen |
| procijedi kroz zube:</p> <p>— A šta sam ja?...{S} Zar nijesam čovjek?</p> <p>Ne znajući, kako b |
| mo ga u rešt.</p> <p>— Ne ćete, dok sam ja živ!</p> <p>Melentije lagano pristupi žandaru i proš |
| uči? </p> <pb n="80" /> <p>— Pričao sam ja Vasi da mi se i pokojni otac uvijek ovako sunčao i u |
| ema?...{S} Jok, bratac!...{S} Vidio sam ja i krupnju gospodu, ručavao i večeravao s njima.{S} I |
| isoko izmahuje cjepanicom. — Branio sam ja ovu sirotinju i od Turaka!</p> <p>Drugi žandar izmak |
| tegnuto zapita:</p> <p>— Znaš li ko sam ja?...{S} Znaš li da ću... da mogu... zločestivi sine.. |
| branio seljake, bunio...{S} I samo sam ja, noseći mito, časteći, ulagujući se, umiljavajući od |
| la ispod razlepušene mantije. — Zar sam ja zao čovjek?...{S} A zašto sam zao?...{S} Sto hoću re |
| ajući da izgledu što gluplji. — Zar sam ja znao da će se napraviti tolika galama?</p> <p>— Ti?. |
| otegnu: „Bože moj!“...</p> <p>„Zar sam ja tako rđav čovjek, te se čak bojiš isporučiti mi poru |
| no a oči mu zlobno sijevnuše. — Nijesam ja rđa pa da se tako pustim.</p> <p>I zaćutaše obojica. |
| navali, da je napane.</p> <p>— Nijesam ja kaluđer, — odgovori osorno i htjede da ih ostavi. — |
| emi.</p> <p>„Šta hoće Stanija?“ zapitam jače, kupeći ruže sa poda i sastavljajući ih u kitu. „J |
| rljati po sljepočnicama.</p> <p>— Kažem ja: ne puši, nije cigar za te! — vajkaše se Janjićije p |
| uman meko, izmičući se natraške. — Idem ja, idem...{S} A ti, sestro, samo pazi!...{S} Samo pazi |
| lo...{S} Sjedi da pijemo!</p> <p>— Idem ja...{S} Idem...{S} Ne ću više, — zadihano je govorio I |
| Regula je regula!</p> <p>— Ne priznajem ja ni tebe ni tvoje regule! — grmi Janjićije i žešće na |
| e...{S} Nijesi me poslušao...{S} Pamtim ja to...{S} Ali svejedno...{S} Sad si drug s njime i, a |
| egovati ga u manastiru? — otegnu Iguman jače.</p> <p>— I njegovati ga u manastiru, pasjeg sina, |
| ajući, dolazila mi luda misao...{S} Kao ja umro i saranili me...{S} I dolazio odnekud Hristos, |
| o...{S} Nikakvo!...{S} Pismo sam poslao ja, kad sam bio u varoši...</p> <p>— Tiii?</p> <p>Činil |
| , pa ću ja odgovarati.</p> <p>— Ali ako ja na silu ostanem, podići će se graja i svak će početi |
| Zanese se kao u nesvjestici i neoprezno jače prilupnu vratima.</p> <p>— Lakše, — šapnu Janjićij |
| ign>!...{S} Eto Igumana! — zapjeva Vaso jače, pa se namah uozbilji i duboko se naklanjajući pre |
| ="62" /> da ga bez prestanka kljuka što jačom i masnijom hranom.{S} I nikako se nije mogao naču |
| > <p>Jevrem nakrivi glavu.</p> <p>— Zar ja imam toliko pameti da o svemu mogu razmisliti? — lag |
| Ne mogu.</p> <p>— Ne ćeš?</p> <p>— Zar ja da se dignem protiv oca Janjićija, oče Igumane?</p> |
| megdanu...{S} Ostavi ti sve meni, pa ću ja odgovarati.</p> <p>— Ali ako ja na silu ostanem, pod |
| p> <p>— To musi!...{S} Može...{S} Ne ću ja da on sažali na me e ga nijesam nudio najljepšim jel |
| ! — oštro ga prekide Janjićije. — Ne ću ja da se smiluju...{S} Ne smiju oni njega voditi, pa to |
| e na nju.{S} Podnimi se.</p> <p>— Ne ću ja, — reče, — da ona zbog mene pati.</p> <p>Zakuca neko |
| ta nema...{S} Samo crvi...{S} Ali ne ću ja umirati, ne ću!... — I skoči da se otme, da pobjegne |
| čelo, bolno otegnu:</p> <p>— A kako ću ja, pravoslavni Hristijanin, dignuti ruku na jedno duho |
| jićije i pogleda na štap. — Kazo bih mu ja, pasjem sinu, kako će nevjenčan u zlo gaziti!...{S} |
| grijeh ne kaješ, pasja kćeri! — otegnu jače, pakosno i sa zavišću nekom. — Zgriješila i ne kaj |
| ašlja u šaku.</p> <p>— Dosta! — uzviknu jače othukujući i savlađujući se nekako. —- Dosta, sata |
| stiš...</p> <p>Pa se nakašlja i uzviknu jače:</p> <p>— Imaš li još što na srcu?...{S} Govori!.. |
| ahujući knjigom i kao prijeteći uzviknu jače:</p> <p>— Ja... ja... vidio sam sjutradan i kako j |
| de za njim.</p> <p>— Ljubite i vragi vašja, rekao je Hristos.{S} A kako da ne volim prijatelje? |
| ostivno. — Kakva je to pravda?...{S} Božja ili đavolja?...{S} Rašta je to?...{S} Rašta?...</p> |
| ati, gora se zelenjeti, svaka travka božja mirisat će, a tebe biti ne će!...{S} I drugi ljudi, |
| vi“, suho progunđa on i uzvi ramenima. „Ja ne bih, ali Stanija“...</p> <p>Opet zanijemi.</p> <p |
| za ruku kao dijete povedem do stolice. „Ja bih joj se javio, poslao štogod“...</p> <p>On skupi |
| uže sa poda i sastavljajući ih u kitu. „Ja ću učiniti sve, što mogu“.</p> <p>„Stid me kazati“.. |
| ...{S} Ama sve...{S} I lijepo mi kaže: „Ja razumijem, oče Igumane, i ne krivim nikoga...{S} Svi |
| e. „Nije ona ko što se čini...“</p> <p>„Ja sam je dobro upoznao.{S} Ne možeš je skuditi“, opet |
| praveći se kao da ništa ne razumije. — Jaaa?</p> <p>— Ti si, prokleti sine, i našao dijete i r |
| oči...{S} Prsi mu se nadimale cvileći; jabučica pod grlom nemirno šetala gori doli.{S} Muva je |
| o nešto... Čitave hrpe kora od naranče, jabuka, ljuske od oraha, zgnječeno i svelo cvijeće, pol |
| d jednoga bakala naišao je na „nezrele“ jabuke.{S} Za čudo: nakon jednog običnog rukovanja sve |
| smiren.{S} Opire se o štap sa srebrenom jabukom i zbori blago, gotovo tepajući:</p> <p>— Sve sa |
| , pa odiže štap iznad glave i srebrenom jabukom kucnu ga po čelu.</p> <p>— Prepreden si, to vid |
| enu starcu s perčinom. Štap sa srebrnom jabukom prihvati po sredini i odiže prema sebi kao žezl |
| e, opirući se o debeli štap sa srebrnom jabukom pri vrhu.{S} Zaustavi se blizu nalonja.{S} Prek |
| — suvo odgovori ona i izmaknu se do pod jabuku čija je opuštena grana milovala po glavi. — Ne p |
| suho odgovori. „Nijesam znao, šta ću od jada, nego joj nosio ruža i kazivao, lagao... oprosti, |
| luđera unaokolo.</p> <p>— A znaš li ti, jadan ne bio, sve tegobe, koje te u ovom životu čekaju? |
| ..{S} Samo Iguman osta zbunjen, utučen, jadan.{S} Poduprt o bedrenjaču, modar u licu, sa rastvo |
| .</p> <p>U jutro dođe opet.{S} Izmoren, jadan.{S} Drži u rukama nekolike uzabrane ruže, još pun |
| de Visokoga.</p> <p>— Sto nijesi pazio, jadan brate? — opet će Janjićije bolećivo, pružajući mu |
| njemu?...{S} Nije ga ismijevala?...{S} Jadi je znali, a da joj se nije svidio, zar bi nosila o |
| {S} Nijesam ti baba ni svekrva da mi tu jadikuješ...{S} Prestani, pasja kćeri!</p> <p>— Oče!</p |
| rčaše i ostali.{S} Skleptaše se vičući, jadikujući...{S} Raskopčaše mu mantiju, razgrnuše košul |
| pazi čovječuljka nekog, mršava, gurava, jadna.{S} Objema runjavim rukama grčevito uhvatio za ko |
| o, gledajući za njom i kao žaleći je. — Jadnica!...{S} Kao da ne zna, da se on svake godine po |
| i naricaljke?...</p> <p>— Jadnik!...{S} Jadnik!... — zamoreno huknu Milica i zavrti glavom. — K |
| ikupljala nekakve razbacane artijice. — Jadnik!</p> <p>I, makar što ga za života nemilosrdno gr |
| tom uz vrisak i naricaljke?...</p> <p>— Jadnik!...{S} Jadnik!... — zamoreno huknu Milica i zavr |
| t ko što crv drvo podgriza...{S} Udario jadnik na sto belaja s njome!{S} Zalud molio prijatelje |
| ći vrata, — pa da se barem još nagledam jadnika!</p> <p>Melentije, sav utonuo u jastucima i pok |
| njime.{S} Pa opet... Žao mu čovjeka.{S} Jadnog, sićušnog čovjeka koji kao da je bio potpuno suv |
| no je pritegao uza se djevojku, koja mu jahala za leđima, na terkiji.{S} Neuređena, raščupana, |
| bakračlijom bockajući konja u slabine, jahao je ponosito, kao da ide na Kosovo.{S} Samo poneka |
| ama, po vrhu prekrivenim slamom, nosili jaja; neki držali za noge čvrsto uvezane po tri po četi |
| i, napuknuti kanat otvori se škripeći i jajasta glava nečija, do obrva utonula u izlinjalu šuba |
| mantiju, na kojoj se, kao na uskršnjem jajetu, polako smrzavale šare od voska, što je malo pri |
| urnu nogom u krošnjice <pb n="38" /> sa jajima kao da bi da tako omjeri: jesu li pune?{S} Poče |
| S} Ali meni...</p> <p>— Boga mi si i ti jak i krepak, oče Igumane, — upade Prokopije živo kao ž |
| ila uprćena prepuna torba...{S} Zdrava, jaka djevojka.{S} Zategnuta, tanka košulja, kroz koju s |
| gord i uspravljen kao litica tvrda.{S} Jaka i topla svjetlost padala mu po punom, bucmastom li |
| .</p> <p>— On zna, da meni trebaju samo jaka jela, — nastavi Melentije bolano i spusti ruku na |
| i raširenom šakom udari se u prsa.{S} - Jakako, oče Igumane!...{S} I stari su nam tako radili!< |
| i?...{S} A ja?... — Lice mu se zategnu, jaki zubi izbiše između neuređenih dlaka. — Eh prokleti |
| euređenih dlaka provirivala mu dva niza jakih zuba, a bjelina im jako odudarala od crne razvijo |
| ošulja prionula mu za obla ramena i oko jakih rebara, na <pb n="24" /> mrkim, jedrim mišicama s |
| štanicom u ruci.</p> <p>Zamirisa avlija jakim i oštrim mirisom, kada je napuniše oni.{S} Miris |
| S} Zaklanjajući dijete i prozor čitavim jakim tijelom, ispriječi se pred svima gord i uspravlje |
| la mu dva niza jakih zuba, a bjelina im jako odudarala od crne razvijorene brade i nakostrešeni |
| ivi!...{S} Nekoliko dana da nadživi tog jakog, zadovoljnog kaluđera!...{S} Onako bezbrižan, ved |
| i i Melentije.{S} Zavideći Prokopiju na jakom, silnome glasu, zaželi da ga nadviče, natpjeva.{S |
| ći sočnim kriškama naranče svoju silnu, jaku djevojku iz vinograda.</p> <p>Jedno beskrajno duga |
| <p>Kao da je i sad gleda onako zdravu, jaku. — U zategnutoj košulji kroz koju se provide nabre |
| i, zgrabivši ga iza vrata za zakopčanu jaku od košulje, uvuče u sobu. — Šta ćeš?</p> <p>— Hoću |
| prihvati. — Svako zna, da je tu vučija jama.{S} Iguman je još zimus iskopao pred pojatom radi |
| i ujedno.{S} Kao tup, prigušen odjek iz jame mu se odaziva neko stenjući, cvileći poput išibana |
| agano se ispravljajući. — Ko bi znao za jamu!... </p> <pb n="35" /> <p>Čim nismo našli duhan, p |
| nu, kroz prolomljeni šušanj proviriše u jamu.{S} Spaziše Visokoga.{S} Savio se kao gusjenica na |
| inama, pažljivo obilazeći duboku vučiju jamu, pretrpanu čitavim gomilama šušnja, šiblja i odbač |
| i.</p> <p>„Šta je, Petre?...{S} Kako je Janja?“</p> <p>„Zlo“, jeknu on tupo, prigušeno. </p> <p |
| a, miluje, miluje...</p> <p>Dakle tu je Janja!...{S} Bržebolje pristupim bliže i odigavši ruže |
| na ja sam se vjerio sa smrti...{S} Nije Janja nego me sama smrt tada zavoljela i ja sam joj se |
| nu na Jevrema.</p> <p>— A dolazila mi i Janja, — protepa mucajući. — Čista, bijela...{S} Prekri |
| Petra su još živjele žena Stanija i kći Janja.</p> <p>— A o Janji ćeš samo i pričati, — upade J |
| ko vrata, noseći poklane kokoši, tukce, janjad.{S} Poče goniti s puta svakoga i prihvatati čas |
| uli da donosite mršave kokoši i krepanu janjad...{S} Eh, sinovi zločestivi!...{S} Eh, stoko jed |
| ohvalio.</p> <p>„Nema bolje djevojke od Janje“, govorio sam katkada, pažljivo ga posmatrajući i |
| maćinu. — Zar ne vidiš, da će ovo tvoje janje još danas krepati? — zapita jače. — Misliš li, da |
| dgovori seljak mirno i nježno obgrlivši janje poljubi ga u roščić. — A i sada, da ga pustim, tr |
| odgurnu ga s puta. — Da ga zakoljem ko janje, pasjeg sina!...</p> <p>Povodeći se, posrćući pođ |
| e su rakolile i drečale; neki gonili po janje ili razigrano kozle pred sobom...{S} I svi su bil |
| zbog nje pogibe deseterak kokoši i tri janjeta.</p> <p>Iguman odiže štap iznad glave i namignu |
| S} Ja ti ovo samo napominjem...{S} I za janjetinu hoću da ti napomenem.{S} Napravi je s majdono |
| , kao očekujući da će se, svakoga časa, Janjićije povratiti posramljen i pokunjen, pogledali su |
| e strogo drži i liječničkih i njegovih, Janjićijevih, odredaba, — koje se nisu mnogo slagale s |
| a, na omanjoj tronožnici, sjedio je on, Janjićije.{S} Razbacio noge na široko i držao maloga na |
| ada, kad ga „iz inada“ odveo u kuhinju, Janjićije je tvrdo vjerovao, da će ga nagovoriti na kak |
| priliku i da izvuče što može više...{S} Janjićije, sa djetetom na krilu, čuvao je bolesnog Mele |
| dmahnu rukama i brzo pođe iz sobe...{S} Janjićije krenu za njom pažljivo noseći dijete i njijaj |
| rali, ni pogledali jedan na drugoga.{S} Janjićije, čvrsto držeći uzde i oštrom bakračlijom bock |
| a gledahu poplašeno, tražeći nekoga.{S} Janjićiju se pričini da zamirisaše ljubičice.</p> <p>— |
| a u stranu jauknuvši iz svega glasa.{S} Janjićije, riknuvši kao razdražen bik, teškim kasapskim |
| Posrćući i teturajući zatvori vrata.{S} Janjićije strašno opsovavši nešto zasiječe nožem po nji |
| a pusti glasa.{S} Samo razvuče usne.{S} Janjićije se uzvali nauznačke i tamburajući nogama prek |
| hoće na silu da ga odigne i ispravi.{S} Janjićije, ljutit, ispriječio se, dohvatio debelu cjepa |
| to se vojnik pokorava svome oficiru.{S} Janjićije komandovao, on slušao...{S} Nije smio ni rije |
| ...{S} Sto je jača, milija mi!</p> <p>— Janjićije!...{S} Brate! — gotovo plačući moli Melentije |
| manastira, odmah, ovoga časa.</p> <p>— Janjićije tebi najviše vjeruje i ti bi najvještije moga |
| u što lakša jela, najviše mlijeka.{S} A Janjićije je opet tvrdio da će on tako „od gladi umrije |
| u i to mrsko, dijete i sve!...</p> <p>A Janjićije ga pazi kao svoje!...{S} Za inad!...{S} Niko |
| a, eto ti meda!...{S} I sad da se priča Janjićiju pod epitrahiljom i časnim krstom, o djetetu!{ |
| ilica se izvrnu i osu s kletvama na oca Janjićija.{S} Držeći stranu kaluđerima i ponoseći se nj |
| o sam i šta umijem...{S} Bez pomoći oca Janjićija! — Pa se udari po koljenu i očajno zašišta: — |
| olika koraka...</p> <p>Tek opazivši oca Janjićija kao da streknu malo i nabra obrve.</p> <p>— A |
| zapovijedi moje“... „A poznaješ li oca Janjićija?...“ „Poznajem, Gospode!“... „On će od ognja |
| se tu ne bi moglo sakriti...{S} Ali oca Janjićija počituju...{S} Svak je ušutio čim je on prihv |
| njih.</p> <p>I makar što su voljeli oca Janjićija, krivo im bilo na njega, što je, jedini u man |
| aga.{S} Zastade.{S} Pogleda i spazi oca Janjićija kako se savio na krevecu i pjevušeći cupka ma |
| e, i kutarisao se djeteta i izazvao oca Janjićija da te izbaci iz manastira...</p> <p>Jevrem za |
| luđerskoj ćeliji.{S} Ali ko je smio oca Janjićija prekoriti, kad ga se i Turci bojali ko munje? |
| ju, bijesan i razigran, utrča dorat oca Janjićija, sa naćuljenim ušima, sa raširenim nozdrvama |
| Gospodom.</p> <p>— Hajdemo u ćeliju oca Janjićija — pozva ga Vaso, laskajući i prolazeći mu iza |
| /p> <p>— Zar ja da se dignem protiv oca Janjićija, oče Igumane?</p> <p>Iguman, sijevajući očima |
| p> <p>Nikola se strese i zlobno pogleda Janjićija ispod oka.</p> <p>— Ti si sluga nečastivoga, |
| target="#SRP19192_N1" />, — zadržava ga Janjićije i otima mu štap. — Sabur, stari!...{S} Ja zna |
| u.{S} Ispi.</p> <p>— Tako, — osokoli ga Janjićije zadovoljan i potapša po ramenu. — Tako treba! |
| sve ljubazniji prema Nikoli, ukoliko ga Janjićije više mrzio.{S} Dopuštao mu i da zvonima objav |
| ta ožednio.</p> <p>Mala, tijesna ćelija Janjićijeva brzo se napuni.{S} U vrhu, pokraj prozora, |
| Bojim se i ja da ga ne ukrade, — dočeka Janjićije muklo i brže zacupka nogom. — Hehe...</p> <p> |
| ?</p> <p>— Pusti, oče Igumane, — dočeka Janjićije veselo i silom ga posadi na stolicu. — Nek se |
| estitaš, oče Igumane! — telalski povika Janjićije i sa raširenim rukama, kao da će ga obgrliti, |
| " /> Nikola jače.{S} Ali ga snažna ruka Janjićijeva zgrabi za rame, a stisnuta šaka zaprijeti p |
| Između njih se uplela visoka kamilavka Janjićijeva i igra nekako, zaklanjajući čas jednu čas d |
| ima.{S} Ona se, iz inada, sama ponudila Janjićiju, da bude kao neka dadilja djetetu, da ga čist |
| o Bog da!</p> <p>Pa uze maloga sa krila Janjićijeva i odiže.{S} Privi ga na prsi, snažno obgrli |
| o i govoriti? — iznenada surovo zamumla Janjićije.{S} Bješe izišao iz ćelije i pripalivši lulu, |
| Nikola?...{S} Ko je?</p> <p>Pođe prema Janjićijevoj ćeliji i opet zastade.{S} Treba li da mu s |
| kreveta pa zastade.{S} Iskrivi se prema Janjićiju i pokazujući mu zlatan krst na prsima otegnut |
| odeždu preko ramena, gotovo trčao prema Janjićijevoj ćeliji. — Ako on ne će rakije mi, bogme, h |
| se kao očerupan gavran presamitio prema Janjićiju, krotak, smiren.{S} Opire se o štap sa srebre |
| ga niko ne čuje i ne opazi, krenu prema Janjićijevoj...{S} Jevrem, koji je toliko zatezao i neć |
| ravio?</p> <p>Jovo lagano koraknu prema Janjićiju i pruži mu bocu sa rakijom.</p> <p>— Ispite z |
| o Nikolino ispuniti na njemu samome, na Janjićiju, i kad će primiti kaznu za bezvjerje svoje.</ |
| ira, — dodade mekše i krišom namignu na Janjićija...</p> <p>— Hehe...{S} Bojim se i ja da ga ne |
| i ja da tu tebe nepotrebno, — odgovara Janjićije oštro, podražavajući njegovu govoru i, zar da |
| tanicu...</p> <p>Jevrem se, međutim, sa Janjićijem neprestano dogovarao o djetetu.{S} Jednoga j |
| p>— Pa je najprije htio da te zavadi sa Janjićijem, — osmjehnu se Prokopije i pogleda ga preko |
| S} Nijesu dobri...{S} Naročito nemoj sa Janjićijem, jer je to buntovnik i kavgadžija...</p> <p> |
| , sa upornošću jednoga pijanice, okresa Janjićije. — Odmah!</p> <p>— Kako? — promuklo otegnu Pr |
| >— Moja je slava, oče Igumane! — okresa Janjićije, pokazujući unaokolo i punu bocu rakije podne |
| ji i niko vas oćerati ne može, — okresa Janjićije uspravljajući se na konju, dostojanstveno kao |
| to se ćelavi otac u to miješa? — okresa Janjićije bješnje i opet zakorači kao da će je pregazit |
| Ja se ne bojim Igumana, — muklo okresa Janjićije.</p> <p>— On ti zapovijeda.</p> <p>— Ne sluša |
| ...{S} Imaš li pameti? — šapatom zapita Janjićije sustignuvši ga.</p> <p>— Šta li će biti? — ot |
| jete, nesrećo nesretna? — strogo zapita Janjićije i udari je po ramenu. — Kome je još i dijete |
| </p> <p>— A što ne piješ? — tiho zapita Janjićije koji je i treću ispražnjenu bocu spuštao pod |
| p> <p>— Pa šta ćeš? — zamišljeno zapita Janjićije otirući znoj sa čela. — Da čujem...</p> <p>— |
| p>— Pogodio sam, a? — zadovoljno zapita Janjićije i podrugljivo pogleda na Prokopija.</p> <p>— |
| A šta ćeš tu u ćeliji? — osorno zapita Janjićije, gledajući je s nepovjerenjem. — No?</p> <p>— |
| piti s generalom? — podrugljivo zapita Janjićije i preko lule opljunu na pod. — A golem je to |
| apomagati: kuku, kuku i kuku! — zahukta Janjićije uobljenim glasom, podražavajući glasu kukavic |
| še u haps...</p> <p>Raspolovljena obrva Janjićijeva izvi se, kroz široke nozdrve kao da udari p |
| že odvratiti od puta Jevrem pristade za Janjićijem...{S} Kuda?...{S} Ni sam nije znao.{S} Oprem |
| anio i čuvao u najtežim danima.{S} Otac Janjićije je dobar čovjek, pošten je, ama kavgadžija i |
| čije priče ovako stojeći!</p> <p>— Otac Janjićije je pošten, ama ne trpi nikakva reda, — opet ć |
| Ništa ne pomaže...{S} A u ono doba otac Janjićije baš se spremao u hajduke, pa kako bio mlad i |
| Jedva ga nađoh...</p> <p>Toga časa otac Janjićije kao da vrisnu.{S} Oči mu zasuziše, lice nekak |
| žen.{S} Svi su već čuli kako ga je otac Janjićije, — ko zna zašto, — istjerao noćas iz svoje će |
| slušaše.</p> <p>— Ne znam zašto me otac Janjićije mrzi, a ne znam što me mrze i drugi, — poče I |
| vorio rakiju za čojeka...{S} Eno i otac Janjićije se napije, pa mu niko ne zamjera.</p> <p>Mili |
| A rekoše nam: ne će vam pomoći ni otac Janjićije, — opet će neko kao ispod zemlje, nekako draž |
| a Jevrem i poče kaskati. — Sigurno otac Janjićije izazvao svađu...{S} Treba pomagati!</p> <p>Ni |
| — Daj mi cigar! — nestrpljivo zaiska od Janjićija, pipajući mu po džepu, tražeći. — Daj!</p> <p |
| {S} Na doratu se uspravio krupan i gord Janjićije.{S} Gologlav, bez kamilavke.{S} Prosjedi perč |
| Evo i ja kažem da je carsku, — opet će Janjićije prkosno. — Jest, baš carsku!...{S} Pa šta ćet |
| to nijesi pazio, jadan brate? — opet će Janjićije bolećivo, pružajući mu ruku, da ga prihvati. |
| a se nada, da će Stari umrijeti, — reče Janjićije meko, gledajući za njom i kao žaleći je. — Ja |
| idimo tu žandarsku silu, — pomamno viče Janjićije, stiskajući zube i starajući se, da kako odgu |
| : „pomozi, oče Janjićije, primi ga, oče Janjićije“...{S} A kad ga mahniti Janjićije primi i kad |
| s đavo donese pa ištete: „vrati ga, oče Janjićije...{S} To nije tvoje dijete...{S} Naše je“...{ |
| ki ni vidjeti. — Iskopaše nam kuće, oče Janjićije!{S} Ucvijeliše nas do srca, obrano naša!</p> |
| tepajući izbaci:</p> <p>— Pusti ih, oče Janjićije, neka ga gone...{S} Zbog naramka drva zaborav |
| <p>Iguman se poplaši:</p> <p>— Ali, oče Janjićije...</p> <p>— Za inad vama, — dreknu Janjićije |
| ne ću da niko o njoj ružno govori, oče Janjićije...{S} Volim ostaviti manastir, nego nadražiti |
| zahvalno izbaci:</p> <p>— Hvala ti, oče Janjićije, te nas pozva na ovako dobru rakiju, da spome |
| ačio se po sobi.</p> <p>— Zar i ti, oče Janjićije, protiv nas? — zapita Melentije, naizmjence m |
| to...{S} Najprije dođete: „pomozi, oče Janjićije, primi ga, oče Janjićije“...{S} A kad ga mahn |
| uklo i nabra obrve.</p> <p>— Jesmo, oče Janjićije, — ponizno odgovori Jovo, prevlačeći bosiokom |
| p>— Pošto si platio ovu rakijetinu, oče Janjićije? — zapita Vaso otegnuto i zamlacka jezikom.</ |
| uman stisnu zube, zažmiri:</p> <p>— Oče Janjićije, jesi li pri sebi? — zapita zadavljeno.</p> < |
| ne voli, ne bi se ni griješilo, — upade Janjićije jetko kao sveteći se. — Sve vi tako...{S} Ja. |
| je.</p> <p>— Iguman? — naglo ga prekide Janjićije i nakostriješi se.{S} Nape gotovo uši da bolj |
| ilovanja!...{S} Jok! — oštro ga prekide Janjićije. — Ne ću ja da se smiluju...{S} Ne smiju oni |
| , ja se ne pokoravam! — brzo ga prekide Janjićije i odlučno stade pred kolijevku da odmah brani |
| ijetu, dobričina, anđeo nebeski, dok je Janjićija nazivala i razbojnikom i krvnikom i pijanicom |
| nuvše sami sebe...</foreign> Da te nije Janjićije, ruke mu usahle, poslao da me podražiš?... <f |
| še ljubiti i uzenđije i krajeve mantije Janjićijeve, koja se lepršala preko nabreklih bisaga. < |
| da uzjaše.{S} Dodavši mu i dijete, koje Janjićije nije htio ostaviti, krenu uz njega pješice, k |
| bila žuća od voštanice, spusti na rame Janjićijevo.{S} Nekako moleći protepa:</p> <p>— Ostavit |
| i časnim krstom, o djetetu!{S} Ko da se Janjićije razumije u nečastive stvari!...</p> <p>Smilja |
| ne puši, nije cigar za te! — vajkaše se Janjićije promuklo, pridržavajući mu glavu i lagano ga |
| !...{S} O svemu li računate! — zgadi se Janjićije i kao guja šiknu kroz široke, mesnate nozdrve |
| Ne smijem?...{S} Rašta?... — začudi se Janjićije koji odavna bješe zaboravio rašta i kuda je p |
| o podnožnjače, napola obučen izvalio se Janjićije, sa lulom u zubima, a brada mu se rasula po u |
| .</p> <p>Prokopije, ljutnuvši se što se Janjićije umiješao i time ga snizio u očima pridošlice, |
| an?...{S} Ko pita Igumana? — obrecnu se Janjićije pa naglo prihvati za vreću i poče je otimati, |
| razvučeno, zabaciv ruke na leđa. — Zbog Janjićija počeo je mrziti i mene.</p> <p>— Nije zbog Ja |
| eo je mrziti i mene.</p> <p>— Nije zbog Janjićija, — kratko odgovori Prokopije sa puno uvjerenj |
| a Prokopije mekše, — ali nije smio zbog Janjićija...{S} A njemu ne smije ništa...{S} Ni Mitropo |
| ao mu da probudi neispavanog, izmorenog Janjićija...{S} A i što će mu?...{S} Dogovorili se bili |
| " /> perčinom razmišljao je: hoće li ih Janjićije ponuditi i kakvim jelima ili će se čitava dać |
| e merdevine, ubio vas Bog! — prekori ih Janjićije, a prepolovljena obrva izvija se i debele noz |
| sa uvučenim rukama za crnim pojasom, i Janjićije nakostrešen, surov, sa raskoračenim nogama i |
| ga se i Turci bojali ko munje?...{S} I Janjićije lijepo sveza Anicu i iznese debelu toljagu od |
| ga bolesni Melentije zadržavao...{S} I Janjićije mu smetao i dijete mu smetalo...{S} Svi mu sm |
| i zdrav, rašta je Prokopije zdrav?{S} I Janjićije i Iguman!...{S} Svi zdravi, a ja bolestan! — |
| m duhanu zboriš, nesretniče? — zapita i Janjićije iznenađen i namrgodi se. — Otklen duhan?</p> |
| /p> <p>— Da odsjednemo, — suvo odobri i Janjićije.{S} Sjaha sa konja.{S} Spustivši maloga, koji |
| <p>— Preminuo? — začudiše se i Jevrem i Janjićije. — Kada?</p> <p>— Preksinoć. </p> <pb n="123" |
| ni budite! — šapatom zapovjedi Jevrem i Janjićiju i Melentiju, koji su začuđeni pristajali za n |
| d loša, — reče otegnuto.</p> <p>— Zar i Janjićije ima baška molitvu? — zapita Jevrem valjuškaju |
| — zalelekaše neki još iz daljega dajući Janjićiju i glavom i rukama znakove da stane, da ih pri |
| da zakoljem vlaškoga Igumana! — dobaci Janjićije osvetnički i odgurnu ga s puta. — Da ga zakol |
| su dodijah svakakvi razgovori, — izbaci Janjićije zabrinuto, — i krivo mi, što se svašta podmeć |
| stiru, pasjeg sina, — inadžijski izbaci Janjićije i, da pritvrdi obećanje, udari se u prsa.</p> |
| omogla bi cjepanica! — s ponosom izbaci Janjićije. — Sila se samo silom nadbija...</p> <p>Jevre |
| ...</p> <p>— Ima, brate, ima, — potvrdi Janjićije bolećivo, obgrlivši ga. — Sve ima...</p> <p>— |
| ko, oprezno, starajući se da ne probudi Janjićija, koji je zbijen i zgrčen, na kratkom krevetu, |
| prsten sa pokojnikove ruke, Milica ili Janjićije?...{S} I zavidio im oboma...{S} Jevrem je oče |
| ajem ja ni tebe ni tvoje regule! — grmi Janjićije i žešće na visoko izmahuje cjepanicom. — Bran |
| o te oda, glavu ću mu razbiti! — zagrmi Janjićije sa kreveta i da potvrdi prijetnju, stisnutom |
| Ne rozumiš ti ništa ko goveče, — zagrmi Janjićije, razdražen upornošću doktorovom...— Niks fršt |
| <p>— Šta?... Šta, nesretnice? — zagrmi Janjićije iznenađen i krstom izmahnu iznad glave joj. — |
| ...{S} Gdje mi je oružje? — opet zagrmi Janjićije, prevrćući, lomeći stvari po putu, tražeći, z |
| Starčić se lukavo osmjehnu.</p> <p>— Ni Janjićijeva molitva nije katkad loša, — reče otegnuto.< |
| iš, nesretniče? — grubo zapita začuđeni Janjićije, nadnesavši se nad Jevrema, koji je hitno, ne |
| ju te plače, neutješno plače.{S} Jedini Janjićije što se još drži na svojoj tronožnici, gord i |
| Idem!...</p> <p>Jevrem lagano pristupi Janjićiju...{S} On je još stajao na mjestu, mrk, nepomi |
| ir od Turaka bolje od njega! — odgovori Janjićije vatreno.</p> <p>— Svejedno...{S} On nam je go |
| eš?</p> <p>— Pa to je mlada, — odgovori Janjićije i primače se bliže. — I njoj da čestitaš, oče |
| <p>— Lijepo je meni i ovako, — odgovori Janjićije preko lule i zabaci ruke na leđa. — Neka...</ |
| ko si Iguman, nijesi dželat, — odgovori Janjićije prkosno, opljuckujući preko lule. — Što mučiš |
| umane! — mirno, pokroviteljski odgovori Janjićije i kao gromom odvaljena crna stijena ispravi s |
| apita.</p> <p>— Ništa, — muklo odgovori Janjićije i okrenu se od njega. — Pokvari mi sve veselj |
| je, cijena se ne pita, — muklo odgovori Janjićije.</p> <p>— Ako nije skupa ja bih, da oprostiš, |
| <p>— Ja ću ga uzeti, — odlučno odgovori Janjićije i pristupivši Prokopiju mirno mu oduze dijete |
| bacio za se na konja, — hladno odgovori Janjićije i raširenom šakom udari se u prsa.{S} - Jakak |
| do?...{S} Kakvo čudo? — hladno odgovori Janjićije, uvrijeđen što mu nije odmah odgovorio i pohv |
| i njegove zapovijedi, — osorno odgovori Janjićije, sjedeći na svome krevetu i na široko razmahu |
| ...</p> <p>— Okušaj! — prkosno odgovori Janjićije i crne široke rukave zabaci do na ramena kao |
| lja?</p> <p>— Tako, — prezrivo odgovori Janjićije. — Nevjernicima treba voštanicama utjerivati |
| >— Nije za te cigar, — mrko mu odgovori Janjićije. — Ostavi!</p> <p>— Daj!...{S} Hoću!...{S} Do |
| /p> <p>— Nema svijeće, — opet progovori Janjićije i tužno zaklima glavom prema Jevremu, kao da |
| esasto lice, kao prikradajući se uhvati Janjićija za rukav i, nekim poluglasnim šapatom, tepaju |
| a ljepši svijet, bolji...</p> <p>Uhvati Janjićija za ruku i mucajući zapita:</p> <p>— Ima li dr |
| vši se, htjede da pođe.{S} Ali se sjeti Janjićijeve zapovijesti.{S} Opet stade.{S} Prisloni se |
| , oče Janjićije“...{S} A kad ga mahniti Janjićije primi i kad smisli da ga odgoji za pravog čov |
| i i kaži šta tražiš, — okosi se ljutiti Janjićije i, zgrabivši ga iza vrata za zakopčanu jaku o |
| a:</p> <p>— A kamo onaj nesretnik, onaj Janjićije?...{S} Ne smišlja li i sada nešto, kako će me |
| mjetno umiješa među njih i stade pokraj Janjićija.{S} Pogleda na žandara, na ufitiljene mu brko |
| itava tri dana i tri noći sjedio je sam Janjićije uz bolesnoga Melentija.{S} Nikome drugome nij |
| i si se nekako i suviše združio sa ocem Janjićijem...{S} Doduše ja sam, čim sam te primio, prep |
| o, ugledav napošljetku kako se na uskom Janjićijevu prozoru bijeli i miče nešto drečeći, mjauču |
| dana ostane u manastiru?...{S} Nije on Janjićije pa da se ne obazire na svjetske prigovore i d |
| vu na ruke, reče poluglasno:</p> <p>— O Janjićiju hoću da govorim i o djetetu onome.. .</p> <p> |
| žena Stanija i kći Janja.</p> <p>— A o Janji ćeš samo i pričati, — upade Jevrem, — Dosjećam se |
| /p> <p>Melentije se neobično pribojavao Janjićija.{S} Za sve vrijeme dok ga je njegovao, morao |
| vrati se manastiru...</p> <p>Došavši do Janjićijeve ćelije, kao da začu razgovor neki.{S} Uljez |
| } Hahahaha...</p> <p>— Do danas sam bio Janjićije, — od danas Muharem...{S} Sedlaj mi konja!</p |
| z inada upropastiti... — I, videći kako Janjićije nikako ne može da je potpuno shvati, požuri s |
| } Ludi otac Iguman!...</p> <p>— Hajdemo Janjićiju, — predloži Prokopije tiho, bojeći se da Mele |
| ao prikradajući se.{S} I prije nego što Janjićije i odgovori, stupi u <pb n="122" /> sobu kršno |
| ju, među dućane.{S} Za njim se natisnuo Janjićije kao orlušina, pa kao da ne dodiruje zemlju.{S |
| ču.{S} Lukavo, ispod oka, mjerio je čas Janjićijev nos i široki mu pojas, okićen drškom od noža |
| kve promuklo zagrmi snažni i muški glas Janjićijev, — koji je maloprije došao iz ćelije zaključ |
| {S} Iznad sviju grmi, tutnji muški glas Janjićijev, sličan udaljenom mrmorenju medvjeda.</p> <p |
| trahovito zagrmi iznenada promukli glas Janjićijev i teška ruka njegova spusti se na rame Jevre |
| vrata i odjeknu kroz sobu promukao glas Janjićijev.{S} I on se, prstima raščešljavajući bradu, |
| I Bog dade te se Anica prevari i dođe u Janjićijevu ćeliju.{S} Krivo, doduše, bijaše Igumanu i |
| divljenjem i čudnom pobožnošću gledao u Janjićija.{S} Kao u ikonu kakvu.{S} I nikada mu se bolj |
| ta.{S} Zatim se naglo okrenu i pođe ocu Janjićiju.</p> <p>— Njemu se mora sve ispričati! — izba |
| jete...{S} Punoljetna je, — odgovori mu Janjićije.</p> <p>— A znaš li da je isprošena?</p> <p>— |
| !</p> <p>— Niko ne zvoni, — odgovori mu Janjićije mirno, izmahujući maramom. — Pričinja ti se.. |
| naša!</p> <p>— Ko vas cvijelja? — planu Janjićije nabusito, izdignuvši glavu. — Iguman?</p> <p> |
| i vesele se i niko ih ne goni, — otegnu Janjićije rastresajući duvan na dlanu. — A ljude <pb n= |
| p>— Hehehe!... — zadovoljno se osmjehnu Janjićije i pogleda na štap. — Kazo bih mu ja, pasjem s |
| a.</p> <p>— Šta je?... Šta je? — breknu Janjićije oštro i pritrča joj kao da bi da odgurne, uda |
| ćije...</p> <p>— Za inad vama, — dreknu Janjićije bješnje i kao da poče pjenušati, — ovog ću cr |
| /p> <p>— Vaso!...{S} Zvoni!... — dreknu Janjićije veselo i namignu na Vasu. — Što si stao?</p> |
| icom...</p> <p>— Štaaa? — ljutito šiknu Janjićije i namrgodi se.</p> <p>— Otišli su, — potvrdiš |
| ako dražeći.</p> <p>— Čuješ li? — riknu Janjićije darnut u najosjetljiviji <pb n="118" /> živac |
| vala...</p> <p>— Dijete? — gotovo riknu Janjićije i nekako poplašeno odiže ruke u vis...{S} O s |
| >— Pušku!...{S} Dajte mi pušku! — viknu Janjićije bijesno i, spustiv maloga na stolicu, nemirno |
| ..{S} Ne zagovaraj ga! — oštro podviknu Janjićije i snažno odgurnu Jevrema. — Idi!</p> <p>Jevre |
| Amo dolazi, pasjevino! — oštro podviknu Janjićije prema njemu, otpasujući i prikupljajući manti |
| n sjesti generalu uz koljeno! — uzviknu Janjićije gnjevno udarajući se po koljenu.</p> <p>— Ne |
| p>— Ostavi!...{S} Baci cigar! — uzviknu Janjićije prijekorno i udari ga po ruci. — Ne rekoh li |
| ijajte, ljudi! Što ne pijete? — uzviknu Janjićije jače hoteći da zapodjene razgovor.{S} Pa i sa |
| s i čašom natpiti, — izazivački uzviknu Janjićije gladeći se po bradi. — Da kušamo?</p> <p>— Ku |
| ma?</p> <p>— Rep! — napošljetku uzviknu Janjićije, ukazujući mu na tur i previjajući se. — Rep! |
| ilupnu vratima.</p> <p>— Lakše, — šapnu Janjićije, koji je poguren sjedio iznad glave bolesniko |
| ji božje ugodnike bez nevolje, — kresnu Janjićije iznenada i nemilosrdno ga gurnu u rebra. — Ka |
| put govori, odmah je ozbiljno, — kresnu Janjićije žešće i sa čitavom šakom duvana zasu ga po ko |
| !...</p> <p>— Ihuhuhu! — za inad vrisnu Janjićije i snažno udari o zid praznom bocom, koja se r |
| ozva Vasu koji se, polupijan, izvuče iz Janjićijeve ćelije...</p> <p>— Hajde i kaži ocu Igumanu |
| <p>— Preksinoć. </p> <pb n="123" /> <p>Janjićije prihvati bocu za grlić, poče mućkati njome, a |
| i se i ti odmetao? </p> <pb n="5" /> <p>Janjićije se lagano izdiže, ispravi.{S} Onako stasit, g |
| kosti izmećala! </p> <pb n="128" /> <p>Janjićije, nestrpljivo skidajući odeždu sa sebe, kušlja |
| i oborit ću ga!</p> <p>— Ne ćeš!</p> <p>Janjićije, razljućen, izmahnu voštanicom i baci je Prok |
| arajući glavu. — Majka je majka!</p> <p>Janjićije, naduvavši obraze, okrenu se prozoru.{S} Prov |
| sve kazati...{S} Nikome više!...</p> <p>Janjićije je tek sada poznade.{S} Bila to Smiljana, poz |
| i radite...{S} Ja ne ću više!...</p> <p>Janjićije kao da se sažali, gledajući ga onako satrvena |
| vina, skočio odozgo i... jao!...</p> <p>Janjićije izvadi iz džepa bocu sa rakijom i stresajući |
| a i kao mirišući.</p> <p>— Ja...</p> <p>Janjićije prošeta po sobi, keškajući vrhom cipele iskuš |
| kuća mi pri strani, osamljena...</p> <p>Janjićije naduha obraze i golemim noktom počne grebati |
| jet da nju pretresa i ogovara...</p> <p>Janjićije se zavali uza zid i zasmija se.{S} Nos mu se |
| m, brže izbaciti iz manastira...</p> <p>Janjićije zahvati šmrkanj duvana sa dlana i poče potpra |
| Stankov...{S} Ti ga znaš, oče...</p> <p>Janjićije planu.{S} Odbaci krst na krevet, udari se po |
| — Svezaše ih, pa ih odvedoše...</p> <p>Janjićije bekrijski naturi kamilavku na čelo.{S} Oštro |
| ovako, na lijep način, bolje...</p> <p>Janjićije se nakašlja u bradu, svali se na tronožnicu i |
| am mislio ni zborio o ženidbi...</p> <p>Janjićije se zdrnu.</p> <p>— A kako ćeš zagledati da ne |
| i zvono ti ne smije zazvoniti...</p> <p>Janjićije razdražen skoči.{S} Poče se uređivati.</p> <p |
| ..{S} Ko?...{S} Ja ga ne znam...</p> <p>Janjićija kao da zamori toliki razgovor.{S} Sjede na kr |
| et bi nas ubrzo oboje otjerao...</p> <p>Janjićije zastade i zamisli se malo.</p> <p>— A što ne |
| zemlje. — Hoće da nas oćeraju...</p> <p>Janjićije nestrpljivo zatrese dizginima...</p> <p>— I n |
| znakove da stane, da ih pričeka.</p> <p>Janjićije se uzvi na konju i snažnom desnom rukom zateg |
| š... ti ne cvijeljaš nesretnika.</p> <p>Janjićije se ispravi sve jače izmahujući krstom, kao da |
| mrko.</p> <p>— Zbog jedne cure.</p> <p>Janjićije, kinuvši, zasuzi i oštro uzviknu:</p> <p>— Za |
| u i povede manastirskoj kuhinji.</p> <p>Janjićije, sa naduvenim obrazima, pogleda za njima i je |
| </p> <p>— I ne možeš ga oboriti.</p> <p>Janjićije se zaljulja prema svijeći da pripali novu cig |
| >— Ostavite...{S} Može nas čuti.</p> <p>Janjićije zadrhta.{S} Nozdrve mu se raširiše, sitni nab |
| opet, molim vas, da se spustim.</p> <p>Janjićije namjesti merdevine i pridrža ih.{S} A čim se |
| čeno, stiskajući zube. — Zbogom.</p> <p>Janjićije mu prepriječi put, zaustavi ga.</p> <p>— Pošt |
| prema Milici i poprijeti prstom.</p> <p>Janjićije stupi u sobu i pođe da zamijeni Prokopija.{S} |
| ažava. — Ne će dozvoliti Iguman.</p> <p>Janjićije ga presiječe:</p> <p>— Iguman je zavrzan ko i |
| mine, — rastumači ona postiđeno.</p> <p>Janjićije ne odgovori.{S} Prošeta dva tri puta po ćelij |
| > <p>— Misliš?</p> <p>— Sigurno.</p> <p>Janjićije lagano spusti glavu među ruke, podnimi se i m |
| govori Jevrem uzdahnuvši. — Eto.</p> <p>Janjićije se prisjeti.{S} Ispravi se.</p> <p>— A kako j |
| ejedno...{S} On nam je gospodar.</p> <p>Janjićije opruži golemu šaku i sav se nage prema voštan |
| . — Oni ne vjeruju u časni krst.</p> <p>Janjićije izazivački udari se u prsi.</p> <p>— I ja da |
| vrem i mirno zaklopi pjesmaricu.</p> <p>Janjićije spusti lulu pokraj sebe, ne brinući se hoće l |
| i Jovo okrenuv se prema prozoru.</p> <p>Janjićije se pridiže, rastrese mantiju.</p> <p>Brzo iza |
| dvore kaluđeri?...{S} Generala?</p> <p>Janjićije se bržebolje ispravi.{S} Prekrstivši noge sje |
| i da uzalud spominjem djevojku?</p> <p>Janjićije odiže ruku i svečano, kao blagosiljajući, ote |
| ošao sam...{S} Jesi li me se zaželjela, Janjo?“...</p> <p>„Hvala“, zašuštaše dronjci zadovoljno |
| nice, — cvijet, ogledalce, češalj, — za Janju i predavao Petru da odnese.{S} Ko ljutio se, kori |
| može se ovako“, okresa suho. „Zovnut ću Janju da pomogne“.</p> <p>I ode po nju i dovede je. Čim |
| o da nema merdevina, skočio odozgo i... jao!...</p> <p>Janjićije izvadi iz džepa bocu sa rakijo |
| ojatom radi lopova...{S} Eh...</p> <p>— Jao, stukao sam se, — zašišta Visoki stiskajući zube i |
| šim jelima...{S} Tak...{S} Soganjdolma, japrak, červiš<ref target="#SRP19192_N2" />?... Šta vel |
| zatrčavali se izdaljega narogušeni kao jarčevi.{S} Skakali su sa pika jedan za drugim vrišteći |
| ne odgovori.</p> <p>— Našao sam jednog jarana, — poče tumačiti Jevrem gotovo ljuteći se, — te |
| ko će ići na rijeku da pere haljine, sa jaranicama?...{S} Možebiti su već i stigle tamo?...{S} |
| vicama do koljena, zagazile dvije plahe jaranice u rijeku.{S} Ogledajući se u vodi, smijući se |
| rumeni vrh pripaljene cigare kao oko u jarebice.{S} Kako je bila okrenuta u stranu, lice joj s |
| ugrijane motike i zapahnjuje ih vrelom jarom, koja treperi pred očima.{S} A hitra ševa jedna, |
| tao je pored njega, preskakao plotove i jaruge.</p> <p>Kada se izdigoše iznad sela, čitava zgus |
| suncu, pa se opet pojavi ispod krivoga jasena, ogrnutog plaštom bršljana.{S} Uputi se grobovim |
| stade i proviri kroz prozor.{S} Sad tek jasnije raspoznade plač djetinji.{S} Krešti, zavija, za |
| čitava brazda od iskrivljenih stopa, sa jasnim tragovima tvrdih žuljavih prsta i ispucanih peta |
| } Sve je unaokolo bilo mirno i tiho.{S} Jasno se moglo čuti kako im zagrijani pijesak hršti pod |
| rene.{S} Ispod nesastavljenih trepavica jasno se providi mutna, zamagljena bjelina i čudno se s |
| e dodvori.</p> <p>Iguman, vrebajući kao jastrijeb naokolo, opazi kako omalen seljak, sa dugački |
| jadnika!</p> <p>Melentije, sav utonuo u jastucima i pokrivačima, ležao je nauznačke, sa zavalje |
| ljan društva i razgovora, nalakti se na jastuk i reče ispresijecano:</p> <p>— A toliko sam misl |
| jednu na krevetac, namjestivši najprije jastuke pod bedrenjaču kako ih ne bi žuljila.{S} Smilja |
| krevetu, sa duboko uvučenom glavom pod jastukom ujednačeno hrkao i šištao, da se činilo kao da |
| a sažaljenjem...{S} I namjestivši se na jastuku ugodnije, nekako veselo uzviknu:</p> <p>— Nego |
| bima, a brada mu se rasula po uprljanom jastuku, sva zasuta duhanom i zadimljena kao da gori.{S |
| lji u tavanicu.{S} Kosa mu se rasula po jastuku, brada nakvašena rakijom i zasuta duvanom skušl |
| se krunama pogonila i čavrljala čitava jata vrabaca, spuštao se on do velike poljane, odjevene |
| e u svilenoj crnini, prekrivene čitavim jatima čavaka i vrana nekako tužno i stidljivo pružahu |
| g, otegao se kao na raspeću.{S} Stenje, jauče, ječi iz svega glasa.{S} Košulje nikako i nema na |
| cuti jedni!...{S} Ko je naučio da vazda jauče, da Bog da i sveti otac Vasilije, jaukao do groba |
| ačuditi.</p> <p>— Svi odavna uzdišemo i jaučemo za jednim dobrim ručkom, — nastavi Jevrem življ |
| jauče, da Bog da i sveti otac Vasilije, jaukao do groba i nikada se ne utješio!...{S} A ko hoće |
| rbi, kao svađajući se, zazvoniše zvona, jauknuše. Čitava avlija zabruja, zatrepta i zapjeva.{S} |
| i zaboravljena mačka, kao da prigušeno jauknu neko.{S} Osluhnu.{S} Jest, mačka.{S} Sa strahom |
| na sve strane...</p> <p>— Ne! — gotovo jauknu starac sa perčinom i ničice pade po zemlji. — Ne |
| na <pb n="53" /> vrata, koja se, nekako jauknuvši, širom otvoriše...{S} Pogleda unutra...</p> < |
| a posrnu, zgrči se i otkotrlja u stranu jauknuvši iz svega glasa.{S} Janjićije, riknuvši kao ra |
| da se uvjeri: je li sve ovo san ili je java. — Šta će meni dijete?</p> <p>— Ko s đavolom tikve |
| </p> <p>— Dobro jutro, oče Melentije, — javi se Jevrem ponizno, snimajući šubaru sa glave i dub |
| ago ni u snu da ga snijem, a kamo li na javi da me u onakom društvu uhvati, mantiju li mu njego |
| i mu se odjednom navodniše i u njemu se javi neki neodoljivi osjećaj razmekšalosti.{S} Jedva se |
| ..{S} Tvoja je dužnost bila, da mi prvi javiš, oče Igumane“...</p> <p>— Nije druge, moram mu sa |
| jete povedem do stolice. „Ja bih joj se javio, poslao štogod“...</p> <p>On skupi usne i namrgod |
| metnuto iz pakosti, što mi odmah nijesi javio, oče Igumane... Što si pustio da saznam od drugih |
| Kao da se nadao da će izbiti odnekuda i javiti mu se.</p> <p>— Mati je zadržala kod kuće...{S} |
| a zovnem i pripitam, nijesam mu se smio javiti ni upitati.</p> <p>Jedne večeri, kasno, uljeze m |
| eloj visini kao sitna pjega, klikće im, javlja se, pozdravlja.</p> <p>— Možete li? — nekako pod |
| icama rakije u džepovima, prvi nagrnuše javljajući mu se, otpozdravi suvo, sa jednim običnim: „ |
| vina.</p> <p>Kaluđeri se nikako nisu ni javljali na avliji.{S} Iguman, sjedeći u svojoj ćeliji, |
| sve budala nema u manastiru, kad gotovo javno pričaju o krijomčarenom duhanu!...{S} I kakva li |
| ao se kao na raspeću.{S} Stenje, jauče, ječi iz svega glasa.{S} Košulje nikako i nema na njemu, |
| bi osluhnuli čuli su samo kako stenje, ječi i kako se prevrće po postelji.{S} Svi su se pitali |
| S} Rukama obuhvatio koljena i njiha se, ječi, uzdiše.</p> <p>— A što ne pritvrdiste merdevine, |
| ganuo?...{S} Ispravi se.</p> <p>Visoki, ječeći i uzdišući, ispravi se još malo.</p> <p>— Pođi!< |
| I ja ustajem i idem za njim...{S} Ludo, je li?...{S} A ja sam katkad i vjerovao u to i... to mi |
| obro začini“...{S} I kao nadziravajući: je li sve ukusno zgotovljeno, neprestano je podizao sva |
| oče trljati oči kao da bi da se uvjeri: je li sve ovo san ili je java. — Šta će meni dijete?</p |
| Zbilja, nije mu ni kazala imena!...{S} Je li?...{S} Nije...</p> <p>Neko mu iza leđa zapovjedni |
| .{S} Gdje je to bilo?...{S} Kada?...{S} Je li on dolazio, nametao se ili ona, sama?...{S} Pogle |
| <p>— Ima li ijedan njezin cvijet?...{S} Je li njoj štogod palo?</p> <p>Ali kako će pogoditi: ko |
| guman baš njemu da priča o svemu?...{S} Je li on kakav sudija, šta li je?...{S} Pa barem da pon |
| kako će me obrukati?</p> <p>— Preksinoć je nekud po noći švrljao sa Jevremom, — ponizno odgovor |
| raj Melentijeve postelje — za čudo, baš je kod bolesnika koji se rastaje sa životom najviše i r |
| o anđeli mogu imati...“</p> <p>„Ne znaš je ti, gospodine.{S} Huncut je ona“, odgovara on, smješ |
| p>„Ja sam je dobro upoznao.{S} Ne možeš je skuditi“, opet bih ja, željan da ga navedem na opšir |
| mu pomogne i izvuče ga iz neprilike. — Je li ozdravio?</p> <p>Jovo lagano koraknu prema Janjić |
| je pri vrhu? — zapita visoki zadihan. — Je li?</p> <p>— Jest.</p> <p>— Znači, da se moramo pent |
| </p> <p>— Laži, laži, Jevreme!</p> <p>— Je li vjera tvrda da me ne ćete odati? — vatreno zapita |
| dan na drugoga. — Da utvrdimo!</p> <p>— Je li muško ili žensko? — zapita neko otraga, upinjući |
| rstivši noge sjede na krevetu.</p> <p>— Je li to istina?</p> <p>— Iguman hoće tako, — muklo pot |
| u u lice, tiho zapita Jevrema:</p> <p>— Je li istina da slatka paprat liječi sve bolesti?</p> < |
| da je još ostalo ovdje.</p> <p>— Sreća je, — mirno odgovori Jovo, — što moj pokojni Stari nije |
| u ruku, da ga prihvati. — Svako zna, da je tu vučija jama.{S} Iguman je još zimus iskopao pred |
| požutjela prsta za bradu. — Znaš li, da je ovo kao neka tamnica?</p> <p>— Ja se tegoba ne bojim |
| svetiti na manastiru, jer su znali, da je kaluđer...{S} Mjesto da se sili pokori, protivio se, |
| o da bješe spreman da ponovo navali, da je napane.</p> <p>— Nijesam ja kaluđer, — odgovori osor |
| !...{S} Prrrokleti sin!...{S} Misli, da je meni žao što ga nema?...{S} Jok, bratac!...{S} Vidio |
| mljivo.{S} Dođe mu da vikne, zagrmi, da je odgurne nogom.{S} U isti mah nešto ga zagolica u grl |
| a...{S} Samo ne zaboravi napomenuti, da je gluh u oba uha.{S} Treba Igumanovo <pb n="113" /> gr |
| i zubi.</p> <p>— Da utvrdimo, braćo, da je dijete nađeno na Igumanovu prozoru, — uzviknu nekako |
| to mi iz pakosti“... „A kad si znao, da je podmetnuto iz pakosti, što mi odmah nijesi javio, oč |
| /p> <p>Jedanput se toliko zaboravio, da je čak izgurao doktora.{S} Ali se odmah i pokajao.{S} S |
| mijevajući. — Otkud?</p> <p>— Muško, da je, sretno i čestito! — otegnuto zapjeva Vaso čija je p |
| nu:</p> <p>— Ama ti... vi mislite... da je ono... da ja...</p> <p>I poplašiv se od sama sebe ne |
| stari!...{S} Ja znam... tak znam... da je njemu lijek samo motika...{S} Niks?...{S} Samo motik |
| meni?...{S} U mojim godinama?...{S} Da je na prozoru oca Prokopija osvanulo osmero djece ne bi |
| i poštuju.</p> <p>— Ali priznat ćeš da je ne gledaš poprijeko? — opet će Jevrem pakosnije i pr |
| u je.{S} Ona se ne osvrnu.{S} Potrča da je stigne, zaustavi...{S} Opet zastade... </p> <pb n="7 |
| joj odnese... Čudna želja povukla ga da je opet vidi.{S} Da se razgovori s njome.{S} Kad odnese |
| .{S} Neka neodoljiva želja povuče ga da je, iz potaje, utrne i da zgazi one Melentijeve trave.< |
| pojatu, — zamuca skrušeno, — Bit će da je duhan...</p> <p>Visoki se žandar osmjehnu i namignu |
| ra? — Zbog cure?</p> <p>— Pa... hoće da je uda za nekog svog bratića, — odgovori Jevrem uzdahnu |
| e i zastadoše malo.</p> <p>— On reče da je pri vrhu? — zapita visoki zadihan. — Je li?</p> <p>— |
| a i svi ga, na lijep način, uvjeriše da je sve dobro.{S} Samo jedan kasapin, divlji i neobuzdan |
| videći kako Janjićije nikako ne može da je potpuno shvati, požuri se da protumači. — Mi ćemo se |
| a s njome!{S} Zalud molio prijatelje da je svjetuju, zalud tražio od hodže zapise, zalud plaćao |
| sa zlatnim zubom, — pakosnici govore da je izvadio zdrav zub samo da ga može zamijeniti zlatnim |
| otavajući se sve više i starajući se da je ne poznaju, pođe za njim...</p> <p>Čim je zatvorio v |
| jome, grebao je, štipao, upinjući se da je savlada, obori.{S} Okrvavi je na ruci i bijesno poče |
| , velim ti, gusjenica!... Čini mi se da je vrijeme da primim lijek, — dodade prisjetivši se. — |
| istupi bliže.{S} Luda ga želja obuze da je prihvati malo, da stisne za čvrstu, oblu mišicu. — N |
| da se pozdravi s njime. — Ja mišljah da je kogođ drugi...{S} Prepadoh se...</p> <p>— Došla da v |
| ...{S} Ali se još niko usudio nije i da je zapjeva.{S} Momci bi, tek kroz zube, propustili pone |
| še, pazeći da se ne zamjeri Milici i da je kako ne uvrijedi. — Zgotovi je onako... na slanu vod |
| smo svršili? — zapita on pa, želeći da je osokoli, osmjehnu se. — Makar što ste daleko, čak u |
| ori mu Janjićije.</p> <p>— A znaš li da je isprošena?</p> <p>— Ko prije djevojci, onoga i djevo |
| zaustavi jedna žena, šapatom zamoli da je povede u ćeliju.</p> <p>Sva je bila umotana u širok, |
| zgovarao s njom; nije joj kazivao ni da je voli, — s time kao da ni sam još nije bio sasvim na |
| ojkama.{S} Zato joj i poručio materi da je ne pušta na rijeku...{S} Zato nije ni došla...</p> < |
| amo mi!{S} I</p> <p>— Evo i ja kažem da je carsku, — opet će Janjićije prkosno. — Jest, baš car |
| prilazeći mu i ulagujući se. — Vidim da je krupna zvjerka nekakva, čim zbog nje pogibe desetera |
| — tiho zapita Melentije. — Sad vidim da je to bila samo obična nahlada i ništa drugo.</p> <p>I, |
| stisne u ruci, hoće li biti uvjeren da je baš on bio na njezinim prsima? </p> <p>Lagano se odm |
| da pričam, da obećavam, lažem; kušao da je izazovem, da još što progovori.{S} Uzalud.{S} Mjesto |
| ena i haljinama, prepunim trina, kao da je prenoćio u stogu.{S} Promolio se kroz obijena vrata, |
| ćajući se krivcem u ovoj stvari, kao da je želio da se sam pred sobom opravda. — Osim toga svij |
| da kaže: „sjedi, Jevreme“...{S} Kao da je prijatno slušati makar čije priče ovako stojeći!</p> |
| ereno, poče gledati oko sebe.{S} Kao da je željela pobjeći, izmaknuti nekuda.</p> <p>— Vaso!... |
| ede zapitati za savjet kakav.{S} Kao da je tražio od njega da još što progovori.</p> <p>— Konja |
| čina; nečija čutura blizu mehana kao da je skakala po pognutim glavama...</p> <p>— Raspustilo s |
| dvije duge suze.{S} Izgledalo je kao da je i sam predstojnik bio iznenađen ovolikom ljubaznošću |
| amen brade ispod nje kostreši se kao da je jelo već na stolu pa mu se gadi. — I sjutra kupus!.. |
| S} Jadnog, sićušnog čovjeka koji kao da je bio potpuno suvišan na ovome svijetu! Čiju je polovi |
| da njime.{S} Sa zluradošću nekom kao da je čekao: hoće li se udaviti zalogajem?{S} I ne će li g |
| — prošapta opet. — Silna!</p> <p>Kao da je i sad gleda onako zdravu, jaku. — U zategnutoj košul |
| razgovor na drugo. — A baš bih volio da je još ostalo ovdje.</p> <p>— Sreća je, — mirno odgovor |
| esam ni ja rđa...{S} Ali sam smislio da je ovako, na lijep način, bolje...</p> <p>Janjićije se |
| ijene polulitrenjače ipak se uvjerio da je „sve kako treba“...{S} Kod jednoga bakala naišao je |
| eo, pasji sin, i razbacuje nogama ko da je u svojoj kući...{S} Izjeo bih ga!...{S} Pa kako da g |
| emo...{S} Zgriješili smo, ali hoćemo da je sve po zakonu...{S} I dijete neka je, pred Bogom, po |
| !...{S} Phi!.. .</p> <p>— Mi mislimo da je bolje sačekati, dok stari omekša ili premine, — rast |
| sada tražiti samo oca Prokopija, jer da je on ipak najbolji od sviju...{S} Počelo se čak govori |
| se i lažno i neiskreno...{S} Dođe mu da je odgurne od pokojnika.{S} I iznenada kao da ga gurnu |
| o.{S} Zatim se, po treći put, okrenu da je nikako ne gleda i, prisloniv se uz prozor, muklo zap |
| isa avlija jakim i oštrim mirisom, kada je napuniše oni.{S} Miris tamjana i peciva na ražnju, k |
| e vratio po treću i odigao je, iznenada je odbaci i opsova nešto.</p> <p>„Ne može se ovako“, ok |
| {S} Nečija zurla, u blizini, još i sada je zaglušno pištala, a napukli bubanj sipljivo kloparao |
| ije!</p> <p>A Jevrem samo tapka i gleda je...{S} Sunce mu peče za vrat, pali ga.{S} I iz prsiju |
| u pušku sa izvezenim kundakom i zagleda je.{S} Pa istrča pred ćeliju, napuni i opali.{S} Brzo s |
| nametao se ili ona, sama?...{S} Pogleda je dva puta oštro i ispitujući... „Ona je prva tražila |
| ne trebaju mu djevojke.</p> <p>Pogleda je, — pa se zasmija i on.</p> <p>— A taka bi mi djevojk |
| ntija, u gaju pod mladim borovima, kuda je najčešće hodio, Nikola je sam samcat neprestano zvon |
| oji odavna bješe zaboravio rašta i kuda je pošao.</p> <p>— Turci ti ne mogu dozvoliti da se tak |
| ima poče mu se približavati. — I otkuda je?</p> <p>— Nikola! — nekako poplašeno i kao plačevno |
| obrecivao i tobože korio je.{S} A vazda je kupovao nova odijela, nakite, kolače, šećerleme.{S} |
| pođe.{S} Sudari se s Jevremom, koji ga je začuđeno posmatrao i, streknuvši, odstupi malo...{S} |
| vao Janjićija.{S} Za sve vrijeme dok ga je njegovao, morao mu se pokoravati slijepo, kao što se |
| ko i držao maloga na krilu. Škakljio ga je bradom, štipkao za rumene obraščiće, tobože udarao g |
| asapin, divlji i neobuzdani, uvjerio ga je na nekakav svoj, kasapski način.{S} Vaso je smiren i |
| i pogružen.{S} Svi su već čuli kako ga je otac Janjićije, — ko zna zašto, — istjerao noćas iz |
| stolu.</p> <p>— Dok je bolovao samo ga je dvaput obišao, — reče, — a zdravu kravu obilazi po t |
| potpuno zadovoljan sam sa sobom što ga je ovako pritijesnio. — Poslušaš li, svi će ti se čapku |
| remi mu i zauzda staroga dorata, kojega je još uz ustanak preoteo od nekakva bega, pomognu da u |
| ta je to? — ljutito povika Iguman, koga je neobična graja ova odavno probudila.{S} Protežući se |
| štrčao zakučast, mesnat nos, ispod koga je, kao iz dimnjaka, kutljao dim duhanski i, klizeći ni |
| venih vrata dreči izgrebano šegrče koga je majstor istukao i svakome se žali i pravda.{S} Uz zv |
| eha, bez teške poruge!...{S} Momak koga je savladala!...{S} Koji se grčio, uvijao pod njezinim |
| , dostojanstven, opirući se o štap koga je držao odmaknuta pred sobom i kao probajući koju bi n |
| užno prošapta. — I pogodit će!...{S} Ja je vidim, lijepo vidim, kako se primiče, silna i moćna. |
| u oko parčeta konopa prepirući se: čija je svojina.{S} Na drugoj strani gologlav brkajlija psuj |
| i čestito! — otegnuto zapjeva Vaso čija je pustinjačka glava visoko stršila iznad ostalih i ble |
| ori ona i izmaknu se do pod jabuku čija je opuštena grana milovala po glavi. — Ne primakoh ti s |
| ade... </p> <pb n="78" /> <p>— Inadžija je, — promuca poluglasno češkajući se i gledajući za nj |
| o i pakosno cerekao.</p> <p>Trapezarija je bila okićena i ukrašena kao o najvećem prazniku.{S} |
| caju, — zlobno se uplete i Milica, koja je neprestano provirivala iza Vasinih leđa i bezuspješn |
| entije i s nategom podiže svijeću, koja je još i na podu gorjela. — Zar tako valja?</p> <p>— Ta |
| se među njih.{S} Svoju suhu ruku, koja je bila žuća od voštanice, spusti na rame Janjićijevo.{ |
| a zasuta brašnom, podstaknu vatru, koja je veselo puckarala i uskakala uz kotlove, i, suzeći od |
| ri se i on, — tiho prošapta Milica koja je neprestano čistila pod i polako prikupljala nekakve |
| ne laže rog, — opet dobaci Milica koja je uvijek a naročito u svađi voljela da upotrebljava na |
| ori Jevrem, pa uze poderanu maramu koja je ležala pokraj uzglavlja i poče mu otirati znoj sa če |
| .{S} Ni-po-što, oče Igumane!...{S} Moja je želja i moja je zapovijest da ga odmah uklonite!...“ |
| đeno. — Bez moje dozvole?</p> <p>— Moja je slava, oče Igumane! — okresa Janjićije, pokazujući u |
| oče Igumane!...{S} Moja je želja i moja je zapovijest da ga odmah uklonite!...“</p> <p>— Ne slu |
| pustio da saznam od drugih?...{S} Tvoja je dužnost bila, da mi prvi javiš, oče Igumane“...</p> |
| da je sve po zakonu...{S} I dijete neka je, pred Bogom, po zakonu, nek nije nezakonito.</p> <p> |
| odgurne Melentija. — Da vidimo, kolika je!...{S} Ja se i hrvem sa silom...{S} Sto je jača, mil |
| jedva promuca obarajući glavu. — Majka je majka!</p> <p>Janjićije, naduvavši obraze, okrenu se |
| Zar i ti počeo polagivati?</p> <p>Joka je bila krupna, gojazna seljanka, koju je čitavo selo < |
| azgovore slušao svaki dan.{S} Ispočetka je bjesnio i ljutio se misleći, da će psovkama i prijet |
| ni, porumeni.{S} Dakle u istinu pričala je o njemu svima i svakome, hvalila se!{S} Nije ni čudo |
| ri.{S} Pored njega na stoličici, ležala je oveća boca sa rakijom, do polovice ispražnjena; žutj |
| ljno pa da se digne protiv njega, imala je još nekakve svakako važne razloge, radi kojih je bil |
| kao da potpuno zaboravila...{S} Morala je, dakle, neprestano čamiti kod kuće, u selu.{S} I, si |
| boju.{S} Dolje pokraj kapije šušketala je česm; negdje u kupini cvrčao cvrčak.{S} Mlak <pb n=" |
| S} Luda Ilinka, u hrpi dronjaka, lutala je naokolo, njijala dijete na rukama poluglasno pjevaju |
| a, kad god ih je Vaso pokudio, uzdizala je, obratno, i kovala u zvijezde Igumana, čim bi se Vas |
| poznatog ribara Mitra Galebana.{S} Bila je kroz prvih nekoliko godina nerotkinja.{S} A to je da |
| im, kad god nijesam bio u školi, čamila je, s materom zajedno, u njoj i nešto uređivala, raspre |
| .</p> <p>— S kim si onaki si, — zborila je zajedljivo, pakosno, ne povisujući glasa, kao da gov |
| može i ne smije napakostiti, — govorila je za deset drugih.</p> <p>I on se ozbiljno prepade.{S} |
| take nemam smilovanja!...</p> <p>— Sila je sila, — opet dočeka onaj čovječuljak progurav se nap |
| a vijencem od lozovine na glavi, nosila je zamotuljak od krpa na rukama i pjevala žalostive usp |
| >Djevojka mu se približivaše.{S} Nosila je u rukama dva teška kabla sa mlijekom, koje se prelje |
| sno gledao u oči; gojazna Joka dolazila je crkvi svakoga praznika i, kao za inad svijetu, nosil |
| volje.</p> <p>— A mati?</p> <p>— Mrzila je i vino i rakiju.{S} Samo je ispijala kahve i pušila |
| orovima, kuda je najčešće hodio, Nikola je sam samcat neprestano zvonio, ne umarajući se, ne ma |
| zakona uhvatio sam lopova...{S} Regula je regula!</p> <p>— Ne priznajem ja ni tebe ni tvoje re |
| nekih pedeset koračaja daljine, tonula je u zemlju kuća seljaka Petra Rađušića. <pb n="16" /> |
| teresujući se zar za domaći bez mnogima je pipao nove košulje na čvrstim mišicama i nabreklim p |
| osta, dosta...{S} Ako je i kazna, mučna je, — okresa Iguman ozbiljnije, pa strogo naredi Vasi d |
| ažu nešto jedno drugome.</p> <p>— Kršna je, nema fajde! — otegnuto izbaci kroz zube ulazeći u ć |
| bacuje na tuđa leđa?</p> <p>— A i kršna je! — prošapta opet. — Silna!</p> <p>Kao da je i sad gl |
| ila u kući vječita svađa i inat.{S} Ona je nekoliko puta morala bježati iz kuće i noćivati po k |
| je dva puta oštro i ispitujući... „Ona je prva tražila đavola“, kao da mu šapnu neko.{S} Zatim |
| > <p>— Nije ona dijete...{S} Punoljetna je, — odgovori mu Janjićije.</p> <p>— A znaš li da je i |
| gne, uhvati ga čvršće. — I interesantna je mnogo.</p> <p>Jevrem se poče mrštiti.</p> <p>— Ne vj |
| joj u lišce, tražio je, rugo joj se, pa je evo i sad zaziva, smije se...</p> <p>Jevrem je, prek |
| narod voli...</p> <p>— Pa?</p> <p>— Pa je najprije htio da te zavadi sa Janjićijem, — osmjehnu |
| i ona, koje se zacenilo od plača i čupa je, grebe po obrazima.{S} U prašini, pod nogama materi, |
| elentije potvrdi glavom.</p> <p>— Dobra je cura bila, — uzdahnu, — Nikakva ljepotica.{S} Ni krš |
| upe.{S} Uze i metlu i očisti sobu, opra je, a da više ni počinuo ni huknuo nije.{S} Svršivši uz |
| e.{S} Proplaka.</p> <p>— Šta je?... Šta je? — breknu Janjićije oštro i pritrča joj kao da bi da |
| kašljucati.</p> <p>— No šta je?... Šta je?... — okresa suho, mrgodeći se i okrećući glavu da j |
| ada dimili.</p> <p>— Šta vam je?... Šta je? — bolno zastenja Melentije i s nategom podiže svije |
| i kao očekujući odgovor od njih. — Šta je on?...{S} Ko mi je on?... Čudna mi čuda što nije doš |
| on žestoko i zaprijeti im šakom. — Šta je?</p> <p>— Ubiše nas!...{S} Upropastiše! — sićano zap |
| — Tražimo te!...{S} Trči!</p> <p>— Šta je? — zapita Prokopije uzbuđeno i odmah, kao po komandi |
| brekle dojke.{S} Proplaka.</p> <p>— Šta je?... Šta je? — breknu Janjićije oštro i pritrča joj k |
| zgine.{S} Zaustavi dorata.</p> <p>— Šta je? — zapita nestrpljivo prije nego su i pristupili, pa |
| {S} Navališe.{S} Otvoriše.</p> <p>— Šta je to? — ljutito povika Iguman, koga je neobična graja |
| io, — otegnu meko, moleći.</p> <p>— Šta je to? — začuđeno zapito ona i pripovrati se malo.</p> |
| ajući je, poče se ljutiti.</p> <p>— Šta je?... Što ste stali tako ko trupine? — podviknu podrug |
| atrajući ih, povika žešće:</p> <p>— Šta je?</p> <p>— Našlo ti se dijete, oče Igumane, — izbaci |
| , gledajući preda se, ćuti.</p> <p>„Šta je, Petre?...{S} Kako je Janja?“</p> <p>„Zlo“, jeknu on |
| a.</p> <p>Zadržah ga silom.</p> <p>„Šta je?...{S} Ti kao da imaš nešto da mi rekneš?“ zapitam m |
| savo smješkajući i kao pitajući se: šta je ovim ljudima?</p> <p>— Rep! — napošljetku uzviknu Ja |
| že...{S} Ništa više!...{S} Ako znaš šta je nevolja, pomozi!...{S} Nemoj da ode na onaj svijet ž |
| če Jevrem i leže po travi. — Vidite šta je!</p> <p>Oba kaluđera, bez ustezanja, pohitaše prema |
| glasovi pronose o tebi...{S} Pričaj šta je bilo?...{S} Sramota za tvoje godine, oče Igumane!“.. |
| a silu poče kašljucati.</p> <p>— No šta je?... Šta je?... — okresa suho, mrgodeći se i okrećući |
| tije poče je cjelivati.</p> <p>— No šta je?... Šta ti je?... — zapita začuđeni Iguman i malo od |
| p> <p>— To je uzgred...{S} A glavno šta je?...{S} Reci! — nemilosno osiječe Iguman, mrgodeći se |
| razu.</p> <p>— Rašta si ti zdrav, rašta je Prokopije zdrav?{S} I Janjićije i Iguman!...{S} Svi |
| a?...{S} Božja ili đavolja?...{S} Rašta je to?...{S} Rašta?...</p> <p>Sav se skupi, naježi se.{ |
| om.</p> <p>— Ne laj, pseto!...{S} Dosta je!...</p> <p>Nikola se strese i zlobno pogleda Janjići |
| i kao pijan zatetura i poigra. — Kakva je svadba bez pjesme?</p> <p>Dođe i Iguman.{S} Iznenađe |
| cvili nekako suho, žalostivno. — Kakva je to pravda?...{S} Božja ili đavolja?...{S} Rašta je t |
| d si muško, kad si, biva, osjetio kakva je duša djevojačka!</p> <p>Jevrem opkorači oko napunjen |
| amoli da je povede u ćeliju.</p> <p>Sva je bila umotana u širok, šaren pokrivač.{S} Samo joj no |
| Nijesi se, možebiti, bio ni rodio, kad je u našem selu živio Aćim Spremo sa svojom Anicom.{S} |
| {S} Oteo sam se i njegovoj sili.{S} Kad je htio da me nemilom ženi, uskočio sam u kaluđere, za |
| kada nije da mi se svidjela...{S} A kad je otac <pb n="120" /> htio da mi privjenča drugu, osta |
| ebaci mantiju pod drugo pazuho. — A kad je porasla on joj našao i mladoženju, nekakva svoga bra |
| radosti.{S} Dakle nije mu se rugala kad je pričala o njemu?...{S} Nije ga ismijevala?...{S} Jad |
| oklopcu!{S} Svidjela mu se onomadne kad je bio u varoši i odmah je kupio.{S} Kupio da pokloni c |
| rajući se, ne malaksavajući.{S} Tek kad je čuo kako promukli glasovi ubrzano završiše i pošljed |
| nosi, nego nečija grubost...</p> <p>Kad je pozvao goste da „pogledaju kolo“, svi olakšano odahn |
| prsima; zagledao ih, hvalio.{S} Uzgred je primao poklone: čarape, marame, košulje što ih one š |
| , pa niti ko pitao za njega ni znao kud je otišao...{S} Poznavši Jevrema doviknu podrugljivo:</ |
| i ga uza se toliko dana, sa nadom da će je susresti i odobrovoljiti da ga sasluša.{S} Uzalud!{S |
| ićije bješnje i opet zakorači kao da će je pregaziti. — Ko će i njega pitati?...{S} Ja ću njemu |
| etivu...{S} Ko žena!</p> <p>— I mati će je silom udati? — opet uzviknu Jevrem a već ne može da |
| odnije mu pogleda u oči. — Spominjat će je, a, možebiti, i ružiti...{S} A ja ne ću da niko o nj |
| iko drugi, a ono pijani Vaso izazvat će je i zametnuti!...{S} Jedini Jevrem nije se mnogo raspi |
| , poruči, „onu najdeblju.{S} Uslišit će je i Bog i Anica“...{S} Otada, pričaju, nije bilo sretn |
| tivši jedan kraj Igumanove mantije poče je cjelivati.</p> <p>— No šta je?... Šta ti je?... — za |
| v joj udaraše u glavu i od topline poče je hvatati nesvjestica.</p> <p>Tek kad opazi krv na ruc |
| !</p> <p>Raščešlja bradu prstima i poče je trpati u usta, gristi.</p> <p>— Ja...{S} I sad će op |
| ićije pa naglo prihvati za vreću i poče je otimati, gaziti. — Ti sjedi ovdje pa ako smije neka |
| o pogleda.{S} Uhvati se za bradu i poče je gladiti.{S} Zatim okrenu dlane prema suncu i gledaju |
| di ovdje?...{S} A ona, čini mu se, juče je spominjala kako će ići na rijeku da pere haljine, sa |
| ijeno podiže i pođe u selo.{S} Još juče je, kraj Melentijeve postelje — za čudo, baš je kod bol |
| ku svoju na ruku Melentijevu.{S} Držaše je dugo.{S} Odsijev voštanice zaigra mu na bradi, klizn |
| e...{S} To nije tvoje dijete...{S} Naše je“...{S} Ja...</p> <p>Smiljana kleknu.{S} Uhvativši ga |
| on je samo vodenjačom i pio, — i odiže je.</p> <p>— Ko se prestavio Bog mu dušu postavio u car |
| neprestano vičući „izvolite“, nemilice je udarao ili laktovima ili štapom svakoga ko mu smetao |
| barušeno...{S} Jest, ona!...{S} Poznade je...{S} Prekovanu, očišćenu motiku prebacila preko ram |
| pomogne“.</p> <p>I ode po nju i dovede je. Čim zakorači u sobu, pođe i ona prema klupama, da u |
| > <p>Pa, uhvativši Maru za ruku, povede je.{S} I kao da zareža na Jevrema:</p> <p>— Za mnom, pa |
| i zabrinuto zastajući kod mjesta, gdje je juče častio Maru. — Kako je neobično bez nje!</p> <p |
| pnu predstojnik došavši do mjesta, gdje je malo prije igralo kolo.{S} Momci i djevojke oznojeni |
| kukove, uputi se guravoj trešnji, gdje je u hladu počivao Jevrem.</p> <p>— Slatko li će se ruč |
| upadicama.</p> <p>— A, molim Vas, gdje je velečasni gospodin Iguman? — zapita iza leđa sitan, |
| i ruke na prsima. — Iguman!...{S} Gdje je?...</p> <p>Malen, pogrbljen starčić, poklopljen dubo |
| miljane: kako je zgriješila?...{S} Gdje je to bilo?...{S} Kada?...{S} Je li on dolazio, nametao |
| doista, nijesi zaželio.</p> <p>— A gdje je ona? — zapita Jevrem živo i poče se osvrtati.{S} Kao |
| čanju, bacao na pržinu.</p> <p>— A gdje je ona? — tiho zapita Jevrem nadnoseći ruku nad oči i p |
| o ogledalo, — ona pokaza na njedra gdje je zar čuvala ogledalo, — treba sad i da častiš...</p> |
| oge.{S} Ispod cipele mu, na mjestu gdje je stao, izviruje prelomljeno pero kaloper; za nogavicu |
| a „iz inada“ odveo u kuhinju, Janjićije je tvrdo vjerovao, da će ga nagovoriti na kakav novi „š |
| a jela, najviše mlijeka.{S} A Janjićije je opet tvrdio da će on tako „od gladi umrijeti“ i upor |
| ao u najtežim danima.{S} Otac Janjićije je dobar čovjek, pošten je, ama kavgadžija i jednoumac, |
| ovako stojeći!</p> <p>— Otac Janjićije je pošten, ama ne trpi nikakva reda, — opet će Iguman t |
| ...{S} Nikome više!...</p> <p>Janjićije je tek sada poznade.{S} Bila to Smiljana, poznata <pb n |
| o djetetu.{S} Pitalo se, nagađalo: čije je, otkuda?...{S} Spominjala se šapatom imena nekolicin |
| i. — Čije?</p> <p>— Ako ti ne znaš čije je, mi ne znamo, — nekako zajedljivo odgovori Prokopije |
| jne da mu rasplaše ribe...{S} Prokopije je sjedio u strani na podvijenoj i iskušljanoj mantiji, |
| ideći se jedan od drugoga.{S} Prokopije je često pogledao na vrata.{S} Pričinjalo mu se jednako |
| vao je bolesnog Melentija.{S} Prokopije je mirno potkresivao ražnje za pecivo i, oštreći nože, |
| {S} Snažno zveckajući brojanicama, koje je prebirao među prstima i lupkajući štapom o mermerni |
| neki i pogledaše na sunce da vide, koje je doba.</p> <p>— Da se odmorimo. </p> <pb n="26" /> <p |
| e, gdje se, kroz bokorasto granje, koje je mirisalo na mladu smolu, lomili i drobili nasrtljivi |
| stavi sasušene i izmrvljene trave, koje je mršavim prstima prebirao i razvrstavao.{S} Podiže gl |
| palo?</p> <p>Ali kako će pogoditi: koje je njezin cvijet?...{S} Može li ga poznati?...{S} Kad g |
| S} Pogleda na lišće visokih topola koje je treperilo i lepršalo se u suncu kao srebrni snijeg.{ |
| tirski, a sve, što je manastirsko, moje je ko i tvoje.</p> <p>Iguman poče tapkati na mjestu i s |
| stiti zbog grijehova vaših...{S} Kopile je oskvrnilo kuću Gospodnju!...{S} Gnjev i prokletstvo |
| ljina, odmah uputi u kuhinju.{S} Odatle je, kroz širom otvorena vrata, izvijala tanka, providna |
| gledajući na sat.</p> <p>— Jes’ vrijeme je...{S} Daj mi...{S} Eto ga, taj sa crvenom kartom na |
| pirući se o štap kao kakav starac, kome je minulo i odviše godina, lagano, počivajući na svakom |
| Janjićije i udari je po ramenu. — Kome je još i dijete na putu bilo?</p> <p>— Ako ono ostane u |
| kraju, ispod jednookog prozora, na kome je zamjenjivala staklo tanka, providna koža, sitnu, zgr |
| bacaju se kamenjem prema koncu na kome je otac Prokopije pažljivo pričvrstio udicu željne da m |
| — i koliko je god gostiju bilo, svakome je morao da očati njegovu porciju.{S} Svakome je izmišl |
| korisno nije mogao uraditi.{S} Svakome je, naročito ženi, upravo kvario ono, što bi se uradilo |
| ao da očati njegovu porciju.{S} Svakome je izmišljao nebivale zasluge i svakoga toliko uzdizao, |
| ni!...{S} Dušegubi!...</p> <p>I svakome je ukazivao na mjesto, oštro, proklinjući.{S} I svi se |
| zi one Melentijeve trave.</p> <p>— Mene je srce dovelo u manastir, — reče naposljetku, nakon du |
| elentije se, iznenađen, trže. Činilo se je da mu ovaj nenadni susret ne bješe povoljan.{S} Na p |
| kapu, koja mu ležala na zemlji, otrese je i, oborene glave, vukući nogu za nogom, krenu dalje. |
| , da ga ranije obavijeste o dolasku, te je svaki čas pogledao na kapiju i kao očekivao ih.{S} V |
| dijete?...{S} Okle?...</p> <p>— Dijete je dijete, — pobija Vaso tvrdoglavo, ne popuštajući ni |
| egovu računu svi smo mi pravi, a dijete je krivo!...{S} Crv ovaj slabi, pa nekome kriv!...{S} I |
| putu i gnječeći ga među prstima.{S} Sve je unaokolo bilo mirno i tiho.{S} Jasno se moglo čuti k |
| neumorno motao između dućana.{S} Na sve je, tobože, pazio, nadziravao.{S} Videći kako Iguman uc |
| u i sav se nage prema voštanici.{S} Uze je i odiže iznad glave.{S} Blijed odsijev zaigra mu po |
| počinuo ni huknuo nije.{S} Svršivši uze je za ruku i, otirući znoj širokim rukavom od košulje, |
| p>— Čojek i treba da se opije...{S} Bog je i stvorio rakiju za čojeka...{S} Eno i otac Janjićij |
| ..</p> <p>— Čim se dvaput govori, odmah je ozbiljno, — kresnu Janjićije žešće i sa čitavom šako |
| se onomadne kad je bio u varoši i odmah je kupio.{S} Kupio da pokloni curi što ga nedavno obori |
| <p>— Ostavite, gospodine...{S} Siromah je...{S} Bog nam zapovijeda, da se smilujemo na siromah |
| uđerima i ponoseći se njima, kad god ih je Vaso pokudio, uzdizala je, obratno, i kovala u zvije |
| ikom na čelu izmakoše naprijed.{S} Njih je više interesovalo kako se, uz oštre povike zatalasan |
| kakve svakako važne razloge, radi kojih je bila nemilosna u napadajima.{S} Ona se, iz inada, sa |
| je meko, gledajući za njom i kao žaleći je. — Jadnica!...{S} Kao da ne zna, da se on svake godi |
| oj se jedno popelo na leđa i kljucajući je u glavu nekako silno i žalostivo cijuče.{S} Jedna sv |
| i? — osorno zapita Janjićije, gledajući je s nepovjerenjem. — No?</p> <p>— Da se ispovjedim...< |
| vo skidajući odeždu sa sebe, kušljajući je, poče se ljutiti.</p> <p>— Šta je?... Što ste stali |
| vrata, skide poderanu kapu i kušljajući je, pogleda me.{S} Zausti da progovori nešto, da zapita |
| ojim razdrljenim prsima i zagrijavajući je na usalim isušenim dojkama, miluje, miluje...</p> <p |
| ći unaprijed svaku riječ i prežvakujući je nekako, — tak vi i lečite...{S} Tu mene ne potrebno. |
| nije htjela primiti...</p> <p>Ugledavši je skrušenu i potištenu sažali mu se.{S} Sage se nad nj |
| <p>Prokopije svuče mantiju.{S} Gurnuvši je pod glavu uzvali se na krevetu.</p> <p>— Tako je, Va |
| ga nije toliko radovalo, koliko kad bi je kogod pohvalio.</p> <p>„Nema bolje djevojke od Janje |
| e, razljućen, izmahnu voštanicom i baci je Prokopiju na glavu.{S} Prokopije, zarivši sve prste |
| u?...{S} Nije ga ismijevala?...{S} Jadi je znali, a da joj se nije svidio, zar bi nosila ogleda |
| ao i primjedbe, prijetio.{S} Mehandžiji je napomenuo da su stolovi na putu i tražio da ih uklon |
| aha sa konja.{S} Spustivši maloga, koji je spavao, na travu, sjede i prekrsti noge.</p> <p>Sjed |
| rajući se da ne probudi Janjićija, koji je zbijen i zgrčen, na kratkom krevetu, sa duboko uvuče |
| jićije, nadnesavši se nad Jevrema, koji je hitno, ne zastajući, <pb n="121" /> kupio prljavo, n |
| jivom nagonu seoskog besposličara, koji je od djetinjstva naviknuo na bezazlene šale i šegačenj |
| /p> <p>— Lakše, — šapnu Janjićije, koji je poguren sjedio iznad glave bolesnikove i ovlaženom m |
| usti ga, — oštro dobaci Prokopije, koji je, prebacivši i epitrahilj i odeždu preko ramena, goto |
| je, uze sa čavla stari epitrahilj, koji je mirisao na tamjan, i rastopljen vosak i namače ga na |
| tim i iskrivljenim krstom na njoj, koji je, kako se činilo, nekada bio posrebren, a sad se ogol |
| u prema Janjićijevoj...{S} Jevrem, koji je toliko zatezao i nećkao se napošljetku je pristao da |
| p> <p>— Kušat ćemo!</p> <p>Jevrem, koji je rakiju nerado pio, izvuče se iz ćelije.{S} Izađe na |
| rom, krupnim, sipljivim debeljkom, koji je svakog drugog dana naročito iz varoši dolazio, svađa |
| ntijeve trave po ispljuvanom podu, koji je bio prošaran bezbrojnim pahuljama razderanih hartija |
| o li je ovo? — zapita Jevrem Vasu, koji je neispavan i ljutit prelazio preko avlije, noseći lju |
| om ukaza na mrki pojas Prokopijev, koji je umašćen virio ispod raskopčane mantije. — Zar da tak |
| snažni i muški glas Janjićijev, — koji je maloprije došao iz ćelije zaključav maloga u njoj, — |
| ..</p> <p>I, sa uvjerenjem čovjeka koji je mnogo o tome razmišljao, ne osjećajući koliko je ned |
| ne piješ? — tiho zapita Janjićije koji je i treću ispražnjenu bocu spuštao pod sto (prazne boc |
| nikada...{S} Tihooo!</p> <p>Jevrem koji je dobro znao da se nikada ni udavala nije niti imala d |
| bjedonosno dojaha na svome magarcu koji je veselo skakutao.{S} Sjahavši odmah se uputi zvonima |
| zagorjeloj travi oprućio se Vaso koliki je dug, otegao se kao na raspeću.{S} Stenje, jauče, ječ |
| ajući pogleda po svima.</p> <p>— Šta li je ovo? — zapita začuđeno. — Bez moje dozvole?</p> <p>— |
| naćuli uši i ubrza hod.</p> <p>— Šta li je sad? — zapita šapatom, kaskajući. — Šta se to desilo |
| ako zamače kroz kapiju.</p> <p>— Šta li je sad naumio? — zapita otegnuto i okrenuv se crkvi poč |
| mu?...{S} Je li on kakav sudija, šta li je?...{S} Pa barem da ponudi stolicu i da kaže: „sjedi, |
| đeno, a već postao nestrpljiv: — šta li je dalje bilo?</p> <p>— Priču?...{S} Kakvu? — otegnu Me |
| epom brani se od muha.</p> <p>— Gdje li je njezina kuća? — šapatom zapita Jevrem obzirući se na |
| lađivao rakiju u vodi. — Po kakvijem li je to kanunima i paligrafima?</p> <p>— U moje poslove n |
| vijencu. </p> <pb n="29" /> <p>— Ko li je ovo? — zapita Jevrem začuđeno i zastade na mjestu.</ |
| a i ulupljena kamilavka.</p> <p>— Ko li je ovo? — zapita Jevrem Vasu, koji je neispavan i ljuti |
| ju u to što su čuli...</p> <p>— Kako li je danas sve pusto! — tiho prošapta gledajući oko sebe |
| ade tu kao okamenjen.</p> <p>— Kakav li je ovo bogomoljac? — šapatom zapita Jevrem i lagano, na |
| se muhe u njemu davile...</p> <p>— Ali je on reko da će me vjenčati...{S} Obećo je...{S} On, J |
| bi da se uvjeri: je li sve ovo san ili je java. — Šta će meni dijete?</p> <p>— Ko s đavolom ti |
| , ode gotovo kaskajući.</p> <p>I mazili je oboje neprestano.{S} Petar se, doduše, čuvao da se t |
| S} Mogu samo, onako uzgred, reći, da mi je u njemu bilo ugodno, da sam bio potpuno zadovoljan.{ |
| bi nas...{S} Ja znam, na priliku, da mi je suđeno da mlad preminem.{S} Ali on će najmanje za go |
| am, — šapatom odgovori Jevrem. — Šta mi je ona pa da se raspitujem?</p> <p>— Pa ti i ne znaš ni |
| tvori deset puta krupnja...{S} A šta mi je to?...{S} Nakon toga ćeš odmah polako... polako otić |
| male pa se nikad napiti.{S} A kakva mi je to daća ako se čojek ne napije?</p> <p>Prokopije svu |
| zi i oštro uzviknu:</p> <p>— Za tebe mi je cura, pasji sine!...{S} I za te mi je ženidba!... — |
| — Ko mi je sakrio oružje?...{S} Gdje mi je oružje? — opet zagrmi Janjićije, prevrćući, lomeći s |
| rno pođe preko avlije.</p> <p>— Gdje mi je Jevrem? — zapita Vasu susrevši ga blizu kokošinjaka. |
| i je cura, pasji sine!...{S} I za te mi je ženidba!... — Pa se oduprije rukama o koljena i pako |
| govor od njih. — Šta je on?...{S} Ko mi je on?... Čudna mi čuda što nije došao!...{S} Prrroklet |
| si ko i on, gospodin si, pa...{S} Ko mi je general?...{S} Ne dam ja tvoga prsta za njegovu glav |
| rnu. — Kuku, djeco moja!</p> <p>— Ko mi je sakrio oružje?...{S} Gdje mi je oružje? — opet zagrm |
| sret.</p> <p>— Milo mi je...{S} Milo mi je, — zapjeva primičući se i pružajući ruke prema njima |
| ji, podje im u susret.</p> <p>— Milo mi je...{S} Milo mi je, — zapjeva primičući se i pružajući |
| o u vrh planine...{S} Deveti dan spremi je Aćimu mirnu i prepodobnu. „Očitao sam“, poruči, „onu |
| jeteći štakama i štapovima.{S} I jedini je Nikola bio u stanju da ih razvadi, umiri.{S} Pazeći |
| ispravi se ponosno pred Marom i zakloni je od Igumana. — Ja sam je oteo i doveo.</p> <p>Iguman |
| etna? — strogo zapita Janjićije i udari je po ramenu. — Kome je još i dijete na putu bilo?</p> |
| a do kapije i, podignuvši erezu, otvori je...{S} Minu pored česme i pođe prema prozorima osvrću |
| se ni tamnice.</p> <p>— A znaš li da ti je bolje orati i kopati nego se ovdje sahranjivati?{S} |
| da se poče prenemagati.</p> <p>— Pa ti je voliš, pasji sine, čim tako govoriš, — viknu mu podr |
| " /> <p>„A što se sakrivaš?... - Šta ti je?...{S} Pogledaj me“, zamolih pristupajući bliže i po |
| jelivati.</p> <p>— No šta je?... Šta ti je?... — zapita začuđeni Iguman i malo odstupi. — Ko si |
| mu ruke drhću, drhću...</p> <p>— Šta ti je? — brzo zapita Jevrem i misleći zar da će pasti, pod |
| šketalo nešto, pištalo.</p> <p>— Šta ti je? — tiho ga zapita.</p> <p>— Ništa, — muklo odgovori |
| iz sobe.{S} Ode.</p> <p>„Petre, šta ti je?“ glasno poviknuh za njim i pođoh da ga stignem, zau |
| eba da častiš što smo je doveli, kad ti je toliko draga! — uzviknu jedna obijesno, dražeći i nj |
| e, zapita mekše:</p> <p>— A muž gdje ti je?...{S} Ovdje?</p> <p>Ona odmahnu rukom:</p> <p>— Dal |
| je?... — zasikta Iguman osorno. — Ko ti je dozvolio?...{S} Ko te doveo amo?...</p> <p>— Ne pita |
| trašio se...{S} Pomisli, bolan, kako ti je kad si svijestan da te ne će biti!...{S} Svijet će o |
| odnekuda i javiti mu se.</p> <p>— Mati je zadržala kod kuće...{S} Slutila zar da ćeš i ti doći |
| e!</p> <p>Pa se ponovo pridiže, isprati je do vrata i mirno pođe preko avlije.</p> <p>— Gdje mi |
| ao da ga opi...{S} Zadrhta...{S} Uhvati je za ruku i stište iz sve snage.</p> <p>— Đavole! — go |
| ući prekri obližnje šiblje...{S} Uhvati je oko pasa, stegnu, i kao gladna zvijer, zari joj oštr |
| smeten.{S} Niti je šta odgovarao, niti je znao šta bi odgovorio... „Otkud zna?...{S} Otkud zna |
| o nije htio da izađe iz ćelije.{S} Niti je izlazio ni koga puštao sebi.{S} Kad bi osluhnuli čul |
| ajao smrvljen, poražen, smeten.{S} Niti je šta odgovarao, niti je znao šta bi odgovorio... „Otk |
| bi znao kazati...{S} Oca Melentija niti je volio mnogo ni mnogo drugovao s njime.{S} Pa opet... |
| manastirske kuharice, Milice, i buniti je u poslu.</p> <p>Kad god bi saznao, da će se prigotov |
| iš se što te mi gledamo!</p> <p>— Pusti je, oče, molim ti se, — ušeprtlji Jovo pričinjujući se |
| jetinu hoću da ti napomenem.{S} Napravi je s majdonosom, zaprži dobro... i neka bude sočna!... |
| ući se da je savlada, obori.{S} Okrvavi je na ruci i bijesno poče čupati, kidati pregaču, udara |
| ici i da je kako ne uvrijedi. — Zgotovi je onako... na slanu vodu...{S} Kako ti već znaš...{S} |
| ije oštrije i lako ga odgurnu. — Njojzi je, bolan, Iguman kao neki tutor...{S} Kad joj otac umi |
| <l>Igra cura malena,</l> <l>Suknja joj je šarena...</l> </quote> <p>I odmah pade, posrnu.{S} S |
| i naredi da tamo spusti torbu, u kojoj je bilo nešto jestiva i rakije.{S} Pa se prekrsti prema |
| vijek...</p> <p>— Pa?</p> <p>— Predznak je to...{S} Rđav predznak!</p> <p>— Bojiš ga se?</p> <p |
| e, grdio nju i nazivao huncutom, a ipak je, kao razbojnik plijen, sa raširenim zjenicama, u čud |
| ja i razmišljanja o njemu!...{S} I ipak je žalio za takim životom!...{S} Imao smjelosti da pomi |
| o čim je on prihvatio maloga...{S} Svak je znao da on to ne čini bez nekog golemog razloga...</ |
| } Ali oca Janjićija počituju...{S} Svak je ušutio čim je on prihvatio maloga...{S} Svak je znao |
| o da nikad nije ni otirala...{S} Uvijek je, kao dijete kakvo, pristajala za ocem ili za materom |
| acima dima i, nekako moleći, — a uvijek je s njome mekše govorio, — reče:</p> <p>— Samo pazi, M |
| prigotoviti kakav masniji ručak uvijek je hitao da joj tobože pomogne.{S} Nametao se, miješao |
| oče potprašivati. Čim bi se opio uvijek je volio da potprašuje.{S} Zar da iskija piće.</p> <p>— |
| adžija...</p> <p>— Jest...{S} Buntovnik je i kavgadžija.{S} To sam odmah opazio, — potvrdi Jevr |
| svijetu, dobričina, anđeo nebeski, dok je Janjićija nazivala i razbojnikom i krvnikom i pijani |
| nemoćno ječalo i uzdisalo, a drugo, dok je Vaso lovio izgubljeni konop, kao da se zacenjivalo o |
| ši ničice, udari čelom o zemlju.{S} Dok je sjedio i razgovarao, Jevrem mu, krišom, svezao konop |
| žnom rukom udari po stolu.</p> <p>— Dok je bolovao samo ga je dvaput obišao, — reče, — a zdravu |
| otegnu:</p> <p>— Ne će te izbaciti dok je na meni glava!{S} Tako mi časnoga krsta, zaklat ću g |
| I Iguman se tobože i brinuo o njoj dok je bila dijete, — nastavi Prokopije i lijeno prebaci ma |
| vatreno.</p> <p>— Svejedno...{S} On nam je gospodar.</p> <p>Janjićije opruži golemu šaku i sav |
| perčinom i zavrti glavom. — Tri put nam je prorekao grad...</p> <p>— A meni prorekao smrt djete |
| djevojci?</p> <p>— Mara.</p> <p>— Znam je...</p> <p>Snažno ga potegnu za uvo i odlučno izbaci: |
| o, birao ljepše zalogaje, nudio.{S} Sam je i zdravice držao, — a volio je u svakoj svečanoj pri |
| Marom i zakloni je od Igumana. — Ja sam je oteo i doveo.</p> <p>Iguman uzmičući na leđa i odbac |
| e ona ko što se čini...“</p> <p>„Ja sam je dobro upoznao.{S} Ne možeš je skuditi“, opet bih ja, |
| aca u šaku.{S} Nepovjerljivi Iguman sam je radnike isplaćivao i, svrh svega, redovno prebacivao |
| {S} Zasukavši rukave, kao podmlađen sam je optrčavao oko stola.{S} Točio je vino, birao ljepše |
| rio, a bilo je ozbiljno...{S} Vidio sam je i — svidjela mi se...{S} Ni saznala nikada nije da m |
| vala lice rukavom ili prekriva; ako sam je zatekao na livadi, sakrivala se među stogove, uvlači |
| } Hoće curu!{S} Ja...</p> <p>— Samo sam je zagledao, — zamuca Jevrem zbunjen i poče crveniti. — |
| eki još i sada dimili.</p> <p>— Šta vam je?... Šta je? — bolno zastenja Melentije i s nategom p |
| i preko lule opljunu na pod. — A golem je to gospodin!</p> <p>— Iguman veli, da će samo on s n |
| ?...{S} I zavidio im oboma...{S} Jevrem je očekivao kad će ga Iguman pozvati i narediti mu da s |
| > spremao se da kolje ovnove.{S} Jevrem je bio otišao u varoš da pokupuje nekakvih stvari...{S} |
| krupnom događaju u selu...{S} I Jevrem je bio od onih ljudi, koji osjećaju neku djetinjastu ra |
| zadužbinu ovu sačuvat ću!</p> <p>Jevrem je stajao smrvljen, poražen, smeten.{S} Niti je šta odg |
| Pokoj ti lijepoj duši!...</p> <p>Jevrem je dugo stajao nijem, pogružen, neveseo.{S} Miličino pr |
| i sad zaziva, smije se...</p> <p>Jevrem je, prekrštenih ruka, sa divljenjem i čudnom pobožnošću |
| ih, zvečeći, udarajući...</p> <p>Jevrem je još neko vrijeme ležao pod trešnjom, ljuteći se i pr |
| kajući, pogleda unaokolo.</p> <p>Jevrem je tek sada mogao da mu zagleda gotovo mladićski svježe |
| pojasevi, što ih sa sebe zbacili da im je „hladnije“, leže u gomilama iza njih, nabacani jedni |
| taviti sama?</p> <p>Melentije kao da im je čuo razgovor.{S} Promeškolji se, otvori oči...{S} Po |
| nose, zainađeno, nemilosno, a zemlja im ječi pod nogama, šišti, a mlade kosti škripe i puckaju. |
| u li zapalili jednu našu kuću, palio im je po tri po četiri čardaka...{S} On se krvio s njima u |
| ne poznaju, pođe za njim...</p> <p>Čim je zatvorio vrata od ćelije, uze sa čavla stari epitrah |
| žila?{S} Ne valja!</p> <p>— Ona se, čim je prvi dar primila, počela nekako uklanjati ispred men |
| ićija počituju...{S} Svak je ušutio čim je on prihvatio maloga...{S} Svak je znao da on to ne č |
| <p>Jevrem se naglo okrenu.{S} Pred njim je stajao nepoznat, modar, podbuho gospodin sa neobično |
| ko zna, da je tu vučija jama.{S} Iguman je još zimus iskopao pred pojatom radi lopova...{S} Eh. |
| /p> <p>Stigoše među kaluđere.{S} Iguman je stajao nasred avlije, opirući se o štap i razlagao n |
| da mu dijete krišom, po noći.{S} Iguman je već smislio i način kako i kuda će ga opremiti, da s |
| Janjićije ga presiječe:</p> <p>— Iguman je zavrzan ko i ti...{S} Ne ću ga ni pitati.</p> <p>— M |
| erje svoje.</p> <p>Kao za inad i Iguman je postajao sve ljubazniji prema Nikoli, ukoliko ga Jan |
| Igumana ko đavo od krsta!</p> <p>Iguman je ove i ovake razgovore slušao svaki dan.{S} Ispočetka |
| i Prokopije i opljunu u stranu. — Sitan je, kržljav, u džep li stao...{S} Smeten, spleten...{S} |
| Otac Janjićije je dobar čovjek, pošten je, ama kavgadžija i jednoumac, brate!...{S} Manastir b |
| ati iz kuće i noćivati po komšiluku; on je nekoliko puta nosio zavezanu glavu ili ruku.{S} Tek |
| eljaka Petra Rađušića. <pb n="16" /> On je ujedno bio i školski poslužitelj, a njegov zvonki, m |
| t!...{S} Lakše!</p> <p>— Pazi!...{S} On je krhka sna, pa se može probuditi.</p> <p>— Psssst...< |
| vrem lagano pristupi Janjićiju...{S} On je još stajao na mjestu, mrk, nepomičan, sumoran, sa op |
| Igumanu, niti se brinuo za njega.{S} On je danas izgledao nekako tužan i pogružen.{S} Svi su ve |
| p> <p>A Jevrem ih ni slušao nije.{S} On je išao razvučeno, gegajući se, zastavši ponekad da nov |
| erati da bolje i pažljivije radi.{S} On je vodio i sve račune za njive i vinograde, na malim, n |
| na?</p> <p>Melentije ga nije čuo.{S} On je i dalje čupkao bradu, stisnutom šakom udarao po vlaž |
| .{S} Pa i sam uze svoju vodenjaču, — on je samo vodenjačom i pio, — i odiže je.</p> <p>— Ko se |
| e ispred vrata, prepriječi mu put. — On je jednako na riječi...{S} On bi me i sad uzeo sebi...{ |
| S} Zastade...{S} Osluhnu...</p> <p>— On je! — prošapta tiho.</p> <p>I uputi se maloj, neugledno |
| nju!</p> <p>— Govori ti šta hoćeš, a on je svetac, — glasno je vikao Vaso, pogledajući ispod ok |
| Kao nadziratelj manastirskih radnika on je morao dopirati svuda i sve obilaziti: i vinograde, i |
| ući ramenima i prenemažući se. — A i on je često prepijao i tužio se na želudac.</p> <p>— Dosta |
| /p> <p>— Sve sam kazao Mitropolitu i on je sve razumio...{S} Ama sve...{S} I lijepo mi kaže: „J |
| duši usopšago raba božija Melentija i o ježe prostitisja jemu vsjakomu pregrješeniju, volnomu ž |
| e on reko da će me vjenčati...{S} Obećo je...{S} On, Jovo Stankov...{S} Ti ga znaš, oče...</p> |
| vo ciknu:</p> <p>— Oteo?</p> <p>— Našao je pred kućom, zgrabio je i bacio za se na konja, — hla |
| tira...</p> <p>Jevrem zanijemi.{S} Išao je pored Prokopija oborene glave i kao razmišljao o neč |
| u i modrim prstenovima ispod očiju išao je smjerno, pogruženo.{S} U jednoj ruci drži otrgnut vl |
| treba“...{S} Kod jednoga bakala naišao je na „nezrele“ jabuke.{S} Za čudo: nakon jednog obično |
| pa <pb n="94" /> čak i crkvu.{S} Otišao je u gaj, medju varošane i združio se, sprijateljio s n |
| pe iz razreda i da očisti pod.{S} Došao je odmah sumoran i ćutljiv kao vazda, i podvezavši usta |
| utonuo u jastucima i pokrivačima, ležao je nauznačke, sa zavaljenom glavom.{S} Disao je teško.{ |
| anom čohom, na razguljenoj asuri, ležao je otac Melentije.{S} Opružen, sav umotan u svoju suru |
| mlaz svjetlosti klizio niz kosu, držao je debelu pjesmaricu na koljenima i po deseti put glasn |
| i na koljena, omahivao je njome, grebao je, štipao, upinjući se da je savlada, obori.{S} Okrvav |
| p> <p>— Ako ste vi bola doktor, — mucao je uvrijeđeni liječnik, smišljajući unaprijed svaku rij |
| vrem meškoljeći se otegnu:</p> <p>— Dao je Bog, puno je selo žena!</p> <p>Svi se nasmijaše.{S} |
| aije likuj“, kao da proplaka.{S} Gledao je srećnoga Jevrema kako se ispod svježeg vlažnog vijen |
| ao interesujući se bojom vina, zagledao je prema suncu.{S} Pogledao i naglo iskapljivao, redovn |
| ešto...{S} Opet se vrati...{S} Izgledao je nemiran, uzbuđen, razdražen.</p> <p>— Ja, — okresa k |
| obično zakrvavljenim očima.{S} Izgledao je izmoren, neispavan.{S} Neprestano je čupkao podstriž |
| ugu.{S} Kad se vratio po treću i odigao je, iznenada je odbaci i opsova nešto.</p> <p>„Ne može |
| člijom bockajući konja u slabine, jahao je ponosito, kao da ide na Kosovo.{S} Samo ponekad, pri |
| očekivao ih.{S} Vaso, polupijan, stajao je ukraj crkvenih vrata, silom pokušavajući da se drži |
| puta čak, zar da ih prepane, i ustajao je, hvatao ih oko struka i, uživajući u njihovu cičanju |
| c sa <pb n="110" /> perčinom razmišljao je: hoće li ih Janjićije ponuditi i kakvim jelima ili ć |
| goni, da se brani od nečega.{S} Mrmljao je u bradu, romendžao, nejasno, isprekidano, nerazumlji |
| etu, koje im preprečavalo put, saginjao je glavu i poguren prolazio ispod njega, pazeći da mu k |
| .</p> <p>— Ljubite i vragi vašja, rekao je Hristos.{S} A kako da ne volim prijatelje?</p> <p>Va |
| po njima, pa se povrati.</p> <p>Zatekao je Jevrema kako je pao po krevetu i previja se od smije |
| li dovoljno pažljivi i darežljivi, slao je Nikolu kao nekog egzekutora da kupi priloge.{S} Nika |
| ovu drevnu zadužbinu...</p> <p>— Poslao je sa mnom i žandare da pročitamo befel, — otegnu gospo |
| j znao i ime.{S} Mara se zvala.{S} Znao je da ima mater, nikoga više nego mater.{S} I bio je ve |
| ni.{S} Prokopiju nije vjerovao.{S} Znao je da bi on, kroz nekoliko minuta, zaspao na stolici i |
| maramom lagano razgonio muve. — Zaspao je...</p> <p>— Zar i sad kod njega? — zapita Jevrem zač |
| ovanja sve odmah sazreše...{S} Zamjerao je svima i svi ga, na lijep način, uvjeriše da je sve d |
| makar nekada i ne osjećao bolova, morao je, stisnutih zuba, podnositi da ga sirćetom tare po ti |
| zvole.{S} Makar ne osjećao gladi, morao je jesti po komandi: makar mu se ne spavalo, morao je s |
| komandi: makar mu se ne spavalo, morao je spavati; makar nekada i ne osjećao bolova, morao je, |
| uznačke, sa zavaljenom glavom.{S} Disao je teško.{S} Po žutim upalim obrazima, između čestih mr |
| enim rukama i oborenom glavom.{S} Disao je ubrzano; u nosu kao da mu šušketalo nešto, pištalo.< |
| .. „Sina nemam, sin da mi budeš“, pisao je...</p> <p>Opazi, kako se Iguman mrgodi i namiguje de |
| n, neobično važan i ozbiljan, propuštao je po redu sve goste ispred sebe.{S} Pozdravljao ih ona |
| tiju sa postavom od crvene svile, šetao je po avliji uozbiljen, uspravljen, dostojanstven, opir |
| štap što ga našao u konjušnici skakutao je pored njega, preskakao plotove i jaruge.</p> <p>Kada |
| ijed: desnu ili lijevu?...{S} I šaputao je nešto: pripremao se zar za govor ili za zdravicu.{S} |
| liju.{S} Još prije dva dana prelistavao je kalendar i uvjerio se, da u ovoj sedmici nema nikakv |
| an, sjedeći u svojoj ćeliji, naplaćivao je kirije za zemljište na kome su podignuti dućani.{S} |
| odgovori, ali on nije dao.{S} Odmahivao je rukom, odbijao i, sve više padajući u vatru, grdio i |
| zemlje, posrćući i na koljena, omahivao je njome, grebao je, štipao, upinjući se da je savlada, |
| i.{S} Polako, kao probajući, prisrkivao je rakiju.{S} Pored njega i niže njega sjedio je Vaso s |
| Janjićije, sa djetetom na krilu, čuvao je bolesnog Melentija.{S} Prokopije je mirno potkresiva |
| živjeti!{S} I potajno se ruga, — tvrdo je vjerovao da se Prokopije ruga, — svakome ko je boles |
| iv ruke na leđa. — Zbog Janjićija počeo je mrziti i mene.</p> <p>— Nije zbog Janjićija, — kratk |
| } Ko ne zamišlja ovaku bolest gore nego je u stvari? — tiho zapita Melentije. — Sad vidim da je |
| RP19192_C8"> <head>VIII.</head> <p>Dugo je Iguman tražio Jevrema po ćelijama i po avliji, pitaj |
| en sam je optrčavao oko stola.{S} Točio je vino, birao ljepše zalogaje, nudio.{S} Sam je i zdra |
| — vječito čameći po manastirima, naučio je silu molitava na pamet, — svi su bili presretni.{S} |
| — Toliko puta gledo joj u lišce, tražio je, rugo joj se, pa je evo i sad zaziva, smije se...</p |
| pijom.{S} Sav razbarušen, mokar.{S} Bio je neobično zadovoljan: nosio je punu torbicu ribe, koj |
| la s njime, dodade meko:</p> <p>— A bio je dobar ko dobar dan...{S} Bolji i pošteniji od sviju. |
| mater, nikoga više nego mater.{S} I bio je veseo, zadovoljan.{S} Nije, doduše, ni časa nasamo r |
| ?</p> <p>— Našao je pred kućom, zgrabio je i bacio za se na konja, — hladno odgovori Janjićije |
| prozora, na omanjoj tronožnici, sjedio je on, Janjićije.{S} Razbacio noge na široko i držao ma |
| prozora, na sandučetu nekakvom, sjedio je Jevrem, pogrbljen.{S} I dok mu, prepun prašine, širo |
| iju.{S} Pored njega i niže njega sjedio je Vaso sa još trojicom seljaka.{S} Između njih kao da |
| d> <p>Čitava tri dana i tri noći sjedio je sam Janjićije uz bolesnoga Melentija.{S} Nikome drug |
| la.{S} Protežući se i zijevajući sjedio je na krevetu i baš se spremao da ustane.{S} Sijeda, sv |
| eko od njega, na kratkom krevetu sjedio je Prokopije sa punom čašom u ruci.{S} Polako, kao prob |
| nakon nekoliko koračaja, osvrnuo, vidio je kako se oba uhvatili za kike.{S} Najsvesrdnije se tu |
| .{S} Sam je i zdravice držao, — a volio je u svakoj svečanoj prilici da tuče goste zdravicama i |
| uman ucjenjuje, guli dućandžije, mislio je da i on mora makar nešto ućariti.{S} Zato je i posta |
| ti ukradeš dijete...{S} Tako bi, mislio je, i kutarisao se djeteta i izazvao oca Janjićija da t |
| ar za govor ili za zdravicu.{S} Opremio je bio glasnike na željezničku stanicu, da ga ranije ob |
| astajući, gunđajući i proklinjući iznio je jednu klupu, drugu.{S} Kad se vratio po treću i odig |
| či pitaču.{S} Lukavo, ispod oka, mjerio je čas Janjićijev nos i široki mu pojas, okićen drškom |
| te se češće i obrecivao i tobože korio je.{S} A vazda je kupovao nova odijela, nakite, kolače, |
| r.{S} Bio je neobično zadovoljan: nosio je punu torbicu ribe, koju je sam ulovio.{S} Bucmasto, |
| gegajući se minu pored kapije.{S} Nosio je u ruci, na zavijenu vrbovu šipčicu nanizane, tri vel |
| šila iznad krovova dućanskih, — zalazio je, obilazio svuda.{S} Stavljao i primjedbe, prijetio.{ |
| S} I dolazio odnekud Hristos, — silazio je jednom na zemlju pa zašto ne bi mogo i opet sići? — |
| so se češkao neprestano se pitajući: ko je uzeo prsten sa pokojnikove ruke, Milica ili Janjićij |
| će vam i biti, huncuti jedni!...{S} Ko je naučio da vazda jauče, da Bog da i sveti otac Vasili |
| a drugarica?...{S} Ili Nikola?...{S} Ko je?</p> <p>Pođe prema Janjićijevoj ćeliji i opet zastad |
| če razmišljati. — Ko je vidio?...{S} Ko je slušao?...{S} Da nije ona pričala?{S} Ili kakva drug |
| opet se zapita i poče razmišljati. — Ko je vidio?...{S} Ko je slušao?...{S} Da nije ona pričala |
| sobom. — I zašto zvoni?...</p> <p>— Ko je?...{S} Nikoletina! — odgovori Vaso osorno ne pogleda |
| pnu Melentije pogurivši se.</p> <p>— Ko je?</p> <p>Uski, napuknuti kanat otvori se škripeći i j |
| jivo prihvati za štekavicu.</p> <p>— Ko je? — zapita Prokopije brzo popravljajući iskušljanu ma |
| evajući i prijeteći zapita:</p> <p>— Ko je pucao?...{S} Zašto?...</p> <p>— Hodi da nam čestitaš |
| ovao da se Prokopije ruga, — svakome ko je bolestan!</p> <p>— Koliko jede! — napošljetku izbaci |
| a glava u kaluđerskoj ćeliji.{S} Ali ko je smio oca Janjićija prekoriti, kad ga se i Turci boja |
| ale. — I to neka se zna!</p> <p>— Muško je! — vatreno odgovori Prokopije kao mjereći dijete na |
| ni raditi, ako ona nije bila blizu, ako je nijesu čuli.</p> <p>Jedamput, sjećam se, dozvao sam |
| Ako je što iskao, donosili su odma; ako je počeo psovati, ulagivali se, umirivali ga ponudama, |
| eludac.</p> <p>— Dosta, dosta...{S} Ako je i kazna, mučna je, — okresa Iguman ozbiljnije, pa st |
| klanjajući se, ljubeći mu ruke.{S} Ako je što iskao, donosili su odma; ako je počeo psovati, u |
| Zašto bih i od tebe krio?</p> <p>— Ako je duga priča, ne volim slušati, — osiječe Jevrem kratk |
| e.{S} Samo da ne proklinje!...{S} A ako je u čijoj kući očitao molitvu, — vječito čameći po man |
| azi, nesretniče! — otegnu šapatom i ako je znao da Jevrem ne može čuti. — Pazi!</p> <p>Začu se |
| je na njega!...{S} Nikako...{S} Ili ako je i pomislila, nije ga mogla po dobru pomenuti, bez po |
| ukavicu, — pokaže kako se ne boji, kako je prezire...{S} Ohrabri se nekako, prenu se.{S} Drhćuć |
| ...{S} I kao da se tek sada sjeti, kako je maločas razgovarao s njime.{S} Nekako postiđeno obor |
| snim okom, pa kao da i sam osjeti, kako je pretjerao.{S} Bržebolje sastavi ruke na prsima i pre |
| o da zapita, da sazna od Smiljane: kako je zgriješila?...{S} Gdje je to bilo?...{S} Kada?...{S} |
| ćuti.</p> <p>„Šta je, Petre?...{S} Kako je Janja?“</p> <p>„Zlo“, jeknu on tupo, prigušeno. </p> |
| jene cigare kao oko u jarebice.{S} Kako je bila okrenuta u stranu, lice joj se nije ni moglo za |
| om komešajući se kao od studeni. — Kako je Bog odmjerio nama, tako smo i mi namastiru, ravnom m |
| jesta, gdje je juče častio Maru. — Kako je neobično bez nje!</p> <p>Nekolika radina razvaljival |
| risjeti.{S} Ispravi se.</p> <p>— A kako je ime djevojci?</p> <p>— Mara.</p> <p>— Znam je...</p> |
| itat će te Gospod za hram svoj: „a kako je u hramu mojemu, oče Melentije?...“ A ti mu reci otvo |
| povrati.</p> <p>Zatekao je Jevrema kako je pao po krevetu i previja se od smijeha.{S} I, čudnov |
| skapi.</p> <p>— I ono je da pokaže kako je zdraviji od mene! — pomisli osjetljivi Melentije sti |
| nom, ko nećkao se.{S} Izgovarao se kako je slab, kako „ne pije“, ali, bojeći se da mu ne povjer |
| d njega.{S} I opaziv, kako drhće i kako je užagrio očima, dobaci podrugljivo: — Eno ti vode!... |
| Ja... ja... vidio sam sjutradan i kako je nose, da sahrane.{S} Vidio četvoricu okislih seljaka |
| Gledao Maru krepku, zdravu i jedru kako je postiđeno oborila glavu i oblim, jedrim tijelom priv |
| i da mu pomognu sjahati...</p> <p>Kako je bio zabavljen sam sa sobom, Iguman nije ni primijeti |
| ladi i bijesni, rvali u mrginju, nikako je nije vidio.{S} Manastiru kao da se nije ni primicala |
| kukate i pomažete...{S} Ja... — I, lako je udarivši krstom po glavi, okresa: — A svi smo grješn |
| a krevetu.</p> <p>— Tako je, Vaso, tako je! — odobri živo, tapšući ga po pleću. — Ni Kraljević |
| , otišao u kaluđere...{S} Ja...{S} Tako je to, pasjevino!...{S} A u vas ništa nije ozbiljno...{ |
| okresa kratko sam sebi govoreći. — Tako je to...{S} Najprije dođete: „pomozi, oče Janjićije, pr |
| ovornost skinemo sa sebe.</p> <p>— Tako je! — svi jednoglasno zagrajaše, tiskajući se i naviruć |
| avu uzvali se na krevetu.</p> <p>— Tako je, Vaso, tako je! — odobri živo, tapšući ga po pleću. |
| ijek, — dodade prisjetivši se. — Koliko je sati?</p> <p>— Jedanaest i po, — odgovori mu Jevrem |
| Jevrem a već ne može da sakrije koliko je uzbuđen.</p> <p>Prokopije uspi usnama.</p> <p>— Mati |
| i neobično se ponosio time, — i koliko je god gostiju bilo, svakome je morao da očati njegovu |
| o tome razmišljao, ne osjećajući koliko je nedošljedan u govoru, odlučno završi:</p> <p>— Nema, |
| . Čak se i na hodniku moglo čuti koliko je huknuo.{S} Pa se opet pribra i zaviteza:</p> <p>— Al |
| } U stvari nije mislio ništa.{S} Toliko je bio iznenađen i poražen da nije ni mogao misliti.</p |
| glava mu, kao na kolac nabijena, visoko je stršila iznad krovova dućanskih, — zalazio je, obila |
| suncu kao dvije duge suze.{S} Izgledalo je kao da je i sam predstojnik bio iznenađen ovolikom l |
| jegovo mladoliko, rumeno lice izgledalo je vedrije, sitne zelenkaste oči nekako veselije gledal |
| etetu uz kolijevku; hromi Šćepan veselo je izmahivao poderanom kapom iznad glave a drvena mu no |
| ravi, sakrivali se u nju.</p> <p>— Bilo je to prije nekoliko godina, dok sam bio učitelj u jedn |
| rom nijesam nikad ni progovorio, a bilo je ozbiljno...{S} Vidio sam je i — svidjela mi se...{S} |
| će ga obgrliti, pođe mu u susret. — Amo je veselje pa da se i ti proveseliš!...</p> <p>— Veselj |
| } Zapjenušen, blijed, nesvijestan, samo je cičao, mumlao, stenjao, neumorno nasrćući.{S} Previv |
| .{S} Ne plači više, velim ti...{S} Samo je Bog bez grijeha...{S} Samo on...</p> <p>Pa odbaci ka |
| je se htio ni osvrnuti na njih.{S} Samo je gledao unaokolo po prljavoj, zanečišćenoj avliji i k |
| joj se nije ni moglo zagledati.{S} Samo je iz čupave brade visoko štrčao zakučast, mesnat nos, |
| mogao čuti, o čemu razgovaraju.{S} Samo je vidio, kako otac Prokopije nevješto šeprtlji, nepres |
| <p>— Mrzila je i vino i rakiju.{S} Samo je ispijala kahve i pušila kao Turčin.</p> <p>— Hm...</ |
| ti ga.</p> <p>— Treba da častiš što smo je doveli, kad ti je toliko draga! — uzviknu jedna obij |
| lo, kao rugajući se.{S} Prvo je nemoćno ječalo i uzdisalo, a drugo, dok je Vaso lovio izgubljen |
| eno i blesasto se smješkajući, — obično je, u piću, smijao se ili plakao, — a oko njega, poput |
| da.{S} Limunadžija, oznojen, bjesomučno je drečao, nudeći limunad; grlati kasapi vikali: „vruće |
| pogladi bradu. — Ne boj se!...{S} Kršno je momče!...{S} Jes’ čapkun i lomivrat, ama pošten...{S |
| ana.{S} Velikim, crvenim pojasom snažno je pritegao uza se djevojku, koja mu jahala za leđima, |
| ..{S} Idem...{S} Ne ću više, — zadihano je govorio Iguman, izmičući između njih, bježeći iz ćel |
| e li sve ukusno zgotovljeno, neprestano je podizao svaki poklopac i neprestano probao od svakog |
| ao je izmoren, neispavan.{S} Neprestano je čupkao podstriženi brk i neprestano lupkao cipelom o |
| iti?...{S} Dijete, pogano dijete nađeno je zbilja na njegovu prozoru, — toliki svjedoci vidjeli |
| šu vodenjaču.{S} Iskapi.</p> <p>— I ono je da pokaže kako je zdraviji od mene! — pomisli osjetl |
| Onomadne sam ga gonio s nožem, ali ono je bila šala...{S} Ama sad?...</p> <p>Pogleda na Jevrem |
| sa prekrštenim rukama na prsima, glasno je vikao, kreštao, sokolio nekoga.</p> <p>— Šta radiš, |
| ti šta hoćeš, a on je svetac, — glasno je vikao Vaso, pogledajući ispod oka na Igumanovu ćelij |
| ći se otegnu:</p> <p>— Dao je Bog, puno je selo žena!</p> <p>Svi se nasmijaše.{S} Buljubaša nam |
| Zar taki da se pokažeš?</p> <p>— Lijepo je meni i ovako, — odgovori Janjićije preko lule i zaba |
| e zakinuti, ali šta ćeš im?...{S} Dobro je, kad su i ovoliko mogli donijeti.</p> <p>— Igumane!. |
| ljuljuškaše na krevetu.</p> <p>— Dobro je smislio, pasji sin, — jedva mogade izgovoriti poduhv |
| ari nije mogao saznati ništa...{S} Umro je a nije saznao.{S} Sačuvah i dijete i imuće...</p> <p |
| <p>— A ti?... Šta ćeš ti ovdje? — oštro je zapita i poče tapkati na mjestu. — Šta ćeš?</p> <p>— |
| da poklone o hramovskoj slavi.{S} Vaso je jedanput, sasvim tačno, napomenuo, kako svi kaluđeri |
| a nekakav svoj, kasapski način.{S} Vaso je smiren i pokunjen otišao od njega, češkajući se po n |
| drugoga kao da se nagodiše.</p> <p>Vaso je danas zaboravio i dućandžije i kaluđere, pa <pb n="9 |
| ori Jevrem nekako utanjeno.</p> <p>— To je uzgred...{S} A glavno šta je?...{S} Reci! — nemilosn |
| vih nekoliko godina nerotkinja.{S} A to je davalo seljacima povoda da prave masne šale na račun |
| u ramenima:</p> <p>— Izbacit će me a to je glavno!...{S} Rašta da pričam za uzrok i da uzalud s |
| ...{S} Ne smiju oni njega voditi, pa to je!</p> <p>Jevrem se neprimjetno umiješa među njih i st |
| ti na mjestu. — Šta ćeš?</p> <p>— Pa to je mlada, — odgovori Janjićije i primače se bliže. — I |
| espretno se pokloni.</p> <p>— Doduše to je bila dužnost oca Igumana, — opet će Prokopije žešće, |
| p> <p>— A zašto nije Jovo došao?... Što je poslao tebe?...</p> <p>— On se bojao da ćeš ga istje |
| ko, bolećivo, pristajući za njim. — Što je bilo bilo...{S} Sjedi da pijemo!</p> <p>— Idem ja... |
| tegnuto, rugajući se. — A sakrivaš, što je glavno!...</p> <p>Spusti joj ruku na tjeme i reče me |
| ki mu pojas, okićen drškom od noža, što je provirivao ispod razdrljene mantije, čas Melentijeve |
| Janjićija, krivo im bilo na njega, što je, jedini u manastiru, toliko nemilostiv prema Nikoli, |
| tu, polako smrzavale šare od voska, što je malo prije nakapao sa svijeće.</p> <p>— Iguman! — ša |
| uteći se i prekoravajući sama sebe, što je pošao sa Prokopijom.{S} Nije znao ni šta će, ni kuda |
| vijetlio zlatasti plamen voštanice, što je dogorijevala na stolu, mučenički zavapi:</p> <p>— Ub |
| ji poslovi nego manastirski, a sve, što je manastirsko, moje je ko i tvoje.</p> <p>Iguman poče |
| svijesan svoje snage i sav srećan, što je i drugima može pokazati...{S} Ostali se upinju da mn |
| a i poštenja, da platite manastiru, što je manastirsko...{S} Neka...{S} Ja vas me bih gonio, ne |
| k kao izdajnik neki već i zbog toga što je pustio Igumana da mu onake ponude stavlja, što ga ik |
| it će toliko koliko i one gusjenice što je nađeš i ubiješ na licu...{S} Pljujemo na gusjenicu, |
| aglašujući svaku riječ, ispriča sve što je čuo.</p> <p>— Kuku!...{S} Pa to ni moja kuća nije os |
| e ne smjede do kraja dogovoriti sve što je mislio.</p> <p>— Ako laže koza, ne laže rog, — opet |
| vakome, hvalila se!{S} Nije ni čudo što je Iguman saznao!...{S} Nekako osvetnički sijevnu očima |
| u za nekakve suvišne izdatke, makar što je znao da se nikako nije moglo potrošiti manje.</p> <p |
| , uzevši jednu <pb n="25" /> motiku što je odbačena ležala u strani, stade prema buljubaši.</p> |
| ri:</p> <p>— Oprosti mu barem hranu što je kod tebe pojeo...{S} Blagoslovi ga, oče!</p> <p>— No |
| man juče primio...{S} Ko mu je kriv što je budala, te odmah povjerovao!</p> <p>Prokopije, obrad |
| ednu čas drugu bajonetu.</p> <p>— Nešto je krupno, čim su žandari, — prošapta Jevrem i poče kas |
| pamti me, nikogoviću! — podviknu, pošto je poprilično odmakla, osvrnuv se. — Nijesu ovdje jefti |
| i on mora makar nešto ućariti.{S} Zato je i postavio sam sebe za nekog čuvara reda i poretka.{ |
| opije i pogleda ga preko ramena. — Zato je i želio da baš ti ukradeš dijete...{S} Tako bi, misl |
| jače i poče rastresati haljinu. — Zato je i zovemo Igumanijom.</p> <p>Jevrem zaćuta.{S} Obori |
| prsta plavičastu stotinjarku i ponosito je spusti na sto, pogledujući ispod oka: gledaju li ga |
| ...{S} Ja se i hrvem sa silom...{S} Sto je jača, milija mi!</p> <p>— Janjićije!...{S} Brate! — |
| u licu, sa rastvorenim ustima zablenuto je gledao za njima i samo mucao nešto... mucao samome s |
| ilazi po tri puta na dan...{S} Preminuo je i nije ga htio mrtva cjelivati...{S} Samo u crkvu do |
| njegove, — šapatom izgovori. — Preminuo je.</p> <p>— Preminuo? — začudiše se i Jevrem i Janjići |
| ramena, poklopivši ga nekako, stidljivo je sakrivala glavu za široka mu pleća i previjala se.</ |
| ih leđa, kao ispod pazuha mu, stidljivo je provirivala lijepa, rumena glava ženina...{S} Dva sv |
| a ne trpim...{S} Ovo je moje djelo, ovo je moje dijete, i hoću da ga sačuvam...{S} Ja ga, doduš |
| pa kao što ni nereda ne trpim...{S} Ovo je moje djelo, ovo je moje dijete, i hoću da ga sačuvam |
| oni na seljacima, — jetko izbaci. — Ovo je osveta!...{S} Ne znaš ih ti, pogance jedne!{S} Sila |
| dno, promuklo, kao rugajući se.{S} Prvo je nemoćno ječalo i uzdisalo, a drugo, dok je Vaso lovi |
| ali, bojeći se da mu ne povjeruju, brzo je pružao ruku i halapljivo prihvatao čašu.{S} I, kao i |
| a trebala! — izbaci obješenjački i brzo je štipnu za podvoljak. — I kaluđeri tako vole...</p> < |
| priljubiše se jedno uz drugo.{S} Mitar je noseći ribu ponosito prolazio kroz selo i svakome pr |
| vako podnapitu priča o svemu?...{S} Zar je sad u stanju pomoći nešto, učiniti?{S} A neodoljiva |
| eti sa zemlje manastirske!</p> <p>— Zar je ovdje zabranjeno i govoriti? — iznenada surovo zamum |
| ..{S} Naročito nemoj sa Janjićijem, jer je to buntovnik i kavgadžija...</p> <p>— Jest...{S} Bun |
| p>Ne znajući kako bi rastumačio, doktor je crveneći razmahivao rukama i davao čudnovate znakove |
| olazio, svađao se neprestano.{S} Doktor je, tarući zamagljene naočari i tankom maramom brišući |
| ečastivih, sinovi Satanini?...{S} Danas je Nečastivi uzeo oca Igumana na svoju ruku i pirovat ć |
| ječiti našim molitvama?</p> <p>— Jutros je zdravo i veselo optrčavalo oko kuće, — odgovori selj |
| io?...{S} Kome sam trebao?...{S} Svijet je mogao biti i bez mene, ovakav kakav je, i da se nije |
| a ona zloja i jezička...{S} Ni u deset je sela onake bilo nije...{S} Svaki dan ga ružila, best |
| žnik...{S} Vaistinu je prorok i vidovit je, — zapjeva starac sa perčinom i zavrti glavom. — Tri |
| <p>„Ne znaš je ti, gospodine.{S} Huncut je ona“, odgovara on, smješkajući se i trljajući dlanov |
| mantiju. — Ako sam ti oteo curu, ne ću je, zar, još i s konja skidati?</p> <p>Jevrem, pribravš |
| ujući muklo odgovori:</p> <p>„Pri kraju je“...</p> <p>Poklopi obraze dlanovima, poče trljati no |
| potpuno suvišan na ovome svijetu! Čiju je polovicu života ispunjavao jedan jediti krupnji doži |
| ći poneku tursku i njemačku riječ, koju je odnekle naučio. — Ama te zovem zbog adet...{S} Fršte |
| je bila krupna, gojazna seljanka, koju je čitavo selo <hi>ošecovalo</hi> na 110 kila težine, ž |
| h dronjaka viri mala, mršava ruka, koju je Stanija prinijela svojim razdrljenim prsima i zagrij |
| oljan: nosio je punu torbicu ribe, koju je sam ulovio.{S} Bucmasto, rumeno lice svijetlilo mu s |
| zaljevao i rakijom iz oveće boce, koju je Iguman, kao neko mito, u vanrednim prilikama poklanj |
| zapita Jevrem i naglo otrže ruku, koju je htjela poljubiti.</p> <p>— Da ga vidim, — nekako sme |
| om znoj sa pervaza stare kamilavke koju je nosio u ruci. — Izmorih se tražeći te...</p> <p>— Li |
| toliko zatezao i nećkao se napošljetku je pristao da ukrade i preda mu dijete krišom, po noći. |
| o postelji.{S} Svi su se pitali: šta mu je?...{S} Niko nije znao odgovoriti...{S} Mnogi su, dod |
| no okrenu da vidi: <pb n="23" /> šta mu je?...{S} Dok i Prokopije udari u smijeh...{S} Poklopi |
| o da se obračunava sa čovjekom, koji mu je mnogo napakostio. — Šta sam ja kome skrivio? Šta sam |
| gologlav brkajlija psuje i pita: ko mu je ukrao čekić?...{S} Ispred kapije gotovo glasno kuka |
| poštu, a Iguman juče primio...{S} Ko mu je kriv što je budala, te odmah povjerovao!</p> <p>Prok |
| i. — I hoće li prijeći na stvar, ako mu je uopće stalo da govori o kakovoj stvari? </p> <pb n=" |
| odine, — zapjeva nekakav starac, kojemu je glava bila obrijana gotovo do vrha.{S} A sa vrha, sl |
| oplašeno odiže ruke u vis...{S} O svemu je pitao, a na dijete ni pomislio nije!...{S} Otkud sad |
| moj, oče, biti bezbožnik...{S} Vaistinu je prorok i vidovit je, — zapjeva starac sa perčinom i |
| bra; druga mu skide kamilavku i ustaknu je sebi na glavu.</p> <p>Umirivši se nekako on se i ope |
| da usekne voštanicu.{S} U zabuni useknu je prstima i, oprživši se, visoko izmahnu rukom i opsov |
| .{S} On baci ogledalo za njom i doviknu je.{S} Ona se ne osvrnu.{S} Potrča da je stigne, zausta |
| a pokrivenoj nagnjilom slamom, — svi su je zvali školom, — imao sam svoju sobicu, koju, vjeruj |
| samo tanka pregrada dijelila ih.{S} Tu je lijepo mogao čuti sve što se govorilo kod Igumana.</ |
| li i miče nešto drečeći, mjaučući. — Tu je!{S} Nijesu smjeli ulaziti u avliju, nego ga ostavili |
| kama, miluje, miluje...</p> <p>Dakle tu je Janja!...{S} Bržebolje pristupim bliže i odigavši ru |
| lavom prema Jevremu, kao da veli: blizu je kra.{S} O kakvoj svijeći zboriš?...</p> <p>Melentije |
| ačući, skleptaše oko njega. — Ih, kakav je!</p> <p>Jevrem se zbuni, porumeni.{S} Dakle u istinu |
| je mogao biti i bez mene, ovakav kakav je, i da se nijesam rodio...{S} Pa što me rodiše, što o |
| tenim ljudima.{S} Svako će reći: „Kakav je on čovjek kad pušta da mu se ženetina onako opija“?< |
| Igumanu niko nauditi ne će...{S} Lukav je, lako će se opravdati gdje treba.</p> <p>— Misliš?</ |
| t će nam propasti imuće...{S} Svojeglav je pa će nas iz inada upropastiti... — I, videći kako J |
| m mogla srcu odoljeti...</p> <p>— Zdrav je, fala Bogu!...{S} Ne brini se! — dočeka Jevrem življ |
| ozove pred prijesto nebeski, a milostiv je i pozvat će te brzo, moli se za nas...</p> <p>Melent |
| u:</p> <p>— <foreign xml:lang="cu-Latn">Ješče molimsja o upokojeniji duši usopšago raba božija |
| >— Ne laži, pasjevino, i ne spominji božje ugodnike bez nevolje, — kresnu Janjićije iznenada i |
| je sakrio oružje?...{S} Gdje mi je oružje? — opet zagrmi Janjićije, prevrćući, lomeći stvari p |
| jeco moja!</p> <p>— Ko mi je sakrio oružje?...{S} Gdje mi je oružje? — opet zagrmi Janjićije, p |
| lice ne gleda. — Kazuj!</p> <p>Smiljana jecaše još neko vrijeme tresući se, grčeći.{S} Pokuša, |
| prekidano izbaci na silu zaustavljajući jecaje, koji se na mahove još uvijek otimali i trzali j |
| osjećajući se nemoćan, zbuni se.{S} Od jeda što mu ponovo red narušili, od bola što mu pokvari |
| bila blizu, ako je nijesu čuli.</p> <p>Jedamput, sjećam se, dozvao sam bio Petra, da iznese kl |
| im vrati iz sela, sjedjeli su u ćeliji, jedan prema drugome i pušeći razmišljali: šta bi sad s |
| ije po njemu; lije, šiba ga, goni...{S} Jedan opanak spade mu s noge i ostade u glibu, — on to |
| omaže neko zbog izgubljenog magarca.{S} Jedan ćoravi Ciganin, sa uvezanom glavom, podnapio se r |
| o priložiti nego li sami da prilože.{S} Jedan gazda sa zlatnim zubom, — pakosnici govore da je |
| da bode, potrča prema njoj, nasrnu.{S} Jedan joj kabao pade, prevrnu se i bijel potočić proteč |
| !...{S} Ko da ovo nije svadba i teferič jedan!...</p> <p>Povede ih u ćeliju i razmjesti oko sto |
| šeni kao jarčevi.{S} Skakali su sa pika jedan za drugim vrišteći, uzvikujući, prepirući se. Žel |
| nebiva, plaši...{S} Ispod oka pogledaše jedan u drugoga kao da se dogovaraju.{S} Niko ništa ne |
| juckali su nekako krišom kao stideći se jedan od drugoga.{S} Prokopije je često pogledao na vra |
| aluđeri, pridržavajući i sakrivajući se jedan za drugoga, istupiše naprijed i počeše se tobože |
| konjima koji vrišteći i rzajući češu se jedan o drugoga, ujedaju se, uz ćurlikanje dipala ispod |
| onope. Čim povuče prvi put, otrže mu se jedan iz ruke i ošinu ga po licu.{S} Zvona zazvoniše ne |
| atelja, sjedeći za jednim stolom, časte jedan drugoga i tuže se na slabu godinu, na rđav rod.{S |
| a.</p> <p>— E baš si me uplašio, lopove jedan! — reče mu prijekorno, čim su odmakli od djevojak |
| ević Marko nije pio iz čaša...</p> <p>I jedan i drugi nategnuše bocom.</p> <p>— A ja ću vas i č |
| d crkvenih <pb n="89" /> vrata, unoseći jedan drugom u lice nečiste, izgrebane šake, prijeteći |
| e, sjedoše pred mehanu i domalo časteći jedan drugoga kao da se nagodiše.</p> <p>Vaso je danas |
| struganje testera, nicali su dućančići jedan za drugim, redali se uski, mali, tijesni, sa krov |
| pod pazuha kao nadmećući se, promičući jedan mimo drugoga, navališe na konja.{S} Počeše ljubit |
| asno zagrajaše, tiskajući se i navirući jedan na drugoga. — Da utvrdimo!</p> <p>— Je li muško i |
| eći pruži se po tlima i brzo dohvativši jedan kraj Igumanove mantije poče je cjelivati.</p> <p> |
| četka nisu ni razgovarali, ni pogledali jedan na drugoga.{S} Janjićije, čvrsto držeći uzde i oš |
| zaradu.{S} Već su četiri puta nasrtali jedan na drugoga sa stisnutim šakama i četiri puta čast |
| stisnutim šakama i četiri puta častili jedan drugoga sa čašom vina.</p> <p>Kaluđeri se nikako |
| malaksalo, žglobovi kao da se rastavili jedan od drugoga, glava oteščala.{S} Hvata ga drijem a |
| o veselo kao u šali. — Take kuharice ni jedan manastir nema...{S} Ja ti ovo samo napominjem...{ |
| bojica.{S} Išli su lagano, priljubljeni jedan uz drugoga, kidajući lišće sa grana koje im smeta |
| voriše.{S} Sad nisu smjeli ni pogledati jedan u drugoga.{S} Kad god bi se pogledali, uvijek im |
| ko smeteno, poplašeno počeše se zbijati jedan uz drugoga kao uznemirene ovce pred oluju.{S} Pok |
| inu i mene...{S} Pomisli!...{S} General jedan, pa sa mnom nedostojnim!...</p> <p>— A počemu si |
| etu! Čiju je polovicu života ispunjavao jedan jediti krupnji doživljaj, a drugu pričanja i razm |
| ačin, uvjeriše da je sve dobro.{S} Samo jedan kasapin, divlji i neobuzdani, uvjerio ga je na ne |
| put prepirali se njih dvojica.{S} Stanu jedan prema drugome naduveni, narogušeni i prepiru se:< |
| o, tabajući za svojim vođama, grdili su jedan drugoga i častili sa svakakvim nazivim; luda Ilin |
| Lagano, kao prikradajući se, ulazili su jedan za drugim kroz široku kapiju.{S} Pobožno se klanj |
| rukom.{S} Opet kopa, kopa dalje.</p> <p>Jedan krezubi starčić, između težaka, odbaci motiku od |
| sjetivši se. — Koliko je sati?</p> <p>— Jedanaest i po, — odgovori mu Jevrem gledajući na sat.< |
| poklone o hramovskoj slavi.{S} Vaso je jedanput, sasvim tačno, napomenuo, kako svi kaluđeri za |
| to mučiš bolesnika, ubio te Bog!</p> <p>Jedanput se toliko zaboravio, da je čak izgurao doktora |
| izbaci jače:</p> <p>— Nekome suđeno da jede i spava, ocu Prokopiju suđeno da se zaljubljuje, a |
| kopija, kako se naklopio nad tanjire pa jede za trojicu.{S} Uzima od jednog jela, od drugog, od |
| svakome ko je bolestan!</p> <p>— Koliko jede! — napošljetku izbaci glasno, gadeći se.{S} Poput |
| ije, što se otegne ko gladna godina, ne jedem ovako... ko nakon motike...{S} Hoj, hoj!...</p> < |
| jićija, krivo im bilo na njega, što je, jedini u manastiru, toliko nemilostiv prema Nikoli, što |
| i Vaso izazvat će je i zametnuti!...{S} Jedini Jevrem nije se mnogo raspitivao o Igumanu, niti |
| o u kraju te plače, neutješno plače.{S} Jedini Janjićije što se još drži na svojoj tronožnici, |
| ke, prijeteći štakama i štapovima.{S} I jedini je Nikola bio u stanju da ih razvadi, umiri.{S} |
| svoju dušu tako tešku „potvoru“.</p> <p>Jedino se o Igumanu govorilo smjelije i otvorenije. Šal |
| uzdahnu i žalostivno prošišta:</p> <p>— Jedite!...</p> <p>Opirući se o štap kao kakav starac, k |
| govore, uzviknu zapovjednički:</p> <p>— Jedite!...{S} Za inad nitkovu onome najedite se vi!...{ |
| iju je polovicu života ispunjavao jedan jediti krupnji doživljaj, a drugu pričanja i razmišljan |
| vljenu obrvu.{S} Mantija mu razdrljena, jedna nogavica od čakšira poderana.{S} Velikim, crvenim |
| vanom skušljala se, skupila pod vratom, jedna se ruka opustila te udara o pod...{S} Starac sa p |
| avu nekako silno i žalostivo cijuče.{S} Jedna svinja leži u gotovo sasušenoj lokvi kraj plota i |
| okopija tapšući rukama, rugajući se.{S} Jedna ga čupnu za bradu i snažno uštinu za obra; druga |
| te> <p>I odmah pade, posrnu.{S} Stolica jedna, najbliža, s treskom se izvrnu i on se izvali pre |
| reče poluglasno, razmišljajući. — Snaga jedna!...{S} Kad udara, baš ne žali!...</p> <p>Približi |
| oga se tromo prevlačila dugačka stonoga jedna...{S} I dođe mu da zgazi, satare onu stonogu. <pb |
| nigdje vidjela nije, kao ognjena traka jedna, pojuri prema Igumanovoj ćeliji.</p> <p>— Otvaraj |
| mu se preko pjegavih obraza; modra žila jedna ispriječi se preko čela, između obrva; poblijedje |
| aloper; za nogavicu od čakšira prionula jedna ćelava grana ruzmarina.</p> <p>— Ima li ijedan nj |
| Anicu. „U mene“ <pb n="27" /> kaže „ima jedna debela molitva, pa ako ona ne izliječi, ništa izl |
| /> <p>— A ti došao zbog Mare? — zapita jedna đavolasto nakrivivši glavu i opet prihvatajući za |
| oja treperi pred očima.{S} A hitra ševa jedna, plivajući iznad njih u bijeloj visini kao sitna |
| grlom nemirno šetala gori doli.{S} Muva jedna spusti mu se na oko, u krmeljaču, kao da bi da ga |
| } Uhvativši se za ruke i oslanjajući se jedna o drugu <pb n="91" /> prolazile su zajedno, probi |
| dljivo provirivala nekolika biča kose i jedna polovica raščešljane crne brade.{S} U mršavim ruk |
| nekako produžile i prelomile, prskajući jedna drugu, peru nekakve haljinice i trgaju ih.{S} Ost |
| Prokopija po ramenu.</p> <p>— A tebe ni jedna ne gleda mrko, — reče polušapatom.</p> <p>Prokopi |
| <p>— Pa što odmah tako ne kažeš, pogani jedna? — dočeka on življe, namah se razvedrivši.{S} Ras |
| prisluškuje...{S} Iznenada ga zaustavi jedna žena, šapatom zamoli da je povede u ćeliju.</p> < |
| <p>— Misliš li da sam ja babica, krmačo jedna?... — podviknu on uvrijeđeno obzirući se unaokolo |
| er znaš da bih ti zube izbio...{S} Gubo jedna!...</p> <p>— Ali zaboga kako ću pričati kad sa dj |
| Eh, sinovi zločestivi!...{S} Eh, stoko jedna!</p> <p>— A rašta Boga ne umoliste da bude bolji |
| oliko sam Prokopije.{S} Tako se i danas jedna gomila rublja izdizala pred njim.{S} Dvoje odrpan |
| S} Ljubeći se po nekoliko puta, laskaju jedna drugoj, hvale se uzajamno i kude sve ostale koje |
| veli, kad ti je toliko draga! — uzviknu jedna obijesno, dražeći i nju i njega.</p> <p>— Časti n |
| a.</p> <p>Dok se, na jednoj strani, još jednako vikalo, svađalo, radilo, na drugoj se komšije v |
| koji mu ovećom čašom razbio glavu i još jednako prijetio.{S} Prepirući se, sjedoše pred mehanu |
| spred vrata, prepriječi mu put. — On je jednako na riječi...{S} On bi me i sad uzeo sebi...{S} |
| rsima i prekloni glavu.</p> <p>— A mene jednako srce vuklo u manastir, — otegnu prepodobno. — H |
| jetina viče, sokoli, prepire se, oni se jednako nose, zainađeno, nemilosno, a zemlja im ječi po |
| pogledao na vrata.{S} Pričinjalo mu se jednako kao da će, iznebuha, otac Melentije iskrsnuti o |
| a Prokopija.</p> <p>— Hihihi!...</p> <p>Jednako se smijući Jevrem zanjija glavom i pođe.</p> <p |
| > <p>— Aha!</p> <p>Učini mu se da pored jedne kućice minu nešto bijelo, razbarušeno...{S} Jest, |
| motaju se, prepliću, kolutaju.{S} Ispod jedne suhozidine opazi kako se, kao zlatna grivna, savi |
| je osveta!...{S} Ne znaš ih ti, pogance jedne!{S} Sila njima treba, a ne šala...</p> <p>Pa laga |
| ...{S} Opazi kako iznad zgusnute gomile jedne između bezbrojnih crvenih fesova, kapa, šubara, p |
| Rašta?... — zapita mrko.</p> <p>— Zbog jedne cure.</p> <p>Janjićije, kinuvši, zasuzi i oštro u |
| otimali troji prosioci po izbor.{S} Ni jedne nije htjela primiti...</p> <p>Ugledavši je skruše |
| e izbacio!...{S} Vidi ti momka i pogani jedne!...{S} Hoće curu!{S} Ja...</p> <p>— Samo sam je z |
| kar i za svog u Hristu brata...{S} Kapi jedne ne da, mantiju li mu njegovu.</p> <p>— Kuku onome |
| am mu se smio javiti ni upitati.</p> <p>Jedne večeri, kasno, uljeze mi u sobu.{S} Neobrijan, za |
| je“, leže u gomilama iza njih, nabacani jedni na drugo, iskušljani.{S} Seoska paščad, režući i |
| ma...</p> <p>— I neka vas gone, huncuti jedni, — pakosno viknu, — i neka gaze, kad nijeste imal |
| kuku!..{S} Kuku će vam i biti, huncuti jedni!...{S} Ko je naučio da vazda jauče, da Bog da i s |
| e javljajući mu se, otpozdravi suvo, sa jednim običnim: „Bog vas pomogao...“ Trojici kancelista |
| azgovore.{S} Dva prijatelja, sjedeći za jednim stolom, časte jedan drugoga i tuže se na slabu g |
| > <p>— Svi odavna uzdišemo i jaučemo za jednim dobrim ručkom, — nastavi Jevrem življe, obraćaju |
| koji sam se vjerio s njome, stojim pred jednim nemoćnim generalom...{S} Ludi otac Iguman!...</p |
| em, prislanjajući se uz stablo, zatrese jednim borićem i poplašivši čitavu četu vrabaca nekako |
| ravoslavni Hristijanin, dignuti ruku na jedno duhovno lice, na Igumana svoga?...{S} Kako ću?... |
| o.{S} A kada rodi i sina, priljubiše se jedno uz drugo.{S} Mitar je noseći ribu ponosito prolaz |
| ruju mali, poplašeni pilići, dok joj se jedno popelo na leđa i kljucajući je u glavu nekako sil |
| rivao ispod mjehuraste strehe na čelu i jedno veliko plavo oko svijetlilo se.</p> <p>— A šta će |
| amku...{S} Oca Prokopija obožavali su i jedno i drugo.{S} Kuća njihova bila mu otvorena u danu |
| tina, u motljanju, pritijesni ih, pribi jedno uz drugo, potisnu.{S} Osjeti toplinu njezina tije |
| /p> <p>— Ni mene.</p> <p>Iguman zaklopi jedno oko, zaškilji.{S} Prinese kažiprst do nosa i kuck |
| voj najneznatnijoj stvari. -— Malo čudo jedno...</p> <p>— Čudo?...{S} Kakvo čudo? — hladno odgo |
| manastiru, u kome se čuva i hrani tako jedno — čudo!</p> <p>— Moramo za danas zbuniti Igumana, |
| alo zadržavali, još imali da kažu nešto jedno drugome.</p> <p>— Kršna je, nema fajde! — otegnut |
| lnu, jaku djevojku iz vinograda.</p> <p>Jedno beskrajno dugačko i promuklo <title>Mnogaja ljeta |
| nožem!...{S} Općeraše se oko dućančića jednog, koji im bio najbliži.{S} Iguman napošljetku, ka |
| vaku bolest, a doktor ne da ni gutljaja jednog, ni kapi čak.</p> <p>Svaki put prepirali se njih |
| goli, prljavi, iskrsnuše pred njega iza jednog grma.{S} Počeše optrkujući i uskakujući mu na be |
| da ga vjenčam po svome zakonu, ugursuza jednog!...{S} Da vidim, hoće li i meni slagati!...</p> |
| tanjire pa jede za trojicu.{S} Uzima od jednog jela, od drugog, od trećeg, miješa, trpa goleme |
| poplašen, umiješao se među njih, ide od jednog do drugoga i zadržava, stišava.</p> <p>— Da vidi |
| neći se.{S} Pogledavši pod krov opaziše jednog žandara, gologlava, sa kosom od sijena i haljina |
| kome se ne zna ni za oca ni za mater, i jednog dana ostane u manastiru?...{S} Nije on Janjićije |
| ="81" /> ubijao...{S} Jesu li oni ubili jednog Srbina, on se starao da ubije dvojicu njihovih; |
| dati manastiru.{S} Ni pedlja zemlje, ni jednog papka, ne će njemu, Jovi, dati...{S} Pa grjehota |
| slasti života?...</p> <p>Spusti se kraj jednog groba i, čupkajući se za bradu i mašući vlatom i |
| o ništa ne odgovori.</p> <p>— Našao sam jednog jarana, — poče tumačiti Jevrem gotovo ljuteći se |
| na „nezrele“ jabuke.{S} Za čudo: nakon jednog običnog rukovanja sve odmah sazreše...{S} Zamjer |
| a ni oba zvona a kamo li iznemogli glas jednog bolesnika ne bi mogli razbuditi...{S} Preporučiv |
| zgubi od svog autoriteta, sa odlučnošću jednog pravog starješine, svršivši svoje molitvanje on |
| uvrijeđen, crveni, bijedi sve unaokolo, jednoga po jednoga, i prijeti stisnutom šakom.{S} Ostal |
| ijem neprestano dogovarao o djetetu.{S} Jednoga jutra, očekujući Milicu, da se sa malim vrati i |
| vjerio da je „sve kako treba“...{S} Kod jednoga bakala naišao je na „nezrele“ jabuke.{S} Za čud |
| crveni, bijedi sve unaokolo, jednoga po jednoga, i prijeti stisnutom šakom.{S} Ostali, zlurado |
| da se poturčim! — surovo, sa upornošću jednoga pijanice, okresa Janjićije. — Odmah!</p> <p>— K |
| kinemo sa sebe.</p> <p>— Tako je! — svi jednoglasno zagrajaše, tiskajući se i navirući jedan na |
| i?...</p> <p>— Možemo, možemo, — gotovo jednoglasno odgovaraju drugovi i, prkosno ga gledajući, |
| aslušavši ga do kraja zapomagaše gotovo jednoglasno:</p> <p>— I roblje nam odvedoše...{S} Tolik |
| lomljenim poklopcima.</p> <p>Dok se, na jednoj strani, još jednako vikalo, svađalo, radilo, na |
| , prekivali, prevezivali konopce.{S} Na jednoj strani dvojica gotovo da se pobiju oko parčeta k |
| ti se.{S} Ali se naskoro okrenu i podje jednoj grupi gdje se momci nadskakivali...{S} Zbacivši |
| savo smješkao, pa smjerno pristupao čas jednoj čas drugoj grupi.{S} Klanjao se svakome, pitao s |
| š cijedila voda i lagano kapala za vrat jednoj djevojci, koja se sa obnaženim rukama sve do ram |
| očiju išao je smjerno, pogruženo.{S} U jednoj ruci drži otrgnut vlat nezrelog žita, a u drugoj |
| pita...{S} I stade...{S} Pogleda me još jednom nekako postiđeno, poplašeno, otegnu vratom kao d |
| ezom?...{S} Vi da sjednete za trpezu sa jednom ekselencijom?...{S} Zar vam nije dosta, što ćete |
| I dolazio odnekud Hristos, — silazio je jednom na zemlju pa zašto ne bi mogo i opet sići? — i v |
| hvatio debelu cjepanicu i, zadržavajući jednom rukom drugoga žandara, koji se otimao, ustremio |
| {S} Provuče glavu napolje i, izmahujući jednom rukom iza leđa, ubrza nervozno, nestrpljivo:</p> |
| ovim gospodinom i čitavu svađu završiti jednom komendijom! — pomisli u sebi.</p> <p>Pa, napravi |
| , zamori ga...</p> <p>— Hoće li svršiti jednom? — pomisli u sebi. — I hoće li prijeći na stvar, |
| tavljajući posao i gnjevno udarajući po jednom neposlušnom rukavu koji se nikako nije dao sprtl |
| žija zacenjujući se hvalio alvu...{S} U jednom kraju avlije bijaše nastala tučnjava.{S} Po sreć |
| avo, — naglasi jače, — da mi pomogneš u jednom poslu...{S} Hoćeš li?</p> <p>— U kakvom poslu? — |
| iznad sebe u granje, zdrpi mantiju i u jednom momačkom skoku, preleti čak do topola.{S} Dade s |
| nekoliko godina, dok sam bio učitelj u jednom selu.{S} Ne ću da kažem u kome selu, jer to i ne |
| izvrću, stenjući i zamoreno dahćući.{S} Jednome se i krv otvorila iz nosa te curi na mokru košu |
| življaje, šalili se, prepirali.{S} I ni jednome nije bilo dugo vrijeme, niko se nije potužio na |
| astavi Jevrem življe, obraćajući se čas jednome, a čas drugome. — Zato sam htio da natjeram oca |
| naprijed.</p> <p>Ugledam u kraju, ispod jednookog prozora, na kome je zamjenjivala staklo tanka |
| bar čovjek, pošten je, ama kavgadžija i jednoumac, brate!...{S} Manastir bi radi njega, za turs |
| ga, taj sa crvenom kartom na boci...{S} Jednu kašiku!</p> <p>Primivši lijek primiri se malo.</p |
| ga Iguman?...</p> <p>Prokopije ispi još jednu čašu i snažnom rukom udari po stolu.</p> <p>— Dok |
| niti s puta svakoga i prihvatati čas za jednu čas za drugu stvar.{S} Premještao se s mjesta na |
| ajući, gunđajući i proklinjući iznio je jednu klupu, drugu.{S} Kad se vratio po treću i odigao |
| njemu...{S} Oba ću mu oka izbiti, ako i jednu progovori...</p> <p>Smiljana sklopi ruke i lijepe |
| om, koji se razasu niz ramena i, uzevši jednu <pb n="25" /> motiku što je odbačena ležala u str |
| bije dvojicu njihovih; jesu li zapalili jednu našu kuću, palio im je po tri po četiri čardaka.. |
| pogledom.</p> <p>— Imam da mu isporučim jednu poruku od gospodina predstojnika.</p> <p>Jevrem s |
| dravljao se s njima, šalio, tapšući čas jednu čas drugu po gojnim plećima i po ramenima.{S} Int |
| ićijeva i igra nekako, zaklanjajući čas jednu čas drugu bajonetu.</p> <p>— Nešto je krupno, čim |
| <p>— Kad tako pošteno govoriš, ispit ću jednu u tvoje zdravlje, — dobaci starac s perčinom, uvi |
| ako zlobno, razdraženo trpao ga u vreću jednu. Šta si to naumio?</p> <p>— Meni više nema stanka |
| djevojku iz vinograda.{S} Onako zdrava, jedra, čista i bijela isticala se između sviju kao krup |
| baci kroz zube ulazeći u ćeliju.{S} Baš jedra cura, žalostan ti sam za njom!...</p> <p>Neko kao |
| ogleda kako se spori talasi razbijaju o jedre joj, rumene noge, zapljuskuju ih, a laki mjehurov |
| o jakih rebara, na <pb n="24" /> mrkim, jedrim mišicama svijetle se kaplje znoja.{S} On niti se |
| ako je postiđeno oborila glavu i oblim, jedrim tijelom privija se, oslanja na Jevrema kao rascv |
| kroz koju se provide nabrekle prsi, sa jedrim mišicama na kojima drhće meso, a ispod odignutih |
| ni dan.{S} Gledao Maru krepku, zdravu i jedru kako je postiđeno oborila glavu i oblim, jedrim t |
| i, udarajući uz tambure i popijevajući, jedu, piju, časte se.{S} Ispražnjene, porazbijane boce, |
| a se pomole Gospodu Bogu svome, nego da jedu i piju...{S} Jesti će i pit će kao firauni gladni, |
| mije, ne smije, — zasikta Iguman žešće, jedva dočekavši da se na nekome iskali, osveti. — Ne do |
| >— Ženetina! — uzviknu Vaso razdraženo, jedva se dosjetivši i napipavši rep. — Ona se zaklela d |
| dajući na njih. — Ženski poslovi!...{S} Jedva zar dočekala, da ga slobodno može zagrliti i polj |
| ki neodoljivi osjećaj razmekšalosti.{S} Jedva se uzdrža da ne brizne u plač.{S} Rašta?...{S} Ka |
| i ubogim svetiteljima, — kojima se još jedva mogli raspoznati ostaci haljina, očiju, ruku ili |
| hopoštovanjem.</p> <p>— Oprosti, oče, — jedva promuca obarajući glavu. — Majka je majka!</p> <p |
| /p> <p>— Dobro je smislio, pasji sin, — jedva mogade izgovoriti poduhvatajući se za rebra. — Lj |
| pet?</p> <p>— Gledaj ga... na putu... — jedva promuca Melentije i prstom ukaza na Nikolu. — Kad |
| o vojničku pozdravi sijedoga Igumana. — Jedva ga nađoh...</p> <p>Toga časa otac Janjićije kao d |
| će on, ako čuje?...{S} Zar mnogi ne će jedva dočekati, da se koriste prilikom koja im se pruži |
| promače iza manastirske pojate, koja se jedva nazirala kroz čvorugava hrastova stabla.{S} Izgub |
| tnički...{S} Tek kad Prokopije, koji se jedva savlađivao, prigušeno hihiknu kroz prste, podiže |
| m pragom ko pijevca...</p> <p>Jevrem se jedva uzdrža od smijeha.</p> <p>— Ne smiješ se ti više |
| za drugom djevojkom, razbolio sam se i jedva ostao u životu...{S} Ne da da lažem!...{S} Zato s |
| A svemu ste vi krivi...{S} Vi...</p> <p>Jedva došavši sebi, Melentije otvori oči. — Pogledom po |
| štao, gunđao, keseći trule zube.</p> <p>Jedva se umirivši, lijeno se podiže, potkupi mantiju po |
| volivši da mu poljube obje ruke.</p> <p>Jedva! — napošljetku zadovoljno izbaci i radosno zatres |
| čno odmakla, osvrnuv se. — Nijesu ovdje jeftine djevojke!</p> <p>Jevrem se pridiže.{S} Slomljen |
| odesnijeg za ove poslov; niko nije znao jeftinije pogoditi težaka niti ga znao natjerati da bol |
| poneka baba sa šakom tamjana u marami i jeftinom voštanicom u ruci.</p> <p>Zamirisa avlija jaki |
| , zar, uz vino pjevati: „Plaču i ridaju jegda pomišljaju smert“?</p> <p>— Ne smije, ne smije, n |
| ml:lang="cu-Latn">i ostavlenije grjehov jego u Hrista besmertnago carja i Boga našego prosim... |
| re?...{S} Kako je Janja?“</p> <p>„Zlo“, jeknu on tupo, prigušeno. </p> <pb n="19" /> <p>„Ne ide |
| ri u zemlju.{S} Zemlja kao da zastenja, jeknu pod udarcem.{S} Motika se zari duboko.{S} On, nek |
| an na prsima kao da će ga rastrgati.{S} Jeknu opet:</p> <p>„Srce mi razdrije pjevajući ovo“...< |
| ve.{S} On pade ničice na tvrdu zemlju i jeknu kao izdišući.</p> <p>— Da znaš, kopilane, koga si |
| eda u zvona, koja posljednji put bolano jeknuše i još se njihajući zujahu zamoreno. — Zar ne zn |
| ...{S} Nema!{S} Lažete!... — razdraženo jeknu bolesnik. — Ništa nema...{S} Samo crvi...{S} Ali |
| čaršaf.{S} Namršti se i opet zastenje, jeknuvši:</p> <p>— Opet zvone!</p> <p>— Niko ne zvoni, |
| oručivao da se bolesniku daju što lakša jela, najviše mlijeka.{S} A Janjićije je opet tvrdio da |
| <p>— On zna, da meni trebaju samo jaka jela, — nastavi Melentije bolano i spusti ruku na prsa, |
| ći i ujedajući, otimaju se oko ostataka jela.{S} Vesela, razuzdana djeca, napola razdjevena, sa |
| Tu mu se i rublje krpilo i najljepša se jela pripravljala za njega.{S} Mitar ga naučio i ribolo |
| poklopac i neprestano probao od svakog jela.{S} Probao i redovno kudio, kudio i probao.{S} Uzg |
| pa jede za trojicu.{S} Uzima od jednog jela, od drugog, od trećeg, miješa, trpa goleme zalogaj |
| rovidna para i mirisom dobro zamašćenih jela preljevala čitavu avliju...{S} Poče se vrzati oko |
| psova nešto.</p> <p>— Bre, nije meni do jela, — okresa nabusito. — Nek mi da suha hljeba, pa ću |
| dine!</note> <note xml:id="SRP19192_N2">Jela.</note> <note xml:id="SRP19192_N3">Ima li lijeka z |
| ši, dobija boju mesa; čitav struk ispod jeleka izgleda kao go.{S} Nedaleko od nje sa zagrnutim |
| o rogovi mjesečevi kroz snijegom zasutu jeliku.{S} Ispod golemih bijelih obrva sitne oči živo s |
| ali na me e ga nijesam nudio najljepšim jelima...{S} Tak...{S} Soganjdolma, japrak, červiš<ref |
| hoće li ih Janjićije ponuditi i kakvim jelima ili će se čitava daća razminuti na samoj rakiji? |
| ovu! </p> <pb n="4" /> <p>— Jelo!...{S} Jelo! — zašišta Melentije uzdišući, a blijeda donja usn |
| mantiju njegovu! </p> <pb n="4" /> <p>— Jelo!...{S} Jelo! — zašišta Melentije uzdišući, a blije |
| n brade ispod nje kostreši se kao da je jelo već na stolu pa mu se gadi. — I sjutra kupus!...{S |
| edajući na tendžere, u kojima se kuhalo jelo, uhvati se prstima za nos, kako više ne bi osjećao |
| a božija Melentija i o ježe prostitisja jemu vsjakomu pregrješeniju, volnomu že i nevolnomu...< |
| de“... „Okrenut ću lice svoje od njega, jer sagriješi i pir pirova sa Agarjaninom prokletim i t |
| a će odsada tražiti samo oca Prokopija, jer da je on ipak najbolji od sviju...{S} Počelo se čak |
| e Igumanu.{S} Ne žalim ga, pasjeg sina, jer nije zaradio da se žali...{S} Ali mu ne treba ni po |
| ...{S} Ni Mitropolit mu ne smije ništa, jer... jer ga narod voli...</p> <p>— Pa?</p> <p>— Pa je |
| e, zijevajući.</p> <p>— Odmetao sam se, jer sam bio čovjek, — izbaci ponosito. — Bog me nije st |
| “... „On će od ognja i vatre sagorjeti, jer nema vjere u srcu svom i nema počitanja prema starj |
| reba...{S} Ne ćemo te sad zakaluđeriti, jer se to ne može, ali ćeš biti iskušenik...{S} Pristaj |
| bri...{S} Naročito nemoj sa Janjićijem, jer je to buntovnik i kavgadžija...</p> <p>— Jest...{S} |
| iv ruke na leđa. — Nikad nijesam kušao, jer i ne pamtim da sam bio bolestan.</p> <p>— Nikada?</ |
| om selu.{S} Ne ću da kažem u kome selu, jer to i ne treba.{S} Mogu samo, onako uzgred, reći, da |
| , a oni se htjeli svetiti na manastiru, jer su znali, da je kaluđer...{S} Mjesto da se sili pok |
| Ni Mitropolit mu ne smije ništa, jer... jer ga narod voli...</p> <p>— Pa?</p> <p>— Pa je najpri |
| p>— Tebi, — odgovori Jevrem ponosito, — jer si me samo ti pobijedila...{S} Drugi se niko, ni mu |
| — začudi se on šireći nozdrve.</p> <p>— Jer ako stari čuje, opet će nam propasti imuće...{S} Sv |
| i, pasji sine, nijesi smio ni spomenuti jer znaš da bih ti zube izbio...{S} Gubo jedna!...</p> |
| ?</p> <p>— Jevrem, koji želi da postane Jeremije, brat vaš isposnik.</p> <p>— Ne rugaj se, pasj |
| <pb n="113" /> grlo da zazvoni ko truba jerihonska, ako će da govori s njime...</p> <p>I guraju |
| Ne boj se!...{S} Kršno je momče!...{S} Jes’ čapkun i lomivrat, ama pošten...{S} Ne boj se!...< |
| vi u stranu:</p> <p>— General!</p> <p>— Jes’ jes’, — usitni Iguman živahno, neobično uživajući |
| ri mu Jevrem gledajući na sat.</p> <p>— Jes’ vrijeme je...{S} Daj mi...{S} Eto ga, taj sa crven |
| stranu:</p> <p>— General!</p> <p>— Jes’ jes’, — usitni Iguman živahno, neobično uživajući u Vas |
| oca Igumana da nas sve počasti...{S} A jesam li ga mogo zgodnije prevariti?...{S} General ne ć |
| zube, zažmiri:</p> <p>— Oče Janjićije, jesi li pri sebi? — zapita zadavljeno.</p> <p>— A jesi |
| usudi da ode kuda, da se odmakne...{S} Jesi li čuo?</p> <p>— Čuo sam, — tiho odgovori Prokopij |
| ti ruže.</p> <p>„Evo... došao sam...{S} Jesi li me se zaželjela, Janjo?“...</p> <p>„Hvala“, zaš |
| baru sa glave i duboko se klanjajući. — Jesi li dobro spavao?</p> <p>Melentije se, iznenađen, t |
| stravljena, proviri iza njega.</p> <p>— Jesi li tu, oče Igumane? — šapatom zapita.</p> <p>— Tu |
| ako ga ne bi odmah raspalio.</p> <p>— A jesi li čuo, da se i u selu desilo nešto? — zapita mirn |
| i sebi? — zapita zadavljeno.</p> <p>— A jesi li ti pri sebi? — kao prekori ga Milica <pb n="71" |
| tegu, stegu ovu ne mogu podnositi...{S} Jesmo li robovi njegovi, šta li smo?...{S} Udario stoti |
| ivši glavom i podižući se sa stolice. — Jesmo li u mehani?</p> <p>— Pusti, oče Igumane, — doček |
| — zapita muklo i nabra obrve.</p> <p>— Jesmo, oče Janjićije, — ponizno odgovori Jovo, prevlače |
| akon nekoliko mjeseci, razboljela...{S} Jest, razboljela se...{S} Nekih desetak-petnaest dana P |
| ce minu nešto bijelo, razbarušeno...{S} Jest, ona!...{S} Poznade je...{S} Prekovanu, očišćenu m |
| a prigušeno jauknu neko.{S} Osluhnu.{S} Jest, mačka.{S} Sa strahom pogleda u Melentija: ne će l |
| carsku, — opet će Janjićije prkosno. — Jest, baš carsku!...{S} Pa šta ćete mu?...{S} Hoćete li |
| e to buntovnik i kavgadžija...</p> <p>— Jest...{S} Buntovnik je i kavgadžija.{S} To sam odmah o |
| apita visoki zadihan. — Je li?</p> <p>— Jest.</p> <p>— Znači, da se moramo pentrati uz merdevin |
| će biti!...{S} Svijet će ostati kakav i jest, lijep i krasan, a tebe <pb n="64" /> biti ne će.. |
| u Bogu svome, nego da jedu i piju...{S} Jesti će i pit će kao firauni gladni, a ni groša prilož |
| le.{S} Makar ne osjećao gladi, morao je jesti po komandi: makar mu se ne spavalo, morao je spav |
| uman veli, da će samo on s njime piti i jesti, a mi, biva, samo da dvorimo ko sluge Golubani, m |
| amo spusti torbu, u kojoj je bilo nešto jestiva i rakije.{S} Pa se prekrsti prema istoku i, na |
| ći kako se zarumeniše, kao da pogađaše: jesu li danas providniji, nego su bili juče?...{S} Jevr |
| /> sa jajima kao da bi da tako omjeri: jesu li pune?{S} Poče odizati kokoši i mjeriti ih na ru |
| on se starao da ubije dvojicu njihovih; jesu li zapalili jednu našu kuću, palio im je po tri po |
| dočekivao ih <pb n="81" /> ubijao...{S} Jesu li oni ubili jednog Srbina, on se starao da ubije |
| ndarima osvetiše se oni na seljacima, — jetko izbaci. — Ovo je osveta!...{S} Ne znaš ih ti, pog |
| e bi se ni griješilo, — upade Janjićije jetko kao sveteći se. — Sve vi tako...{S} Ja...{S} Da n |
| <p>— Osim Igumanove, — dopuni Prokopije jetko, pa i on zijevnu.</p> <p>— Ja se ne bojim Igumana |
| naduvenim obrazima, pogleda za njima i jetko zareža:</p> <p>— Pseto pogano!</p> <p>— Nemoj, oč |
| guman se strese. — Bogohulniče! — viknu jetko.</p> <p>— Tako mi Boga...</p> <p>— Šuti, ne kuni |
| 2"> <head>II.</head> <p>Ustavši ranije, Jevrem se izvuče iz ćelije polako, oprezno, starajući s |
| /p> <p>— Ozbiljno.</p> <p>Odgovarajući, Jevrem nikako nije mogao da gleda u oči pitaču.{S} Luka |
| zemlju.{S} Dok je sjedio i razgovarao, Jevrem mu, krišom, svezao konopcem nogu za stablo trešn |
| pirući se. Željan da i sam okuša sreću, Jevrem se poče žurno otpasivati i pripremati se za skak |
| as providniji, nego su bili juče?...{S} Jevrem ga pozva, da nastavi priču.{S} On se ne odazva.{ |
| njićije?...{S} I zavidio im oboma...{S} Jevrem je očekivao kad će ga Iguman pozvati i narediti |
| oštro skičeći, odšantuca za kuće...{S} Jevrem se zadovoljno osmjehnu i nastavi put.</p> <p>Oko |
| e opazi, krenu prema Janjićijevoj...{S} Jevrem, koji je toliko zatezao i nećkao se napošljetku |
| čas na desnu čas na lijevu stranu...{S} Jevrem, pogledavši ga, umalo ne prasnu u smijeh.{S} I p |
| e ostale koje se tu zadesile nisu...{S} Jevrem, ni sam ne znajući zašto, htjede se umiješati u |
| >— Psssst...</p> <p>Dijete proplaka.{S} Jevrem kao da se prepade, pa ušeprtlji...{S} Brzo ga po |
| avlija zabruja, zatrepta i zapjeva.{S} Jevrem se trže iza sna, skoči sa kreveta i istrča pred |
| mermerni pod, nešto ga prekoravaše.{S} Jevrem, i ako bješe naćulio uši, nikako nije mogao čuti |
| e ili mu ne zbaci kamilavku s glave.{S} Jevrem opirući se o štap što ga našao u konjušnici skak |
| ="88" /> spremao se da kolje ovnove.{S} Jevrem je bio otišao u varoš da pokupuje nekakvih stvar |
| se, posrćući pođe prema konjušnici.{S} Jevrem potrča za njim... </p> <pb n="116" /> </div> <di |
| okapane listove i kao tražiti nešto.{S} Jevrem se izmaknu i htjede da pođe.{S} On ga uhvati za |
| i kao da mu htjede uskočiti na vrat.{S} Jevrem razmaknu omanjim štapom da se odbrani.{S} Videći |
| Jevrem.</p> <p>— Kakav Jevrem?</p> <p>— Jevrem, koji želi da postane Jeremije, brat vaš isposni |
| ini i klikće življe, veselije!</p> <p>A Jevrem samo tapka i gleda je...{S} Sunce mu peče za vra |
| im kirija i do godine poskoči.</p> <p>A Jevrem ih ni slušao nije.{S} On je išao razvučeno, gega |
| /p> <p>— Samo sam je zagledao, — zamuca Jevrem zbunjen i poče crveniti. — Ništa nijesam mislio |
| niče! — otegnu šapatom i ako je znao da Jevrem ne može čuti. — Pazi!</p> <p>Začu se lako klopar |
| fala Bogu!...{S} Ne brini se! — dočeka Jevrem življe i, da se dodvori, pomilova dijete po obra |
| veti oče, kakogod vi odredite, — dočeka Jevrem oduševljeno pa opet pritrča da mu poljubi mantij |
| aš nijesi pri čistoj svijesti, — dočeka Jevrem meko, kao žaleći ga. — Bog neka ti se smiluje!</ |
| gme ga se sad i ja pribojavam, — dočeka Jevrem razvučeno, zabaciv ruke na leđa. — Zbog Janjićij |
| ko danas malo proći kroz selo, — dočeka Jevrem mirnije, — pa ću, zar, naći kakvu ženu koja bi p |
| uj mi!...</p> <p>—Vidjet ćemo, — okresa Jevrem prkosno a oči mu zlobno sijevnuše. — Nijesam ja |
| danas zbuniti Igumana, — odlučno okresa Jevrem, šetajući i razmišljajući ispod prozora, sa pele |
| </p> <p>— Zar i sad kod njega? — zapita Jevrem začuđeno i pristupi mu na prstima. — Zar...</p> |
| Da ih stignemo!</p> <p>— Koga? — zapita Jevrem otegnuto i pristupi mu.</p> <p>— Žandare...{S} D |
| </p> <p>— Hoće li biti i Joka? — zapita Jevrem zajedljivo i unese mu se u lice. — Ja ne ću bez |
| želio.</p> <p>— A gdje je ona? — zapita Jevrem živo i poče se osvrtati.{S} Kao da se nadao da ć |
| /> da se nijesmo ovako smeli? — zapita Jevrem tiho i, osjećajući se krivcem u ovoj stvari, kao |
| ti oko nosa.</p> <p>— A Stari? — zapita Jevrem življe želeći da mu pomogne i izvuče ga iz nepri |
| ade sa srca.</p> <p>— Kako si? — zapita Jevrem meko nadnoseći se nad njega i spuštajući mu ruku |
| ovori djevojka.</p> <p>— Mati? — zapita Jevrem začuđeno. — Zar zna?</p> <p>— Ona se zdogovara s |
| Brzo!...</p> <p>— Šta će konj? — zapita Jevrem tiho hvatajući ga za ruku i kao umirujući. — Raš |
| b n="29" /> <p>— Ko li je ovo? — zapita Jevrem začuđeno i zastade na mjestu.</p> <p>Djevojka mu |
| ilavka.</p> <p>— Ko li je ovo? — zapita Jevrem Vasu, koji je neispavan i ljutit prelazio preko |
| </p> <p>— Zar si svršio priču? — zapita Jevrem začuđeno, a već postao nestrpljiv: — šta li je d |
| š li?</p> <p>— U kakvom poslu? — zapita Jevrem razvučeno i oprezno naćuli uši.{S} Bojao se kakv |
| i Janjićije ima baška molitvu? — zapita Jevrem valjuškajući se na zemlji i zijevajući. — To, vi |
| je li je njezina kuća? — šapatom zapita Jevrem obzirući se na sve strane. — Ovdje ili na kraju? |
| li je ovo bogomoljac? — šapatom zapita Jevrem i lagano, na prstima poče mu se približavati. — |
| .</p> <p>— A gdje je ona? — tiho zapita Jevrem nadnoseći ruku nad oči i pogledajući bolje. — Da |
| /p> <p>— A što li će vam? — tiho zapita Jevrem, premjerajući ga pogledom.</p> <p>— Imam da mu i |
| >— Došla da vidiš maloga? — meko zapita Jevrem i naglo otrže ruku, koju je htjela poljubiti.</p |
| a da me ne ćete odati? — vatreno zapita Jevrem i pridiže se. — Ne ćete li?</p> <p>— Ko te oda, |
| >— U čemu da pomognem? — smeteno zapita Jevrem i poče uzmicati. — Šta da učinim?</p> <p>— Da ga |
| ću...</p> <p>— Šta ti je? — brzo zapita Jevrem i misleći zar da će pasti, poduhvati ga ispod ru |
| se krstiti.</p> <p>— Iguman! — prošapta Jevrem nekako uplašeno, bržebolje kleknuvši na oba kolj |
| o je krupno, čim su žandari, — prošapta Jevrem i poče kaskati. — Sigurno otac Janjićije izazvao |
| da ga nikako ne može odvratiti od puta Jevrem pristade za Janjićijem...{S} Kuda?...{S} Ni sam |
| <p>— Iz daleka sam, sveti oče, — ubrza Jevrem živo, bojeći se da mu ne upanu u riječ i da ne p |
| eš da je ne gledaš poprijeko? — opet će Jevrem pakosnije i pristade za njim.</p> <p>— Ljubite i |
| duga priča, ne volim slušati, — osiječe Jevrem kratko, gadeći se i vrpoljeći. — Ništa tako ne m |
| idite, a ja ne smijem, — mirno im reče Jevrem i leže po travi. — Vidite šta je!</p> <p>Oba kal |
| — A o Janji ćeš samo i pričati, — upade Jevrem, — Dosjećam se.</p> <p>Melentije potvrdi glavom. |
| Baš kao prava domaćica! — nenadno upade Jevrem i ni sam ne znajući rašta, glasno se zasmija.</p |
| pođe preko avlije.</p> <p>— Gdje mi je Jevrem? — zapita Vasu susrevši ga blizu kokošinjaka. — |
| ozora, na sandučetu nekakvom, sjedio je Jevrem, pogrbljen.{S} I dok mu, prepun prašine, širok m |
| rehranim.</p> <p>— Hihihi! — zasmija se Jevrem prigušeno i, uvlačeći glavu među ramena, bržebol |
| </p> <p>— Kakav Iguman? — kao začudi se Jevrem. — Nema ga ovdje...</p> <p>— Ama glas... njegov |
| ve!..</p> <p>— Pljunuo? — kao začudi se Jevrem. — Ja, kad bih mogao, sve bih učinio da me i nak |
| amo njezin.</p> <p>— Ostavi, — okosi se Jevrem osorno. — Ludorije!</p> <p>— Ne vjeruješ?...{S} |
| — Dobro jutro, oče Melentije, — javi se Jevrem ponizno, snimajući šubaru sa glave i duboko se k |
| e svjetina počela razilaziti, rastao se Jevrem sa svojom djevojkom iz vinograda.{S} Sad joj zna |
| stiti o krupnom događaju u selu...{S} I Jevrem je bio od onih ljudi, koji osjećaju neku djetinj |
| zarije i otegnu se iznad svjetine.{S} I Jevrem i Prokopije osvrnuše se i pogledaše tamo.</p> <p |
| e nekako on se i opet vrati obali.{S} I Jevrem i djevojke za njim. </p> <pb n="103" /> <p>— A t |
| , sjede i prekrsti noge.</p> <p>Sjede i Jevrem.</p> <p>U granju iznad njih, tresajući im prašin |
| je.</p> <p>— Preminuo? — začudiše se i Jevrem i Janjićije. — Kada?</p> <p>— Preksinoć. </p> <p |
| Hoću!</p> <p>— Ne ćeš, — brzo dobaci i Jevrem i mirno zaklopi pjesmaricu.</p> <p>Janjićije spu |
| /p> <p>— Eto tako...{S} Ima...</p> <p>I Jevrem pogruženo slegnu ramenima:</p> <p>— Izbacit će m |
| >— Hihihi!...</p> <p>Jednako se smijući Jevrem zanjija glavom i pođe.</p> <p>— Vidim da vas ne |
| vaj, pa će se same razletjeti, — dobaci Jevrem, kušajući da ga razveseli. — Čim mene snađe kakv |
| } Primit će Vas najljubaznije, — izbaci Jevrem nekako oduševljeno, a trepavice mu uznemireno za |
| t!{S} Mirni budite! — šapatom zapovjedi Jevrem i Janjićiju i Melentiju, koji su začuđeni prista |
| žija.{S} To sam odmah opazio, — potvrdi Jevrem, u želji da mu se što bolje dodvori.</p> <p>Igum |
| etli nešto radosno, pohotljivo.{S} Ludi Jevrem ni pomisliti mogao nije da ženska ne zaboravlja |
| a odsjednemo malo u hladovini, — zamoli Jevrem dahćući i pođe pod drveće. — Ne ćemo zakasniti.. |
| kvo li će opet čudo počiniti?</p> <p>Ni Jevrem ni Jovo ne odgovoriše.{S} Sad nisu smjeli ni pog |
| la ogledalo i čuva ga! — pomisli srećni Jevrem i kao da htjede podskočiti od radosti.{S} Dakle |
| izazvat će je i zametnuti!...{S} Jedini Jevrem nije se mnogo raspitivao o Igumanu, niti se brin |
| oz nos.</p> <p>— Gluh kao top, — dopuni Jevrem sa nekim sažaljenjem. — Morate vikati iz svega g |
| naljubim odežde svetiteljske, — zavapi Jevrem, puzajući i uvijajući se kao crv. — Ne okreni li |
| e uda za nekog svog bratića, — odgovori Jevrem uzdahnuvši. — Eto.</p> <p>Janjićije se prisjeti. |
| va vijeka ljubim vaše stope, — odgovori Jevrem nekako utanjeno.</p> <p>— To je uzgred...{S} A g |
| š meni kupio?</p> <p>— Tebi, — odgovori Jevrem ponosito, — jer si me samo ti pobijedila...{S} D |
| sunčao i uvijek ozdravljao, — odgovori Jevrem nekako smireno komešajući ramenima i prenemažući |
| </p> <p>— A đavo bi ga znao, — odgovori Jevrem mirno, zabaciv ruke na leđa. — Nikad nijesam kuš |
| i?</p> <p>— Ne znam, — šapatom odgovori Jevrem. — Šta mi je ona pa da se raspitujem?</p> <p>— P |
| nemoj, brate, i nemoj, — suho odgovori Jevrem, lagano se izmičući od njega kao od sumanitoga. |
| i.</p> <p>— Ašikujem, — veselo odgovori Jevrem dijeleći bez <pb n="95" /> prestanka sitne šećer |
| e tegoba ne bojim, — bezbrižno odgovori Jevrem i uzvi ramenima. — A ne bojim se ni tamnice.</p> |
| vemu mogu razmisliti? — lagano odgovori Jevrem silom se starajući da izgledu što gluplji. — Zar |
| us bez Strašnoga Suda, — mirno odgovori Jevrem, pa uze poderanu maramu koja je ležala pokraj uz |
| čno.</p> <p>— Ne ćeš, — uporno odgovori Jevrem a dugačke mu trepavice ubrzano zatreptaše. — Nik |
| <pb n="34" /> duhan? — prkosno odgovori Jevrem i šćućuri se pod borove. — Zar bi pomogle vaše m |
| > <p>— Liječim Vasu, — ponizno odgovori Jevrem i prekloni se do zemlje. — Prepio se noćas, pokv |
| n?</p> <p>— Ne znam, — blesavo odgovori Jevrem, pa brzo uvuče glavu međ ramena kao da se nadao |
| z kuće i sa zemlje, — mirno mu odgovori Jevrem čupkajući travu. — Četiri mjeseca, u pučini zime |
| m...{S} Vidjet ćemo, — suvo mu odgovori Jevrem i pribravši se malo slobodnije ga pogleda.{S} Sm |
| go dva puta govorio? — poče se pravdati Jevrem vatrenije i nekako se prkosno isprsi prema njemu |
| o sam i ja da ćeš ozdraviti, — prihvati Jevrem življe kao da bijaše potpuno uvjeren o tome. — B |
| ašao sam jednog jarana, — poče tumačiti Jevrem gotovo ljuteći se, — te smo kupili finog papira, |
| čemo za jednim dobrim ručkom, — nastavi Jevrem življe, obraćajući se čas jednome, a čas drugome |
| n="83" /> <p>— Pokvaario? — tiho ponovi Jevrem zadnju njegovu riječ praveći se kao da ništa ne |
| .</p> <p>— Iguman!...</p> <p>Sad se tek Jevrem zapita: a šta će on?{S} Kako li će se raspaliti, |
| iju. — Smisli...</p> <p>Izišav u hodnik Jevrem se poplašeno poče osvrtati: nije li ga ko opazio |
| ita:</p> <p>— Ko si ti?</p> <p>— Ja sam Jevrem.</p> <p>— Kakav Jevrem?</p> <p>— Jevrem, koji že |
| uravoj trešnji, gdje je u hladu počivao Jevrem.</p> <p>— Slatko li će se ručati danas! — izbaci |
| akar kako ostane pobjedilac i da ga bar Jevrem zapamti kao čovjeka, čija se riječ sluša i uvaža |
| da spominje ime one cure, — odgovori mu Jevrem iskreno i slobodnije mu pogleda u oči. — Spominj |
| </p> <p>— Jedanaest i po, — odgovori mu Jevrem gledajući na sat.</p> <p>— Jes’ vrijeme je...{S} |
| nema stanka u manastiru, — odgovori mu Jevrem preko ramena, sve življe nastavljajući posao i g |
| ako zaklinješ kad se poturčiš, — otegnu Jevrem peckajući. — Oni ne vjeruju u časni krst.</p> <p |
| ćeš li sa mnom?</p> <p>— Kuda? — otegnu Jevrem meko pa mu polako namjesti pokrivač koji se bija |
| no: plakao neko ili ne plakao? — otegnu Jevrem tiho kao odgovarajući samom sebi.— Sitni ljudi, |
| Stani, oče Prokopije!{S} Stani! — viknu Jevrem za njim i potrča da ga sustigne. — Ja sam...</p> |
| ni došla...</p> <p>— Poganov! — uzviknu Jevrem razdraženo. — Osvetit ću mu se osim ako ne umrem |
| ja!</p> <p>— Šta ćeš, zaboga? — uzviknu Jevrem uznemiren i prepriječi mu put. — Šta si smislio? |
| </p> <p>— Da ukrademo? — glasno uzviknu Jevrem i sav se previ unatrag. — Toooo?</p> <p>— Lakše, |
| avo da si, kume Jovo, — radosno uzviknu Jevrem pa odmah pristupi i poljubi se s njime. — Kako s |
| mati će je silom udati? — opet uzviknu Jevrem a već ne može da sakrije koliko je uzbuđen.</p> |
| se gotovo nije ni trijeznio, — otpovrnu Jevrem kao preko volje.</p> <p>— A mati?</p> <p>— Mrzil |
| </p> <p>— Ja sam Jevrem.</p> <p>— Kakav Jevrem?</p> <p>— Jevrem, koji želi da postane Jeremije, |
| eže kroz kapiju. </p> <pb n="112" /> <p>Jevrem zastade malo.{S} Slušaše kako Prokopije, uz vese |
| da ga opremite. </p> <pb n="106" /> <p>Jevrem se odavna nadao ovakome glasu.{S} Ne začudi se n |
| e približi.</p> <p>— Baci mi ga!</p> <p>Jevrem se jogunasto okosi:</p> <p>— Psetetu se baca a č |
| sjetio kakva je duša djevojačka!</p> <p>Jevrem opkorači oko napunjene vreće, pa, opipavši, sjed |
| Oni da natpiju staroga hajduka!</p> <p>Jevrem mu ne odgovori.{S} Pogleda ga sa puno prijekora |
| otac, zemlja mu kosti izmetala!</p> <p>Jevrem meškoljeći se otegnu:</p> <p>— Dao je Bog, puno |
| ć nek živi na ženinim glamnjama!</p> <p>Jevrem ga uhvati za ruku i silom zaustavi.</p> <p>— I o |
| ad!...{S} Drukčije biti ne može!</p> <p>Jevrem ni sam ne znajući zašto glasno se zasmija i smij |
| miju oni njega voditi, pa to je!</p> <p>Jevrem se neprimjetno umiješa među njih i stade pokraj |
| ptaše oko njega. — Ih, kakav je!</p> <p>Jevrem se zbuni, porumeni.{S} Dakle u istinu pričala je |
| — Nijesu ovdje jeftine djevojke!</p> <p>Jevrem se pridiže.{S} Slomljen, umoran, malaksao. Češuć |
| i snažno odgurnu Jevrema. — Idi!</p> <p>Jevrem posluša.{S} Izađe.</p> <p>Krenu prema kapiji i s |
| om udari po bedrenjači. — Zbori!</p> <p>Jevrem, stavivši prst na usta i lukavo uzvijajući obrva |
| ..{S} Krasna će to odmjena biti!</p> <p>Jevrem mučenički prevrnu očima i sav se skupi.{S} Dodij |
| li šta su rekli?...{S} Za mnom!</p> <p>Jevrem lako uskoči, uvati konja za uzdu i silom zaustav |
| Da kušamo?</p> <p>— Kušat ćemo!</p> <p>Jevrem, koji je rakiju nerado pio, izvuče se iz ćelije. |
| igrajući se motikom. — Pošteno!</p> <p>Jevrem izvadi ogledalo i, udešavajući prema suncu, star |
| >— Ne plače nikada...{S} Tihooo!</p> <p>Jevrem koji je dobro znao da se nikada ni udavala nije |
| iti, a zadužbinu ovu sačuvat ću!</p> <p>Jevrem je stajao smrvljen, poražen, smeten.{S} Niti je |
| ori mu neko iza leđa. — Na putu!</p> <p>Jevrem poznade glas oca Melentija.{S} Osvrnu se.{S} Bli |
| da govorim i o djetetu onome.. .</p> <p>Jevrem pokunjeno, kao krivac neki, obori glavu.{S} Nemo |
| ne ciče, praznuju, vesele se!...</p> <p>Jevrem, vrativ se iz varoši, ranije se izvukao iz ćelij |
| olitvi.</p> <p>— Ne bojte se!...</p> <p>Jevrem se prikrade merdevinama, pažljivo obilazeći dubo |
| > <p>— Pokoj ti lijepoj duši!...</p> <p>Jevrem je dugo stajao nijem, pogružen, neveseo.{S} Mili |
| osi!...{S} Ne ću!...{S} Idem!...</p> <p>Jevrem lagano pristupi Janjićiju...{S} On je još stajao |
| ered i raskoš?...{S} Nipošto!...</p> <p>Jevrem se nikako nije mogao načuditi: zašto će mu ovoli |
| mu se imaš radovati i nadati?...</p> <p>Jevrem pogleda u voštanicu i osmjehnu se.{S} Neka neodo |
| mišici. — Mogu li ga vidjeti?...</p> <p>Jevrem se naglo okrenu.{S} Pred njim je stajao nepoznat |
| tovo uši da bolje čuje. — On?...</p> <p>Jevrem polako, razvlačeći i naglašujući svaku riječ, is |
| ed crkvenim pragom ko pijevca...</p> <p>Jevrem se jedva uzdrža od smijeha.</p> <p>— Ne smiješ s |
| — Sila se samo silom nadbija...</p> <p>Jevrem lukavo namignu:</p> <p>— Zar?</p> <p>Razgovor im |
| risnu Iguman i zatapša rukama...</p> <p>Jevrem brzo ispade iz ćelije.{S} Pođe na avliju.{S} Uzb |
| ija da te izbaci iz manastira...</p> <p>Jevrem zanijemi.{S} Išao je pored Prokopija oborene gla |
| je evo i sad zaziva, smije se...</p> <p>Jevrem je, prekrštenih ruka, sa divljenjem i čudnom pob |
| tine njih, zvečeći, udarajući...</p> <p>Jevrem je još neko vrijeme ležao pod trešnjom, ljuteći |
| azati samo meni...{S} A ovako...</p> <p>Jevrem nakrivi glavu.</p> <p>— Zar ja imam toliko pamet |
| rzanim hodom krenu na stanicu...</p> <p>Jevrem se, međutim, sa Janjićijem neprestano dogovarao |
| an udaljenom mrmorenju medvjeda.</p> <p>Jevrem naćuli uši i ubrza hod.</p> <p>— Šta li je sad? |
| uzdarje, sira, mlijeka, kajmaka.</p> <p>Jevrem, prislanjajući se uz stablo, zatrese jednim bori |
| oruku od gospodina predstojnika.</p> <p>Jevrem streknu.{S} Neko kao da mu šapnuo: „Ovdje se mož |
| njega po mrkim, ranjavim nogama.</p> <p>Jevrem samo ustrese ramenima i ništa ne odgovori.</p> < |
| a visoki žandar i sijevnu očima.</p> <p>Jevrem se, tobože, prestravi...{S} Nekako smeteno, luđa |
| bršljana.{S} Uputi se grobovima.</p> <p>Jevrem poznade Melentija.{S} Izmoren i blijed, sa žućka |
| aredio da u svemu sluša Igumana.</p> <p>Jevrem, pažljivo ga slušajući, zapita nestrpljivo:</p> |
| da otpremi dijete iz manastira.</p> <p>Jevrem odlučno odgovori.</p> <p>— Sad, nakon Mitropolit |
| n neke puštenice i glasno zarza.</p> <p>Jevrem ne odgovori.{S} Ispade kroz kapiju i sjede kod č |
| široka mu pleća i previjala se.</p> <p>Jevrem poznade Maru.{S} I gotovo ciknu od čuda ili od r |
| mije neka dođe i neka te izbaci.</p> <p>Jevrem jogunasto odmahnu rukom, odbi ga.</p> <p>— Mogao |
| roz san i prigušeno hrče, šišti.</p> <p>Jevrem se polako, kao strahujući da ga ne opaze, provuč |
| visok i suh kao Jovan Pustinjak.</p> <p>Jevrem se na prstima prokrade u crkvu.{S} Zastade u dnu |
| . — Zato je i zovemo Igumanijom.</p> <p>Jevrem zaćuta.{S} Obori glavu i pogleda kako se spori t |
| i oči...{S} Pade u neki polusan.</p> <p>Jevrem primače stolicu prozoru i zagleda se u noć. Širo |
| ršće. — I interesantna je mnogo.</p> <p>Jevrem se poče mrštiti.</p> <p>— Ne vjerujem, — reče. — |
| i, žmirkajući, pogleda unaokolo.</p> <p>Jevrem je tek sada mogao da mu zagleda gotovo mladićski |
| stigne seljaka i da pogađa ribu.</p> <p>Jevrem, ostavši sam na avliji, odahnu.{S} Razgovor s Ig |
| rame Jevremovo. — Šta to hoćete?</p> <p>Jevrem se zanjija, poklecnu.{S} Sa djetetom na rukama p |
| ći? — zapita lukavo. — Hoćeš li?</p> <p>Jevrem se pažljivo otrže i odlučno odgovori:</p> <p>— N |
| emu?...{S} Po duši: dolikuje li?</p> <p>Jevrem, u zabuni, promuca nešto nejasno, nerazumljivo.< |
| je, zar, još i s konja skidati?</p> <p>Jevrem, pribravši se, radosno pritrča da prihvati Maru. |
| /p> <p>— Mislite li da se bojim?</p> <p>Jevrem zakloni lice rukom i reče smijući se:</p> <p>— G |
| iječe Iguman, mrgodeći se. — No?</p> <p>Jevrem skoči, ispravi se.{S} Strese prašinu sa koljena |
| dvori „kao svaka <hi>mlada</hi>”...{S} Jevrema „pasjeg sina“ nogom odgurnu čak u prikrajak „da |
| elih usana igrao osmijeh.{S} On potapša Jevrema po pleću, izbaci pokrupnju šalu na račun neke p |
| <p>Melentije otpočinu malo.{S} Pogleda Jevrema, koji ga netrenimice slušao i poče lakše:</p> < |
| Preplašen i umoran osvrnu se.{S} Ugleda Jevrema.</p> <p>— Kamo Iguman? — zapita dahćući i gleda |
| kao da proplaka.{S} Gledao je srećnoga Jevrema kako se ispod svježeg vlažnog vijenca od mladog |
| p> <p>— Ko si ti? — oštro zapita Nikola Jevrema, kad pođe za Melentijem, i zaustavi ga na pragu |
| ruku, povede je.{S} I kao da zareža na Jevrema:</p> <p>— Za mnom, pasji sine!</p> <p>Vaso pogu |
| eškolji se, otvori oči...{S} Pogleda na Jevrema i ne poznade ga odmah...{S} On se nadnese nad p |
| >Pošto su odmakli od seljaka pogleda na Jevrema.</p> <p>— Za tvoju šalu sa đendarima osvetiše s |
| ala...{S} Ama sad?...</p> <p>Pogleda na Jevrema tupo, nesvijesno.{S} Kao da htjede zapitati za |
| , jedrim tijelom privija se, oslanja na Jevrema kao rascvjetana ruža na bor ponosni.{S} I rastu |
| et zavali glavu i kao da se osmjehnu na Jevrema.</p> <p>— A dolazila mi i Janja, — protepa muca |
| >— Pričinja?</p> <p>I bolno pogledav na Jevrema zapita:</p> <p>— Hoćeš li sa mnom?</p> <p>— Kud |
| i, ne gledajući mu u lice, tiho zapita Jevrema:</p> <p>— Je li istina da slatka paprat liječi |
| .{S} Mlak <pb n="66" /> vjetar pomilova Jevrema po obrazu i kao da ga zadahnu mirisom nagorjelo |
| 63" /> <p>Kad se potpuno zamorio, pozva Jevrema da ga zamijeni.{S} Prokopiju nije vjerovao.{S} |
| gumanu.{S} A Iguman, zaklanjajući se za Jevrema i prestravljeno žmirkajući, naglo se izmaknu.</ |
| a začuđeni Janjićije, nadnesavši se nad Jevrema, koji je hitno, ne zastajući, <pb n="121" /> ku |
| mislio priču, da...</p> <p>Okrenu se od Jevrema kao da bi da pođe i opet se pripovrati.{S} Izma |
| kutljiv glas i prsti nečiji poškakljiše Jevrema po mekoj mišici. — Mogu li ga vidjeti?...</p> < |
| njima, pa se povrati.</p> <p>Zatekao je Jevrema kako je pao po krevetu i previja se od smijeha. |
| mantiju pod pazuho i podje.{S} Pozva i Jevrema.</p> <p>— E baš si me uplašio, lopove jedan! — |
| a spava, lijeno otvori oči i pogledavši Jevrema blago se osmjehnu.</p> <p>— Ode li? — šapatom z |
| ga ni znao kud je otišao...{S} Poznavši Jevrema doviknu podrugljivo:</p> <p>— A šta se tamo deš |
| zar si ti? — zapita slobodnije poznavši Jevrema pa sa nekim strahopoštovanjem pristupi, da se p |
| aklji ga, štipka za obraze.{S} Opazivši Jevrema pokaza na ostale i pobjedonosno namignu:</p> <p |
| jučeranjem danu, hvalisali.{S} Opazivši Jevrema svi zaćutaše.{S} Lanjske se godine, slučajno, i |
| </p> <p>Njezin odgovor još više raspali Jevrema.{S} Zabaci glavu unatrag, zamumla nešto, a na k |
| p>Prokopije, obradovan, skoči te zagrli Jevrema.{S} Smijući se grohotom poklopi ga svim teškim |
| ntiju kao da poklecnuše noge.{S} Uhvati Jevrema za ruku i nasloni se na njega.{S} Zatim lagano, |
| ci kosu na čelu i ispravi se.{S} Uhvati Jevrema za rame i nekako svečano izgovori:</p> <p>— Eto |
| strane: ne sluša li ih kogod?{S} Uhvati Jevrema za ruku i reče mekše:</p> <p>— Ne smiješ se mno |
| rzo dočeka Prokopije samo da se oprosti Jevrema i da okrene razgovor na drugo. — A baš bih voli |
| d>VIII.</head> <p>Dugo je Iguman tražio Jevrema po ćelijama i po avliji, pitajući svakoga za nj |
| eta na predmet.{S} Kada skliznuše preko Jevrema, čisto ga podiđoše trnci.{S} Još se više uprepo |
| ma i duboko uzdahnu.</p> <p>— Uzet ćemo Jevrema, — dosjeti se on sažalivši se i zadovoljno pogl |
| o vrisne pokatkada očajno pogledajući u Jevrema i tupo škripajući krnjavim zubima. — Ne mogu!.. |
| Pa ponosito podiže glavu i pogledavši u Jevrema kresnu:</p> <p>— I sad da pustim da propane?... |
| tro podviknu Janjićije i snažno odgurnu Jevrema. — Idi!</p> <p>Jevrem posluša.{S} Izađe.</p> <p |
| a pričati...{S} Svakome...</p> <p>Zovnu Jevrema i posadi ga sebi uz koljeno na pod.</p> <p>— A |
| a da ga odnose u ćeliju.</p> <p>Ugledav Jevrema među djevojkama, sa tri mu prsta dobaci poljuba |
| o zbog koga?</p> <p>— Zbog Mare.</p> <p>Jevrema kao da poče žuljiti nešto pod pazuhom.{S} Popra |
| kopije se nasmija:</p> <p>— Laži, laži, Jevreme!</p> <p>— Je li vjera tvrda da me ne ćete odati |
| em da ponudi stolicu i da kaže: „sjedi, Jevreme“...{S} Kao da je prijatno slušati makar čije pr |
| ćemo!</p> <p>Pristiže im i Prokopije sa Jevremom.{S} Kao nadziratelj manastirskih radnika on je |
| tutnji zemlja...</p> <p>Susrevši se sa Jevremom ona obori oči.{S} Nazva Boga i htjede da ga za |
| — Preksinoć je nekud po noći švrljao sa Jevremom, — ponizno odgovori Prokopije, — pa se, zar, n |
| ntiju pod pazuho i pođe.{S} Sudari se s Jevremom, koji ga je začuđeno posmatrao i, streknuvši, |
| Kanat se lagano odškrinu.{S} Dugoljasta Jevremova <pb n="99" /> glava, raščerupana i kao prestr |
| i teška ruka njegova spusti se na rame Jevremovo. — Šta to hoćete?</p> <p>Jevrem se zanjija, p |
| nji?...</p> <p>Predahnuvši malo prinese Jevremovu ruku uz svoju.{S} Obje poče sravnjivati i zag |
| Janjićije i tužno zaklima glavom prema Jevremu, kao da veli: blizu je kra.{S} O kakvoj svijeći |
| vši pred težake nazva im Boga.{S} Ukaza Jevremu na hlad pod trešnjom, u strani, i naredi da tam |
| jekova i težak zadah samrtnikov udariše Jevremu u glavu.{S} Zanese se kao u nesvjestici i neopr |
| ogo govoriti, — izbaci tiho okrećući se Jevremu.{S} Mignuvši mu prstom dade znak, da ide za nji |
| e bi mogli razbuditi...{S} Preporučivši Jevremu da se strogo drži i liječničkih i njegovih, Jan |
| osvrnuvši se: ne sluša li tko, pristupi Jevremu i reče poluglasno:</p> <p>— Nemoj misliti da on |
| e nekako pakosno sijevnuše.{S} Pristupi Jevremu i, podrhtavajući, ošinu ga prelomljenim vlatom |
| onosni.{S} I rastuži mu se.{S} Pristupi Jevremu, uze mu glavu među ruke i vrele, mesnate usne s |
| na vodah</title>“...{S} Zatim pristupi Jevremu i milujući ga po ramenu, zapita povjerljivo:</p |
| </p> <p>— Ne moram.</p> <p>Pa se okrenu Jevremu i zapovjednički podviknu:</p> <p>— Za mnom!</p> |
| ri kamilavku na čelo.{S} Oštro podviknu Jevremu:</p> <p>— Da ih stignemo!</p> <p>— Koga? — zapi |
| ao djevojke u vinogradima, a?...</p> <p>Jevremu poklecnuše noge.{S} Malaksa.</p> <p>— Ja...</p> |
| o da zagladiš sramotu ogledalom?</p> <p>Jevremu se i usta zasušiše.{S} Poče da izvija i oteže v |
| a duša, zlato od čovjeka, a ona zloja i jezička...{S} Ni u deset je sela onake bilo nije...{S} |
| velike avlijske kapije, dva duga vodena jezika, u širokim, blistavim mlazovima, koji se, drobeć |
| une na sve.{S} Ne.{S} On se boji zlijeh jezika više nego ičega.{S} Plaši se od svjetske povike |
| ćije? — zapita Vaso otegnuto i zamlacka jezikom.</p> <p>— Kad se pije, cijena se ne pita, — muk |
| sta golema zmija i dvostrukim, iglastim jezikom liska kroz vazduh.{S} Lijena, sanjiva, ne popla |
| bijao sve navale i sačuvao ovaj hram božji...{S} Ja, sokole!...{S} Pustio bih im, neka čitavo s |
| ke, opet se ulagujući.{S} - Primjeri božjih ugodnika! </p> <pb n="8" /> <p>— Ne laži, pasjevino |
| S} Da smo mi bili slapčine kao vi sada, još bi Turci ovuda žarili i palili...{S} Ali ih skrhasm |
| } Drži u rukama nekolike uzabrane ruže, još pune rose, stiska ih na prsa i, gledajući preda se, |
| {S} I drugi ljudi, onaki kao Prokopije, još će hodati i naslađivati se, a tebe biti ne će!...{S |
| se i stežući još se pomalo zadržavali, još imali da kažu nešto jedno drugome.</p> <p>— Kršna j |
| koga.{S} Kasapi, već prilično promukli, još neumorno nudili „vruće mesooo“ ; alvedžija zacenjuj |
| pcima.</p> <p>Dok se, na jednoj strani, još jednako vikalo, svađalo, radilo, na drugoj se komši |
| a mehanama.{S} Nečija zurla, u blizini, još i sada je zaglušno pištala, a napukli bubanj siplji |
| — Ako sam ti oteo curu, ne ću je, zar, još i s konja skidati?</p> <p>Jevrem, pribravši se, rad |
| ?...{S} Frštec?...</p> <p>— Jo... jo... jo...{S} Ale tak ne ide...{S} To ne dobro...</p> <p>— T |
| } Niks?...{S} Frštec?...</p> <p>— Jo... jo... jo...{S} Ale tak ne ide...{S} To ne dobro...</p> |
| t da provedem u postu i u molitvi...{S} Još kad sam čuo za vas, sveti oče, i za vaše dobrostivo |
| m, zbijen u mantiju i široke rukave.{S} Još prije nego se i primakao ćeliji, nekako i pjevajući |
| ko Jevrema, čisto ga podiđoše trnci.{S} Još se više uprepodobi i sve se češće poče krstiti:</p> |
| p>Pa se lijeno podiže i pođe u selo.{S} Još juče je, kraj Melentijeve postelje — za čudo, baš j |
| oči sa kreveta i istrča pred ćeliju.{S} Još prije dva dana prelistavao je kalendar i uvjerio se |
| graja digla upravo zbog oca Igumana?{S} Još kad se znalo, <pb n="100" /> da se rijetko koja sla |
| trepavice mu uznemireno zatrepetaše. — Još da nije onliko gluh...</p> <p>— Gluh?...{S} Hvala l |
| krnjavim zubima. — Ne mogu!...</p> <p>— Još malo, sokole!...{S} Nemoj biti žena!...{S} Pa ćeš s |
| ?...{S} Niks?...{S} Frštec?...</p> <p>— Jo... jo... jo...{S} Ale tak ne ide...{S} To ne dobro.. |
| ko Marko pije uz ramazan vino.</p> <p>— Još ima rakije! — veselo uzviknu Prokopije potkupljajuć |
| alekoooo!</p> <p>— Sto konaka?</p> <p>— Još!</p> <p>— A hoće li doći?</p> <p>— Čekam...{S} Moli |
| agu njegovu. — Da si nam živ i zdrav, a još se ti ne bi sakrio za kakva mladića!</p> <p>— Nosit |
| ećavam, lažem; kušao da je izazovem, da još što progovori.{S} Uzalud.{S} Mjesto odgovora dronjc |
| kakav.{S} Kao da je tražio od njega da još što progovori.</p> <p>— Konja mi! — riknu bješnje l |
| io, sinovi zločestivi!</p> <p>Zausti da još nešto rekne, pa uzvi ramenom i ostavi ih.{S} Pođe p |
| trojicom seljaka.{S} Između njih kao da još bijaše ponajugledniji starac sa perčinom.</p> <p>Is |
| ed njega i niže njega sjedio je Vaso sa još trojicom seljaka.{S} Između njih kao da još bijaše |
| i!...{S} Ako mi osvjetlaš obraz, bit će još boca rakije.</p> <p>Milica ne odgovori.{S} Progunđa |
| ko, — muklo potvrdi Prokopije. — I hoće još da mu se svečano obučemo.</p> <p>— E ja ću za inad |
| gleda. — Kazuj!</p> <p>Smiljana jecaše još neko vrijeme tresući se, grčeći.{S} Pokuša, u dva p |
| u.</p> <p>— Ne može se više, — odobriše još neki i pogledaše na sunce da vide, koje je doba.</p |
| ga i čude li se?...{S} Spustiše priloge još dvojica-trojica, dok se ostali sa predstojnikom na |
| govor na drugo. — A baš bih volio da je još ostalo ovdje.</p> <p>— Sreća je, — mirno odgovori J |
| i mu i zauzda staroga dorata, kojega je još uz ustanak preoteo od nekakva bega, pomognu da uzja |
| ije i s nategom podiže svijeću, koja je još i na podu gorjela. — Zar tako valja?</p> <p>— Tako, |
| o pa da se digne protiv njega, imala je još nekakve svakako važne razloge, radi kojih je bila n |
| njićije i udari je po ramenu. — Kome je još i dijete na putu bilo?</p> <p>— Ako ono ostane u ku |
| zvečeći, udarajući...</p> <p>Jevrem je još neko vrijeme ležao pod trešnjom, ljuteći se i preko |
| zna, da je tu vučija jama.{S} Iguman je još zimus iskopao pred pojatom radi lopova...{S} Eh...< |
| m lagano pristupi Janjićiju...{S} On je još stajao na mjestu, mrk, nepomičan, sumoran, sa opušt |
| o se prkosno isprsi prema njemu. — Nije još bilo ništa ozbiljno...</p> <p>— Čim se dvaput govor |
| . — Zar ne vidiš, da će ovo tvoje janje još danas krepati? — zapita jače. — Misliš li, da ga mi |
| a zapita...{S} I stade...{S} Pogleda me još jednom nekako postiđeno, poplašeno, otegnu vratom k |
| i izvrnuta pepeonica, iz koje kao da se još i sada pepeo osipao na pod.{S} Ispod prozora, na sa |
| ..{S} Najljepši otpozdrav ševi, koja se još, poput sitne pjege, leluja u visini i klikće življe |
| stim i ubogim svetiteljima, — kojima se još jedva mogli raspoznati ostaci haljina, očiju, ruku |
| rima.{S} I ova čudna bakljada, kakva se još nikad i nigdje vidjela nije, kao ognjena traka jedn |
| a?...{S} Da mi crvi ispiju oči, koje se još ne nagledaše ljepota ovoga svijeta, da mi rastoče t |
| ke košulje, gaće, marame.{S} Iz njih se još cijedila voda i lagano kapala za vrat jednoj djevoj |
| rodio nije.</p> <p>Ko zna, koliko bi se još kavžili i prepirali, da se iznebuha pred vratima ne |
| ovijeda o „starcu Igumanu“...{S} Ali se još niko usudio nije i da je zapjeva.{S} Momci bi, tek |
| p>Visoki, ječeći i uzdišući, ispravi se još malo.</p> <p>— Pođi!</p> <p>Visoki, šantucajući, po |
| rebra. — Ljepota!</p> <p>— A Iguman se još nada! — zahihika Prokopije kroz stisnutu šaku.</p> |
| ješno plače.{S} Jedini Janjićije što se još drži na svojoj tronožnici, gord i uspravan.{S} Cupk |
| jnikom i krvnikom i pijanicom, kakav se još nigdje ni rodio nije.</p> <p>Ko zna, koliko bi se j |
| austavljajući jecaje, koji se na mahove još uvijek otimali i trzali joj glasom, kidali ga. — Zg |
| rogovori.{S} I oba puta zagrca.{S} Suze još jače navališe, obliše joj punačke obraze.{S} Napošl |
| ime prašinu sa rukava. — I koliko će ih još doći na red!... </p> <pb n="13" /> <p>Nešto crno, p |
| p>— I sad da pustim da propane?...{S} I još da pomažem njegovo propadanje podržavajući nered i |
| a, koja posljednji put bolano jeknuše i još se njihajući zujahu zamoreno. — Zar ne znaš slovo G |
| išaran imenima besposlene dječurlije i još besposlenijih posjetilaca.{S} Poviri unutra.{S} Kro |
| om, koji mu ovećom čašom razbio glavu i još jednako prijetio.{S} Prepirući se, sjedoše pred meh |
| atkoći dana...{S} Rukujući se i stežući još se pomalo zadržavali, još imali da kažu nešto jedno |
| /p> <p>— I...</p> <p>Zamisli se: šta bi još trebalo?{S} Pa uze štap pod pazuho i pođe:</p> <p>— |
| ne... da ću...</p> <p>Ne znajući šta bi još kazao, osjećajući se nemoćan, zbuni se.{S} Od jeda |
| ta.</p> <p>— Pomagaj! — zalelekaše neki još iz daljega dajući Janjićiju i glavom i rukama znako |
| cima popušenih cigara, od kojih se neki još i sada dimili.</p> <p>— Šta vam je?... Šta je? — bo |
| kašlja i uzviknu jače:</p> <p>— Imaš li još što na srcu?...{S} Govori!...</p> <p>Žena hitno zba |
| zrije se na sve strane, da vidi: ima li još koga od bogomoljaca?{S} Nigdje nikoga.{S} Zatim se |
| li ga Iguman?...</p> <p>Prokopije ispi još jednu čašu i snažnom rukom udari po stolu.</p> <p>— |
| zacenu.</p> <p>Činovnik kao da prikupi još malo snage.{S} Nastavi grlatije:</p> <p>— Gospodin |
| očoperno i prezrivo ga pogleda. — Ti si još mlad...{S} Nijesi se, možebiti, bio ni rodio, kad j |
| m, uvijek tražeći povoda da može popiti još koju čašicu. — Živio!</p> <p>— Živio!</p> <p>Opet i |
| elo uzviknu:</p> <p>— Nego znaš šta sam još mislio!...{S} Korio sam često sam sebe što nijesam |
| o ni da je voli, — s time kao da ni sam još nije bio sasvim na čisto, — niti pitao: voli li ona |
| > <p>„Nemoj...{S} Nemoj...{S} Danas sam još ružnija“, kao da iznenada zaplakaše dronjci. „Nemoj |
| ago, okrećući mu leđa. — Em si kriv, em još drugog grdiš...{S} Mjesto da zahvališ, a ti... ti.. |
| apta otvarajući vrata, — pa da se barem još nagledam jadnika!</p> <p>Melentije, sav utonuo u ja |
| .</p> <p>— Šta li će biti ako me Iguman još danas izbaci? — neveselo zapita sam sebe i spustivš |
| vši ruke u krilo, zalomi prstima. — Ako još danas rekne: napolje.{S} Ne ću imati vremena ni da |
| rči pa se okupaj!</p> <p>Njezin odgovor još više raspali Jevrema.{S} Zabaci glavu unatrag, zamu |
| brzo, nenadno?...{S} Melentijeva bolest još ih zbunila te i zaboravili na njega...{S} Niti su š |
| muke podnio s njime i ko zna koliko ću još podnijeti...{S} Eto to prokleto dijete!...{S} Koji |
| ga posmatrajući ispod oka. „Onaku dušu još samo anđeli mogu imati...“</p> <p>„Ne znaš je ti, g |
| među njih, bježeći iz ćelije, a suze mu još neprestano cure i kaplju na široku, neuređenu bradu |
| a sam ipak medu ljudima.{S} Uz Petra su još živjele žena Stanija i kći Janja.</p> <p>— A o Janj |
| .</p> <p>— Baci mi ga!</p> <p>Jevrem se jogunasto okosi:</p> <p>— Psetetu se baca a čeljadi se |
| ka dođe i neka te izbaci.</p> <p>Jevrem jogunasto odmahnu rukom, odbi ga.</p> <p>— Mogao bih se |
| je? — breknu Janjićije oštro i pritrča joj kao da bi da odgurne, udari. — Rašta si tu zaslinil |
| še.{S} Dođe mu da i on prkosi smrti, da joj se naruga.{S} Da svakome, — naročito Prokopiju koji |
| } Učini mu se da bi i sađ na nju.{S} Da joj kao zvijer upije zube u mišicu, da i opet ujede i o |
| a ismijevala?...{S} Jadi je znali, a da joj se nije svidio, zar bi nosila ogledalo uza se?...</ |
| masnije.{S} Sama Milica, — svijesna da joj baš sada ne može i ne smije napakostiti, — govorila |
| istupiš? — zapita on življe i htjede da joj se približi.</p> <p>— Baci mi ga!</p> <p>Jevrem se |
| zio ogledalo odmah odlučio da kupi i da joj odnese... Čudna želja povukla ga da je opet vidi.{S |
| ih pristupajući bliže i pokušavajući da joj otkrijem glavu.</p> <p>„Nemoj...{S} Nemoj...{S} Dan |
| e Ilinke, koja gotovo kroz plač moli da joj ne razbude njezino dijete.{S} Gledajući ih razdraga |
| Bogu da joj odeš...{S} Svojom rukom da joj predaš te ruže...{S} Ništa više!...{S} Ako znaš šta |
| kakav masniji ručak uvijek je hitao da joj tobože pomogne.{S} Nametao se, miješao u poslove, p |
| uša.{S} Uzalud!{S} Spremao se u selo da joj ga kući odnese i da se tamo opravda.{S} Ali ga bole |
| . zastenja... „i molim ti se ko Bogu da joj odeš...{S} Svojom rukom da joj predaš te ruže...{S} |
| a suho, mrgodeći se i okrećući glavu da joj u lice ne gleda. — Kazuj!</p> <p>Smiljana jecaše jo |
| ote> <l>Igra cura malena,</l> <l>Suknja joj je šarena...</l> </quote> <p>I odmah pade, posrnu.{ |
| rnom šubarom, iznad kamenih vrata, koja joj zamjenjivala zvonik i sa sakatim i iskrivljenim krs |
| kog jutra našte srca za osam dana. Čula joj se pomaganja do u vrh planine...{S} Deveti dan spre |
| po njemu.{S} Skvašena košulja prionula joj za oble, pune kukove i, zategnuvši, dobija boju mes |
| joj se, eto, nada ispunila.{S} U očima joj zasvijetli nešto radosno, pohotljivo.{S} Ludi Jevre |
| e“, veli, „ružna sam“...{S} A na prsima joj cvijeće, moje cvijeće.</p> <p>Trzajući se i nekako |
| apita koga?...{S} Kako će?...{S} Ne zna joj ni imena...{S} Zbilja, nije mu ni kazala imena!...{ |
| tručila...{S} Savila mi se oko srca, pa joj odoljeti ne mogu.{S} Ako me ne primite, ne ostaje m |
| i opet prihvatajući za rublje, a bistra joj se voda u tankim mlazevima slijeva niz oštre laktov |
| udi, zbijenu, skupljenu.{S} Iznad glava joj, kao dva blijeda plamena svjetlucaju dvije oštre ba |
| i tvoj poso“, reče nekako oporo i ukaza joj da stane kraj vrata.</p> <p>Zatim, čim ona zapjeva, |
| bolan, Iguman kao neki tutor...{S} Kad joj otac umirao, zovnuo njega da ga ispovjedi i preporu |
| otrže.{S} Skoči sama.{S} Odgurnu ga kad joj ponovo pristupi.{S} I nekako uplašeno, uzvjereno, p |
| a svojom djevojkom iz vinograda.{S} Sad joj znao i ime.{S} Mara se zvala.{S} Znao je da ima mat |
| Kao da mu se nadala, očekivala ga i sad joj se, eto, nada ispunila.{S} U očima joj zasvijetli n |
| grca.{S} Suze još jače navališe, obliše joj punačke obraze.{S} Napošljetku sakri lice u epitrah |
| S} Kako je bila okrenuta u stranu, lice joj se nije ni moglo zagledati.{S} Samo je iz čupave br |
| ni časa nasamo razgovarao s njom; nije joj kazivao ni da je voli, — s time kao da ni sam još n |
| pita otegnuto i tobože meko, a iz svake joj riječi, iz svakog slova izbija oštra žaoka. — Zar t |
| peri, leprša.{S} Obnažene mišice rumene joj se i čvrsto meso trese se na njima.{S} Tutnji zemlj |
| kako se spori talasi razbijaju o jedre joj, rumene noge, zapljuskuju ih, a laki mjehurovi izli |
| iznenađen i krstom izmahnu iznad glave joj. — I s tim si došla meni?...{S} Meni?...</p> <p>— O |
| kao dijete povedem do stolice. „Ja bih joj se javio, poslao štogod“...</p> <p>On skupi usne i |
| m poče i pitati i odgovarati, gledajući joj u glavu. — Da potvoraš?...{S} Ne potvoraš...{S} Da |
| poče čupati, kidati pregaču, udarajući joj u bedre glavom, ramenima, prsima.</p> <p>Smetena, i |
| kušaj!...{S} Hodi!...</p> <p>Pokazujući joj ogledalo zamoli opet:</p> <p>— Hodi!</p> <p>— Ne ću |
| oj.{S} Probi se kroz gomilu i zapriječi joj put.</p> <p>— A evo kaluđera! — jače uzviknu ona op |
| p>On se naširoko raskorači i prepriječi joj put.</p> <p>— Kud ćeš? — zapita zagušeno, a upro oč |
| .{S} Zatim se lijeno okrenu i, mahnuvši joj rukom, pođe.{S} Ona, umotavajući se sve više i star |
| crkve kroz zube pjevajući.{S} Približi joj se.</p> <p>— Spava li mali? — zapita tiho, šapatom, |
| e na mahove još uvijek otimali i trzali joj glasom, kidali ga. — Zgriješih...{S} Posrnuh...</p> |
| e razbolio onomadne, pa...</p> <p>Učini joj se grješno što želi smrt starome radi djeteta.{S} O |
| pasa, stegnu, i kao gladna zvijer, zari joj oštre zube u mišicu, tresući se i trzajući.</p> <p> |
| kuda da kopa.{S} Bijeli pokrivač vijori joj se oko glave, treperi, leprša.{S} Obnažene mišice r |
| ..{S} Opit ćeš se ko svinja, — odgovori joj mirno, kad ona, sva mokra od pare i zamašćena kao p |
| jela ne bih te se ni sjećao, — odgovori joj veselo i pozdravljajući poče mahati rukom. — A ovak |
| krivaš, što je glavno!...</p> <p>Spusti joj ruku na tjeme i reče mekše:</p> <p>— Eto tako valja |
| h proviruju mali, poplašeni pilići, dok joj se jedno popelo na leđa i kljucajući je u glavu nek |
| radi o kakvoj prevari. — Znaš li da sam joj ja staratelj?...</p> <p>— Nije ona dijete...{S} Pun |
| go me sama smrt tada zavoljela i ja sam joj se obećao...{S} Otada znam, da sam samo njezin.</p> |
| de, potrča prema njoj, nasrnu.{S} Jedan joj kabao pade, prevrnu se i bijel potočić proteče mrgi |
| pod drugo pazuho. — A kad je porasla on joj našao i mladoženju, nekakva svoga bratića...{S} Pol |
| i izlazeći iz sobe. — Toliko puta gledo joj u lišce, tražio je, rugo joj se, pa je evo i sad za |
| ri. „Nijesam znao, šta ću od jada, nego joj nosio ruža i kazivao, lagao... oprosti, gospodine, |
| puta gledo joj u lišce, tražio je, rugo joj se, pa je evo i sad zaziva, smije se...</p> <p>Jevr |
| motana u širok, šaren pokrivač.{S} Samo joj nos provirivao ispod mjehuraste strehe na čelu i je |
| tvoje razgovore sa djevojkama.{S} Zato joj i poručio materi da je ne pušta na rijeku...{S} Zat |
| io da koga od kaluđera pohvali.{S} Zato joj sada Iguman bio „najzlatniji“ čovjek na svijetu, do |
| vinogradu...{S} Blizu su...</p> <p>Glas joj zvonak, čist i trepereći topi se u svjetlosti onoj. |
| u tebi obatali ta đavolja mantija, post joj se ohladio!...{S} Mogo bi desetero djece ishranjiva |
| ina tijela.{S} Miris kalopera sa prsiju joj kao da ga opi...{S} Zadrhta...{S} Uhvati je za ruku |
| reljevalo preko čađavih ivica, o ramenu joj bila uprćena prepuna torba...{S} Zdrava, jaka djevo |
| ojačko, a ispod bijele okruge, kojom su joj pokrivena dva krupna oka, puna sunca, gorila kao dv |
| ma.{S} I sva zadrhta, strese se.{S} Krv joj udaraše u glavu i od topline poče je hvatati nesvje |
| p>— Ne dam ja nikakva smilovanja!...{S} Jok! — oštro ga prekide Janjićije. — Ne ću ja da se smi |
| isli, da je meni žao što ga nema?...{S} Jok, bratac!...{S} Vidio sam ja i krupnju gospodu, ruča |
| staluk<ref target="#SRP19192_N3" />?{S} Jok!...{S} Pa što mučiš bolesnika, ubio te Bog!</p> <p> |
| ..{S} Tak tak...{S} Ja idem...</p> <p>— Jok!...{S} Sabur malo, efendum <ref target="#SRP19192_N |
| i svakome prkosno gledao u oči; gojazna Joka dolazila je crkvi svakoga praznika i, kao za inad |
| lijepo društvo.</p> <p>— Hoće li biti i Joka? — zapita Jevrem zajedljivo i unese mu se u lice. |
| đa. — Zar i ti počeo polagivati?</p> <p>Joka je bila krupna, gojazna seljanka, koju je čitavo s |
| i poče drhtati od uzbuđenja.{S} Svileni jorgan okliznu se niz postelju i gola, žućkasta noga uk |
| iskićeno svježim granama ruzmarina ili jorgovana. Čaršafi na krevetima mirisali su čistino; ru |
| iznad naherene nalonje, visok i suh kao Jovan Pustinjak.</p> <p>Jevrem se na prstima prokrade u |
| crkvu zastade na vratima.{S} Zaiska od Jove cigar duhana.</p> <p>— A mi nijesmo ni znali do ju |
| a zemlje, ni jednog papka, ne će njemu, Jovi, dati...{S} Pa grjehota da nam toliki mal propane. |
| a Vasu. — Što si stao?</p> <p>Okrenu se Jovi i kresnu zapovjednički:</p> <p>— Kume!...{S} U crk |
| će me vjenčati...{S} Obećo je...{S} On, Jovo Stankov...{S} Ti ga znaš, oče...</p> <p>Janjićije |
| p> <p>— A dolazi li ti i sada?</p> <p>— Jovo? — otegnu ona tiho, gledajući mu u leđa.</p> <p>— |
| ega, zapita jače:</p> <p>— A zašto nije Jovo došao?... Što je poslao tebe?...</p> <p>— On se bo |
| ljubičice.</p> <p>— Zdravo da si, kume Jovo, — radosno uzviknu Jevrem pa odmah pristupi i polj |
| {S} Tako...{S} Sad ti i dijete valja, i Jovo, pasji sin, valja!...{S} Sve valja!... </p> <pb n= |
| spusti glavu među dlanove.</p> <p>Kad i Jovo krenu za Smiljanom viknu mu zapovjednički:</p> <p> |
| pusti mu glavu u krilo.{S} Zasmija se i Jovo okrenuv se prema prozoru.</p> <p>Janjićije se prid |
| Pusti je, oče, molim ti se, — ušeprtlji Jovo pričinjujući se da, kao muška glava, ne vodi račun |
| opet čudo počiniti?</p> <p>Ni Jevrem ni Jovo ne odgovoriše.{S} Sad nisu smjeli ni pogledati jed |
| je.</p> <p>— Sreća je, — mirno odgovori Jovo, — što moj pokojni Stari nije mogao saznati ništa. |
| esmo, oče Janjićije, — ponizno odgovori Jovo, prevlačeći bosiokom preko brčića i kao mirišući.< |
| iz neprilike. — Je li ozdravio?</p> <p>Jovo lagano koraknu prema Janjićiju i pruži mu bocu sa |
| li istinu, čut će i stari i otjerat će Jovu i...{S} Znaš šta će biti...</p> <p>— Pa šta ćeš? — |
| da radi ovdje?...{S} A ona, čini mu se, juče je spominjala kako će ići na rijeku da pere haljin |
| se lijeno podiže i pođe u selo.{S} Još juče je, kraj Melentijeve postelje — za čudo, baš je ko |
| čno uživajući u Vasinu iščuđavanju... — Juče mi poslao pismo, fino gospodsko pismo... sve miriš |
| žali mu se.{S} Sage se nad nju i htjede ju podignuti.{S} Ipak, predomislivši se, naglo trže ruk |
| zabrinuto zastajući kod mjesta, gdje je juče častio Maru. — Kako je neobično bez nje!</p> <p>Ne |
| li Iguman krenuo na put?....{S} O tome jučer nitko govorio nije...{S} Nije li, iznenada, došao |
| uglasno:</p> <p>— Nemoj misliti da on i juče nije našao ko će te pratiti i da ne zna za tvoje r |
| jesu li danas providniji, nego su bili juče?...{S} Jevrem ga pozva, da nastavi priču.{S} On se |
| apisali, predali smo na poštu, a Iguman juče primio...{S} Ko mu je kriv što je budala, te odmah |
| torbama na leđima.{S} Razgovarali se o jučeranjem danu, hvalisali.{S} Opazivši Jevrema svi zać |
| uščetinu! — povika i Vaso, kao iza sna, junačeći se.{S} I kao da se poče pripremati za napadaj |
| p>Visoki stade.</p> <p>— E zdrav si ti, junače, ko i ja...{S} Ništa nije bilo...{S} Pala muha n |
| sa neobrezanim noktima, spremala se da juriša, da ogrebe.</p> <p>— S kim si onaki si, — zboril |
| Osjeti, kako mlada krv vrije u njemu i juri mu u glavu, a svega ga obuzima laka drhtavica.</p> |
| če trljati nos i brzo se okrenu da opet jurne kroz vrata.</p> <p>Zadržah ga silom.</p> <p>„Šta |
| > kapiju.{S} I, sa čudnom zlobom nekom, jurnuše prema — plijenu.</p> <p>Prokopije, u surim čakš |
| liko čađavih košulja.{S} Bijesno lajući jurnu i kao da mu htjede uskočiti na vrat.{S} Jevrem ra |
| p> <p>Vaso i Milica redovno se, svakoga jutra, svađali radi Igumana. Želeći da mu se dodvori i |
| restano dogovarao o djetetu.{S} Jednoga jutra, očekujući Milicu, da se sa malim vrati iz sela, |
| nas, te molitvaj sjutra, te tako svakog jutra našte srca za osam dana. Čula joj se pomaganja do |
| nuše prema crkvi u kojoj se već služila jutrenja.{S} Neke se načičkaše oko dućančića.{S} Muški |
| am čitati sve molitve, otpjevati čitavu jutrenju i leturđiju...{S} Učitelji me vazda hvalili i |
| redini bile prelomljene.</p> <p>— Dobro jutro, oče Melentije, — javi se Jevrem ponizno, snimaju |
| om, ne osvrnuvši se.{S} Umače.</p> <p>U jutro dođe opet.{S} Izmoren, jadan.{S} Drži u rukama ne |
| iz ćelije.</p> <p>— Zovite ga!</p> <p>— Jutros sam ga zvao, pa umalo što me ne premlati.{S} Ne |
| mo izliječiti našim molitvama?</p> <p>— Jutros je zdravo i veselo optrčavalo oko kuće, — odgovo |
| ikako se nije mogao dosjetiti: zašto ga jutros razbudiše?....{S} Nije li Iguman krenuo na put?. |
| hana.</p> <p>— A mi nijesmo ni znali do jutros, — reče laskavo, — da smo tvoje dijete hranili u |
| li da piješ vodu sa ukuhanog vrijeska i kadulje?</p> <p>— Nikada.</p> <p>— I opet si zdrav? </p |
| m nazivim; luda Ilinka, okićena žitom i kaduljom, sa vijencem od lozovine na glavi, nosila je z |
| ponovo primaš...</p> <p>— A zašto ću se kajati, kad volim? — zapita ona začuđeno.</p> <p>— Pa š |
| du.</p> <p>— Pa ti se za svoj grijeh ne kaješ, pasja kćeri! — otegnu jače, pakosno i sa zavišću |
| o i sa zavišću nekom. — Zgriješila i ne kaješ se, kad ga ponovo primaš...</p> <p>— A zašto ću s |
| oleći Boga, opremih na onaj svijet i ne kajem se ni malo...{S} Da smo mi bili slapčine kao vi s |
| am trostrukom kandžijom cijepao kožu na kajiše!...{S} Huncuti!...</p> <p>Seljaci, odavna svikli |
| ć od njega, kao uzdarje, sira, mlijeka, kajmaka.</p> <p>Jevrem, prislanjajući se uz stablo, zat |
| e robom i sitnarijama nekakvim...{S} Trčkajući, svađajući se kopali su, izbacivali zemlju, sadi |
| e smiren i pokunjen otišao od njega, češkajući se po neobično zarumenjenom obrazu koji ga bridi |
| ijeti, koliko hoće“, pomisli u sebi, češkajući se, „samo nek kuha što bolje i neka sve dobro za |
| lice mu pljunuti, — šapnu pogruženo, češkajući se. — Neka vidi s kim ima posla!...</p> <p>Sjeti |
| >— Inadžija je, — promuca poluglasno češkajući se i gledajući za njom...{S} I, zabacivši ruke n |
| e.{S} Huncut je ona“, odgovara on, smješkajući se i trljajući dlanovima o bedre. „Nije ona ko š |
| se smješka starac, onako, kako se smješkaju svetitelji na trulom, starom ikonostasu.{S} I svi |
| da izvi ispod kapije zadovoljno se smješkajući. — Kuda?</p> <p>— Reče mi samo da ćemo se opet n |
| se drži uspravljeno i blesasto se smješkajući, — obično je, u piću, smijao se ili plakao, — a |
| azrogačenim očima i sam se blesavo smješkajući i kao pitajući se: šta je ovim ljudima?</p> <p>— |
| ..</p> <p>Janjićije prošeta po sobi, keškajući vrhom cipele iskušljanu parčad hartije što se va |
| ma baška molitvu? — zapita Jevrem valjuškajući se na zemlji i zijevajući. — To, vidiš, nijesam |
| a s koje strane, nenadno uštinuo ili poškakljao...{S} Poznade među njima djevojku iz vinograda. |
| ne po očima ili ga bičevi od perčina poškaklje po vratu, uzmahne glavom ili ih odbaci rukom.{S} |
| , igraju...{S} Osjeća kao da ga neko i škaklji i miluje...{S} Dodijalo mu ležati, a ne može da |
| i uspravan.{S} Cupka maloga na krilu i škaklji ga, štipka za obraze.{S} Opazivši Jevrema pokaza |
| itan, piskutljiv glas i prsti nečiji poškakljiše Jevrema po mekoj mišici. — Mogu li ga vidjeti? |
| oge na široko i držao maloga na krilu. Škakljio ga je bradom, štipkao za rumene obraščiće, tobo |
| tvar, ako mu je uopće stalo da govori o kakovoj stvari? </p> <pb n="82" /> <p>Iguman kao da mu |
| i lulu, rashlađivao rakiju u vodi. — Po kakvijem li je to kanunima i paligrafima?</p> <p>— U mo |
| evremu, kao da veli: blizu je kra.{S} O kakvoj svijeći zboriš?...</p> <p>Melentije se smiri.{S} |
| ta mirno, savladavši se, kao da priča o kakvoj najneznatnijoj stvari. -— Malo čudo jedno...</p> |
| uno.{S} Bojao se da se i sada ne radi o kakvoj prevari. — Znaš li da sam joj ja staratelj?...</ |
| zao iza sna i napominjao mi, da nisam u kakvoj pustinji, da sam ipak medu ljudima.{S} Uz Petra |
| as izbaciti, sinovi zločestivi, koji mi kaljate ime manastiru i dajete povoda da se o njemu ruž |
| ni.{S} Videći da ne pomaže, prihvati za kamenje i poče udarati.{S} Pogođen u bedru kudrov podav |
| i curi što ga nedavno oborila i istukla kamenjem!</p> <p>Otkud mu baš ona pala na pamet?...{S} |
| valjda, kušati da se opet hrve i da se kamenjem nabacuje na tuđa leđa?</p> <p>— A i kršna je! |
| tljačama po vodi, guraju se i bacaju se kamenjem prema koncu na kome je otac Prokopije pažljivo |
| , pođe da dočeka.{S} Ukrutivši se pored kapije uspravljen, neobično važan i ozbiljan, propuštao |
| om preko ramena, gegajući se minu pored kapije.{S} Nosio je u ruci, na zavijenu vrbovu šipčicu |
| ita: ko mu je ukrao čekić?...{S} Ispred kapije gotovo glasno kuka i zapomaže neko zbog izgublje |
| leđa. — Neka...</p> <p>Dok neko ispred kapije zaviteza:</p> <p>— Eto glasnika!...{S} Etooo!... |
| opije Vasu, koji se iznenada izvi ispod kapije zadovoljno se smješkajući. — Kuda?</p> <p>— Reče |
| zida izbijala su, pored velike avlijske kapije, dva duga vodena jezika, u širokim, blistavim ml |
| tvorenoljubičastu boju.{S} Dolje pokraj kapije šušketala je česm; negdje u kupini cvrčao cvrčak |
| izvuče, prokrade iz ćelije.{S} Strča do kapije i, podignuvši erezu, otvori je...{S} Minu pored |
| m posluša.{S} Izađe.</p> <p>Krenu prema kapiji i susrete se sa Prokopijom.{S} Sav razbarušen, m |
| prsima? </p> <p>Lagano se odmače i pođe kapiji... Šta će da radi ovdje?...{S} A ona, čini mu se |
| ajom i drekom nagrnuše na <pb n="68" /> kapiju.{S} I, sa čudnom zlobom nekom, jurnuše prema — p |
| mljen i pokunjen, pogledali su češće na kapiju, gotovi da se narugaju podraže ga.</p> <p>— Znaš |
| o dolasku, te je svaki čas pogledao na kapiju i kao očekivao ih.{S} Vaso, polupijan, stajao je |
| lije su, obično, gonili dalje, čak pred kapiju, a ni to nije moglo proći bez inada...{S} Bosi, |
| ulazili su jedan za drugim kroz široku kapiju.{S} Pobožno se klanjali prema crkvi i išli, zbij |
| oče hrštati i kao osipati se...{S} Kroz kapiju, bijesan i razigran, utrča dorat oca Janjićija, |
| eći se pogleda za njim kako zamače kroz kapiju.</p> <p>— Šta li je sad naumio? — zapita otegnut |
| dijete!</p> <p>I skakućući pobježe kroz kapiju. </p> <pb n="112" /> <p>Jevrem zastade malo.{S} |
| > <p>Jevrem ne odgovori.{S} Ispade kroz kapiju i sjede kod česme, na oveći kamen.</p> </div> <d |
| se udaviti zalogajem?{S} I ne će li ga kaplja udariti onako sita, podnapita?...{S} Uživao bi, |
| tragovima ospica na licu i sa nekoliko kaplja znoja na čelu, koje kao da nikad nije ni otirala |
| ubijene ptice, na usnama se zarumeniše kaplje krvi...{S} Zastenja tužno.</p> <p>— Umrije! — po |
| ili na sljepočnicama izbijale mu krupne kaplje znoja.{S} Nos se utanjio, zašiljio, rasklopljene |
| " /> mrkim, jedrim mišicama svijetle se kaplje znoja.{S} On niti se otire niti othukuje.{S} Sam |
| lijeva se u dugim zlatastim mlazevima i kaplje po čohi.{S} Kroz voštanice providi se i svijetli |
| ćelije, a suze mu još neprestano cure i kaplju na široku, neuređenu bradu. — Neka vas đavo nosi |
| htio ostaviti, krenu uz njega pješice, kaskajući...{S} Ispočetka nisu ni razgovarali, ni pogle |
| > <p>— Šta li je sad? — zapita šapatom, kaskajući. — Šta se to desilo?</p> <p>Kod manastirskog |
| širokim rukavom od košulje, ode gotovo kaskajući.</p> <p>I mazili je oboje neprestano.{S} Peta |
| krećući glavu da joj u lice ne gleda. — Kazuj!</p> <p>Smiljana jecaše još neko vrijeme tresući |
| otpasavši se i sam ovećom <pb n="48" /> keceljom i zasukavši rukave do lakata.{S} Poče, po obič |
| lagano, priljubljeni jedan uz drugoga, kidajući lišće sa grana koje im smetale na putu i gnječ |
| e.{S} U kaluđere nenadno udari kašalj i kihanje.</p> <p>Iguman kao da ne ču dobro.{S} Okrenu gl |
| ne.</p> <p>Iguman zaklopi jedno oko, zaškilji.{S} Prinese kažiprst do nosa i kuckajući po njemu |
| a ćemo se opet napiti, — izbaci Vaso začkiljivši.{S} Potegnu iza pojasa oveći ključ i prekrstiv |
| bili pažljiviji.{S} Nisu željeli da im kirija i do godine poskoči.</p> <p>A Jevrem ih ni sluša |
| sjedeći u svojoj ćeliji, naplaćivao je kirije za zemljište na kome su podignuti dućani.{S} Nep |
| i ove im <pb n="101" /> godine povisio kiriju.{S} Sad su bili pažljiviji.{S} Nisu željeli da i |
| u ruci poluglasno otpijeva, krsti se i klanja prema njemu.</p> <p>— Smiri se i on, — tiho proš |
| bi svratio, dočekivali ga najponiznije, klanjajući se, ljubeći mu ruke.{S} Ako je što iskao, do |
| Otišli su, — potvrdiše i neki seljaci, klanjajuči se. — Stigli su dosad i u varoš... — Vi ćete |
| , snimajući šubaru sa glave i duboko se klanjajući. — Jesi li dobro spavao?</p> <p>Melentije se |
| raširi ruke prema nebu.{S} Krsteći se i klanjajući spusti čelo na prag.{S} Ostade tu kao okamen |
| ekako smeteno, vrpoljeći se, rukujući i klanjajući neprestano. — Izvolite...{S} Izvolite...{S} |
| gusnuli u strani i rumenkastim vrhovima klanjali se prema suncu, pa se opet pojavi ispod krivog |
| rugim kroz široku kapiju.{S} Pobožno se klanjali prema crkvi i išli, zbijali se ispred ćelija.{ |
| istupao čas jednoj čas drugoj grupi.{S} Klanjao se svakome, pitao se za zdravlje.{S} Kad bi ga |
| veri na polutrulom ikonostasu, okićenom kljastim i ubogim svetiteljima, — kojima se još jedva m |
| ći kapu pod pazuho i krsteći se, zavuče ključ u ključanicu.{S} Otvori vrata.</p> <p>— A šta ti |
| ačkiljivši.{S} Potegnu iza pojasa oveći ključ i prekrstivši se poče otvarati crkvu. — Bit će, k |
| pod pazuho i krsteći se, zavuče ključ u ključanicu.{S} Otvori vrata.</p> <p>— A šta ti radiš do |
| lići, dok joj se jedno popelo na leđa i kljucajući je u glavu nekako silno i žalostivo cijuče.{ |
| jevao <pb n="62" /> da ga bez prestanka kljuka što jačom i masnijom hranom.{S} I nikako se nije |
| a i grokće.{S} Za plot privezana mršava kljusina, sa <pb n="76" /> oštrim ispalim kukovima, gri |
| može čuti. — Pazi!</p> <p>Začu se lako kloparanje oko vrata, kao kad miš nagriza dasku.{S} Kan |
| pije oštro, gledajući ga iza rastvorene knjige. —... <foreign xml:lang="cu-Latn">So vsjemi svja |
| ođe i opet se pripovrati.{S} Izmahujući knjigom i kao prijeteći uzviknu jače:</p> <p>— Ja... ja |
| tije pokupi mantiju u šaku i prigrlivši knjigu na prsa zađe prema manastiru.{S} Vaso, pognuvši |
| p>Melentije ne odgovori.{S} Rastvorivši knjigu poče prevrtati voskom pokapane listove i kao tra |
| t vlat nezrelog žita, a u drugoj omanju knjigu, kojoj su debele korice odavno izgubile boju i p |
| mu pucaju, — zlobno se uplete i Milica, koja je neprestano provirivala iza Vasinih leđa i bezus |
| se nešto...{S} I čudna, potajna mržnja, koja ga uvijek obuzimala kad pogleda na zdravo bucmasto |
| .{S} Sa nekom nasladom pogleda u zvona, koja posljednji put bolano jeknuše i još se njihajući z |
| gurnu u rasklimana <pb n="53" /> vrata, koja se, nekako jauknuvši, širom otvoriše...{S} Pogleda |
| mermernom šubarom, iznad kamenih vrata, koja joj zamjenjivala zvonik i sa sakatim i iskrivljeni |
| a.{S} U mekoj, uspavljivoj muzici vode, koja se otakala, učini mu se kao <pb n="9" /> da odneku |
| .{S} Neka se okupila i oko lude Ilinke, koja gotovo kroz plač moli da joj ne razbude njezino di |
| no gledajući u naprašeni vrh od cipele, koja mu provirivala ispod razlepušene mantije. — Zar sa |
| arezotinu na čelu, trag nekadanje rane, koja mu široku lijevu obrvu dijelila na dvije polovine |
| tegnuto promače iza manastirske pojate, koja se jedva nazirala kroz čvorugava hrastova stabla.{ |
| uzenđije i krajeve mantije Janjićijeve, koja se lepršala preko nabreklih bisaga. </p> <pb n="11 |
| lagano kapala za vrat jednoj djevojci, koja se sa obnaženim rukama sve do ramena, previla prek |
| je živo, gladeći se po raščupanoj kosi, koja mu u širokim, kovrčavim pramenovima padala po licu |
| ti onoj...{S} Najljepši otpozdrav ševi, koja se još, poput sitne pjege, leluja u visini i klikć |
| ke poljane, odjevene u rascvjetani mak, koja se crvenila i pušila kao golemo razbojište, poprsk |
| ije i snažno udari o zid praznom bocom, koja se razbi u komade.{S} Sitna, razdrobljena parčad s |
| o držalju i, izmahujući oštrom motikom, koja zasjenjujući oči odbljeskuje prema suncu, kao da s |
| pred ovećom, u srebro okovanom, ikonom, koja neobično odudara od tolike crnine i neobično se bl |
| ne motike i zapahnjuje ih vrelom jarom, koja treperi pred očima.{S} A hitra ševa jedna, plivaju |
| la djeca, umivena, sa očešljanom kosom, koja se gotovo stakli od zejtina, i gegala se poneka ba |
| p> <p>— Napominje mi smrt, blisku smrt, koja će mi prepriječiti <pb n="37" /> put kroz život, — |
| a Melentije i s nategom podiže svijeću, koja je još i na podu gorjela. — Zar tako valja?</p> <p |
| to njušiti.{S} Zatim pogleda na Milicu, koja, kako se činilo, plivaše u oblacima dima i, nekako |
| som snažno je pritegao uza se djevojku, koja mu jahala za leđima, na terkiji.{S} Neuređena, raš |
| iješa se među njih.{S} Svoju suhu ruku, koja je bila žuća od voštanice, spusti na rame Janjićij |
| stenjući gledaše za njom.{S} Uze kapu, koja mu ležala na zemlji, otrese je i, oborene glave, v |
| ćeliju i razmjesti oko stola.{S} Maru, koja se neprestano snebivala, sakrivala lice u bijeli p |
| njedra zasuta brašnom, podstaknu vatru, koja je veselo puckarala i uskakala uz kotlove, i, suze |
| — Smiri se i on, — tiho prošapta Milica koja je neprestano čistila pod i polako prikupljala nek |
| koza, ne laže rog, — opet dobaci Milica koja je uvijek a naročito u svađi voljela da upotreblja |
| i sluša Igumana...{S} Dobra, stara žena koja hoće da ispuni zavjet domaćinov. — Što Iguman rekn |
| se u lice, zadahnuvši ga zadahom lešine koja trune. — Kad si me pitao, treba i da ti ispričam.{ |
| o dijete na dlan.{S} Ponese prema ikoni koja odavno istrula od vlage i zaudarala na plijesan.{S |
| jedva dočekati, da se koriste prilikom koja im se pružila i da sve opričaju Mitropolitu?...{S} |
| se znalo, <pb n="100" /> da se rijetko koja slava završi bez huke ili tučnjave i, ako niko dru |
| uren prolazio ispod njega, pazeći da mu koja grana ne zapne za haljine ili mu ne zbaci kamilavk |
| odgovori Jevrem, pa uze poderanu maramu koja je ležala pokraj uzglavlja i poče mu otirati znoj |
| mirnije, — pa ću, zar, naći kakvu ženu koja bi primila...{S} Ako ne nađemo danas, naći ćemo o |
| n. Činjaše se kao da i odozdo od polja, koje kao novosakovana sablja presijeca srebrnasta rijek |
| i se nad gomilom skrušenih bogomoljaka, koje se počeše krstiti i preklanjati...{S} I dućandžije |
| piju.{S} Snažno zveckajući brojanicama, koje je prebirao među prstima i lupkajući štapom o merm |
| m mišicama drhće mes; pod bosim nogama, koje se rumene ispod nešto odviše odignutih nogavica, k |
| .{S} Oba u starim, iznošenim haljinama, koje se sikušljale <pb n="51" /> i na više mjesta pozel |
| hireni.{S} U otrcanim starim haljinama, koje kao da su bile spetljane od samih zakrpa, sa zamaš |
| u.</p> <p>Prokopije, u surim čakširama, koje mu labavo visjele o kukovima, sa raskopčanom košul |
| grade, na malim, nejednakim papirićima, koje nitko drugi nije znao pročitati osim njega.{S} Sam |
| ažljivo uze na ruke čitavu hrpu pelena, koje se migale i trzale.{S} Razgrnu ih malo, pogleda... |
| olo dijete, mršavo i prljavo kao i ona, koje se zacenilo od plača i čupa je, grebe po obrazima. |
| A znaš li ti, jadan ne bio, sve tegobe, koje te u ovom životu čekaju? — zapita Prokopije, hvata |
| još neki i pogledaše na sunce da vide, koje je doba.</p> <p>— Da se odmorimo. </p> <pb n="26" |
| borove, gdje se, kroz bokorasto granje, koje je mirisalo na mladu smolu, lomili i drobili nasrt |
| čila crvotočina.{S} Raširi snažne ruke, koje se izviše iz širokih rukava izblijedjele mantije i |
| zdrljene mantije, čas Melentijeve ruke, koje su neprestano razvrstavale razbacane trave, čas ma |
| ognu da uzjaše.{S} Dodavši mu i dijete, koje Janjićije nije htio ostaviti, krenu uz njega pješi |
| ije ostavi sasušene i izmrvljene trave, koje je mršavim prstima prebirao i razvrstavao.{S} Podi |
| e iza njega.{S} Grahoraste, lukave oči, koje su nekako kao po zejtinu plivale, zaustaviše se na |
| om godina?...{S} Da mi crvi ispiju oči, koje se još ne nagledaše ljepota ovoga svijeta, da mi r |
| čvrsto uvezane po tri po četiri kokoši, koje su rakolile i drečale; neki gonili po janje ili ra |
| pomenem.{S} Nema, čini se, zapovijesti, koje tada ne bi poslušao.</p> <p>Dva ili tri puta, kad |
| e u rukama dva teška kabla sa mlijekom, koje se preljevalo preko čađavih ivica, o ramenu joj bi |
| ta ovoga svijeta, da mi rastoče tijelo, koje ni saznalo nije za slasti života?...</p> <p>Spusti |
| icu i sa nekoliko kaplja znoja na čelu, koje kao da nikad nije ni otirala...{S} Uvijek je, kao |
| o ponekad, približivši se kakvu drvetu, koje im preprečavalo put, saginjao je glavu i poguren p |
| ogod palo?</p> <p>Ali kako će pogoditi: koje je njezin cvijet?...{S} Može li ga poznati?...{S} |
| h i njegovih, Janjićijevih, odredaba, — koje se nisu mnogo slagale s doktorskima, — prekrsti se |
| eki.{S} Pogleda na lišće visokih topola koje je treperilo i lepršalo se u suncu kao srebrni sni |
| ući se u vodi, smijući se svojim nogama koje su se tamo nekako produžile i prelomile, prskajući |
| ena nekolicine poznatijih djevojaka, na koje se od prilike moglo posumnjati.{S} Ali niko ništa |
| dan uz drugoga, kidajući lišće sa grana koje im smetale na putu i gnječeći ga među prstima.{S} |
| kukovima, sa raskopčanom košuljom ispod koje mu provirivala dlakava prsa, visoko odiže goruću c |
| o i izlomljeno, i krupne žute brojanice koje se spustile niz mantiju.{S} Iznad glave mu pred ov |
| ...{S} Minuše nekolike pokošene oranice koje se u svilenoj crnini, prekrivene čitavim jatima ča |
| nu se od Vase. — Prokleto sjeme svačije koje se opije danas!</p> <p>— Pusti ga, — oštro dobaci |
| ešto i otuda zakikota!{S} Vrbovo šiblje koje se povijalo po vodi kao da se treslo od smijeha, a |
| na rukama i pjevala žalostive uspavanke koje se pjevaju djetetu uz kolijevku; hromi Šćepan vese |
| oj, hvale se uzajamno i kude sve ostale koje se tu zadesile nisu...{S} Jevrem, ni sam ne znajuć |
| oca Melentija...</p> <p>— Proklete usne koje se danas dotakle čaše, — suvo odgovori Nikola i od |
| obrvu dijelila na dvije polovine i zbog koje mu lice i u ljutini uvijek imalo nekako nasmijan i |
| a vinograda sa žutim, sparušenim lišćem koje se talasalo kao zamućena, široka rijeka...{S} Minu |
| sa, zasuti nježnim, plavkastim cvijećem koje se pregrštima krunilo sa precvjetalih grana, rasip |
| ivale i cičale kad bi ih neko, ko zna s koje strane, nenadno uštinuo ili poškakljao...{S} Pozna |
| e napukla čaša i izvrnuta pepeonica, iz koje kao da se još i sada pepeo osipao na pod.{S} Ispod |
| je glavom u crnu, počađalu tavanicu, iz koje se katkada polako točila crvotočina.{S} Raširi sna |
| a rijeka, i ozgo sa modrih planina, niz koje kao da su protekli bijeli sunčani potoci, odazivaj |
| .{S} Opremi mu i zauzda staroga dorata, kojega je još uz ustanak preoteo od nekakva bega, pomog |
| pi Gospodine, — zapjeva nekakav starac, kojemu je glava bila obrijana gotovo do vrha.{S} A sa v |
| ođom, i sa nekolicinom okrupnjih gazda, koji se češće sjećali manastira.{S} Zasukavši rukave, k |
| S} Sjaha sa konja.{S} Spustivši maloga, koji je spavao, na travu, sjede i prekrsti noge.</p> <p |
| i moćna...{S} A otac Iguman hoće da ja, koji sam se vjerio s njome, stojim pred jednim nemoćnim |
| , starajući se da ne probudi Janjićija, koji je zbijen i zgrčen, na kratkom krevetu, sa duboko |
| eku.</p> <p>Nekoliko veselih kiridžija, koji su u zakovanim sanducima gonili neprodanu robu, iš |
| } Grupu kukurijekom okićenih zanatlija, koji u novom prvi put obučenom odijelu sa tamburama pod |
| smisli da ga odgoji za pravog čovjeka, koji će se opirati svakoj sili i nasilju, onda vas đavo |
| dnjeg, — nekako svečano uzviknu Nikola, koji se dovuče odnekuda iza crkve.{S} Keseći se iza Igu |
| tije otpočinu malo.{S} Pogleda Jevrema, koji ga netrenimice slušao i poče lakše:</p> <p>„Petar, |
| i Janjićije, nadnesavši se nad Jevrema, koji je hitno, ne zastajući, <pb n="121" /> kupio prlja |
| jezika, u širokim, blistavim mlazovima, koji se, drobeći se i pjenušeći prema suncu, prelijeval |
| pogledati ne htjede na starog Igumana, koji kao da iz zemlje izniknu pred njim i, obzirući se |
| Prokopije pritrča da prihvati Igumana, koji kao da malaksavaše od smijeha.</p> </div> <div typ |
| eodoljivom nagonu seoskog besposličara, koji je od djetinjstva naviknuo na bezazlene šale i šeg |
| ržavajući jednom rukom drugoga žandara, koji se otimao, ustremio se na onoga, što drži seljaka. |
| kako više ne bi osjećao toplog mirisa, koji ga dovodio u iskušenje. — Zbog toga danas ni mrve |
| Bog vas pomogao...“ Trojici kancelista, koji redovno u godini izvedu čitave porodice na izlet i |
| . — Zar da tako dočekate visokog gosta, koji nas udostojava svoga pohoda?...{S} Taaako?...{S} I |
| rišući nos priča nešto seljaku do sebe, koji naslonjen na posrnulog druga spava.{S} Vaso se pon |
| o izbaci na silu zaustavljajući jecaje, koji se na mahove još uvijek otimali i trzali joj glaso |
| ima.</p> <p>— Lakše, — šapnu Janjićije, koji je poguren sjedio iznad glave bolesnikove i ovlaže |
| o i osvetnički...{S} Tek kad Prokopije, koji se jedva savlađivao, prigušeno hihiknu kroz prste, |
| p>— Pusti ga, — oštro dobaci Prokopije, koji je, prebacivši i epitrahilj i odeždu preko ramena, |
| i ode u svoju ćeliju.</p> <p>Melentije, koji se, gotovo uvijek, pričinjavao da spava, lijeno ot |
| uh, visoko iznad širokih talasa gomile, koji se sa nekim podmuklim mumlanjem i šumorom lijeno n |
| ..{S} Općeraše se oko dućančića jednog, koji im bio najbliži.{S} Iguman napošljetku, kao da pri |
| udari para.</p> <p>— Kakvi su to momci, koji se puštaju da ih vode kao stoku? — izbaci podruglj |
| lu...{S} I Jevrem je bio od onih ljudi, koji osjećaju neku djetinjastu radost, što prvi mogu sa |
| odgovarajući samom sebi.— Sitni ljudi, koji nemaju toliko duševne snage da žive sami, bez čopo |
| Sve ću vas izbaciti, sinovi zločestivi, koji mi kaljate ime manastiru i dajete povoda da se o n |
| molbu, izdali befel, da se svi kmetovi, koji nijesu uredno plaćali trećinu manastiru, imadu zba |
| ćelije, uze sa čavla stari epitrahilj, koji je mirisao na tamjan, i rastopljen vosak i namače |
| sakatim i iskrivljenim krstom na njoj, koji je, kako se činilo, nekada bio posrebren, a sad se |
| — sićano zapomaga nekakav čovječuljak, koji se u gustoj gomili onoj nije mogao ljudski ni vidj |
| im, čak, izgledao kao neki bogohulnik, koji ni u što ne vjeruje.{S} A to mu nikako nisu mogli |
| krenu prema Janjićijevoj...{S} Jevrem, koji je toliko zatezao i nećkao se napošljetku je prist |
| /p> <p>— Kakav Jevrem?</p> <p>— Jevrem, koji želi da postane Jeremije, brat vaš isposnik.</p> < |
| mo?</p> <p>— Kušat ćemo!</p> <p>Jevrem, koji je rakiju nerado pio, izvuče se iz ćelije.{S} Izađ |
| krvi, pravdao se sa pogurenim trbonjom, koji mu ovećom čašom razbio glavu i još jednako prijeti |
| hano, kao da se obračunava sa čovjekom, koji mu je mnogo napakostio. — Šta sam ja kome skrivio? |
| doktorom, krupnim, sipljivim debeljkom, koji je svakog drugog dana naročito iz varoši dolazio, |
| pazuho i pođe.{S} Sudari se s Jevremom, koji ga je začuđeno posmatrao i, streknuvši, odstupi ma |
| ščešlja bradu, zatrese gustim perčinom, koji se razasu niz ramena i, uzevši jednu <pb n="25" /> |
| pa nadnese ruku sa raskopčanim rukavom, koji mu se spuze do lakata, nad obrve i, posmatrajući i |
| u, vadeći iz džepa ovelik lisičiji rep, koji mu služio mjesto četke, i otresajući njime prašinu |
| ukaza drugaricama na njega. — Kaluđer, koji presreta djevojke po putu i koji im poklanja ogled |
| la na svome sipljivom, gubavom magarcu, koji se pokunjio, opustio rovašene uši i ubrzano hodi.. |
| Melentijeve trave po ispljuvanom podu, koji je bio prošaran bezbrojnim pahuljama razderanih ha |
| povjedi Jevrem i Janjićiju i Melentiju, koji su začuđeni pristajali za njim i snebivali se. — M |
| i.{S} Miris tamjana i peciva na ražnju, koji se dosad razlijevali iz plavičastog dima, kao da s |
| aš li kud ode? — zapita Prokopije Vasu, koji se iznenada izvi ispod kapije zadovoljno se smješk |
| p>— Ko li je ovo? — zapita Jevrem Vasu, koji je neispavan i ljutit prelazio preko avlije, noseć |
| štapom ukaza na mrki pojas Prokopijev, koji je umašćen virio ispod raskopčane mantije. — Zar d |
| e!...{S} Momak koga je savladala!...{S} Koji se grčio, uvijao pod njezinim udarcima!...{S} Slab |
| eti...{S} Eto to prokleto dijete!...{S} Koji ga đavo nagovori, da on uzima dijete i da ga njegu |
| rem meko pa mu polako namjesti pokrivač koji se bijaše spustio i pogladi ga po kosi. </p> <pb n |
| agrmi snažni i muški glas Janjićijev, — koji je maloprije došao iz ćelije zaključav maloga u nj |
| si nepotreban, suvišan... a ima li toga koji nije suvišan?... i opet ti drago živjeti...{S} Nek |
| mu čovjeka.{S} Jadnog, sićušnog čovjeka koji kao da je bio potpuno suvišan na ovome svijetu! Či |
| slje...</p> <p>I, sa uvjerenjem čovjeka koji je mnogo o tome razmišljao, ne osjećajući koliko j |
| ostelje — za čudo, baš je kod bolesnika koji se rastaje sa životom najviše i razmišljao o tome, |
| veket klepetuša na rastovarenim konjima koji vrišteći i rzajući češu se jedan o drugoga, ujedaj |
| ujući mu na bedre, da mole, bogorade za koji sekser...{S} Pokuša da ih odbije psovkom i prijetn |
| pak ispriča, kaže...{S} Da on prvi bude koji će sve obavijestiti o krupnom događaju u selu...{S |
| ata.{S} Poče, po običaju, psovati sluge koji se oznojeni i ljutiti vrzali oko vrata, noseći pok |
| A što ne piješ? — tiho zapita Janjićije koji je i treću ispražnjenu bocu spuštao pod sto (prazn |
| ?...{S} Rašta?... — začudi se Janjićije koji odavna bješe zaboravio rašta i kuda je pošao.</p> |
| j, radi za se, a ako možeš, i za drugog koji živi s tobom!...{S} Oni iza nas imat će svoje ljud |
| luđer, koji presreta djevojke po putu i koji im poklanja ogledala!</p> <p>— Zar to on? — razuzd |
| lače nikada...{S} Tihooo!</p> <p>Jevrem koji je dobro znao da se nikada ni udavala nije niti im |
| ko pobjedonosno dojaha na svome magarcu koji je veselo skakutao.{S} Sjahavši odmah se uputi zvo |
| ga.{S} Da svakome, — naročito Prokopiju koji ga sigurno drži za kukavicu, — pokaže kako se ne b |
| mije...</p> <p>Zatim otrča i dozva Vasu koji se, polupijan, izvuče iz Janjićijeve ćelije...</p> |
| udarajući po jednom neposlušnom rukavu koji se nikako nije dao sprtljati te neprestano zapinja |
| jući se po neobično zarumenjenom obrazu koji ga bridio i potajno uzdišući.</p> <p>Praćeni podvi |
| , poduprijevši ramenom prljavi zid, niz koji se sa vlažnog, potpuklog svoda neprestano cijedila |
| — naglasi Prokopije povjerljivo. — Kroz koji dan protjerat će te iz manastira.{S} Vjeruj mi!... |
| nije. — Eto... i dijete će se naći kroz koji dan, a niko znati ne će... Čuvala sam, sakrivala.. |
| elentije, naizmjence mirišući trave, sa kojih se lagano osipa sjemenje i kao sitan biser niže s |
| gnječenim ostacima popušenih cigara, od kojih se neki još i sada dimili.</p> <p>— Šta vam je?.. |
| još nekakve svakako važne razloge, radi kojih je bila nemilosna u napadajima.{S} Ona se, iz ina |
| ljenim ušima, sa raširenim nozdrvama iz kojih bije para i kao snijeg rasipa se bijela pjena, sa |
| bovu šipčicu nanizane, tri velike ribe, kojima se mokre ljuske poput rastopljena srebra bjelasa |
| akrpa, sa zamašćenim fesovima na glavi, kojima se nikako nije mogla raspoznati boja.{S} Raspasa |
| ćenom kljastim i ubogim svetiteljima, — kojima se još jedva mogli raspoznati ostaci haljina, oč |
| de nabrekle prsi, sa jedrim mišicama na kojima drhće meso, a ispod odignutih nogavica rumene se |
| vori Nikola i, gledajući na tendžere, u kojima se kuhalo jelo, uhvati se prstima za nos, kako v |
| , u crkvu nije dolazila, na vinograde u kojima sad nije bilo kopača kao da potpuno zaboravila.. |
| glasno branio, da svak čuje.{S} Milica, kojoj bi i to bilo dovoljno pa da se digne protiv njega |
| ezrelog žita, a u drugoj omanju knjigu, kojoj su debele korice odavno izgubile boju i po sredin |
| n dubokom kamilavkom, ogrnut u mantiju, kojoj su rukavi padali mimo koljena, sitnim, ubrzanim h |
| na više mjesta pozelenjele od trave, na kojoj su sjedjeli.{S} Oko nakvašenih cipela prilijepile |
| zo popravljajući iskušljanu mantiju, na kojoj se, kao na uskršnjem jajetu, polako smrzavale šar |
| ama.{S} Preskoči preko oniske ograde na kojoj se sušilo nekoliko čađavih košulja.{S} Bijesno la |
| elo se čak govoriti i o nekoj pjesmi, u kojoj se na dugo pripovijeda o „starcu Igumanu“...{S} A |
| trani, i naredi da tamo spusti torbu, u kojoj je bilo nešto jestiva i rakije.{S} Pa se prekrsti |
| i pozdravljajući, krenuše prema crkvi u kojoj se već služila jutrenja.{S} Neke se načičkaše oko |
| lice djevojačko, a ispod bijele okruge, kojom su joj pokrivena dva krupna oka, puna sunca, gori |
| ešajući poneku tursku i njemačku riječ, koju je odnekle naučio. — Ama te zovem zbog adet...{S} |
| >Joka je bila krupna, gojazna seljanka, koju je čitavo selo <hi>ošecovalo</hi> na 110 kila teži |
| d onih dronjaka viri mala, mršava ruka, koju je Stanija prinijela svojim razdrljenim prsima i z |
| zadovoljan: nosio je punu torbicu ribe, koju je sam ulovio.{S} Bucmasto, rumeno lice svijetlilo |
| ed se zaljevao i rakijom iz oveće boce, koju je Iguman, kao neko mito, u vanrednim prilikama po |
| manastir izdržava od prihoda sa zemlje, koju vi obrađujete, i od priloga ktitorskih...{S} Znate |
| sne stvorove, pa gone i dižu sa zemlje, koju obrađuju...{S} Eh...</p> <p>— I mog su oca izbacil |
| zvali školom, — imao sam svoju sobicu, koju, vjeruj mi, ne bih promijenio čak ni za vladičinu, |
| meko zapita Jevrem i naglo otrže ruku, koju je htjela poljubiti.</p> <p>— Da ga vidim, — nekak |
| vijek tražeći povoda da može popiti još koju čašicu. — Živio!</p> <p>— Živio!</p> <p>Opet iskap |
| maramom znoj sa pervaza stare kamilavke koju je nosio u ruci. — Izmorih se tražeći te...</p> <p |
| sobu, pođe i ona prema klupama, da uzme koju, da ponese.{S} On odbi.</p> <p>„Znaš ti tvoj poso“ |
| ao odmaknuta pred sobom i kao probajući koju bi nogu malo izmetnuo naprijed: desnu ili lijevu?. |
| lazeći mu iza leđa. — Hajde da popijemo koju u pokoj duše oca Melentija...</p> <p>— Proklete us |
| ..{S} Sve mi se čini, opet ću u goru, u koju hajdučiju...</p> </div> </body> <back> <div type=" |
| ruženim rukama unaprijed.{S} Glava, niz koju se opustio raščupan perčin, klonu kao u ubijene pt |
| ojka.{S} Zategnuta, tanka košulja, kroz koju se provide pune, nabrekle prsi, kupi se, nabire pr |
| obrubljeno širokom sijedom bradom, kroz koju mu na prsima pogdjegdje provirivali krajevi pozlać |
| ravu, jaku. — U zategnutoj košulji kroz koju se provide nabrekle prsi, sa jedrim mišicama na ko |
| prekide Janjićije i odlučno stade pred kolijevku da odmah brani, bije se. — I, za inad vama ob |
| ve uspavanke koje se pjevaju djetetu uz kolijevku; hromi Šćepan veselo je izmahivao poderanom k |
| treći nože, <pb n="88" /> spremao se da kolje ovnove.{S} Jevrem je bio otišao u varoš da pokupu |
| lja mu kosti izmetala!</p> <p>Jevrem meškoljeći se otegnu:</p> <p>— Dao je Bog, puno je selo že |
| ko uplašeno, bržebolje kleknuvši na oba koljena.{S} Smireno skrsti i ruke na prsima. — Iguman!. |
| ikne strogo, zapovjednički:</p> <p>— Na koljena pred hramom Gospodnjim, nikogovići!...{S} Hoćet |
| a hitno zbaci pokrivač sa sebe, pade na koljena.{S} Prihvativ za kraj epitrahilja poljubi ga i |
| ivši se gotovo do zemlje, posrćući i na koljena, omahivao je njome, grebao je, štipao, upinjući |
| rano raniti?</p> <p>Bržebolje kleknu na koljena i raširi ruke prema nebu.{S} Krsteći se i klanj |
| skoči, ispravi se.{S} Strese prašinu sa koljena i reče mirnije:</p> <p>— Hoću u kaluđere!</p> < |
| zbarušena.{S} Opustila preko uzdignutog koljena veliku, sličnu šapi, ruku, među čijim se prstim |
| e ženidba!... — Pa se oduprije rukama o koljena i pakosno dodade: — Neka te izbaci odmah!...{S} |
| aleko od nje sa zagrnutim nogavicama do koljena, zagazile dvije plahe jaranice u rijeku.{S} Ogl |
| e u rukave unakrst, opusti ih gotovo do koljena i previjen, saget kao da se spremaše da nasrne |
| zgruvan i izgreban.{S} Rukama obuhvatio koljena i njiha se, ječi, uzdiše.</p> <p>— A što ne pri |
| u mantiju, kojoj su rukavi padali mimo koljena, sitnim, ubrzanim hodom prijeđe preko crkvice, |
| kako zapovjednički podviknu Nikola i na koljenima dopuzi do Igumana. — Gladan sam, a gladnog tr |
| niz kosu, držao je debelu pjesmaricu na koljenima i po deseti put glasno čitao pjesmu, kako Mar |
| že preneražen, pljesnu objema rukama po koljenima i sav se povi u stranu:</p> <p>— General!</p> |
| se na tronožnicu i sklopivši ruke među koljenima, izbaci nabusito:</p> <p>— O lijepu načinu ne |
| opet zagrmi glas iz prikrajka, a desno koljeno zaigra uzdižući se na više. — Od sagniglava i s |
| oga.{S} Zatim se lagano spusti na desno koljeno i želeći da obrati na se pažnju oca Prokopija p |
| p> <p>Zovnu Jevrema i posadi ga sebi uz koljeno na pod.</p> <p>— A rašta se miješa u tvoje stva |
| za inad ovako obučen sjesti generalu uz koljeno! — uzviknu Janjićije gnjevno udarajući se po ko |
| viknu Janjićije gnjevno udarajući se po koljenu.</p> <p>— Ne ćeš, — prošapta Melentije tiho i p |
| pomoći oca Janjićija! — Pa se udari po koljenu i očajno zašišta: — Ali ako sad odmah izbaci?.. |
| ije kao da im je čuo razgovor.{S} Promeškolji se, otvori oči...{S} Pogleda na Jevrema i ne pozn |
| kmezom. Čitavi rojevi muva, pčela, osa, kolutajući se i nesnosno zuzukajući, oblijeću, zaigrava |
| ugojeni mjehuri i motaju se, prepliću, kolutaju.{S} Ispod jedne suhozidine opazi kako se, kao |
| spodinom i čitavu svađu završiti jednom komendijom! — pomisli u sebi.</p> <p>Pa, napraviv blesa |
| nogom o pod. — Brzo!...</p> <p>— Šta će konj? — zapita Jevrem tiho hvatajući ga za ruku i kao u |
| od njega da još što progovori.</p> <p>— Konja mi! — riknu bješnje lupivši nogom o pod. — Brzo!. |
| n skoči.{S} Poče se uređivati.</p> <p>— Konja! — viknu surovo pa i sam pođe prema doratu. — Ne |
| omičući jedan mimo drugoga, navališe na konja.{S} Počeše ljubiti i uzenđije i krajeve mantije J |
| pred kućom, zgrabio je i bacio za se na konja, — hladno odgovori Janjićije i raširenom šakom ud |
| — suvo odobri i Janjićije.{S} Sjaha sa konja.{S} Spustivši maloga, koji je spavao, na travu, s |
| a, spremni da odmah prihvate generalova konja i da mu pomognu sjahati...</p> <p>Kako je bio zab |
| h težaka, kao mrki karavan pretovarenih konja, lagano se miče, ugiba, ne zastajući, ne počivaju |
| u zagrljeni pored svojih sitih i sporih konja.{S} Obređujući se naizmjence sa čuturama prepunim |
| eći uzde i oštrom bakračlijom bockajući konja u slabine, jahao je ponosito, kao da ide na Kosov |
| ije, — od danas Muharem...{S} Sedlaj mi konja!</p> <p>— Šta ćeš, zaboga? — uzviknu Jevrem uznem |
| mnom!</p> <p>Jevrem lako uskoči, uvati konja za uzdu i silom zaustavi.</p> <p>— Ne možemo ih s |
| am ti oteo curu, ne ću je, zar, još i s konja skidati?</p> <p>Jevrem, pribravši se, radosno pri |
| {S} Uz zveket klepetuša na rastovarenim konjima koji vrišteći i rzajući češu se jedan o drugoga |
| /p> <p>Povodeći se, posrćući pođe prema konjušnici.{S} Jevrem potrča za njim... </p> <pb n="116 |
| — okresa Janjićije uspravljajući se na konju, dostojanstveno kao vlastelin kakav. — Ja ću se s |
| ih pričeka.</p> <p>Janjićije se uzvi na konju i snažnom desnom rukom zategnu dizgine.{S} Zausta |
| Jevrem opirući se o štap što ga našao u konjušnici skakutao je pored njega, preskakao plotove i |
| ene ime Igumanovo, <pb n="72" /> sva se kostriješila.{S} Opružajući suve, košćate, slične kandž |
| S} Između njih, kao izniklo iz svježega kovilja, veselo svjetluca malo, srmali kandilo.{S} Na t |
| ugljivo:</p> <p>— A šta se tamo dešava, kraj hrama Gospodnjeg?...{S} I bruka i sram vječni!...{ |
| o podiže i pođe u selo.{S} Još juče je, kraj Melentijeve postelje — za čudo, baš je kod bolesni |
| sebe, pade na koljena.{S} Prihvativ za kraj epitrahilja poljubi ga i pritisnu na čelo.</p> <p> |
| reče nekako oporo i ukaza joj da stane kraj vrata.</p> <p>Zatim, čim ona zapjeva, prekrsti se, |
| e za slasti života?...</p> <p>Spusti se kraj jednog groba i, čupkajući se za bradu i mašući vla |
| ga zaklanjala vezenim rukavom, postavi kraj vrata da stoji i da dvori „kao svaka <hi>mlada</hi |
| na svinja leži u gotovo sasušenoj lokvi kraj plota i grokće.{S} Za plot privezana mršava kljusi |
| uži se po tlima i brzo dohvativši jedan kraj Igumanove mantije poče je cjelivati.</p> <p>— No š |
| u.</p> <p>Pred crkvenim vratima, upravo kraj poboja, opazi čovječuljka nekog, mršava, gurava, j |
| nje i proklinjanja, ne saslušavši ga do kraja zapomagaše gotovo jednoglasno:</p> <p>— I roblje |
| I poplašiv se od sama sebe ne smjede do kraja dogovoriti sve što je mislio.</p> <p>— Ako laže k |
| a konja.{S} Počeše ljubiti i uzenđije i krajeve mantije Janjićijeve, koja se lepršala preko nab |
| oju mu na prsima pogdjegdje provirivali krajevi pozlaćenoga krsta kao rogovi mjesečevi kroz sni |
| baci glavu unatrag, zamumla nešto, a na krajevima suhih usana izbi mu sitna, bjeličasta pjega.{ |
| im zelenilom, modreći se po osijenčenim krajevima. Čitavi naviljci šiblja i treperavog lišća pl |
| zirući se na sve strane. — Ovdje ili na kraju?</p> <p>Da zapita koga?...{S} Kako će?...{S} Ne z |
| ušmrkujući muklo odgovori:</p> <p>„Pri kraju je“...</p> <p>Poklopi obraze dlanovima, poče trlj |
| cenjujući se hvalio alvu...{S} U jednom kraju avlije bijaše nastala tučnjava.{S} Po sreći, brzo |
| ako i kročim naprijed.</p> <p>Ugledam u kraju, ispod jednookog prozora, na kome je zamjenjivala |
| ca Melentija i njegovih djela, čučnuo u kraju te plače, neutješno plače.{S} Jedini Janjićije št |
| odobri živo, tapšući ga po pleću. — Ni Kraljević Marko nije pio iz čaša...</p> <p>I jedan i dr |
| na gotovo do vrha.{S} A sa vrha, sličan kravljem repu, pružao se dug, umotan perčin i padao na |
| e rakiju?{S} Po njegovu mišljenju ona i krijepi čovjeka i liječi svaku bolest, a doktor ne da n |
| u manastiru, kad gotovo javno pričaju o krijomčarenom duhanu!...{S} I kakva li će nagrada biti, |
| da očajno pogledajući u Jevrema i tupo škripajući krnjavim zubima. — Ne mogu!...</p> <p>— Još m |
| prsa, odakle se čulo oštro, testerasto škripanje, slično udaljenom škripanju nepodmazanih kola. |
| testerasto škripanje, slično udaljenom škripanju nepodmazanih kola. — Zna, brate, pa mi, za ina |
| ica se okrenuše i pogledaše tamo.{S} Na krivoj tronožnici stisla se, skupila mrka prilika, gole |
| o bi potpuno srećan, kad bi gledao kako krklja na stolici, hropi, izdiše!...{S} Samo da ga nadž |
| i.{S} Muva jedna spusti mu se na oko, u krmeljaču, kao da bi da ga ispije, iscijedi.</p> <p>— Z |
| lamnjim krovovima, gledaju ga, nalik na krmeljave oči, svojim nikad nečišćenim prozorima.{S} Ka |
| pogledajući u Jevrema i tupo škripajući krnjavim zubima. — Ne mogu!...</p> <p>— Još malo, sokol |
| , alal mu vjera, i ne stvori deset puta krupnja...{S} A šta mi je to?...{S} Nakon toga ćeš odma |
| !</p> <p>— Da nije mitropolit?</p> <p>— Krupnji!</p> <p>— Ne će, zar, patrijark?</p> <p>— Gener |
| polovicu života ispunjavao jedan jediti krupnji doživljaj, a drugu pričanja i razmišljanja o nj |
| jujemo na gusjenicu, a zar smo mi nešto krupnji?...</p> <p>Predahnuvši malo prinese Jevremovu r |
| podu, ručavao i večeravao s njima.{S} I krupnju!...{S} Prrrokleti sin!</p> <p>I ljuteći se što |
| ..{S} Jok, bratac!...{S} Vidio sam ja i krupnju gospodu, ručavao i večeravao s njima.{S} I krup |
| a sve znam, — odgovori Iguman ponosito, kuckajući se prstom po čelu. — Ja hoću reda i saznam za |
| zaškilji.{S} Prinese kažiprst do nosa i kuckajući po njemu izbaci poluglasno:</p> <p>— A ti pom |
| okopije, došavši do vrata i nestrpljivo kuckajući nogom o prag. — Brzo!</p> <p>Neki, bez pogovo |
| t će se večeras.</p> <p>A Nikola ispred kuhinje poče vikati:</p> <p>— Oca Melentija pozvat će G |
| čupajući rep na sitne komadiće uputi se kuhinji.{S} Prokopije pritrča da prihvati Igumana, koji |
| S} Uze ga za ruku i povede manastirskoj kuhinji.</p> <p>Janjićije, sa naduvenim obrazima, pogle |
| , obzirući se ha sve strane, zastade na kuhinjskim vratima.{S} Njegovo mladoliko, rumeno lice i |
| esući prašinu sa haljina, odmah uputi u kuhinju.{S} Odatle je, kroz širom otvorena vrata, izvij |
| p> <p>I sada, kad ga „iz inada“ odveo u kuhinju, Janjićije je tvrdo vjerovao, da će ga nagovori |
| ede uputiti za njima da pazi, da prisluškuje...{S} Iznenada ga zaustavi jedna žena, šapatom zam |
| ika razmišljanja odmah odluči da prisluškuje razgovoru ovoga došljaka sa Igumanom...{S} Zato ga |
| onako, kako to kome i priliči.{S} Grupu kukurijekom okićenih zanatlija, koji u novom prvi put o |
| sno i nasmija se.</p> <p>Mala, izvezena kutija, prepuna šećerlema, sa ogledalom na poklopcu!{S} |
| , zgnječeno i svelo cvijeće, polomljene kutije i ogledala, razbijena staklad, valjali se svuda, |
| at nos, ispod koga je, kao iz dimnjaka, kutljao dim duhanski i, klizeći niz opušteni desni brk, |
| a šaka zaprijeti pod nosom.</p> <p>— Ne laj, pseto!...{S} Dosta je!...</p> <p>Nikola se strese |
| u se ženetina onako opija“?</p> <p>— Ne laje kuca radi sela nego radi sebe.{S} Zar se ti ne ćeš |
| lo nekoliko čađavih košulja.{S} Bijesno lajući jurnu i kao da mu htjede uskočiti na vrat.{S} Je |
| ta tada?...{S} Ne će li on, onako star, lakovjeran, sve povjerovati, odmah bez ispitivanja?{S} |
| i.{S} Opazivši Jevrema svi zaćutaše.{S} Lanjske se godine, slučajno, isto tako hvalisali pred n |
| vrane.{S} Ljubeći se po nekoliko puta, laskaju jedna drugoj, hvale se uzajamno i kude sve osta |
| u ćeliju oca Janjićija — pozva ga Vaso, laskajući i prolazeći mu iza leđa. — Hajde da popijemo |
| v ševi, koja se još, poput sitne pjege, leluja u visini i klikće življe, veselije!</p> <p>A Jev |
| ice.{S} Tanki im plamenovi povijaju se, lelujaju, raskošno rasipljući blijede i drhtave odsijev |
| ena obrva izvi se, opušteni brk poče se lelujati. — Te grješnica sam, te plačeš, te lažeš, uvij |
| a ih sustigne.{S} A kiša lije po njemu; lije, šiba ga, goni...{S} Jedan opanak spade mu s noge |
| ci. — Izmorih se tražeći te...</p> <p>— Liječim Vasu, — ponizno odgovori Jevrem i prekloni se d |
| njima, želeći da ih sustigne.{S} A kiša lije po njemu; lije, šiba ga, goni...{S} Jedan opanak s |
| repio se noćas, pokvario želudac, pa ga liječim...</p> <p>Iguman nadnesavši ruku nad oči, pogle |
| egovu mišljenju ona i krijepi čovjeka i liječi svaku bolest, a doktor ne da ni gutljaja jednog, |
| reporučivši Jevremu da se strogo drži i liječničkih i njegovih, Janjićijevih, odredaba, — koje |
| e vi bola doktor, — mucao je uvrijeđeni liječnik, smišljajući unaprijed svaku riječ i prežvakuj |
| </p> <p>— Je li istina da slatka paprat liječi sve bolesti?</p> <p>— A đavo bi ga znao, — odgov |
| buhu se crvene grebotine od oštre bakračlije, uzde iskidane, bisage iskrivljene.{S} Na doratu s |
| oci...{S} Jednu kašiku!</p> <p>Primivši lijek primiri se malo.</p> <p>— Vičem na život, proklin |
| !... Čini mi se da je vrijeme da primim lijek, — dodade prisjetivši se. — Koliko je sati?</p> < |
| .{S} Ja znam... tak znam... da je njemu lijek samo motika...{S} Niks?...{S} Samo motika!...{S} |
| note> <note xml:id="SRP19192_N3">Ima li lijeka za ovaku bolest?</note> </div> </back> </text> < |
| elina i čudno se stakli...</p> <p>Miris lijekova i težak zadah samrtnikov udariše Jevremu u gla |
| na“.{S} On mu i trave uzvarivao i davao lijekove i kupovao ponude.{S} Sa doktorom, krupnim, sip |
| iglastim jezikom liska kroz vazduh.{S} Lijena, sanjiva, ne poplaši se od njega niti pobježe... |
| e, gotovo uvijek, pričinjavao da spava, lijeno otvori oči i pogledavši Jevrema blago se osmjehn |
| i trule zube.</p> <p>Jedva se umirivši, lijeno se podiže, potkupi mantiju pod pazuho i pođe.{S} |
| a brže: — A gdje sam stao?...</p> <p>Pa lijeno uzmahnu glavom i opet nastavi:</p> <p>— A što da |
| /p> <p>— Na posao!</p> <p>Svi se digoše lijeno, preko volje.{S} Lagano, gegajući se, odoše do m |
| ratom kao da guta pljuvačku...{S} Pa se lijeno okrenu i izađe iz sobe.{S} Ode.</p> <p>„Petre, š |
| } Ni do nje nije daleko...</p> <p>Pa se lijeno podiže i pođe u selo.{S} Još juče je, kraj Melen |
| <p>On poćuta malo, počeka.{S} Zatim se lijeno okrenu i, mahnuvši joj rukom, pođe.{S} Ona, umot |
| im kukovima, griska ostatke od sijena i lijeno mašući repom brani se od muha.</p> <p>— Gdje li |
| k je bila dijete, — nastavi Prokopije i lijeno prebaci mantiju pod drugo pazuho. — A kad je por |
| sa nekim podmuklim mumlanjem i šumorom lijeno njijali i povijali, odliježu i razliježu se bezb |
| i!...{S} Svijet će ostati kakav i jest, lijep i krasan, a tebe <pb n="64" /> biti ne će...{S} S |
| še...{S} Zamjerao je svima i svi ga, na lijep način, uvjeriše da je sve dobro.{S} Samo jedan ka |
| a...{S} Ali sam smislio da je ovako, na lijep način, bolje...</p> <p>Janjićije se nakašlja u br |
| a.{S} Sagniglave i slapčine vazda traže lijep način, da bi se uklonili megdanu...{S} Ostavi ti |
| Bila to Smiljana, poznata <pb n="42" /> lijepa udovica.{S} O nju se, kako se pričalo, dosada ot |
| pod pazuha mu, stidljivo je provirivala lijepa, rumena glava ženina...{S} Dva svijetla, plava o |
| govori...</p> <p>Smiljana sklopi ruke i lijepe, plave oči podiže prema njemu:</p> <p>— Nemoj, o |
| ...</p> <p>— A mršava nam i godina, moj lijepi Gospodine, — zapjeva nekakav starac, kojemu je g |
| u prsi.</p> <p>— I ja da ne smijem svoj lijepi časni krst spomenuti? — zapita jače, podvlačeći |
| elu, ispod ovlažene kose čiji se bičevi lijepili na sljepočnicama izbijale mu krupne kaplje zno |
| jeg posla odahnu.{S} Premjeri ga svojim lijepim očima, — i tepajući zamoli:</p> <p>— Ama niko d |
| asrtljive muhe okupiše ga, počeše mu se lijepiti po čelu i po obrazim; kupinove vriježe zapinja |
| pta. — I pogodit će!...{S} Ja je vidim, lijepo vidim, kako se primiče, silna i moćna...{S} A ot |
| isnu šaku i kresnu osvetnički:</p> <p>— Lijepo, oče Igumane!...{S} Obojica ćemo u krađu...{S} S |
| ...{S} Zar taki da se pokažeš?</p> <p>— Lijepo je meni i ovako, — odgovori Janjićije preko lule |
| liko gluh...</p> <p>— Gluh?...{S} Hvala lijepo!... progunđa gospodin mrzovoljno i šiknu kroz no |
| oćas na rijeku da lovimo ribu? — Bit će lijepo društvo.</p> <p>— Hoće li biti i Joka? — zapita |
| mo tanka pregrada dijelila ih.{S} Tu je lijepo mogao čuti sve što se govorilo kod Igumana.</p> |
| urci bojali ko munje?...{S} I Janjićije lijepo sveza Anicu i iznese debelu toljagu od tri četir |
| on je sve razumio...{S} Ama sve...{S} I lijepo mi kaže: „Ja razumijem, oče Igumane, i ne krivim |
| ankama.{S} Zatim, <pb n="96" /> da svak lijepo može vidjeti, uze između dva prsta plavičastu st |
| poljubi ga u mantiju.</p> <p>— Pokoj ti lijepoj duši!...</p> <p>Jevrem je dugo stajao nijem, po |
| između sviju kao krupna probrana ruža u lijepoj kiti cvijeća.{S} I nešto kao da ga gurnu, neodo |
| koljenima, izbaci nabusito:</p> <p>— O lijepu načinu ne može biti ni govora.{S} Sagniglave i s |
| otiku i, polaskana, nakrivi glavu prema lijevom ramenu.</p> <p>— I baš meni kupio?</p> <p>— Teb |
| hivao mu ujednačeno čas na desnu čas na lijevu stranu...{S} Jevrem, pogledavši ga, umalo ne pra |
| nogu malo izmetnuo naprijed: desnu ili lijevu?...{S} I šaputao je nešto: pripremao se zar za g |
| lu, trag nekadanje rane, koja mu široku lijevu obrvu dijelila na dvije polovine i zbog koje mu |
| ćije, čvrsto držeći uzde i oštrom bakračlijom bockajući konja u slabine, jahao je ponosito, kao |
| n="118" /> živac i snažno zabode bakračliju u pretile trbuhe doratove. — Čuješ li šta su rekli |
| puška, poganove?...{S} Pjeva se „Isaije likuj“ a ti pušku ne opališ!...{S} Phi!...{S} Ko da ovo |
| ju i ubrzano kroz nos pjevajući „Isaije likuj“, kao da proplaka.{S} Gledao je srećnoga Jevrema |
| >— Ne ću...</p> <p>Previjajući se od kašlja povuče dva-tri nova dima.{S} Zali ih vinom.</p> <p> |
| š?...{S} Ne postiš...</p> <p>Pa se nakašlja i uzviknu jače:</p> <p>— Imaš li još što na srcu?.. |
| ačin, bolje...</p> <p>Janjićije se nakašlja u bradu, svali se na tronožnicu i sklopivši ruke me |
| i kao žezlo kakvo.{S} Ispravi se i nakašlja kao kad propovijeda.</p> <p>— Zašto vi tako varate |
| ivački gledajući u Prokopija.{S} I zakašlja se.{S} U prsima mu škripnu nešto...{S} Crvene pjege |
| ome zajedno.{S} Opet se namrgodi i zakašlja u šaku.</p> <p>— Dosta! — uzviknu jače othukujući i |
| i...</p> <p>Zamoren mnogim govorom zakašlja se, zastenja.{S} Uzvali se nauznačke, potpuno iznem |
| nim čakširama...{S} Zatim prstima raščešlja bradu, zatrese gustim perčinom, koji se razasu niz |
| — Šta ću?</p> <p>— Ostani!</p> <p>Raščešlja bradu prstima i poče je trpati u usta, gristi.</p> |
| p>— Ko se zla ne boji?...{S} Ko ne zamišlja ovaku bolest gore nego je u stvari? — tiho zapita M |
| m životom!...{S} Imao smjelosti da pomišlja i na velika djela!...{S} I bojao se smrti, bježao o |
| nesretnik, onaj Janjićije?...{S} Ne smišlja li i sada nešto, kako će me obrukati?</p> <p>— Prek |
| i držeći prst na čelu kao da nešto smišlja, doviknu Vasi:</p> <p>— Čim se približi, da zazvoni |
| orno, čim su odmakli od djevojaka. — Mišljah: evo nesreće!...{S} Nije mi drago ni u snu da ga s |
| istupi, da se pozdravi s njime. — Ja mišljah da je kogođ drugi...{S} Prepadoh se...</p> <p>— Do |
| pretovareni, nosili na sebi goleme zavežljaje prepune pita, peksimeta, hladnih kokošiju, ribe, |
| ino pjevati: „Plaču i ridaju jegda pomišljaju smert“?</p> <p>— Ne smije, ne smije, ne smije, — |
| or, — mucao je uvrijeđeni liječnik, smišljajući unaprijed svaku riječ i prežvakujući je nekako, |
| laha djevojka! — reče poluglasno, razmišljajući. — Snaga jedna!...{S} Kad udara, baš ne žali!.. |
| odlučno okresa Jevrem, šetajući i razmišljajući ispod prozora, sa pelenama na rukama. — Barem.. |
| estrpljivo skidajući odeždu sa sebe, kušljajući je, poče se ljutiti.</p> <p>— Šta je?... Što st |
| e cipele.{S} Petar se samo pokloni i kušljajući kapu u rukama, muklo izgovori:</p> <p>„Hvala“.. |
| pokraj vrata, skide poderanu kapu i kušljajući je, pogleda me.{S} Zausti da progovori nešto, d |
| dluči da prisluškuje razgovoru ovoga došljaka sa Igumanom...{S} Zato ga povjerljivo uhvati za r |
| nakvašena rakijom i zasuta duvanom skušljala se, skupila pod vratom, jedna se ruka opustila te |
| arim, iznošenim haljinama, koje se sikušljale <pb n="51" /> i na više mjesta pozelenjele od tra |
| iji, jedan prema drugome i pušeći razmišljali: šta bi sad s njime, kuda bi?</p> <p>— I meni su |
| avi, obrubljene debelim vijencima od bršljana i zakićene granama maslinovim, smješkale su se lj |
| pod krivoga jasena, ogrnutog plaštom bršljana.{S} Uputi se grobovima.</p> <p>Jevrem poznade Mel |
| kolika biča kose i jedna polovica raščešljane crne brade.{S} U mršavim rukama, prekrštenim na p |
| gledajući im više ni odijelo niti neočešljane brade. — Ne smijete pristupati sasvim blizu, nego |
| iza njih, nabacani jedni na drugo, iskušljani.{S} Seoska paščad, režući i ujedajući, otimaju se |
| ti iz manastira“...{S} Bez velika razmišljanja odmah odluči da prisluškuje razgovoru ovoga došl |
| nji doživljaj, a drugu pričanja i razmišljanja o njemu!...{S} I ipak je žalio za takim životom! |
| se...{S} Ostaju ti četiri dana na razmišljanje, — završi Iguman pobjedonosno i uzev ga za rame |
| je sjedio u strani na podvijenoj i iskušljanoj mantiji, grohotom se smijao i prijetio im, tobož |
| rajući skakutala djeca, umivena, sa očešljanom kosom, koja se gotovo stakli od zejtina, i gegal |
| {S} Iz kadifastom mahovinom i mladim bršljanom prevučenoga zida izbijala su, pored velike avlij |
| od svježeg vlažnog vijenca od mladog bršljanova lišća blaženo smješka na svakoga, vedar i svije |
| ta po sobi, keškajući vrhom cipele iskušljanu parčad hartije što se valjala po podu.{S} Ode do |
| apita Prokopije brzo popravljajući iskušljanu mantiju, na kojoj se, kao na uskršnjem jajetu, po |
| nam da nemam snage za velika djela, smišljao sam i pripremao se...{S} I... pljunuo na sve!..</p |
| njem čovjeka koji je mnogo o tome razmišljao, ne osjećajući koliko je nedošljedan u govoru, odl |
| i se rastaje sa životom najviše i razmišljao o tome, — konačno odlučio da sve seoske kuće pažlj |
| Starac sa <pb n="110" /> perčinom razmišljao je: hoće li ih Janjićije ponuditi i kakvim jelima |
| red Prokopija oborene glave i kao razmišljao o nečemu.{S} U stvari nije mislio ništa.{S} Toliko |
| ati njegovu porciju.{S} Svakome je izmišljao nebivale zasluge i svakoga toliko uzdizao, da se m |
| nabijajući kapu na čelo.{S} I poče smišljati kako da ih iznenadi i prepane.</p> <p>Privuče se |
| tkud zna? — opet se zapita i poče razmišljati. — Ko je vidio?...{S} Ko je slušao?...{S} Da nije |
| pije i opljunu u stranu. — Sitan je, kržljav, u džep li stao...{S} Smeten, spleten...{S} Kad se |
| s Janjićijev.{S} I on se, prstima raščešljavajući bradu, pomoli na pragu, onako krupan, stasit, |
| i?...</p> <p>Zijevajući i prstima raščešljavajući neuređenu kosu pogleda prema zvoniku.</p> <p> |
| rukama. — Barem... za danas...{S} A pošlje — smislit ćemo...</p> <p>Napošljetku se lukavo osmj |
| azmišljao, ne osjećajući koliko je nedošljedan u govoru, odlučno završi:</p> <p>— Nema, bolan, |
| promukli glasovi ubrzano završiše i pošljednje „<title>Vječnaja pamjat</title>“, izmaknu se i |
| "> <head>XI.</head> <p>Dok su ostali pošljednji put opojavali i saranjivali Melentija, u gaju p |
| tor zabranjuje rakiju?{S} Po njegovu mišljenju ona i krijepi čovjeka i liječi svaku bolest, a d |
| će biti...</p> <p>— Pa šta ćeš? — zamišljeno zapita Janjićije otirući znoj sa čela. — Da čujem |
| de na stolicu, nalakti se na sto i zamišljeno naslonivši glavu na ruke, reče poluglasno:</p> <p |
| ći ih ni ljudski žvaćući.</p> <p>— Nema ljepše molitve od rada! — promumla veselo, daveći se za |
| uša ostavi tijelo, živjet ću!...{S} Ima ljepši svijet, bolji...</p> <p>Uhvati Janjićija za ruku |
| avao oko stola.{S} Točio je vino, birao ljepše zalogaje, nudio.{S} Sam je i zdravice držao, — a |
| izgovoriti poduhvatajući se za rebra. — Ljepota!</p> <p>— A Iguman se još nada! — zahihika Prok |
| vi ispiju oči, koje se još ne nagledaše ljepota ovoga svijeta, da mi rastoče tijelo, koje ni sa |
| obra je cura bila, — uzdahnu, — Nikakva ljepotica.{S} Ni kršna ni stasita.{S} Naprotiv.{S} Mrša |
| rajno dugačko i promuklo <title>Mnogaja ljeta</title> mrtvački žalostivno odjeknu iz manastirsk |
| tavi priču.{S} On se ne odazva.{S} Napošljetku malaksalo opusti ruke i kao za se prošapta:</p> |
| iše, obliše joj punačke obraze.{S} Napošljetku sakri lice u epitrahilj, umota glavu njime.</p> |
| svakoga za njega, raspitujući.{S} Napošljetku ga nadje kod poljane, ispod gaja, pod drvetom ne |
| se i preklinju da nijesu krivi.{S} Napošljetku se diže Prokopije i da prekine inad, zapovjednič |
| poljube obje ruke.</p> <p>Jedva! — napošljetku zadovoljno izbaci i radosno zatrese glavom...{S} |
| bolestan!</p> <p>— Koliko jede! — napošljetku izbaci glasno, gadeći se.{S} Poput Igumana odbac |
| a je ovim ljudima?</p> <p>— Rep! — napošljetku uzviknu Janjićije, ukazujući mu na tur i previja |
| p>— Nemoj, oče...{S} Poslušaj... — napošljetku uporno izbaci ona, hvatajući ga za mantiju i sil |
| manastir.{S} Sav srećan što će se napošljetku oprostiti goleme bijede pristupi ćeliji i poče o |
| koji je toliko zatezao i nećkao se napošljetku je pristao da ukrade i preda mu dijete krišom, p |
| g, koji im bio najbliži.{S} Iguman napošljetku, kao da pribra, prikupi svu snagu.{S} Razmahnuvš |
| ga! — uzviknu zadovoljno, ugledav napošljetku kako se na uskom Janjićijevu prozoru bijeli i mi |
| i ruku i da dohvati žban...</p> <p>Napošljetku s nategom, lomeći se, podiže se nekako.{S} Ne po |
| A pošlje — smislit ćemo...</p> <p>Napošljetku se lukavo osmjehnu.{S} Obzirući se da kogod ne g |
| obro, sinovi zločestivi, pa ste mi opet ljetos ukrali pet tovara žita i podmetnuli mi nagnjile |
| opet ujede i osjeti onaj znojav, razdražljiv miris mladog, vreloga mesa!</p> <p>— Uh, brate!... |
| riložnici sa sela nisu bili dovoljno pažljivi i darežljivi, slao je Nikolu kao nekog egzekutora |
| sela nisu bili dovoljno pažljivi i darežljivi, slao je Nikolu kao nekog egzekutora da kupi pril |
| ka niti ga znao natjerati da bolje i pažljivije radi.{S} On je vodio i sve račune za njive i vi |
| odine povisio kiriju.{S} Sad su bili pažljiviji.{S} Nisu željeli da im kirija i do godine posko |
| <p>Visoki se poče penjati prvi.{S} Plašljivo, pazeći da se ne omakne i pridržavajući se za zid |
| >Neko tiho zakuca na vrata i nekako plašljivo prihvati za štekavicu.</p> <p>— Ko je? — zapita P |
| i namah na sve bolove u leđima, podsmješljivo skupi usne.</p> <p>— Zgodno li bi bilo našaliti s |
| ojke od Janje“, govorio sam katkada, pažljivo ga posmatrajući ispod oka. „Onaku dušu još samo a |
| > <p>Jevrem se prikrade merdevinama, pažljivo obilazeći duboku vučiju jamu, pretrpanu čitavim g |
| niza se i, čupkajući se za čakšire, pažljivo slušaše.</p> <p>— Ne znam zašto me otac Janjićije |
| I, starajući se, da ga ne primijete, pažljivo kao lupež, iskrade se iz manastira.{S} Ubrzanim h |
| svemu sluša Igumana.</p> <p>Jevrem, pažljivo ga slušajući, zapita nestrpljivo:</p> <p>— I?...< |
| et malaksa, zanese se.</p> <p>Oni ga pažljivo prihvatiše na ruke i ponesoše u njegovu ćeliju.</ |
| — konačno odlučio da sve seoske kuće pažljivo obiđe.{S} Ne radi djeteta da bi mu našao pomajku, |
| rema koncu na kome je otac Prokopije pažljivo pričvrstio udicu željne da mu rasplaše ribe...{S} |
| lukavo. — Hoćeš li?</p> <p>Jevrem se pažljivo otrže i odlučno odgovori:</p> <p>— Ne mogu.</p> < |
| na prozor...</p> <p>Brzo pristupi i pažljivo uze na ruke čitavu hrpu pelena, koje se migale i |
| aču.{S} Potrča na prstima za Vasom i pažljivo, da ne bi osjetio, prikači mu rep za tur.</p> <p> |
| vijajući, lažući. Škutori su mirno i pažljivo obilazili oko pojedinih grupa.{S} Vječito nepovje |
| z sobe...{S} Janjićije krenu za njom pažljivo noseći dijete i njijajući ga na rukama...{S} Razi |
| ao pijan, premetnu se preko starčića i, ljosnuvši ničice, udari čelom o zemlju.{S} Dok je sjedi |
| ala uz kotlove, i, suzeći od dima, poče ljuštiti obarene krompire.</p> <p>— Na ribu naročito pa |
| i ljutit prelazio preko avlije, noseći ljuč od crkve uspravljen, kao svijeću, i muklo razgovar |
| jeću pripaliti?...</p> <p>Prokopije, ražljućen, uzviknu glasnije:</p> <p>— <foreign xml:lang="c |
| ga ne gledam...{S} Nosi!...</p> <p>I ražljućen njenim oklijevanjem, zagrmi jače:</p> <p>— Nosi! |
| njome.{S} Kad odnese poklon, bit će zar ljubaznija.{S} Ne će, valjda, kušati da se opet hrve i |
| rcu projahao kroz selo, pozdravljali ga ljubaznije nego Igumana.{S} U kući, gdje bi svratio, do |
| <p>Kao za inad i Iguman je postajao sve ljubazniji prema Nikoli, ukoliko ga Janjićije više mrzi |
| poznatih i kabastih gazda rukova se.{S} Ljubazno se upita za zdravlje, žene im blagoslovi, dozv |
| ene granama maslinovim, smješkale su se ljubazno na svakoga kao ponoseći se novim nakitom svoji |
| sam predstojnik bio iznenađen ovolikom ljubaznošću i da mu ni malo prijatno nije bila.</p> <p> |
| su kašnje tvrdili, da ima ljudi čija se ljubaznost teže podnosi, nego nečija grubost...</p> <p> |
| ežali iza stola, da se spasu od njegove ljubaznosti; oni su kašnje tvrdili, da ima ljudi čija s |
| a, kao da se potpuno izgubiše.{S} Zene, ljubeći se i pozdravljajući, krenuše prema crkvi u kojo |
| ekivali ga najponiznije, klanjajući se, ljubeći mu ruke.{S} Ako je što iskao, donosili su odma; |
| a se, stisla, pa sve gaču kao vrane.{S} Ljubeći se po nekoliko puta, laskaju jedna drugoj, hval |
| .{S} Janjićiju se pričini da zamirisaše ljubičice.</p> <p>— Zdravo da si, kume Jovo, — radosno |
| >— Želim da me pustite da čitava vijeka ljubim vaše stope, — odgovori Jevrem nekako utanjeno.</ |
| pakosnije i pristade za njim.</p> <p>— Ljubite i vragi vašja, rekao je Hristos.{S} A kako da n |
| > <p>— Ostavite, pasji sinovi!...{S} Ne ljubite!...{S} Nijesam ikona! — breknu on žestoko i zap |
| o drugoga, navališe na konja.{S} Počeše ljubiti i uzenđije i krajeve mantije Janjićijeve, koja |
| e ruku kao od vatre.{S} Na silu poče kašljucati.</p> <p>— No šta je?... Šta je?... — okresa suh |
| jićije rastresajući duvan na dlanu. — A ljude <pb n="119" /> slovesne stvorove, pa gone i dižu |
| vide pasji sinosi kako će dirati u moje ljude...</p> <p>— A rekoše nam: ne će vam pomoći ni ota |
| tobom!...{S} Oni iza nas imat će svoje ljude, bolje, silnije...{S} I rugat će nam se nekada ka |
| sine, i našao dijete i razbudio tolike ljude da bruku napraviš većom, — kresnu Iguman pakosno, |
| ti na samoj rakiji?</p> <p>— Ispijajte, ljudi! Što ne pijete? — uzviknu Janjićije jače hoteći d |
| baznosti; oni su kašnje tvrdili, da ima ljudi čija se ljubaznost teže podnosi, nego nečija grub |
| bez oca, bez matere...{S} Milostivi me ljudi othranili...{S} Oni me slali u školu...{S} Znam č |
| ju u selu...{S} I Jevrem je bio od onih ljudi, koji osjećaju neku djetinjastu radost, što prvi |
| imnu lagano glavom.{S} Na gomilu žena i ljudi što su, pretovareni, nosili na sebi goleme zavežl |
| nekako zajedljivo. — Znam da v... mladi ljudi... nerado slušate nas starce...{S} A zvao sam te |
| at će, a tebe biti ne će!...{S} I drugi ljudi, onaki kao Prokopije, još će hodati i naslađivati |
| dom i Gomor ovaj, pogledaj kako grješni ljudi odvratiše lice svoje od tvojih manastira i kako p |
| iho kao odgovarajući samom sebi.— Sitni ljudi, koji nemaju toliko duševne snage da žive sami, b |
| a ravnoj, crvenoj poljani, opazi gomilu ljudi, zbijenu, skupljenu.{S} Iznad glava joj, kao dva |
| pa ćeš mi okaljati obraz pred poštenim ljudima.{S} Svako će reći: „Kakav je on čovjek kad pušt |
| eškajući i kao pitajući se: šta je ovim ljudima?</p> <p>— Rep! — napošljetku uzviknu Janjićije, |
| sam u kakvoj pustinji, da sam ipak medu ljudima.{S} Uz Petra su još živjele žena Stanija i kći |
| gutati tvrde zalogaje, ne kvaseći ih ni ljudski žvaćući.</p> <p>— Nema ljepše molitve od rada! |
| a primiti?...{S} I hoće li ga njegovati ljudski?...{S} Ne znam ti reći zašto, — naglasi jače, — |
| koji se u gustoj gomili onoj nije mogao ljudski ni vidjeti. — Iskopaše nam kuće, oče Janjićije! |
| no stade pokraj Prokopija:</p> <p>— Zar ljudsku dušu da odbacimo? — zapita otegnuto i tobože me |
| u razgovor i okretali se, silom se iskašljujući u stisnutu šaku ili šarajući prstima po ovlažen |
| ući nogama preko podnožnjače, kao da se ljuljuškaše na krevetu.</p> <p>— Dobro je smislio, pasj |
| se nekoliko puta metanišući na oštrom šljunku.{S} I bijući čelom o prag crkveni svečano otegnu |
| .. Čitave hrpe kora od naranče, jabuka, ljuske od oraha, zgnječeno i svelo cvijeće, polomljene |
| izane, tri velike ribe, kojima se mokre ljuske poput rastopljena srebra bjelasale prema suncu.{ |
| do odgovori Milica i, kao iz inada, sve ljuske od krompira baci mu pred noge. </p> <pb n="50" / |
| je još neko vrijeme ležao pod trešnjom, ljuteći se i prekoravajući sama sebe, što je pošao sa P |
| krupnju!...{S} Prrrokleti sin!</p> <p>I ljuteći se što ništa ne govore, uzviknu zapovjednički:< |
| g jarana, — poče tumačiti Jevrem gotovo ljuteći se, — te smo kupili finog papira, onoga sa zlat |
| ave grude zemlje crvenice.{S} Zaigra od ljutine i, mrgodeći se, poče tapkati na mjestu:</p> <p> |
| .{S} Pseto!... — ciknu ona od bola i od ljutine i, pobrinuv se najprije, sa urođenim tvrdičluko |
| /p> <pb n="79" /> <p>Bijaše pomodrio od ljutine i sa stisnutim šakama pošao prema Igumanu.{S} A |
| Huncut!... — zaciča Iguman nemoćno i, u ljutini onoj, poče trčkati po avliji. - <pb n="52" /> J |
| dvije polovine i zbog koje mu lice i u ljutini uvijek imalo nekako nasmijan izraz.</p> <p>— Ta |
| naziva slabotinjom.{S} I krivo mu bilo, ljutio se što tako misli o njemu.{S} Zar on slabotinja? |
| ti.{S} Ali se prevario. Što god se više ljutio, svijet ga sve više i više ogovarao.{S} Pošalice |
| ao svaki dan.{S} Ispočetka je bjesnio i ljutio se misleći, da će psovkama i prijetnjama sve pot |
| iju.{S} Krivo, doduše, bijaše Igumanu i ljutio se što će, mimo običaj, ženska glava u kaluđersk |
| Janju i predavao Petru da odnese.{S} Ko ljutio se, korio me, grdio nju i nazivao huncutom, a ip |
| u da ga odigne i ispravi.{S} Janjićije, ljutit, ispriječio se, dohvatio debelu cjepanicu i, zad |
| ominju.</p> <p>Melentije odmahnu rukom, ljutit što ga prekidaju.</p> <p>— Da te spominju?...{S} |
| zapita Jevrem Vasu, koji je neispavan i ljutit prelazio preko avlije, noseći ljuč od crkve uspr |
| odeždu sa sebe, kušljajući je, poče se ljutiti.</p> <p>— Šta je?... Što ste stali tako ko trup |
| mu si ti nedostojan, oče? — kao poče se ljutiti Vaso radi tolike čednosti njegove. — Učevan si |
| ego ulazi i kaži šta tražiš, — okosi se ljutiti Janjićije i, zgrabivši ga iza vrata za zakopčan |
| ičaju, psovati sluge koji se oznojeni i ljutiti vrzali oko vrata, noseći poklane kokoši, tukce, |
| luge Golubani, mantiju li mu njegovu! — ljutito okresa Prokopije, spuštajući se na pod.</p> <p> |
| p> <pb n="57" /> <p>— Nema ga nikako, — ljutito odgovori glasnik i pristupi mu bliže. — Gledao |
| otišli željeznicom...</p> <p>— Štaaa? — ljutito šiknu Janjićije i namrgodi se.</p> <p>— Otišli |
| </p> <p>— Šta radiš, sine zločestivi? — ljutito ga zapita pristupajući i brišući maramom znoj s |
| iše.{S} Otvoriše.</p> <p>— Šta je to? — ljutito povika Iguman, koga je neobična graja ova odavn |
| o podražavajući glasu Igumanovu, nekako ljutito podviknu: .</p> <p>— A šta tu radiš, sine zloče |
| erim.</p> <p>— Ti?...</p> <p>Prokopije, ljutnuvši se što se Janjićije umiješao i time ga snizio |
| dnom pridobitku!</p> <p>Nastade uzbuna, lomljava, trka.{S} Bunovni, raščupani momci psujući upa |
| u se bezbrojni povici, vrisci, usklici, lomljava...{S} Kao da i sure klisure i plava nebesa i c |
| p>— Ostavi, — okosi se Jevrem osorno. — Ludorije!</p> <p>— Ne vjeruješ?...{S} Ni ti ne vjeruješ |
| nicama, koje je prebirao među prstima i lupkajući štapom o mermerni pod, nešto ga prekoravaše.{ |
| u hoću da ti napomenem.{S} Napravi je s majdonosom, zaprži dobro... i neka bude sočna!... Čuvaj |
| oče, — jedva promuca obarajući glavu. — Majka je majka!</p> <p>Janjićije, naduvavši obraze, okr |
| dva promuca obarajući glavu. — Majka je majka!</p> <p>Janjićije, naduvavši obraze, okrenu se pr |
| šišta:</p> <p>„Kazala sam...{S} Evo ga, majko!“...</p> <p>Čim sam se sageo i opružio ruku, glav |
| i pošteniji od sviju...{S} Volio me ko majku svoju, a ja njega ko sina rođenog...</p> <p>I pri |
| ih vrata dreči izgrebano šegrče koga je majstor istukao i svakome se žali i pravda.{S} Uz zveke |
| poluglasno pjevajući.{S} Nekakav pijani majstor oprućio se pored crkvenog praga, mrmolji kroz s |
| po putu gomile dasaka, konopa, kolaca; majstori se i sada svađali i prepirali.{S} Ali ga njiho |
| vijeća izvezena, nekakva kruna, grb li, majstorski zakićen sa tri nova barjačića.{S} Između nji |
| neprestano zvonio, ne umarajući se, ne malaksavajući.{S} Tek kad je čuo kako promukli glasovi |
| je! — prošapta tiho.</p> <p>I uputi se maloj, neuglednoj crkvici.{S} Nekako pokunjeno, postiđe |
| ažni i muški glas Janjićijev, — koji je maloprije došao iz ćelije zaključav maloga u njoj, — i |
| ira u starinske orgulje.{S} Krenu prema manastirskoj česmi.{S} Iz kadifastom mahovinom i mladim |
| dosad i u varoš... — Vi ćete ostati na manastirskoj zemlji i niko vas oćerati ne može, — okres |
| aknu Nikoli.{S} Uze ga za ruku i povede manastirskoj kuhinji.</p> <p>Janjićije, sa naduvenim ob |
| znao da se nikako nije moglo potrošiti manje.</p> <p>Došavši pred težake nazva im Boga.{S} Uka |
| elu i zaklonila prepolovljenu obrvu.{S} Mantija mu razdrljena, jedna nogavica od čakšira podera |
| ježi ispod topola, ne obzirući se.{S} A mantija se vuče za njim, zapinje za šiblje i kida.</p> |
| šna li težaka u tebi obatali ta đavolja mantija, post joj se ohladio!...{S} Mogo bi desetero dj |
| ispresijecano i poče otresati peševima mantije kao da se odriče nekoga. <pb n="130" /> — Ostav |
| knu.{S} Uhvativši ga za široki rukav od mantije poljubi pobožno, sa strahopoštovanjem.</p> <p>— |
| } Iskajišani, istruli ostaci kaluđerske mantije vijare se oko njega; prljavi tetrejici od pojas |
| e izviše iz širokih rukava izblijedjele mantije i protegnu se, zijevajući.</p> <p>— Odmetao sam |
| koji je umašćen virio ispod raskopčane mantije. — Zar da tako dočekate visokog gosta, koji nas |
| , koja mu provirivala ispod razlepušene mantije. — Zar sam ja zao čovjek?...{S} A zašto sam zao |
| an biser niže se na pregibima podvijene mantije, — Zar smo i tebi skrivili?</p> <p>— Skrivili s |
| oža, što je provirivao ispod razdrljene mantije, čas Melentijeve ruke, koje su neprestano razvr |
| {S} Počeše ljubiti i uzenđije i krajeve mantije Janjićijeve, koja se lepršala preko nabreklih b |
| i brzo dohvativši jedan kraj Igumanove mantije poče je cjelivati.</p> <p>— No šta je?... Šta t |
| io u strani na podvijenoj i iskušljanoj mantiji, grohotom se smijao i prijetio im, tobože korio |
| i drhtave odsijeve po zidu, po podu, po mantiji pokojnikovoj, a rastopljeni vosak slijeva se u |
| u Hristu brata...{S} Kapi jedne ne da, mantiju li mu njegovu.</p> <p>— Kuku onome ko njega dvo |
| iva, samo da dvorimo ko sluge Golubani, mantiju li mu njegovu! — ljutito okresa Prokopije, spuš |
| na javi da me u onakom društvu uhvati, mantiju li mu njegovu!</p> <p>— Bogme ga se sad i ja pr |
| etku uporno izbaci ona, hvatajući ga za mantiju i silom nagoneći da sasluša. — Mi ne mislimo zl |
| oj stisci kao da neko povuče Igumana za mantiju.{S} Umalo ne posrnu.{S} Uhvativši se za predsto |
| čojek ne napije?</p> <p>Prokopije svuče mantiju.{S} Gurnuvši je pod glavu uzvali se na krevetu. |
| .</p> <p>Janjićije se pridiže, rastrese mantiju.</p> <p>Brzo izađe pred sobu i dozva Prokopija. |
| prema njemu, otpasujući i prikupljajući mantiju. — Ako sam ti oteo curu, ne ću je, zar, još i s |
| veselo uzviknu Prokopije potkupljajući mantiju i obzirući se: gdje će sjesti... — Mogu se i ja |
| uševljeno pa opet pritrča da mu poljubi mantiju. — I na svemu sam vam zahvalan.</p> <p>— Samo.. |
| e, — nastavi Prokopije i lijeno prebaci mantiju pod drugo pazuho. — A kad je porasla on joj naš |
| asto pogleda iznad sebe u granje, zdrpi mantiju i u jednom momačkom skoku, preleti čak do topol |
| e te Igumanina!</p> <p>Melentije pokupi mantiju u šaku i prigrlivši knjigu na prsa zađe prema m |
| uloviti ništa, lako se podiže.{S} Skupi mantiju pod pazuho i podje.{S} Pozva i Jevrema.</p> <p> |
| se umirivši, lijeno se podiže, potkupi mantiju pod pazuho i pođe.{S} Sudari se s Jevremom, koj |
| <p>I pristupivši pokojniku poljubi ga u mantiju.</p> <p>— Pokoj ti lijepoj duši!...</p> <p>Jevr |
| znenađen, preplašen pucnjavom, zbijen u mantiju i široke rukave.{S} Još prije nego se i primaka |
| poklopljen dubokom kamilavkom, ogrnut u mantiju, kojoj su rukavi padali mimo koljena, sitnim, u |
| rukama, zbaci sa sebe i gornju i donju mantiju.{S} Kamilavku odgurnu nogom pod obližnji trs... |
| vičući, jadikujući...{S} Raskopčaše mu mantiju, razgrnuše košulju pod grlom, počeše <pb n="61" |
| testovati...{S} Ubi nas, krvničku li mu mantiju njegovu! </p> <pb n="4" /> <p>— Jelo!...{S} Jel |
| Prokopije brzo popravljajući iskušljanu mantiju, na kojoj se, kao na uskršnjem jajetu, polako s |
| je.{S} Opružen, sav umotan u svoju suru mantiju, sa crnim epitrahiljem niz prsa, sa crnom kamil |
| iz ćelije.</p> <p>Iguman, obučen u novu mantiju sa postavom od crvene svile, šetao je po avliji |
| pne žute brojanice koje se spustile niz mantiju.{S} Iznad glave mu pred ovećom, u srebro okovan |
| , slavnuju vladičicu našu i prisnodjevu Mariju...</foreign> A rašta ti tako urani? — zapita Pro |
| čio mu da se stara o njoj...{S} I ženi, Marinoj materi, naredio da u svemu sluša Igumana.</p> < |
| ao.{S} Pošalice postajale sve oštrije i masnije.{S} Sama Milica, — svijesna da joj baš sada ne |
| d bi saznao, da će se prigotoviti kakav masniji ručak uvijek je hitao da joj tobože pomogne.{S} |
| da ga bez prestanka kljuka što jačom i masnijom hranom.{S} I nikako se nije mogao načuditi: za |
| 94" /> čak i crkvu.{S} Otišao je u gaj, medju varošane i združio se, sprijateljio s njima.{S} O |
| .{S} Ništa nije bilo...{S} Pala muha na medvjeda!...{S} Odsrkni!</p> <p>Žandar požudno prihvati |
| Janjićijev, sličan udaljenom mrmorenju medvjeda.</p> <p>Jevrem naćuli uši i ubrza hod.</p> <p> |
| s i prsti nečiji poškakljiše Jevrema po mekoj mišici. — Mogu li ga vidjeti?...</p> <p>Jevrem se |
| ijevali u svih sedam duginih boja.{S} U mekoj, uspavljivoj muzici vode, koja se otakala, učini |
| ?{S} Ni sam ne bi znao kazati...{S} Oca Melentija niti je volio mnogo ni mnogo drugovao s njime |
| spred kuhinje poče vikati:</p> <p>— Oca Melentija pozvat će Gospod pred lice svoje i kazat će m |
| Hajde da popijemo koju u pokoj duše oca Melentija...</p> <p>— Proklete usne koje se danas dotak |
| ed sobom sakri se u ćeliju pokojnog oca Melentija.{S} Ona bila najbliža Igumanovoj; samo tanka |
| pazi!</p> <p>Opazi oca Prokopija i oca Melentija, kako se vraćaju sa šetnje.{S} Oba u starim, |
| se smrklo podiže se i krenu ćeliji oca Melentija...{S} Kroz avliju se vrzala tri četiri posluž |
| sred avlije. — I Gospod će zapitati oca Melentija, kad ga zovne pred prijesto nebeski: „Poznaje |
| uga spava.{S} Vaso se ponovo sjetio oca Melentija i njegovih djela, čučnuo u kraju te plače, ne |
| glasno proplaka, ne bi li rasbudilo oca Melentija.</p> <p>— Dijete?... Čije?...</p> <p>I, kao p |
| ekoga na megdan zvati.</p> <p>— Evo oca Melentija! — nekako pobjedonosno uzviknu Vaso, pa se na |
| Na putu!</p> <p>Jevrem poznade glas oca Melentija.{S} Osvrnu se.{S} Blijed, malaksao, stao on n |
| ći sjedio je sam Janjićije uz bolesnoga Melentija.{S} Nikome drugome nije dozvoljavao ni da se |
| o upokojeniji duši usopšago raba božija Melentija i o ježe prostitisja jemu vsjakomu pregrješen |
| uti se grobovima.</p> <p>Jevrem poznade Melentija.{S} Izmoren i blijed, sa žućkastim pjegama na |
| ći zube i starajući se, da kako odgurne Melentija. — Da vidimo, kolika je!...{S} Ja se i hrvem |
| pi.</p> <p>— Na zdravlje!</p> <p>Pa uze Melentija pod ruku, okrenu se od njih i ode u avliju.</ |
| sa djetetom na krilu, čuvao je bolesnog Melentija.{S} Prokopije je mirno potkresivao ražnje za |
| ktorskima, — prekrsti se.{S} Prekrsti i Melentija i ode u svoju ćeliju.</p> <p>Melentije, koji |
| pošljednji put opojavali i saranjivali Melentija, u gaju pod mladim borovima, kuda je najčešće |
| zni? — I odiže ruku, kao da će smožditi Melentija. — Nema on te snage...{S} Za bradu ću ga, pa |
| S} Jest, mačka.{S} Sa strahom pogleda u Melentija: ne će li se probuditi?...{S} Ustade i provir |
| ...{S} Vi...</p> <p>Jedva došavši sebi, Melentije otvori oči. — Pogledom poče tražiti Prokopija |
| remio se na onoga, što drži seljaka.{S} Melentije, blijed i poplašen, umiješao se među njih, id |
| kim tijelom svojim i umalo ne obori.{S} Melentije spusti glavu na prsa i kao čovjek čija se smr |
| <pb n="37" /> put kroz život, — promuca Melentije nečujno.{S} Opet zadrhta.</p> <p>Nikola zar o |
| Gledaj ga... na putu... — jedva promuca Melentije i prstom ukaza na Nikolu. — Kad god ja služim |
| — predloži Prokopije tiho, bojeći se da Melentije i ne proplače pred njim. — Hajde da izmamimo |
| o carsku nego manastirsku, — popravi ga Melentije blago. — Našu, brate...</p> <p>— Carsku, — po |
| Šta vam je?... Šta je? — bolno zastenja Melentije i s nategom podiže svijeću, koja je još i na |
| "4" /> <p>— Jelo!...{S} Jelo! — zašišta Melentije uzdišući, a blijeda donja usna trza se, a pra |
| ti, oče Janjićije, protiv nas? — zapita Melentije, naizmjence mirišući trave, sa kojih se lagan |
| st gore nego je u stvari? — tiho zapita Melentije. — Sad vidim da je to bila samo obična nahlad |
| p> <p>— Ali ako nađu? — uplašeno zapita Melentije i sklopi ruke kao na molitvi.</p> <p>— Ne boj |
| po koljenu.</p> <p>— Ne ćeš, — prošapta Melentije tiho i prekorno ga pogleda. — To ne bi valjal |
| e.</p> <p>— Nije duga.{S} Nije, — ubrza Melentije i, bojeći se da ne pobjegne, uhvati ga čvršće |
| mu se jednako kao da će, iznebuha, otac Melentije iskrsnuti odnekuda i pristupiti im.{S} Vaso s |
| om, na razguljenoj asuri, ležao je otac Melentije.{S} Opružen, sav umotan u svoju suru mantiju, |
| di, potrča. — Zbori!</p> <p>— Umro otac Melentije!</p> <p>— Umro?</p> <p>— Umro...{S} Bog da mu |
| d="SRP19192_C1"> <head>I</head> <p>Otac Melentije ostavi sasušene i izmrvljene trave, koje je m |
| u domu tvojemu“...{S} I pomoli se, oče Melentije, za nas grješne pred Gospodom.</p> <p>— Hajde |
| /p> <pb n="109" /> <p>— Blago tebi, oče Melentije, i blago tvojoj duši, — uzviknu u čudnom neko |
| enu prema njima:</p> <p>— Ti li si, oče Melentije? — zapita muklo, presijecajući ga pogledom. — |
| prelomljene.</p> <p>— Dobro jutro, oče Melentije, — javi se Jevrem ponizno, snimajući šubaru s |
| am svoj: „a kako je u hramu mojemu, oče Melentije?...“ A ti mu reci otvoreno: „zlo, Gospode!... |
| <p>— Da pjevam?...{S} Ja? — osmjehnu se Melentije bolno i zavrti glavom. — Nipošto!...</p> <p>— |
| gohulnici!...</p> <p>Iznenada se izvi i Melentije.{S} Zavideći Prokopiju na jakom, silnome glas |
| ičati, zviždukati.{S} Osmjehnu se čak i Melentije, stisnuvši usne.{S} Sva avlija kao da zahrza |
| ga.</p> <p>— Šta li će biti? — otegnu i Melentije zabrinuto. — Bruka!</p> <p>— A zar bi oni ost |
| uješ?...{S} Ni ti ne vjeruješ? — izbaci Melentije uzbuđeno, uzmičući natraške. — Svima sam prič |
| ije!...{S} Brate! — gotovo plačući moli Melentije i miluje ga po naprašenom rukavu. — Nemoj...{ |
| i da se tamo opravda.{S} Ali ga bolesni Melentije zadržavao...{S} I Janjićije mu smetao i dijet |
| {S} Oporavljam se... — šišteći odgovori Melentije i zahvalno ga uhvati za ruku. — Sad... evo... |
| Dobro, — isprekidano, s mukom odgovori Melentije i iznemoglo zastenja...{S} Sad me ništa ne bo |
| red mene, sakrivati se, — tiho odgovori Melentije. — U školu nije više ni dolazila, kad god sam |
| Ne mogu stajati... — mirno mu odgovori Melentije i pokaza na prsi.</p> <p>Iguman ga prestrijel |
| meni trebaju samo jaka jela, — nastavi Melentije bolano i spusti ruku na prsa, odakle se čulo |
| zdraviji od mene! — pomisli osjetljivi Melentije stisnuvši trule zube. — Poganac!</p> <p>I, da |
| ?</p> <p>— Priču?...{S} Kakvu? — otegnu Melentije rasijano, gledajući nekuda iznad sebe, u prep |
| ao sa svijeće.</p> <p>— Iguman! — šapnu Melentije pogurivši se.</p> <p>— Ko je?</p> <p>Uski, na |
| bi ga razapeli... </p> <pb n="65" /> <p>Melentije ga pogleda sa sažaljenjem...{S} I namjestivši |
| potapša po ramenu. — Tako treba!</p> <p>Melentije prihvati i drugu čašu.{S} Klimnuvši glavom pr |
| a se barem još nagledam jadnika!</p> <p>Melentije, sav utonuo u jastucima i pokrivačima, ležao |
| snu:</p> <p>— Zove te Igumanina!</p> <p>Melentije pokupi mantiju u šaku i prigrlivši knjigu na |
| p> <p>— Ne ćete, dok sam ja živ!</p> <p>Melentije lagano pristupi žandaru i prošapta moleći:</p |
| i tu se ne spomenu ime moje“!...</p> <p>Melentije, uzdrhtavši, obgrli Prokopija:</p> <p>— Čuješ |
| .{S} O kakvoj svijeći zboriš?...</p> <p>Melentije se smiri.{S} Opet zavali glavu i kao da se os |
| uklo izgovori:</p> <p>„Hvala“...</p> <p>Melentije zabaci kosu na čelu i ispravi se.{S} Uhvati J |
| lju i gola, razdrljena njedra...</p> <p>Melentije obori glavu i nastavi tiše:</p> <p>— Uvjerio |
| avaj!...{S} Ne ćemo te buniti...</p> <p>Melentije poćuta.{S} Mršavom rukom pipaše oko sebe, pri |
| ušila kao Turčin.</p> <p>— Hm...</p> <p>Melentije se zamisli i kao da računaše nešto.</p> <p>— |
| — Ja ne mogu?</p> <p>— Ne možeš.</p> <p>Melentije, bojeći se svađe, odstupi od stola i umiješa |
| najući rašta, glasno se zasmija.</p> <p>Melentije ga prijekorno pogleda.{S} Uhvati se za bradu |
| a bradu, glavu poduprije rukama.</p> <p>Melentije pogleda na Prokopija, kako se naklopio nad ta |
| da kogod ne čuje.</p> <p>— Ode.</p> <p>Melentije se neobično pribojavao Janjićija.{S} Za sve v |
| , — upade Jevrem, — Dosjećam se.</p> <p>Melentije potvrdi glavom.</p> <p>— Dobra je cura bila, |
| Melentija i ode u svoju ćeliju.</p> <p>Melentije, koji se, gotovo uvijek, pričinjavao da spava |
| io da me i nakon smrti spominju.</p> <p>Melentije odmahnu rukom, ljutit što ga prekidaju.</p> < |
| S} Ne ću ga, zar, ostaviti sama?</p> <p>Melentije kao da im je čuo razgovor.{S} Promeškolji se, |
| — Rašta bi umirao prije vremena?</p> <p>Melentije ga nije čuo.{S} On je i dalje čupkao bradu, s |
| m. — Nipošto!...</p> <p>— Rašta?</p> <p>Melentije ne odgovori.{S} Rastvorivši knjigu poče prevr |
| njajući. — Jesi li dobro spavao?</p> <p>Melentije se, iznenađen, trže. Činilo se je da mu ovaj |
| kaput i žureći vratima. „Brzo!“</p> <p>Melentije otpočinu malo.{S} Pogleda Jevrema, koji ga ne |
| ašto ne bi mogo i opet sići? — i viče: „Melentije, ustani!“...{S} I ja ustajem i idem za njim.. |
| štro zapita Nikola Jevrema, kad pođe za Melentijem, i zaustavi ga na pragu. — Đak li si, iskuše |
| ga donijeti ovako brzo, nenadno?...{S} Melentijeva bolest još ih zbunila te i zaboravili na nj |
| da je, iz potaje, utrne i da zgazi one Melentijeve trave.</p> <p>— Mene je srce dovelo u manas |
| p> <p>— Neka... </p> <pb n="59" /> <p>I Melentijeve mutne oči čudnovato sijevnuše.{S} Dođe mu d |
| rže-bolje odskoči.{S} Izvi se i rasturi Melentijeve trave po ispljuvanom podu, koji je bio proš |
| iže i pođe u selo.{S} Još juče je, kraj Melentijeve postelje — za čudo, baš je kod bolesnika ko |
| rovirivao ispod razdrljene mantije, čas Melentijeve ruke, koje su neprestano razvrstavale razba |
| oskočiti!</p> <p>Okrenuvši se, svrati u Melentijevu ćeliju. </p> <pb n="85" /> <p>— Njega ćemo |
| ći se, spusti golemu ruku svoju na ruku Melentijevu.{S} Držaše je dugo.{S} Odsijev voštanice za |
| šapatom zapovjedi Jevrem i Janjićiju i Melentiju, koji su začuđeni pristajali za njim i snebiv |
| h se tražeći vas...</p> <p>Pa se okrenu Melentiju i oporo kresnu:</p> <p>— Zove te Igumanina!</ |
| at će te brzo, moli se za nas...</p> <p>Melentiju kao da poklecnuše noge.{S} Uhvati Jevrema za |
| u i naklanjajući se, uvede me u mračnu, memljivu sobu.{S} Miris uzvarivanih trava i pečenih kro |
| ovu govoru i, zar da ga bolje razumije, miješajući poneku tursku i njemačku riječ, koju je odne |
| o da joj tobože pomogne.{S} Nametao se, miješao u poslove, potpasavši se i sam ovećom <pb n="48 |
| a od jednog jela, od drugog, od trećeg, miješa, trpa goleme zalogaje u usta, a u vilicama mu ka |
| /p> <p>— U moje poslove neka se niko ne miješa, — odgovori Iguman preko ramena i opet pogleda u |
| uz koljeno na pod.</p> <p>— A rašta se miješa u tvoje stvari? — zapita spuštajući mu ruku na g |
| i se za male tanke brčiće. — I rašta se miješa u tudje stvari?</p> <p>Prokopije, uvidjevši da d |
| i sin, ima s tvojom curom?... Što se on miješa u tvoje poslove?...</p> <p>— Eto tako...{S} Ima. |
| a...</p> <p>— A što se ćelavi otac u to miješa? — okresa Janjićije bješnje i opet zakorači kao |
| se i hrvem sa silom...{S} Sto je jača, milija mi!</p> <p>— Janjićije!...{S} Brate! — gotovo pl |
| sto pred crkvom; tu se zasjedne i traži milostinja od bogomoljaca.{S} Ali se redovno, svakog pr |
| ružajući ruke, podmećući kape i tražeći milostinju od svakoga.{S} Kasapi, već prilično promukli |
| javajući je na usalim isušenim dojkama, miluje, miluje...</p> <p>Dakle tu je Janja!...{S} Bržeb |
| je na usalim isušenim dojkama, miluje, miluje...</p> <p>Dakle tu je Janja!...{S} Bržebolje pri |
| rate! — gotovo plačući moli Melentije i miluje ga po naprašenom rukavu. — Nemoj...{S} Smiri se! |
| ..{S} Osjeća kao da ga neko i škaklji i miluje...{S} Dodijalo mu ležati, a ne može da se nakani |
| klo, pridržavajući mu glavu i lagano ga milujući po kosi. — Ne sluša, pasji sin!...{S} Mlado pa |
| /title>“...{S} Zatim pristupi Jevremu i milujući ga po ramenu, zapita povjerljivo:</p> <p>— A h |
| </p> <p>Podiže glavu prema tavanici i, žmirkajući, kao da poče čisto njušiti.{S} Zatim pogleda |
| ti se dva tri puta, ispravi se malo i, žmirkajući, pogleda unaokolo.</p> <p>Jevrem je tek sada |
| ši preko praga, nadnese ruku nad oči i žmirkajući pogleda po svima.</p> <p>— Šta li je ovo? — z |
| anjajući se za Jevrema i prestravljeno žmirkajući, naglo se izmaknu.</p> </div> <div type="chap |
| se.{S} Strese prašinu sa koljena i reče mirnije:</p> <p>— Hoću u kaluđere!</p> <p>Iguman se luk |
| s malo proći kroz selo, — dočeka Jevrem mirnije, — pa ću, zar, naći kakvu ženu koja bi primila. |
| vu prozoru bijeli i miče nešto drečeći, mjaučući. — Tu je!{S} Nijesu smjeli ulaziti u avliju, n |
| Uh, brate!...</p> <p>Kao da negdje poče mjaukati gladna i zaboravljena mačka, kao da prigušeno |
| , košulja na leđima naduvala se u golem mjehur, čakšire na kukovima zategle da popucaju...{S} A |
| rivač.{S} Samo joj nos provirivao ispod mjehuraste strehe na čelu i jedno veliko plavo oko svij |
| eću mrki i plavičasti, mršavi i ugojeni mjehuri i motaju se, prepliću, kolutaju.{S} Ispod jedne |
| oj, rumene noge, zapljuskuju ih, a laki mjehurovi izlijeću ispod pratljača i vrte se, vrte i ok |
| ko je! — vatreno odgovori Prokopije kao mjereći dijete na svom širokom dlanu.</p> <p>Pa ponosit |
| mučiš ovu sirotinju, što li išteš preko mjere?...{S} Ja znam, da su svi oni lupeži, pasji sinov |
| eda u oči pitaču.{S} Lukavo, ispod oka, mjerio je čas Janjićijev nos i široki mu pojas, okićen |
| jesu li pune?{S} Poče odizati kokoši i mjeriti ih na ruci.</p> <p>— Što ste imali najgore, men |
| o nama, tako smo i mi namastiru, ravnom mjerom...</p> <p>— Muči, bogohulniče! — gotovo vrisnu I |
| šnja starog, stoljetnog oraha, protkana mjesečinom, polako se njijala i kao naklanjala prema pr |
| li krajevi pozlaćenoga krsta kao rogovi mjesečevi kroz snijegom zasutu jeliku.{S} Ispod golemih |
| govori Jevrem čupkajući travu. — Četiri mjeseca, u pučini zime, živjeli smo pod pećinam...</p> |
| no i da ti kažem, da se, nakon nekoliko mjeseci, razboljela...{S} Jest, razboljela se...{S} Nek |
| praznika, mnogi otimali za tuđa, bolja mjesta.{S} Radi toga redovno dolazilo do kavge i inada. |
| ; petama izrovana zemlja crni se na dva mjesta.{S} Povijaju se, omahuju, izvrću, stenjući i zam |
| jući oko sebe i zabrinuto zastajući kod mjesta, gdje je juče častio Maru. — Kako je neobično be |
| e se sikušljale <pb n="51" /> i na više mjesta pozelenjele od trave, na kojoj su sjedjeli.{S} O |
| volje.{S} Lagano, gegajući se, odoše do mjesta i opet prihvatiše za motike.{S} Pljunuvši <pb n= |
| se kolo, — šapnu predstojnik došavši do mjesta, gdje je malo prije igralo kolo.{S} Momci i djev |
| ši u avliju odmah se počeše svađati oko mjesta.{S} Znalo se, obično, svačije mjesto pred crkvom |
| čas za drugu stvar.{S} Premještao se s mjesta na mjesto, išao, vrtio se, a uistinu ništa koris |
| ti, duhovni otac, da tako zboriš?...{S} Mjesto da ga zagrliš i poljubiš, počeo ga se odricati k |
| — Em si kriv, em još drugog grdiš...{S} Mjesto da zahvališ, a ti... ti...</p> <p>Ne znajući kak |
| tiru, jer su znali, da je kaluđer...{S} Mjesto da se sili pokori, protivio se, branio seljake, |
| em, da još što progovori.{S} Uzalud.{S} Mjesto odgovora dronjci su se tresli sve jače i mršava |
| ugu stvar.{S} Premještao se s mjesta na mjesto, išao, vrtio se, a uistinu ništa korisno nije mo |
| ubi!...</p> <p>I svakome je ukazivao na mjesto, oštro, proklinjući.{S} I svi se pokoravali, pov |
| ko mjesta.{S} Znalo se, obično, svačije mjesto pred crkvom; tu se zasjedne i traži milostinja o |
| epa ovelik lisičiji rep, koji mu služio mjesto četke, i otresajući njime prašinu sa rukava. — I |
| pinjali za noge.{S} Ispod cipele mu, na mjestu gdje je stao, izviruje prelomljeno pero kaloper; |
| ? — zapita Jevrem začuđeno i zastade na mjestu.</p> <p>Djevojka mu se približivaše.{S} Nosila j |
| ljutine i, mrgodeći se, poče tapkati na mjestu:</p> <p>— Šta vidim?... Šta vidim, bogohulnici? |
| je? — oštro je zapita i poče tapkati na mjestu. — Šta ćeš?</p> <p>— Pa to je mlada, — odgovori |
| /p> <p>Iznenada planu i poče tapkati na mjestu:</p> <p>— Sve ću vas izbaciti, sinovi zločestivi |
| i tvoje.</p> <p>Iguman poče tapkati na mjestu i sve jače udarati štapom.</p> <p>— Ja sam ovdje |
| upi Janjićiju...{S} On je još stajao na mjestu, mrk, nepomičan, sumoran, sa opuštenim rukama i |
| ao sam već od njega, kao uzdarje, sira, mlijeka, kajmaka.</p> <p>Jevrem, prislanjajući se uz st |
| bolesniku daju što lakša jela, najviše mlijeka.{S} A Janjićije je opet tvrdio da će on tako „o |
| } Nosila je u rukama dva teška kabla sa mlijekom, koje se preljevalo preko čađavih ivica, o ram |
| dno beskrajno dugačko i promuklo <title>Mnogaja ljeta</title> mrtvački žalostivno odjeknu iz ma |
| oko!...</p> <p>— A mršava nam i godina, moj lijepi Gospodine, — zapjeva nekakav starac, kojemu |
| i bezobzirce trči, bježi natrag.{S} Na moj prozor nije htio ni pogledati, ni osvrnuti se...{S} |
| rukom preko čela i očajno otegnu: „Bože moj!“...</p> <p>„Zar sam ja tako rđav čovjek, te se čak |
| Sreća je, — mirno odgovori Jovo, — što moj pokojni Stari nije mogao saznati ništa...{S} Umro j |
| iru...{S} Ni-po-što, oče Igumane!...{S} Moja je želja i moja je zapovijest da ga odmah uklonite |
| se trzale.</p> <p>— Rašta se traži baš moja smrt? — nastavi žešće, zadihano, kao da se obračun |
| začuđeno. — Bez moje dozvole?</p> <p>— Moja je slava, oče Igumane! — okresa Janjićije, pokazuj |
| sine, što ne poljubiš nevjestu?{S} Nije moja nego tvoja sada...{S} Smetenjaci!</p> <p>I smotan |
| što, oče Igumane!...{S} Moja je želja i moja je zapovijest da ga odmah uklonite!...“</p> <p>— N |
| o je čuo.</p> <p>— Kuku!...{S} Pa to ni moja kuća nije ostavljena na miru! — očajno zapomaga st |
| mah kao da se rastrijezni. — Kuku, kućo moja!...</p> <p>— A?... Šta? ... — blesavo zapita Proko |
| a se digne i opet posrnu. — Kuku, djeco moja!</p> <p>— Ko mi je sakrio oružje?...{S} Gdje mi je |
| žna sam“...{S} A na prsima joj cvijeće, moje cvijeće.</p> <p>Trzajući se i nekako hropeći završ |
| manastirski, a sve, što je manastirsko, moje je ko i tvoje.</p> <p>Iguman poče tapkati na mjest |
| Petar nikako nije ni dolazio u škol; na moje poruke nije otporučivao ništa.{S} Vidio sam ga sam |
| .{S} On će mi biti odmjena!...{S} On će moje djelo nastaviti, ovaj mali...{S} Na strah vragam! |
| e trpim...{S} Ovo je moje djelo, ovo je moje dijete, i hoću da ga sačuvam...{S} Ja ga, doduše, |
| kao što ni nereda ne trpim...{S} Ovo je moje djelo, ovo je moje dijete, i hoću da ga sačuvam... |
| aninom prokletim i tu se ne spomenu ime moje“!...</p> <p>Melentije, uzdrhtavši, obgrli Prokopij |
| sebi...{S} Kad umrem i ovo šta se zove moje ostat će manastiru...{S} Ali ja ne dam, da se rasi |
| eška sagrješenja protiv osme zapovijedi moje“... „A poznaješ li oca Janjićija?...“ „Poznajem, G |
| e to kanunima i paligrafima?</p> <p>— U moje poslove neka se niko ne miješa, — odgovori Iguman |
| } Da vide pasji sinosi kako će dirati u moje ljude...</p> <p>— A rekoše nam: ne će vam pomoći n |
| Šta li je ovo? — zapita začuđeno. — Bez moje dozvole?</p> <p>— Moja je slava, oče Igumane! — ok |
| em, Gospode!“... „On ne podobajet hramu mojemu i doći će u ad vječni za teška sagrješenja proti |
| Gospod za hram svoj: „a kako je u hramu mojemu, oče Melentije?...“ A ti mu reci otvoreno: „zlo, |
| ropisivali; hoću sad da se mlađi drži i mojih propisa i naredaba...{S} I šta bi bilo od manasti |
| ud meni, braćo?... Što će meni?...{S} U mojim godinama?...{S} Da je na prozoru oca Prokopija os |
| oboje da nas, krišom, vjenčaš noćas, u mojoj kući...</p> <p>— Pa što odmah tako ne kažeš, poga |
| gurno bi propao...{S} A ja ne ću da pod mojom upravom propane...{S} Ne ću, ne ću, ne ću...</p> |
| manje za godinu, za dvije, ubrzati smrt moju.</p> <p>— Ubrzat će i našu, kuga ga umorila! — doč |
| <p>— <foreign xml:lang="cu-Latn">Ješče molimsja o upokojeniji duši usopšago raba božija Melent |
| oke.{S} Te molitvaj toljagom danas, te molitvaj sjutra, te tako svakog jutra našte srca za osa |
| elu toljagu od tri četiri li oke.{S} Te molitvaj toljagom danas, te molitvaj sjutra, te tako sv |
| ednog pravog starješine, svršivši svoje molitvanje on se ispriječi pred njima i podvikne strogo |
| povike kao od groma.{S} A kakvi se tek moraju pronijeti glasovi o manastiru, u kome se čuva i |
| m vječni!...{S} Zli će dani nastanuti i morija će se spustiti zbog grijehova vaših...{S} Kopile |
| kako ćeš poslati gladne godine, kugu i moriju, da sataru, da pomore na sve strane...</p> <p>— |
| plavičasti, mršavi i ugojeni mjehuri i motaju se, prepliću, kolutaju.{S} Ispod jedne suhozidin |
| aluđeri tako vole...</p> <p>Svjetina, u motljanju, pritijesni ih, pribi jedno uz drugo, potisnu |
| se oženite, ni onda vam nije ozbiljno, mrcinjaci!</p> <p>Umirivši se malo zapita pitomije:</p> |
| voj duši, kad ga prava potvaraju....{S} Mrcinjaci!</p> <p>— Za zlato rđa ne prijanja niti bi po |
| ade, prevrnu se i bijel potočić proteče mrginjom, da napoji ožednjelu zemlju. </p> <pb n="30" / |
| otkako su se, mladi i bijesni, rvali u mrginju, nikako je nije vidio.{S} Manastiru kao da se n |
| Po žutim upalim obrazima, između čestih mrkajastih pjega, kao da se rasplele tanke plavičaste ž |
| , igumanova i nekakva starog ktitora sa mrkajastim fesom na glavi, obrubljene debelim vijencima |
| onu, zaigravaju ispod nje.{S} Po sitnoj mrkajastoj pržini, po strani, širila se tri četiri mokr |
| manastira...</p> <p>Janjićije zahvati šmrkanj duvana sa dlana i poče potprašivati. Čim bi se o |
| dobro... Čuo sam... — ubrza on življe ušmrkujući. — Ne plači!... Čuo sam, eto...{S} S đavolom s |
| ke.{S} Okrenu se prema zidu i na silu ušmrkujući muklo odgovori:</p> <p>„Pri kraju je“...</p> < |
| uznačke pao po krevetu, zavalio glavu i mrmljajući nešto nerazumljivo, blesavo bulji u tavanicu |
| kao da goni, da se brani od nečega.{S} Mrmljao je u bradu, romendžao, nejasno, isprekidano, ne |
| ajstor oprućio se pored crkvenog praga, mrmolji kroz san i prigušeno hrče, šišti.</p> <p>Jevrem |
| muški glas Janjićijev, sličan udaljenom mrmorenju medvjeda.</p> <p>Jevrem naćuli uši i ubrza ho |
| .{S} Hvala lijepo!... progunđa gospodin mrzovoljno i šiknu kroz nos.</p> <p>— Gluh kao top, — d |
| > <p>— A dolazila mi i Janja, — protepa mucajući. — Čista, bijela...{S} Prekrivena svilenim pre |
| ji...</p> <p>Uhvati Janjićija za ruku i mucajući zapita:</p> <p>— Ima li drugi svijet?...{S} Im |
| rodno uozbiljen oborio oči i poluglasno mumlajući čita evanđelje, dok Vaso, iz prikrajka, golog |
| lasa gomile, koji se sa nekim podmuklim mumlanjem i šumorom lijeno njijali i povijali, odliježu |
| prekoriti, kad ga se i Turci bojali ko munje?...{S} I Janjićije lijepo sveza Anicu i iznese de |
| kušati da se opet hrve i da se kamenjem nabacuje na tuđa leđa?</p> <p>— A i kršna je! — prošapt |
| p> <p>— To su one! — otegnu zadovoljno, nabijajući kapu na čelo.{S} I poče smišljati kako da ih |
| k, ispravljen, — glava mu, kao na kolac nabijena, visoko je stršila iznad krovova dućanskih, — |
| izbaci Janjićije. — Sila se samo silom nadbija...</p> <p>Jevrem lukavo namignu:</p> <p>— Zar?< |
| e, upotrebljujući sva sredstva, da Vasu nadbije i razoruža. — I oklen dijete?...{S} Okle?...</p |
| a njega, raspitujući.{S} Napošljetku ga nadje kod poljane, ispod gaja, pod drvetom nekakvim.{S} |
| a koža, sitnu, zgrčenu staricu, kako se nadnijela nad hrpu dronjaka i steže, drži nešto.{S} Poz |
| tiže im i Prokopije sa Jevremom.{S} Kao nadziratelj manastirskih radnika on je morao dopirati s |
| je i neka sve dobro začini“...{S} I kao nadziravajući: je li sve ukusno zgotovljeno, neprestano |
| ukrali pet tovara žita i podmetnuli mi nagnjile krompire...{S} Zakinuli ste me i na vinogradim |
| epljenoj zemljom crvenicom a pokrivenoj nagnjilom slamom, — svi su je zvali školom, — imao sam |
| a po obrazu i kao da ga zadahnu mirisom nagorjelog sijena.</p> <p>— Phi!</p> <p>Okrenuvši se od |
| <pb n="15" /> da ga se nagledam, da se nagrijem, da mi svjetlost njegova rastopi crne misli... |
| , hotimično se starajući da izgleda što naivniji te da i na taj način pokaže, da vodi računa o |
| jićije, protiv nas? — zapita Melentije, naizmjence mirišući trave, sa kojih se lagano osipa sje |
| sitih i sporih konja.{S} Obređujući se naizmjence sa čuturama prepunim rakije i pucketajući bi |
| ja, u gaju pod mladim borovima, kuda je najčešće hodio, Nikola je sam samcat neprestano zvonio, |
| rzano završiše i pošljednje „<title>Vječnaja pamjat</title>“, izmaknu se i ispusti konope iz ru |
| I odmah pade, posrnu.{S} Stolica jedna, najbliža, s treskom se izvrnu i on se izvali preko nje, |
| iju pokojnog oca Melentija.{S} Ona bila najbliža Igumanovoj; samo tanka pregrada dijelila ih.{S |
| Krupan, razdražen kudrov nečiji, ispred najbližih seoskih kuća, nasrnu na njega.{S} Rutav, nako |
| nekako, prenu se.{S} Drhćućom rukom uze najbližu čašu, prepunjenu.{S} Ispi.</p> <p>— Tako, — os |
| rokopije i, kao u šali, snažno obuhvati najbližu snašu oko pojasa. — Plaha gospoja!</p> <p>Igum |
| še se oko dućančića jednog, koji im bio najbliži.{S} Iguman napošljetku, kao da pribra, prikupi |
| ead> <p>Nekoliko dana i u manastiru i u najbližem selu govorilo se samo o djetetu.{S} Pitalo se |
| <p>— Stega, bre!...{S} Stega!</p> <p>Iz najbližeg prikrajka, iz modrikaste polutame, tupo zagrm |
| je u ribu...</p> <p>— Znam ja svoj poso najbolje, — gordo odgovori Milica i, kao iz inada, sve |
| i samo oca Prokopija, jer da je on ipak najbolji od sviju...{S} Počelo se čak govoriti i o neko |
| prepodobnu. „Očitao sam“, poruči, „onu najdeblju.{S} Uslišit će je i Bog i Anica“...{S} Otada, |
| o?...{S} Rašta?...</p> <p>Sav se skupi, naježi se.{S} Laka, providna rumen razli mu se preko pj |
| , ispod omanjeg vinograda, isprepleli i naježili kao raščupana kosa, zabijeli se nešto, zaleprš |
| ... </p> <pb n="129" /> <p>Opazi Maru i naježi se.{S} Uvuče ruke u rukave unakrst, opusti ih go |
| a dana nikuda ne izlazi...{S} A tad se, najedanput, sjeti Mitropolita. Šta će on, ako čuje?...{ |
| p>— Jedite!...{S} Za inad nitkovu onome najedite se vi!...{S} Uzmite!...</p> <p>Sam, odgunđavši |
| ažni gušterovi na mišicama zabrekli mu, najedrali, košulja na leđima naduvala se u golem mjehur |
| riti ih na ruci.</p> <p>— Što ste imali najgore, meni ste donijeli, — osiječe oštro, mrgodeći s |
| epereći topi se u svjetlosti onoj...{S} Najljepši otpozdrav ševi, koja se još, poput sitne pjeg |
| i u noći.{S} Tu mu se i rublje krpilo i najljepša se jela pripravljala za njega.{S} Mitar ga na |
| i najljubeznije pozvao natrag, časteći najljepšim duvanom. </p> <pb n="63" /> <p>Kad se potpun |
| a da on sažali na me e ga nijesam nudio najljepšim jelima...{S} Tak...{S} Soganjdolma, japrak, |
| an čojek!{S} Divan!...{S} Primit će Vas najljubaznije, — izbaci Jevrem nekako oduševljeno, a tr |
| h i pokajao.{S} Sustigao ga na avliji i najljubeznije pozvao natrag, časteći najljepšim duvanom |
| e suđeno da mlad preminem.{S} Ali on će najmanje za godinu, za dvije, ubrzati smrt moju.</p> <p |
| su o najobičnijim stvarima, opričavali najneznatnije doživljaje, šalili se, prepirali.{S} I ni |
| o, savladavši se, kao da priča o kakvoj najneznatnijoj stvari. -— Malo čudo jedno...</p> <p>— Č |
| o, ne povisujući glasa, kao da govori o najobičnijim stvarima. — Nijesi pošteniji od njega, čim |
| agao se prema njoj.{S} Razgovarali su o najobičnijim stvarima, opričavali najneznatnije doživlj |
| >— Čuješ li? — riknu Janjićije darnut u najosjetljiviji <pb n="118" /> živac i snažno zabode ba |
| njive, i livade.{S} Svi ga smatrali kao najpodesnijeg za ove poslov; niko nije znao jeftinije p |
| U kući, gdje bi svratio, dočekivali ga najponiznije, klanjajući se, ljubeći mu ruke.{S} Ako je |
| o sam sebi govoreći. — Tako je to...{S} Najprije dođete: „pomozi, oče Janjićije, primi ga, oče |
| rod voli...</p> <p>— Pa?</p> <p>— Pa je najprije htio da te zavadi sa Janjićijem, — osmjehnu se |
| ona od bola i od ljutine i, pobrinuv se najprije, sa urođenim tvrdičlukom seljanke, da drugi ka |
| nudi da sjednu na krevetac, namjestivši najprije jastuke pod bedrenjaču kako ih ne bi žuljila.{ |
| njega pita, što ga drži <pb n="7" /> za najstarijega, možda i za Igumana, isprsi se malo.{S} Na |
| — Sad bi i on bio suvišan i, možebiti, najsuvišniji...{S} Opet bi ga razapeli... </p> <pb n="6 |
| dio je kako se oba uhvatili za kike.{S} Najsvesrdnije se tuku i čerupaju radi njegova poklona.< |
| am sazidao, ali sam ga branio i čuvao u najtežim danima.{S} Otac Janjićije je dobar čovjek, poš |
| p> <pb n="46" /> <p>Ona kao nakon kakva najteretnijeg posla odahnu.{S} Premjeri ga svojim lijep |
| zarija je bila okićena i ukrašena kao o najvećem prazniku.{S} Slike mitropolitova, igumanova i |
| ao da se bolesniku daju što lakša jela, najviše mlijeka.{S} A Janjićije je opet tvrdio da će on |
| ah, ovoga časa.</p> <p>— Janjićije tebi najviše vjeruje i ti bi najvještije mogao ukrasti dijet |
| od bolesnika koji se rastaje sa životom najviše i razmišljao o tome, — konačno odlučio da sve s |
| Janjićije tebi najviše vjeruje i ti bi najvještije mogao ukrasti dijete...{S} Niko kao ti...{S |
| psovkom i prijetnjama.{S} Uzalud!...{S} Najzad baci petak obojici i krenu življe, praćen pogrda |
| a pohvali.{S} Zato joj sada Iguman bio „najzlatniji“ čovjek na svijetu, dobričina, anđeo nebesk |
| jače, pa se namah uozbilji i duboko se naklanjajući prema ikonama poče se krstiti.</p> <p>— Ig |
| e lakše:</p> <p>„Petar, skinuvši kapu i naklanjajući se, uvede me u mračnu, memljivu sobu.{S} M |
| ana mjesečinom, polako se njijala i kao naklanjala prema prozoru.{S} Crni i zlatasti listovi po |
| eoskih kuća, nasrnu na njega.{S} Rutav, nakostriješen, okićen čičcima u prljavoj dlaci, zatrčao |
| i golemog, zamršenog perčina.{S} Ispod nakostriješenih brkova kao da mu se rumenili čisti i sv |
| Iguman? — naglo ga prekide Janjićije i nakostriješi se.{S} Nape gotovo uši da bolje čuje. — On |
| a, šubara, promiče i probija se kicoški nakrivljen, bjeličast šešir kotarskog predstojnika.{S} |
| če?</p> <p>— Dopusti... dopustite da se naljubim odežde svetiteljske, — zavapi Jevrem, puzajući |
| a pustim, trčalo bi...</p> <p>Iguman se naljuti.{S} Poče tući štapom o zemlju.</p> <p>— Ne odgo |
| jabukom pri vrhu.{S} Zaustavi se blizu nalonja.{S} Prekrsti se dva tri puta, ispravi se malo i |
| — otpijeva Vaso stršeći iznad naherene nalonje, visok i suh kao Jovan Pustinjak.</p> <p>Jevrem |
| head> <p>Prokopije, stojeći oslonjen na nalonju i ubrzano kroz nos pjevajući „Isaije likuj“, ka |
| .</p> <p>Opazi, kako se Iguman mrgodi i namiguje desnim okom, pa kao da i sam osjeti, kako je p |
| posao...{S} Počeše čistiti, uređivati, namještati.{S} Razbacaše po putu gomile motaka, kolaca, |
| na svojim dugačkim nogama kao na rđavo namještenim štulama. — Slomih se tražeći vas...</p> <p> |
| Đak li si, iskušenik li si, putnik ili namjernik?... Štani!...{S} Ne ulazi!...{S} U tebe nije |
| ama i krivonogim klupama.{S} Oko kavana namjestiše prazne sanduke sa polomljenim poklopcima.</p |
| im vas, da se spustim.</p> <p>Janjićije namjesti merdevine i pridrža ih.{S} A čim se žandar spu |
| Kuda? — otegnu Jevrem meko pa mu polako namjesti pokrivač koji se bijaše spustio i pogladi ga p |
| ke kao žaba kad skače u vodu. — Nego ih namjestite opet, molim vas, da se spustim.</p> <p>Janji |
| sobu.{S} Ponudi da sjednu na krevetac, namjestivši najprije jastuke pod bedrenjaču kako ih ne |
| ntije ga pogleda sa sažaljenjem...{S} I namjestivši se na jastuku ugodnije, nekako veselo uzvik |
| i se.{S} I kao da se poče pripremati za napadaj promumla: — Kamo puščetina?</p> <p>— Kuku li me |
| razloge, radi kojih je bila nemilosna u napadajima.{S} Ona se, iz inada, sama ponudila Janjićij |
| } A kakva mi je to daća ako se čojek ne napije?</p> <p>Prokopije svuče mantiju.{S} Gurnuvši je |
| za čojeka...{S} Eno i otac Janjićije se napije, pa mu niko ne zamjera.</p> <p>Milica se izvrnu |
| se i bijel potočić proteče mrginjom, da napoji ožednjelu zemlju. </p> <pb n="30" /> <p>Torba se |
| zalomi prstima. — Ako još danas rekne: napolje.{S} Ne ću imati vremena ni da što smislim, ni d |
| > ako hoćete da se razgovarate izlazite napolje!... <foreign xml:lang="cu-Latn">i ostavlenije g |
| ze, okrenu se prozoru.{S} Provuče glavu napolje i, izmahujući jednom rukom iza leđa, ubrza nerv |
| ročito u noći, često me trzao iza sna i napominjao mi, da nisam u kakvoj pustinji, da sam ipak |
| redznak!</p> <p>— Bojiš ga se?</p> <p>— Napominje mi smrt, blisku smrt, koja će mi prepriječiti |
| edan manastir nema...{S} Ja ti ovo samo napominjem...{S} I za janjetinu hoću da ti napomenem.{S |
| } Pogledao i naglo iskapljivao, redovno napominjući svakoj grupi kako boljega vina „nikada okus |
| ti, svakoj sili odoljeti i zakliktat će naposljetku ko soko oštrooki, da ga začuju brda i plani |
| Mene je srce dovelo u manastir, — reče naposljetku, nakon duže počivke, opet se ulagujući.{S} |
| , pucaju.{S} Na pijesku, pod nogama im, napravljen čitav vršaj; petama izrovana zemlja crni se |
| ne, svom snagom navrije kroz gomilu.{S} Naprijed udešavajući kako će mu osmijeh biti što pitomi |
| , ogladnio rada!...{S} Oho!...</p> <p>— Naprijed! — uzviknu Prokopije življe, a sav se predao p |
| oše ih na ramenima, ispraviše.</p> <p>— Naprijed!</p> <p>Visoki se poče penjati prvi.{S} Plašlj |
| bi me mogo u zubima ponijeti.</p> <p>— Naprijed!</p> <p>I, zabacivši široke rukave do na ramen |
| a se probijajući kroz gomilu, povede ga naprijed...{S} Oko njih, sa obje strane, bogoradili su |
| šno neprestano pokušavala da se progura naprijed — Znamo i mi, da ti nije trebalo, ama šta ćeš |
| <p>Milica odgurnu Vasu i na silu prođe naprijed.{S} Odvažno stade pokraj Prokopija:</p> <p>— Z |
| krivajući se jedan za drugoga, istupiše naprijed i počeše se tobože uređivati...</p> <p>— Pazit |
| stali sa predstojnikom na čelu izmakoše naprijed.{S} Njih je više interesovalo kako se, uz oštr |
| pet dočeka onaj čovječuljak progurav se naprijed, a razbarušena sijeda kosa kao rukovet neočišć |
| re niti othukuje.{S} Samo izmiče, grabi naprijed, svijesan svoje snage i sav srećan, što je i d |
| aksavam.{S} Savladah se nekako i kročim naprijed.</p> <p>Ugledam u kraju, ispod jednookog prozo |
| ao probajući koju bi nogu malo izmetnuo naprijed: desnu ili lijevu?...{S} I šaputao je nešto: p |
| roj mušica i rasipa se po njima.</p> <p>Naprijed se izdvojio buljubaša, krepko, stasito momče.{ |
| djevojačka!</p> <p>Jevrem opkorači oko napunjene vreće, pa, opipavši, sjede na nju.{S} Podnimi |
| lakši rastanak sa svijetom uz vrisak i naricaljke?...</p> <p>— Jadnik!...{S} Jadnik!... — zamo |
| ledali su češće na kapiju, gotovi da se narugaju podraže ga.</p> <p>— Znaš li kud ode? — zapita |
| išem, nego da se rvem sa svakom silom i nasiljem...{S} Otac rođeni bio mi siledžija, pa sam se |
| vjeka, koji će se opirati svakoj sili i nasilju, onda vas đavo donese pa ištete: „vrati ga, oče |
| i nos priča nešto seljaku do sebe, koji naslonjen na posrnulog druga spava.{S} Vaso se ponovo s |
| ašu,</p> <p>— Znam.</p> <p>Prokopije se nasmija:</p> <p>— Laži, laži, Jevreme!</p> <p>— Je li v |
| e Bog, puno je selo žena!</p> <p>Svi se nasmijaše.{S} Buljubaša namignu starčiću i ovaj prijate |
| nedavno uzabran.{S} Pogleda po svima i nasmija se.{S} Zatim i sam baci motiku, savijenim kažip |
| <p>— Ogledalo! — prošapta poluglasno i nasmija se.</p> <p>Mala, izvezena kutija, prepuna šećer |
| mu lice i u ljutini uvijek imalo nekako nasmijan izraz.</p> <p>— Tako mi Boga i svetog oca Vasi |
| m krenu manastiru...{S} Nekolike sitne, nasrtljive muhe okupiše ga, počeše mu se lijepiti po če |
| risalo na mladu smolu, lomili i drobili nasrtljivi mlazovi sunčani i plivajući, klizeći po neko |
| vori mu Jevrem preko ramena, sve življe nastavljajući posao i gnjevno udarajući po jednom nepos |
| ahu se s mušterijama, cjenjkahu.{S} Kao natječući se s njima, zagrajaše i prosjaci nesnosno, kr |
| eni pomor u stoci!</p> <p>Svi kao da se natjecahu: ko će više iznijeti primjera o Nikolinim pro |
| nome, a čas drugome. — Zato sam htio da natjeram oca Igumana da nas sve počasti...{S} A jesam l |
| ti, računajući, da ću ga samo tako moći natjerati, da mi se povjeri. „Zar tako valja, Petre?“.. |
| jeftinije pogoditi težaka niti ga znao natjerati da bolje i pažljivije radi.{S} On je vodio i |
| am savladao?...{S} Budale!...{S} Oni da natpiju staroga hajduka!</p> <p>Jevrem mu ne odgovori.{ |
| m, silnome glasu, zaželi da ga nadviče, natpjeva.{S} Izmahnuvši prepunom bocom iznad glave, nap |
| ona uzbuđena i, žaleći rakiju, sve jače navaljivaše. — Zar se ne opijaš o svakom prazniku?...</ |
| eći se po osijenčenim krajevima. Čitavi naviljci šiblja i treperavog lišća plivaju, vijugaju se |
| upne i <pb n="93" /> sitne, svom snagom navrije kroz gomilu.{S} Naprijed udešavajući kako će mu |
| nom obrazu zaigraše mu.</p> <p>— Oni me nazivaju zlim i što štedim, a ja i štedim zato da sačuv |
| mi, za inad, ne da mesa nego dva puta u nedjelji.{S} Nagoni me nečovječno da postim sve poste, |
| nedostojnim!...</p> <p>— A počemu si ti nedostojan, oče? — kao poče se ljutiti Vaso radi tolike |
| omisli!...{S} General jedan, pa sa mnom nedostojnim!...</p> <p>— A počemu si ti nedostojan, oče |
| veselije zvonila, klepetuše kloparale, negdje u blizini pištala tanka zurla i tužno cičalo pro |
| Dolje pokraj kapije šušketala je česm; negdje u kupini cvrčao cvrčak.{S} Mlak <pb n="66" /> vj |
| </p> <p>Zatutnja zemlja, zatrese se.{S} Negdje kao da zazvečaše lanci.{S} Nešto i kao da zagroh |
| inu na glavu, zaleprša i zviznu kos.{S} Negdje u blizini ubrzano zaklopara djetlić.</p> <p>— Pt |
| a!</p> <p>— Uh, brate!...</p> <p>Kao da negdje poče mjaukati gladna i zaboravljena mačka, kao d |
| nuše svijeću.{S} Legoše obojica.</p> <p>Negdje ispred ponoći iziđe Iguman iz svoje ćelije.{S} L |
| ko mu smetao. Čak se usudio da gurne i neizbježne žandare, osorne i nabusite, čije se oštre ba |
| o prionulo za srce.{S} Gledam ga; malo, nejako, u šaku bi stalo.{S} Ostavili ga, zbog pusta imu |
| avljen, silan kao planina, uze odjednom nejako dijete na dlan.{S} Ponese prema ikoni koja odavn |
| ija sa voštanicom na starome stolu i sa nejasnim siluetama kaluđera unaokolo.</p> <p>— A znaš l |
| čega.{S} Mrmljao je u bradu, romendžao, nejasno, isprekidano, nerazumljivo.{S} Dođe mu da vikne |
| uzmahnu glavom i zamumlja nešto muklo, nejasno.{S} Zatim, otegnuvši vratom, dohvati čašu voden |
| /p> <p>— Ti ga znaš, oče, — promuca ona nejasno. — Ja Bogu i tebi...</p> <p>— I tako smo svršil |
| vši u tavanicu, pipkajući se oko pojasa nejasno, isprekidano promuca:</p> <p>„Šta ću?...{S} Nes |
| </p> <p>Jevrem, u zabuni, promuca nešto nejasno, nerazumljivo.</p> <p>— Eto vidiš?...{S} Ni ti |
| račune za njive i vinograde, na malim, nejednakim papirićima, koje nitko drugi nije znao proči |
| kladno i tupo zveče motike, udarajući u nejednakim, kratkim razmacima o tvrdu, sasušenu zemlju. |
| vijetli duboku zarezotinu na čelu, trag nekadanje rane, koja mu široku lijevu obrvu dijelila na |
| sviju...{S} Počelo se čak govoriti i o nekoj pjesmi, u kojoj se na dugo pripovijeda o „starcu |
| V.</head> <p>Oštro, istrzano, divlje, u nekoj neobičnoj žurbi, kao svađajući se, zazvoniše zvon |
| varajući samom sebi.— Sitni ljudi, koji nemaju toliko duševne snage da žive sami, bez čopora, b |
| gu!...</p> <p>— Još malo, sokole!...{S} Nemoj biti žena!...{S} Pa ćeš se izliječiti i bit ćeš l |
| Ako znaš šta je nevolja, pomozi!...{S} Nemoj da ode na onaj svijet željna“...</p> <p>Snažno me |
| joj otkrijem glavu.</p> <p>„Nemoj...{S} Nemoj...{S} Danas sam još ružnija“, kao da iznenada zap |
| zapomagaše i ostali, preklonivši se. — Nemoj!</p> <p>— Gospodi, poslušaj glas raba grješnoga.. |
| ije i miluje ga po naprašenom rukavu. — Nemoj...{S} Smiri se!...</p> <p>— Ja sam carski služben |
| zareža:</p> <p>— Pseto pogano!</p> <p>— Nemoj, oče, biti bezbožnik...{S} Vaistinu je prorok i v |
| i u vatru, grdio i proklinjao.</p> <p>— Nemoj, oče...{S} Poslušaj... — napošljetku uporno izbac |
| upi Jevremu i reče poluglasno:</p> <p>— Nemoj misliti da on i juče nije našao ko će te pratiti |
| plave oči podiže prema njemu:</p> <p>— Nemoj, oče...{S} Gore ćeš učiniti, — prošapta smireno, |
| S} Ne ću!...</p> <p>— I nemoj, brate, i nemoj, — suho odgovori Jevrem, lagano se izmičući od nj |
| ..{S} Ne ću!...{S} Ne ću!...</p> <p>— I nemoj, brate, i nemoj, — suho odgovori Jevrem, lagano s |
| erima...{S} Nijesu dobri...{S} Naročito nemoj sa Janjićijem, jer je to buntovnik i kavgadžija.. |
| a“, kao da iznenada zaplakaše dronjci. „Nemoj“...</p> <p>Nijesam dugo sjedio.{S} Počeo sam da p |
| šavajući da joj otkrijem glavu.</p> <p>„Nemoj...{S} Nemoj...{S} Danas sam još ružnija“, kao da |
| dne večeri, kasno, uljeze mi u sobu.{S} Neobrijan, zapušten, sumoran.{S} Zastade pokraj vrata, |
| ad u stanju pomoći nešto, učiniti?{S} A neodoljiva želja vuče ga, da ipak ispriča, kaže...{S} D |
| leda u voštanicu i osmjehnu se.{S} Neka neodoljiva želja povuče ga da je, iz potaje, utrne i da |
| jednom navodniše i u njemu se javi neki neodoljivi osjećaj razmekšalosti.{S} Jedva se uzdrža da |
| ti cvijeća.{S} I nešto kao da ga gurnu, neodoljivo povuče prema njoj.{S} Probi se kroz gomilu i |
| i ga, umalo ne prasnu u smijeh.{S} I po neodoljivom nagonu seoskog besposličara, koji je od dje |
| astajući, <pb n="121" /> kupio prljavo, neokrpljeno rublje svoje i nekako zlobno, razdraženo tr |
| ga. — Nije to onako... kako ono reče... neozbiljno!...{S} Aferim, huncute, kad si muško, kad si |
| osorno zapita Janjićije, gledajući je s nepovjerenjem. — No?</p> <p>— Da se ispovjedim...</p> < |
| ! </p> <pb n="11" /> <p>Iguman, lukav i nepovjerljiv, lako ga odgurnu štapom i strogo zapita:</ |
| nikad mu nijesu dali novaca u šaku.{S} Nepovjerljivi Iguman sam je radnike isplaćivao i, svrh |
| ilazili oko pojedinih grupa.{S} Vječito nepovjerljivi, u strahu da ne budu pokradeni, pokazival |
| neku važniju vijest, makar kako mrska i neprijatna bila!</p> <p>Odluči se da kaže.{S} Polako, o |
| jega voditi, pa to je!</p> <p>Jevrem se neprimjetno umiješa među njih i stade pokraj Janjićija. |
| bradu, romendžao, nejasno, isprekidano, nerazumljivo.{S} Dođe mu da vikne, zagrmi, da je odgurn |
| evrem, u zabuni, promuca nešto nejasno, nerazumljivo.</p> <p>— Eto vidiš?...{S} Ni ti ne odobra |
| evetu, zavalio glavu i mrmljajući nešto nerazumljivo, blesavo bulji u tavanicu.{S} Kosa mu se r |
| .{S} Bila je kroz prvih nekoliko godina nerotkinja.{S} A to je davalo seljacima povoda da prave |
| e.{S} Oči mu napola zatvorene.{S} Ispod nesastavljenih trepavica jasno se providi mutna, zamagl |
| ati se, a tebe biti ne će!...{S} Ti ćeš nestajati, raspadati se, pretvarati se u prašinu...{S} |
| Prođe dva tri puta po hodniku, nemiran, nestrpljiv.{S} Opet se zaustavi i osluhnu.</p> <p>— Čuj |
| — zapita Jevrem začuđeno, a već postao nestrpljiv: — šta li je dalje bilo?</p> <p>— Priču?...{ |
| ćala! </p> <pb n="128" /> <p>Janjićije, nestrpljivo skidajući odeždu sa sebe, kušljajući je, po |
| jednom rukom iza leđa, ubrza nervozno, nestrpljivo:</p> <p>— Nosi, nosi, nosi...{S} Nosi odmah |
| a i strese se.</p> <p>— Daj mi cigar! — nestrpljivo zaiska od Janjićija, pipajući mu po džepu, |
| držeći utrubljenu šaku iza uva, zapita nestrpljivo:</p> <p>— Ide? </p> <pb n="57" /> <p>— Nema |
| p>Jevrem, pažljivo ga slušajući, zapita nestrpljivo:</p> <p>— I?...</p> <p>— I Iguman se tobože |
| stavi dorata.</p> <p>— Šta je? — zapita nestrpljivo prije nego su i pristupili, pazeći na malog |
| Hoće da nas oćeraju...</p> <p>Janjićije nestrpljivo zatrese dizginima...</p> <p>— I neka vas go |
| čki viknu Prokopije, došavši do vrata i nestrpljivo kuckajući nogom o prag. — Brzo!</p> <p>Neki |
| svoju pjesmu i kako starac sa perčinom nestrpljivo uzvikuje po treći put pokušavajući da priča |
| sad?...</p> <p>Pogleda na Jevrema tupo, nesvijesno.{S} Kao da htjede zapitati za savjet kakav.{ |
| >On ne odgovori.{S} Zapjenušen, blijed, nesvijestan, samo je cičao, mumlao, stenjao, neumorno n |
| še u glavu i od topline poče je hvatati nesvjestica.</p> <p>Tek kad opazi krv na ruci, vrisnu, |
| iše Jevremu u glavu.{S} Zanese se kao u nesvjestici i neoprezno jače prilupnu vratima.</p> <p>— |
| prošapta tiho.</p> <p>I uputi se maloj, neuglednoj crkvici.{S} Nekako pokunjeno, postiđeno šćuć |
| jegovih djela, čučnuo u kraju te plače, neutješno plače.{S} Jedini Janjićije što se još drži na |
| .{S} Samo je vidio, kako otac Prokopije nevješto šeprtlji, neprestano pogleda u svod crkveni i |
| — Kazo bih mu ja, pasjem sinu, kako će nevjenčan u zlo gaziti!...{S} Hehe!</p> <p>Pa se ponovo |
| Tako, — prezrivo odgovori Janjićije. — Nevjernicima treba voštanicama utjerivati pamet u glavu |
| jivo. — Ti, pasji sine, što ne poljubiš nevjestu?{S} Nije moja nego tvoja sada...{S} Smetenjaci |
| da ga razveseli. — Čim mene snađe kakva nevolja, odmah zapjevam...</p> <p>— Da pjevam?...{S} Ja |
| ..{S} Ništa više!...{S} Ako znaš šta je nevolja, pomozi!...{S} Nemoj da ode na onaj svijet želj |
| ada, došao Mitropolit?...{S} A kakva bi nevolja mogla i njega ovako rano dotjerati?...</p> <p>Z |
| otac!...{S} Srce roditeljsko!...{S} Od nevolje sam došo“...{S} Pa prevuče rukom preko čela i o |
| evino, i ne spominji božje ugodnike bez nevolje, — kresnu Janjićije iznenada i nemilosrdno ga g |
| dvori i da se pokaže „pravi prijatelj u nevolji“ Vaso ga uvijek glasno branio, da svak čuje.{S} |
| li, osveti. — Ne dozvoljavam!</p> <p>I, nezadovoljan što mu protivurječe, što se odmah ne pokor |
| e se i ostali polagano, nerado, potpuno nezadovoljni, što se sve ovako obično svršilo...{S} Sam |
| idi: ima li još koga od bogomoljaca?{S} Nigdje nikoga.{S} Zatim se lagano spusti na desno kolje |
| om i krvnikom i pijanicom, kakav se još nigdje ni rodio nije.</p> <p>Ko zna, koliko bi se još k |
| va čudna bakljada, kakva se još nikad i nigdje vidjela nije, kao ognjena traka jedna, pojuri pr |
| emoj...{S} Nemoj...{S} Danas sam još ružnija“, kao da iznenada zaplakaše dronjci. „Nemoj“...</p |
| ..{S} Ne zna joj ni imena...{S} Zbilja, nije mu ni kazala imena!...{S} Je li?...{S} Nije...</p> |
| S} Nikako...{S} Ili ako je i pomislila, nije ga mogla po dobru pomenuti, bez podsmijeha, bez te |
| hnu rukom i opsova nešto.</p> <p>— Bre, nije meni do jela, — okresa nabusito. — Nek mi da suha |
| epočnicama.</p> <p>— Kažem ja: ne puši, nije cigar za te! — vajkaše se Janjićije promuklo, prid |
| je i Bog i Anica“...{S} Otada, pričaju, nije bilo sretnijeg domaćina od Aćima...</p> <p>— Da ja |
| dnik Jevrem se poplašeno poče osvrtati: nije li ga ko opazio?{S} I ako nije ništa pouzdano obeć |
| duše, ni časa nasamo razgovarao s njom; nije joj kazivao ni da je voli, — s time kao da ni sam |
| o njemu svima i svakome, hvalila se!{S} Nije ni čudo što je Iguman saznao!...{S} Nekako osvetni |
| jevojaka. — Mišljah: evo nesreće!...{S} Nije mi drago ni u snu da ga snijem, a kamo li na javi |
| titi: zašto ga jutros razbudiše?....{S} Nije li Iguman krenuo na put?....{S} O tome jučer nitko |
| — niti pitao: voli li ona njega?...{S} Nije uzdisao ni prenemagao se prema njoj.{S} Razgovaral |
| mu ni kazala imena!...{S} Je li?...{S} Nije...</p> <p>Neko mu iza leđa zapovjednički uzviknu:< |
| se rugala kad je pričala o njemu?...{S} Nije ga ismijevala?...{S} Jadi je znali, a da joj se ni |
| i jednog dana ostane u manastiru?...{S} Nije on Janjićije pa da se ne obazire na svjetske prigo |
| } O tome jučer nitko govorio nije...{S} Nije li, iznenada, došao Mitropolit?...{S} A kakva bi n |
| ga dana ja sam se vjerio sa smrti...{S} Nije Janja nego me sama smrt tada zavoljela i ja sam jo |
| } Janjićije komandovao, on slušao...{S} Nije smio ni riječi prozboriti, ni zastenjati, ni prevr |
| kao duge priče.</p> <p>— Nije duga.{S} Nije, — ubrza Melentije i, bojeći se da ne pobjegne, uh |
| jihova svađa nije više interesovala.{S} Nije se htio ni osvrnuti na njih.{S} Samo je gledao una |
| le ga po bedrama i greble po rukama.{S} Nije gotovo znao, kud da se okrene ni od čega prije da |
| ma sebe, što je pošao sa Prokopijom.{S} Nije znao ni šta će, ni kuda će. Čitavo tijelo nekako m |
| ater.{S} I bio je veseo, zadovoljan.{S} Nije, doduše, ni časa nasamo razgovarao s njom; nije jo |
| asji sine, što ne poljubiš nevjestu?{S} Nije moja nego tvoja sada...{S} Smetenjaci!</p> <p>I sm |
| da je voli, — s time kao da ni sam još nije bio sasvim na čisto, — niti pitao: voli li ona nje |
| , — viknu mu podrugljivo, dražeći ga. — Nije to onako... kako ono reče... neozbiljno!...{S} Afe |
| rdoglavo, ne popuštajući ni za dlaku. — Nije govor o djetetu nego o Igumanini!...</p> <p>— Okle |
| nekako se prkosno isprsi prema njemu. — Nije još bilo ništa ozbiljno...</p> <p>— Čim se dvaput |
| carsku šumu, nema mu pardona!</p> <p>— Nije krao carsku nego manastirsku, — popravi ga Melenti |
| i mu po džepu, tražeći. — Daj!</p> <p>— Nije za te cigar, — mrko mu odgovori Janjićije. — Ostav |
| lance.{S} Eto...{S} Gotovo!...</p> <p>— Nije gotovo...{S} Osta dijete na smetnji, — dočeka ona |
| li da sam joj ja staratelj?...</p> <p>— Nije ona dijete...{S} Punoljetna je, — odgovori mu Janj |
| mi prvi javiš, oče Igumane“...</p> <p>— Nije druge, moram mu sam ispričati makar u zemlju propa |
| jače, podvlačeći svaku riječ.</p> <p>— Nije dozvoljeno.</p> <p>— Turci da mi zabrane?</p> <p>— |
| tako ne mrzim kao duge priče.</p> <p>— Nije duga.{S} Nije, — ubrza Melentije i, bojeći se da n |
| jićija počeo je mrziti i mene.</p> <p>— Nije zbog Janjićija, — kratko odgovori Prokopije sa pun |
| Zatrese glavom i muklo dodade:</p> <p>— Nije druge...{S} Trebat će tražiti novu, pravu silu za |
| Evo.</p> <p>— Da nije gladan?</p> <p>— Nije...{S} Davala sam mu da sisa...{S} Sssss...{S} Tiho |
| grupi kako boljega vina „nikada okusio“ nije i kako bi moglo čak i carsku trpezu začiniti.</p> |
| ije mogao saznati ništa...{S} Umro je a nije saznao.{S} Sačuvah i dijete i imuće...</p> <p>— Hv |
| /p> <p>— Kuku!...{S} Pa to ni moja kuća nije ostavljena na miru! — očajno zapomaga starac sa pe |
| li i prepirali.{S} Ali ga njihova svađa nije više interesovala.{S} Nije se htio ni osvrnuti na |
| je vidio?...{S} Ko je slušao?...{S} Da nije ona pričala?{S} Ili kakva drugarica?...{S} Ili Nik |
| eći se. — Sve vi tako...{S} Ja...{S} Da nije med sladak, ne bi se muhe u njemu davile...</p> <p |
| ice mu uznemireno zatrepetaše. — Još da nije onliko gluh...</p> <p>— Gluh?...{S} Hvala lijepo!. |
| namignu.</p> <p>— Ne pitaj!</p> <p>— Da nije mitropolit?</p> <p>— Krupnji!</p> <p>— Ne će, zar, |
| atom odgovori i ona. — Evo.</p> <p>— Da nije gladan?</p> <p>— Nije...{S} Davala sam mu da sisa. |
| tivši se, udari se po čelu:</p> <p>— Da nije kumče?</p> <p>Bržebolje se izvuče, prokrade iz ćel |
| ništa — eto sramote!...{S} Kazat će da nije zakonito...{S} A kažem li istinu, čut će i stari i |
| vremena, stotinu puta zapalili Turci da nije mene bilo.{S} On se kavžio s njima, krvio se, doče |
| S} Toliko je bio iznenađen i poražen da nije ni mogao misliti.</p> <p>Prokopije kao da se sažal |
| svidjela mi se...{S} Ni saznala nikada nije da mi se svidjela...{S} A kad je otac <pb n="120" |
| ljana se opet oslobodi.</p> <p>— Dosada nije saznao niko, — reče vatrenije. — Eto... i dijete ć |
| ađenu paru trošio na nju.{S} I ništa ga nije toliko radovalo, koliko kad bi je kogod pohvalio.< |
| irao prije vremena?</p> <p>Melentije ga nije čuo.{S} On je i dalje čupkao bradu, stisnutom šako |
| .{S} I bi mu lakše što u hodniku nikoga nije bilo, što niko nije mogao ništa čuti ni prekoriti |
| i je dobro znao da se nikada ni udavala nije niti imala djece, zapita mekše:</p> <p>— A muž gdj |
| da, kakva se još nikad i nigdje vidjela nije, kao ognjena traka jedna, pojuri prema Igumanovoj |
| selu.{S} I, sigurno, nikad ni pomislila nije na njega!...{S} Nikako...{S} Ili ako je i pomislil |
| gleda. — I svi kažu: da niko među njima nije general...</p> <p>— Neeema ga?...</p> <p>Iguman ma |
| i nijesu mogli ništa ni raditi, ako ona nije bila blizu, ako je nijesu čuli.</p> <p>Jedamput, s |
| drav si ti, junače, ko i ja...{S} Ništa nije bilo...{S} Pala muha na medvjeda!...{S} Odsrkni!</ |
| ike moglo posumnjati.{S} Ali niko ništa nije smio ozbiljno da ustvrdi, niti da makne na svoju d |
| o je to, pasjevino!...{S} A u vas ništa nije ozbiljno...{S} Ni kad se oženite, ni onda vam nije |
| mjehnu.</p> <p>— Ni Janjićijeva molitva nije katkad loša, — reče otegnuto.</p> <p>— Zar i Janji |
| a opet zapita:</p> <p>— Sigurno ti otac nije bio pijanica?</p> <p>— Bog da mu dušu prosti, nika |
| kaplja znoja na čelu, koje kao da nikad nije ni otirala...{S} Uvijek je, kao dijete kakvo, pris |
| ije dolazila, na vinograde u kojima sad nije bilo kopača kao da potpuno zaboravila...{S} Morala |
| okrvavljenim <pb n="36" /> nogama obuće nije imao.{S} Na glavi mu se klimala napukla i ulupljen |
| no:</p> <p>— Nemoj misliti da on i juče nije našao ko će te pratiti i da ne zna za tvoje razgov |
| odbaci i nož i viljušku.{S} Ništa više nije mogao okusiti.</p> <p>— A što ne piješ? — tiho zap |
| e...{S} Ni popa, ni đaka, ni nikog više nije bilo...{S} Samo Petar, gologlav, raspasan, mokar, |
| ... Štani!...{S} Ne ulazi!...{S} U tebe nije srce predano Gospodu, tvoje su misli grješne, poho |
| i i bijesni, rvali u mrginju, nikako je nije vidio.{S} Manastiru kao da se nije ni primicala, u |
| {S} Dodavši mu i dijete, koje Janjićije nije htio ostaviti, krenu uz njega pješice, kaskajući.. |
| ćemo o hramovskoj slavi...{S} Ni do nje nije daleko...</p> <p>Pa se lijeno podiže i pođe u selo |
| nije ni dolazio u škol; na moje poruke nije otporučivao ništa.{S} Vidio sam ga samo kako se, d |
| htjede podskočiti od radosti.{S} Dakle nije mu se rugala kad je pričala o njemu?...{S} Nije ga |
| bio čovjek, — izbaci ponosito. — Bog me nije stvorio da uzdišem, nego da se rvem sa svakom silo |
| bolesnoga Melentija.{S} Nikome drugome nije dozvoljavao ni da se upleće niti da njeguje „pasje |
| , šalili se, prepirali.{S} I ni jednome nije bilo dugo vrijeme, niko se nije potužio na dosadu. |
| li troji prosioci po izbor.{S} Ni jedne nije htjela primiti...</p> <p>Ugledavši je skrušenu i p |
| ako postiđeno obori glavu, — u kaluđere nije smio ni pogledati, — i prekrstivši ruke na novom, |
| ku nad oči i pogledajući bolje. — Da se nije sakrila gdjegođ?</p> <p>I, vješto podražavajući gl |
| o je nije vidio.{S} Manastiru kao da se nije ni primicala, u crkvu nije dolazila, na vinograde |
| evala?...{S} Jadi je znali, a da joj se nije svidio, zar bi nosila ogledalo uza se?...</p> <p>— |
| je bila okrenuta u stranu, lice joj se nije ni moglo zagledati.{S} Samo je iz čupave brade vis |
| nila samo o većim praznicima, nikako se nije mogao dosjetiti: zašto ga jutros razbudiše?....{S} |
| jačom i masnijom hranom.{S} I nikako se nije mogao načuditi: zašto doktor zabranjuje rakiju?{S} |
| jednome nije bilo dugo vrijeme, niko se nije potužio na dosadu. Šta više, kad se približi čas r |
| pomjanuvše sami sebe...</foreign> Da te nije Janjićije, ruke mu usahle, poslao da me podražiš?. |
| po tri puta na dan...{S} Preminuo je i nije ga htio mrtva cjelivati...{S} Samo u crkvu došao d |
| nejednakim papirićima, koje nitko drugi nije znao pročitati osim njega.{S} Samo, na veliku žalo |
| potreban, suvišan... a ima li toga koji nije suvišan?... i opet ti drago živjeti...{S} Neka se |
| prije, — dočeka Prokopije mekše, — ali nije smio zbog Janjićija...{S} A njemu ne smije ništa.. |
| skupi usne i namrgodi se.{S} Kao da mi nije vjerovao. </p> <pb n="20" /> <p>„Kako ću?...{S} Ti |
| odgovori Jovo, — što moj pokojni Stari nije mogao saznati ništa...{S} Umro je a nije saznao.{S |
| i kao razmišljao o nečemu.{S} U stvari nije mislio ništa.{S} Toliko je bio iznenađen i poražen |
| se progura naprijed — Znamo i mi, da ti nije trebalo, ama šta ćeš mu sad?</p> <p>Iguman se skup |
| vječuljak, koji se u gustoj gomili onoj nije mogao ljudski ni vidjeti. — Iskopaše nam kuće, oče |
| ete neka je, pred Bogom, po zakonu, nek nije nezakonito.</p> <p>— Hm...{S} Pa?</p> <p>— Molimo |
| rvama, otegnu šapatom:</p> <p>— General nije ni poslao nikakvo pismo...{S} Nikakvo!...{S} Pismo |
| za Janjićijem...{S} Kuda?...{S} Ni sam nije znao.{S} Opremi mu i zauzda staroga dorata, kojega |
| no...{S} Ni kad se oženite, ni onda vam nije ozbiljno, mrcinjaci!</p> <p>Umirivši se malo zapit |
| u sa jednom ekselencijom?...{S} Zar vam nije dosta, što ćete stajati blizu trpeze?</p> <p>- Ih! |
| će je i zametnuti!...{S} Jedini Jevrem nije se mnogo raspitivao o Igumanu, niti se brinuo za n |
| osno izbaci:</p> <p>— A ona ti se ničim nije odužila?{S} Ne valja!</p> <p>— Ona se, čim je prvi |
| o je bio zabavljen sam sa sobom, Iguman nije ni primijetio kaluđere kad su izašli iz ćelije.{S} |
| <p>Smiljana pokuša da odgovori, ali on nije dao.{S} Odmahivao je rukom, odbijao i, sve više pa |
| e poskoči.</p> <p>A Jevrem ih ni slušao nije.{S} On je išao razvučeno, gegajući se, zastavši po |
| jivo.{S} Ludi Jevrem ni pomisliti mogao nije da ženska ne zaboravlja lako na prvi strastan zagr |
| kletve i prijetnje nikako se ni osvrtao nije. „Neka viče i neka prijeti, koliko hoće“, pomisli |
| pijanicom, kakav se još nigdje ni rodio nije.</p> <p>Ko zna, koliko bi se još kavžili i prepira |
| u Igumanu“...{S} Ali se još niko usudio nije i da je zapjeva.{S} Momci bi, tek kroz zube, propu |
| svemu je pitao, a na dijete ni pomislio nije!...{S} Otkud sad dijete da dođe?...{S} Zar i to po |
| e bolji, ni pitomiji, ni silniji učinio nije!</p> </div> <div type="chapter" xml:id="SRP19192_C |
| put?....{S} O tome jučer nitko govorio nije...{S} Nije li, iznenada, došao Mitropolit?...{S} A |
| muklo odgovori Janjićije.</p> <p>— Ako nije skupa ja bih, da oprostiš, nategao bocom, — obrazl |
| svrtati: nije li ga ko opazio?{S} I ako nije ništa pouzdano obećao ni predao se, osjećao se ipa |
| Jevrem, i ako bješe naćulio uši, nikako nije mogao čuti, o čemu razgovaraju.{S} Samo je vidio, |
| i tražili i dozivali Igumana.{S} Nikako nije htio da izađe iz ćelije.{S} Niti je izlazio ni kog |
| ocu spuštao pod sto (prazne boce nikako nije mogao gledati pred sobom) a drugom rukom prihvatio |
| izdatke, makar što je znao da se nikako nije moglo potrošiti manje.</p> <p>Došavši pred težake |
| nim fesovima na glavi, kojima se nikako nije mogla raspoznati boja.{S} Raspasani, bosonozi, žur |
| ednom neposlušnom rukavu koji se nikako nije dao sprtljati te neprestano zapinjao i ispadao. — |
| {S} Nipošto!...</p> <p>Jevrem se nikako nije mogao načuditi: zašto će mu ovoliki uvod?...{S} I |
| jno.</p> <p>Odgovarajući, Jevrem nikako nije mogao da gleda u oči pitaču.{S} Lukavo, ispod oka, |
| ekih desetak-petnaest dana Petar nikako nije ni dolazio u škol; na moje poruke nije otporučivao |
| i kao najpodesnijeg za ove poslov; niko nije znao jeftinije pogoditi težaka niti ga znao natjer |
| Svi su se pitali: šta mu je?...{S} Niko nije znao odgovoriti...{S} Mnogi su, doduše, čuli nekak |
| to u hodniku nikoga nije bilo, što niko nije mogao ništa čuti ni prekoriti ga.</p> <p>— Trebao |
| pšući ga po pleću. — Ni Kraljević Marko nije pio iz čaša...</p> <p>I jedan i drugi nategnuše bo |
| >— Hvala Bogu, brate, kad ga meni nitko nije donio, — razvuče Prokopije i pogladi se po bradi, |
| , da mi rastoče tijelo, koje ni saznalo nije za slasti života?...</p> <p>Spusti se kraj jednog |
| {S} Digla bi se bruka kakve nikada bilo nije.{S} I <pb n="73" /> bruka ova ne bi se sakrila ovd |
| čka...{S} Ni u deset je sela onake bilo nije...{S} Svaki dan ga ružila, bestimala, podgrizala m |
| išao, vrtio se, a uistinu ništa korisno nije mogao uraditi.{S} Svakome je, naročito ženi, uprav |
| om ljubaznošću i da mu ni malo prijatno nije bila.</p> <p>Zazvoniše zvona, oglasiše početak let |
| tete: „vrati ga, oče Janjićije...{S} To nije tvoje dijete...{S} Naše je“...{S} Ja...</p> <p>Smi |
| gonili dalje, čak pred kapiju, a ni to nije moglo proći bez inada...{S} Bosi, odrpani, prljavi |
| ..{S} Ko mi je on?... Čudna mi čuda što nije došao!...{S} Prrrokleti sin!...{S} Misli, da je me |
| e nečega, zapita jače:</p> <p>— A zašto nije Jovo došao?... Što je poslao tebe?...</p> <p>— On |
| eri da je ne pušta na rijeku...{S} Zato nije ni došla...</p> <p>— Poganov! — uzviknu Jevrem raz |
| opra je, a da više ni počinuo ni huknuo nije.{S} Svršivši uze je za ruku i, otirući znoj široki |
| u ne opališ!...{S} Phi!...{S} Ko da ovo nije svadba i teferič jedan!...</p> <p>Povede ih u ćeli |
| Bog da mu dušu prosti, nikad se gotovo nije ni trijeznio, — otpovrnu Jevrem kao preko volje.</ |
| umanu.{S} Ne žalim ga, pasjeg sina, jer nije zaradio da se žali...{S} Ali mu ne treba ni podmeć |
| ce trči, bježi natrag.{S} Na moj prozor nije htio ni pogledati, ni osvrnuti se...{S} Ni sam ne |
| i, u ženi, u djeci...{S} Pakosni svijet nije mogao ni gledati kako se dva prijatelja vole i poš |
| va Jevrema da ga zamijeni.{S} Prokopiju nije vjerovao.{S} Znao je da bi on, kroz nekoliko minut |
| e, — tiho odgovori Melentije. — U školu nije više ni dolazila, kad god sam bio u njoj. Čim bi s |
| no odgovori Janjićije, uvrijeđen što mu nije odmah odgovorio i pohvalio ga. — Ti vavijek o neki |
| rođenog leži ovdje...</p> <p>— A zar mu nije svedno: plakao neko ili ne plakao? — otegnu Jevrem |
| {S} Ali mu ne treba ni podmećati u čemu nije kriv.{S} Kad udaraš na čovjeka, udri ga s prsiju, |
| ru kao da se nije ni primicala, u crkvu nije dolazila, na vinograde u kojima sad nije bilo kopa |
| zvao svađu...{S} Treba pomagati!</p> <p>Nije se prevario. Čim pristiže do njih, opazi pri zemlj |
| jući se i trljajući dlanovima o bedre. „Nije ona ko što se čini...“</p> <p>„Ja sam je dobro upo |
| j duši!...</p> <p>Jevrem je dugo stajao nijem, pogružen, neveseo.{S} Miličino prenemaganje učin |
| nija se pruži po podu, obgrli mi nogu i nijemo, uvijajući se, poljubi u naprašene cipele.{S} Pe |
| se na zemlji i zijevajući. — To, vidiš, nijesam znao.</p> <p>— A šta ti znaš? — okosi se starac |
| e nešto vuklo, da ga zovnem i pripitam, nijesam mu se smio javiti ni upitati.</p> <p>Jedne veče |
| , pasji sinovi!...{S} Ne ljubite!...{S} Nijesam ikona! — breknu on žestoko i zaprijeti im šakom |
| jući se nekako. —- Dosta, satano!...{S} Nijesam ti baba ni svekrva da mi tu jadikuješ...{S} Pre |
| gospodin i prezrivo slegnu ramenima. — Nijesam imao čast...</p> <p>— Divan čojek!{S} Divan!... |
| em prkosno a oči mu zlobno sijevnuše. — Nijesam ja rđa pa da se tako pustim.</p> <p>I zaćutaše |
| ako smeteno odgovori ona i obori oči. — Nijesam mogla srcu odoljeti...</p> <p>— Zdrav je, fala |
| irati i braniti, — okresa poluglasno. — Nijesam ni ja rđa...{S} Ali sam smislio da je ovako, na |
| a ponovo navali, da je napane.</p> <p>— Nijesam ja kaluđer, — odgovori osorno i htjede da ih os |
| ...{S} Ne ću ja da on sažali na me e ga nijesam nudio najljepšim jelima...{S} Tak...{S} Soganjd |
| amoli za igumanovu ćeliju.{S} Komšiluka nijesam imao.{S} Samo, na nekih pedeset koračaja daljin |
| Jevrem zbunjen i poče crveniti. — Ništa nijesam mislio ni zborio o ženidbi...</p> <p>Janjićije |
| em mirno, zabaciv ruke na leđa. — Nikad nijesam kušao, jer i ne pamtim da sam bio bolestan.</p> |
| uvlačila u žito...{S} Međutim, kad god nijesam bio u školi, čamila je, s materom zajedno, u nj |
| ti i bez mene, ovakav kakav je, i da se nijesam rodio...{S} Pa što me rodiše, što odgojiše?...{ |
| i pobjedonosno namignu:</p> <p>— Zar ih nijesam savladao?...{S} Budale!...{S} Oni da natpiju st |
| zaboga kako ću pričati kad sa djevojkom nijesam nego dva puta govorio? — poče se pravdati Jevre |
| a zasu ga po kosi. — Ja sa svojom curom nijesam nikad ni progovorio, a bilo je ozbiljno...{S} V |
| lio!...{S} Korio sam često sam sebe što nijesam učinio nešto krupno, veliko.{S} Nešto zbog čega |
| zube:</p> <p>— A šta sam ja?...{S} Zar nijesam čovjek?</p> <p>Ne znajući, kako bi skrenuo razg |
| da zaplakaše dronjci. „Nemoj“...</p> <p>Nijesam dugo sjedio.{S} Počeo sam da pričam, da obećava |
| podin, pa da te mučim!“ suho odgovori. „Nijesam znao, šta ću od jada, nego joj nosio ruža i kaz |
| va niz oštre laktove. — Nas se, doista, nijesi zaželio.</p> <p>— A gdje je ona? — zapita Jevrem |
| — prijekorno šiknu. — Meni, pasji sine, nijesi smio ni spomenuti jer znaš da bih ti zube izbio. |
| . — Niko drugi!</p> <p>— Ako si Iguman, nijesi dželat, — odgovori Janjićije prkosno, opljuckuju |
| rivo ga pogleda. — Ti si još mlad...{S} Nijesi se, možebiti, bio ni rodio, kad je u našem selu |
| reporučio da se ne družiš s njime...{S} Nijesi me poslušao...{S} Pamtim ja to...{S} Ali svejedn |
| p> <p>— Odsrkni malo, pa će proći...{S} Nijesi slomio ništa?...{S} Nogu ni ruku nijesi uganuo?. |
| sli...{S} Nikada!</p> <p>— Međer ti baš nijesi pri čistoj svijesti, — dočeka Jevrem meko, kao ž |
| ao da govori o najobičnijim stvarima. — Nijesi pošteniji od njega, čim ga braniš...{S} A kad bi |
| sa Iguman osorno i udari ga po bedri. — Nijesi pazio kako treba...{S} Magarče!</p> <p>— Pitao s |
| e od njega otegnu podrugljivo:</p> <p>— Nijesi, zar, imao pameti ni onda, kad si napadao djevoj |
| je podmetnuto iz pakosti, što mi odmah nijesi javio, oče Igumane... Što si pustio da saznam od |
| , o izobiliji plodov zemnih... a što mi nijesi bolje raspalio kadionicu, sreća ti se okamenila. |
| ije pjevajući ovo“...</p> <p>„Što mi to nijesi prije rekao?“ prošapćem tiho i uzevši ga za ruku |
| šanj da oslobode Visokoga.</p> <p>— Sto nijesi pazio, jadan brate? — opet će Janjićije bolećivo |
| o ga u crkvi!</p> <p>— Hahaha...{S} Zar nijesi obećao da ćeš se zakaluđeriti? — uporno dočeka o |
| Nijesi slomio ništa?...{S} Nogu ni ruku nijesi uganuo?...{S} Ispravi se.</p> <p>Visoki, ječeći |
| i padaju, čim se ne pritvrde.</p> <p>— Nijesmo znali, — bolno se odazva žandar ispod krova opr |
| držimo u manastiru, <pb n="74" /> da se nijesmo ovako smeli? — zapita Jevrem tiho i, osjećajući |
| ska od Jove cigar duhana.</p> <p>— A mi nijesmo ni znali do jutros, — reče laskavo, — da smo tv |
| ni, — pakosno viknu, — i neka gaze, kad nijeste imali obraza i poštenja, da platite manastiru, |
| če nešto drečeći, mjaučući. — Tu je!{S} Nijesu smjeli ulaziti u avliju, nego ga ostavili na pro |
| ješ se mnogo družiti s kaluđerima...{S} Nijesu dobri...{S} Naročito nemoj sa Janjićijem, jer je |
| to je poprilično odmakla, osvrnuv se. — Nijesu ovdje jeftine djevojke!</p> <p>Jevrem se pridiže |
| amena i opet pogleda u stranu.</p> <p>— Nijesu tvoji poslovi nego manastirski, a sve, što je ma |
| e međusobno, pravdaju se i preklinju da nijesu krivi.{S} Napošljetku se diže Prokopije i da pre |
| raditi, ako ona nije bila blizu, ako je nijesu čuli.</p> <p>Jedamput, sjećam se, dozvao sam bio |
| momčino? </p> <pb n="77" /> <p>— Da me nijesu svrbjela ne bih te se ni sjećao, — odgovori joj |
| zaviteza:</p> <p>— Ali se neki seljaci nijesu htjeli pokoriti....{S} Oni su već svezani i otje |
| , izdali befel, da se svi kmetovi, koji nijesu uredno plaćali trećinu manastiru, imadu zbaciti |
| da računaše nešto.</p> <p>— A nikad ti nijesu davali da piješ vodu sa ukuhanog vrijeska i kadu |
| , nestašnu.{S} I kao da ni otac ni mati nijesu mogli ništa ni raditi, ako ona nije bila blizu, |
| Samo, na veliku žalost svoju, nikad mu nijesu dali novaca u šaku.{S} Nepovjerljivi Iguman sam |
| i i on bio suvišan i, možebiti, najsuvišniji...{S} Opet bi ga razapeli... </p> <pb n="65" /> <p |
| ovisujući glasa, kao da govori o najobičnijim stvarima. — Nijesi pošteniji od njega, čim ga bra |
| prema njoj.{S} Razgovarali su o najobičnijim stvarima, opričavali najneznatnije doživljaje, ša |
| radost, što prvi mogu saopštiti neku važniju vijest, makar kako mrska i neprijatna bila!</p> <p |
| prozoru i zagleda se u noć. Široka krošnja starog, stoljetnog oraha, protkana mjesečinom, pola |
| iju jamu, pretrpanu čitavim gomilama šušnja, šiblja i odbačenog busenja.{S} Uze ih i odmaknu is |
| značke i tamburajući nogama preko podnožnjače, kao da se ljuljuškaše na krevetu.</p> <p>— Dobro |
| om krevetu, prebacivši noge preko podnožnjače, napola obučen izvalio se Janjićije, sa lulom u z |
| lomi se nešto...{S} I čudna, potajna mržnja, koja ga uvijek obuzimala kad pogleda na zdravo buc |
| S} Nešto klepnu kao da se prevrnu svijećnjak...{S} Iguman se strese.</p> <p>— Pazi, nesretniče! |
| o praskajući, usađene u dva teška svijećnjaka, nekolike voštanice.{S} Tanki im plamenovi povija |
| U jednom kraju avlije bijaše nastala tučnjava.{S} Po sreći, brzo se svršila.{S} Nekakav starac, |
| jetko koja slava završi bez huke ili tučnjave i, ako niko drugi, a ono pijani Vaso izazvat će j |
| oši.{S} Oveća kvočka, u strani, pod prašnjavim dudom, leži sa raširenim krilima, a ispod njih p |
| irniji razgovor o njoj. „Ništa bolje od nje!“</p> <p>„Da Bog da“, čini se on kao da ne vjeruje |
| jela!...{S} I bojao se smrti, bježao od nje, otimao se!...</p> <p>— I niko da ga oplače, niko d |
| d jeleka izgleda kao go.{S} Nedaleko od nje sa zagrnutim nogavicama do koljena, zagazile dvije |
| onja usna trza se, a pramen brade ispod nje kostreši se kao da je jelo već na stolu pa mu se ga |
| vršini i gnjure, tonu, zaigravaju ispod nje.{S} Po sitnoj mrkajastoj pržini, po strani, širila |
| Prokopije potvrdi glavom.</p> <p>— Zbog nje ćeš naskoro ostaviti manastir, — dodade ozbiljnije. |
| da je krupna zvjerka nekakva, čim zbog nje pogibe deseterak kokoši i tri janjeta.</p> <p>Iguma |
| alo oko kuće, — odgovori seljak mirno i nježno obgrlivši janje poljubi ga u roščić. — A i sada, |
| a bi mu našao pomajku, nego upravo radi nje, radi djevojke iz vinograda...{S} Od onoga dana, ot |
| ki zvuci, puni toplote i mirisa, zasuti nježnim, plavkastim cvijećem koje se pregrštima krunilo |
| aći ćemo o hramovskoj slavi...{S} Ni do nje nije daleko...</p> <p>Pa se lijeno podiže i pođe u |
| treskom se izvrnu i on se izvali preko nje, sa opruženim rukama unaprijed.{S} Glava, niz koju |
| pratljača i vrte se, vrte i okreću oko nje.{S} Miris vode, vlažnoga lišća i opranog rublja kao |
| uče častio Maru. — Kako je neobično bez nje!</p> <p>Nekolika radina razvaljivali su dućane, ruš |
| vo i unese mu se u lice. — Ja ne ću bez nje...</p> <p>— Zar i ti? — zapita Prokopije uvrijeđeno |
| k kroz zube, propustili poneku riječ iz nje, — i to kada ih niko ne sluša; — djevojke bi crveni |
| spasu od njegove ljubaznosti; oni su kašnje tvrdili, da ima ljudi čija se ljubaznost teže podno |
| tac u to miješa? — okresa Janjićije bješnje i opet zakorači kao da će je pregaziti. — Ko će i n |
| >— Za inad vama, — dreknu Janjićije bješnje i kao da poče pjenušati, — ovog ću crva othraniti o |
| ogovori.</p> <p>— Konja mi! — riknu bješnje lupivši nogom o pod. — Brzo!...</p> <p>— Šta će kon |
| a.{S} Prokopije je mirno potkresivao ražnje za pecivo i, oštreći nože, <pb n="88" /> spremao se |
| a kose povi se i lepršajući prekri obližnje šiblje...{S} Uhvati je oko pasa, stegnu, i kao glad |
| dvoljak, i sa mukom i nategom izvadi iz njedara pupavi novčanik, nabiven bankama.{S} Zatim, <pb |
| Kad si mi dao ogledalo, — ona pokaza na njedra gdje je zar čuvala ogledalo, — treba sad i da ča |
| a raskopčanu košulju i gola, razdrljena njedra...</p> <p>Melentije obori glavu i nastavi tiše:< |
| a.{S} Zgrabi ga, ote, obgrli.{S} Raširi njedra, ne stideći se, i male bijele ručice uturi mu me |
| , u čudnoj žurbi grabio dar, gurao ga u njedra, nosio.{S} Sjutradan dobijao sam već od njega, k |
| reno poskidaše fesove.{S} Gurnuvši ih u njedra i pod pazuha kao nadmećući se, promičući jedan m |
| om ih opasivali pojasevima, gurali im u njedra — mladim <pb n="90" /> snašama naročito — marame |
| Milica ne odgovori.{S} Progunđa nešto u njedra zasuta brašnom, podstaknu vatru, koja je veselo |
| grenim očima. <pb n="102" /> razgrnutim njedrima kao da samo besposliče.{S} Klepeću pratljačama |
| e.</p> <p>Prokopije, zadovoljan što baš njega pita, što ga drži <pb n="7" /> za najstarijega, m |
| ntijevu ćeliju. </p> <pb n="85" /> <p>— Njega ćemo i tako naskoro izgubiti, — prošapta otvaraju |
| iju...{S} Volio me ko majku svoju, a ja njega ko sina rođenog...</p> <p>I pristupivši pokojniku |
| veselo se smijući ukaza drugaricama na njega. — Kaluđer, koji presreta djevojke po putu i koji |
| I, sigurno, nikad ni pomislila nije na njega!...{S} Nikako...{S} Ili ako je i pomislila, nije |
| Uhvati Jevrema za ruku i nasloni se na njega.{S} Zatim lagano, zastajkujući gotovo na svakom k |
| i.</p> <p>Prokopije kao da se sažali na njega.{S} Spusti mu ruku na rame i blago zapita:</p> <p |
| are i zamašćena kao pečenica, navali na njega i pokuša da mu otme bocu. — Opit ćeš se pa ćeš mi |
| olest još ih zbunila te i zaboravili na njega...{S} Niti su šta pripremali, ni obavijestili Igu |
| : kako će ta kabasta riječ djelovati na njega.</p> <p>Vaso, tobože preneražen, pljesnu objema r |
| ledom poče tražiti Prokopija, paziti na njega.{S} I, kao zgadivši se, otprsnu u stranu.</p> <p> |
| voljeli oca Janjićija, krivo im bilo na njega, što je, jedini u manastiru, toliko nemilostiv pr |
| spred najbližih seoskih kuća, nasrnu na njega.{S} Rutav, nakostriješen, okićen čičcima u prljav |
| vim na čisto, — niti pitao: voli li ona njega?...{S} Nije uzdisao ni prenemagao se prema njoj.{ |
| lijama i po avliji, pitajući svakoga za njega, raspitujući.{S} Napošljetku ga nadje kod poljane |
| ilo i najljepša se jela pripravljala za njega.{S} Mitar ga naučio i ribolovu i vazda ga vozao p |
| ja ću ga uzeti i ja ću se pobrinuti za njega!</p> <p>Svi se ponizno razmakoše.{S} Napraviše mu |
| stalo iz manastira, pa niti ko pitao za njega ni znao kud je otišao...{S} Poznavši Jevrema dovi |
| raspitivao o Igumanu, niti se brinuo za njega.{S} On je danas izgledao nekako tužan i pogružen. |
| nula u izlinjalu šubaru, promoli se iza njega.{S} Grahoraste, lukave oči, koje su nekako kao po |
| rupana i kao prestravljena, proviri iza njega.</p> <p>— Jesi li tu, oče Igumane? — šapatom zapi |
| /p> <p>Nikola zar osjeti, kako neko iza njega stoji.{S} Lagano se pridiže i mrko, nabrano lice, |
| ? — zapita Jevrem meko nadnoseći se nad njega i spuštajući mu ruku na čelo. — Dobro?</p> <p>— D |
| S} A visok, snažan žandar nadnio se nad njega, uhvatio ga rukom iza vrata, za razguljeni gunjac |
| anom i zadimljena kao da gori.{S} Pored njega na stoličici, ležala je oveća boca sa rakijom, do |
| obajući, prisrkivao je rakiju.{S} Pored njega i niže njega sjedio je Vaso sa još trojicom selja |
| ga našao u konjušnici skakutao je pored njega, preskakao plotove i jaruge.</p> <p>Kada se izdig |
| igančeta, goli, prljavi, iskrsnuše pred njega iza jednog grma.{S} Počeše optrkujući i uskakujuć |
| vo odgovori djevojka, ustupajući ispred njega.{S} I opaziv, kako drhće i kako je užagrio očima, |
| nosio.{S} Sjutradan dobijao sam već od njega, kao uzdarje, sira, mlijeka, kajmaka.</p> <p>Jevr |
| a sa branio manastir od Turaka bolje od njega! — odgovori Janjićije vatreno.</p> <p>— Svejedno. |
| , Gospode“... „Okrenut ću lice svoje od njega, jer sagriješi i pir pirova sa Agarjaninom prokle |
| smije ni pomisliti, da ga sad otrgne od njega, naročito on, Iguman!{S} Digla bi se bruka kakve |
| Znam te, znam!</p> <p>I izmičući se od njega otegnu podrugljivo:</p> <p>— Nijesi, zar, imao pa |
| h.{S} Lijena, sanjiva, ne poplaši se od njega niti pobježe...{S} On bržebolje ustuknu, povrati |
| muklo odgovori Janjićije i okrenu se od njega. — Pokvari mi sve veselje, pasji sin!...{S} Misli |
| odgovori Jevrem, lagano se izmičući od njega kao od sumanitoga. — Rašta bi umirao prije vremen |
| ičnijim stvarima. — Nijesi pošteniji od njega, čim ga braniš...{S} A kad bih ja bila Mitropolit |
| {S} Vaso je smiren i pokunjen otišao od njega, češkajući se po neobično zarumenjenom obrazu koj |
| za savjet kakav.{S} Kao da je tražio od njega da još što progovori.</p> <p>— Konja mi! — riknu |
| to ga pokazivao svima...{S} Nedaleko od njega, na kratkom krevetu sjedio je Prokopije sa punom |
| i cupka maloga na krilu.{S} Nedaleko od njega, u ćošku, pribijena uza zid stisla se Smiljana i |
| . — Zaspao je...</p> <p>— Zar i sad kod njega? — zapita Jevrem začuđeno i pristupi mu na prstim |
| ju i gola, žućkasta noga ukaza se ispod njega. — U vodu bacite...{S} Na đubre!...{S} Bezbožnici |
| injao je glavu i poguren prolazio ispod njega, pazeći da mu koja grana ne zapne za haljine ili |
| rkivao je rakiju.{S} Pored njega i niže njega sjedio je Vaso sa još trojicom seljaka.{S} Između |
| polit?...{S} A kakva bi nevolja mogla i njega ovako rano dotjerati?...</p> <p>Zijevajući i prst |
| repom svojim, udara i sebe po butima i njega po mrkim, ranjavim nogama.</p> <p>Jevrem samo ust |
| orači kao da će je pregaziti. — Ko će i njega pitati?...{S} Ja ću njemu...{S} Oba ću mu oka izb |
| uzviknu jedna obijesno, dražeći i nju i njega.</p> <p>— Časti nas! — graknuše i ostale, hvataju |
| ednoumac, brate!...{S} Manastir bi radi njega, za turskog vremena, stotinu puta zapalili Turci |
| ću ja da se smiluju...{S} Ne smiju oni njega voditi, pa to je!</p> <p>Jevrem se neprimjetno um |
| je nitko drugi nije znao pročitati osim njega.{S} Samo, na veliku žalost svoju, nikad mu nijesu |
| jnika.{S} Opazi kako se blizu, odmah do njega, vijori i povija golemo zeleno pero na širokom še |
| u li mu njegovu.</p> <p>— Kuku onome ko njega dvori, — prošapta Vaso mučenički i poplašeno pogl |
| razlagao nešto oštro, energično.{S} Oko njega se ukipili:{S} Prokopije sa oborenom glavom i sa |
| , u piću, smijao se ili plakao, — a oko njega, poput počasne straže, stajala su četiri gologlav |
| sa nekim strahopoštovanjem zaobiđe oko njega.{S} I gurajući kapu pod pazuho i krsteći se, zavu |
| ojaka.{S} Sve se, gačući, skleptaše oko njega. — Ih, kakav je!</p> <p>Jevrem se zbuni, porumeni |
| ostaci kaluđerske mantije vijare se oko njega; prljavi tetrejici od pojasa padaju mu niz ispale |
| vidimo! — svi prihvatiše kupeći se oko njega.</p> <p>I nagrnuvši na vrata, tiskajući se, iziđo |
| ne osjeti; iskajišani pojas lepršao oko njega kao raščupano krilo i zaplitao mu se za noge, — o |
| no zuzukajući, oblijeću, zaigravaju oko njega.{S} Prijanjaju za tijelo, kupe se oko usta i oko |
| ljno osmjehnu i nastavi put.</p> <p>Oko njega, na obje strane, niske kućice.{S} Skromne, šćućur |
| ezrivo uzvivši nosom, Iguman prođe mimo njega.{S} Prođe pa opet zastade.</p> <p>— I zastavu da |
| tutor...{S} Kad joj otac umirao, zovnuo njega da ga ispovjedi i preporučio mu da se stara o njo |
| nja?{S} Ne će li pozvati na odgovornost njega, Igumana?... „Oče Igumane, taki se i taki glasovi |
| m očima i ispijenim licem.{S} Blenući u njega drži u naramku polugolo dijete, mršavo i prljavo |
| kao da će se rvati s nekim... — Dirni u njega, ako smiješ...</p> <p>— U ime Mitropolitovo...</p |
| rčkati po avliji. - <pb n="52" /> Ja ću njega... ja ću sve vas... uh, đavo vas odnio, sinovi zl |
| to bilo dovoljno pa da se digne protiv njega, imala je još nekakve svakako važne razloge, radi |
| S} Uvrti u glavu da se sve diglo protiv njega, da ga ponizi i obori.{S} I kaluđeri, i posluga, |
| Janjićije nije htio ostaviti, krenu uz njega pješice, kaskajući...{S} Ispočetka nisu ni razgov |
| — Nema ga ovdje...</p> <p>— Ama glas... njegov glas...</p> <p>— Samo sam se malo našalio s tobo |
| arasla <pb n="49" /> glava Nikolina.{S} Njegov promukli glas kao da zakrklja iza direka:</p> <p |
| je ujedno bio i školski poslužitelj, a njegov zvonki, muški glas, naročito u noći, često me tr |
| . Šale i pošalice sipale se i nizale na njegov račun svakoga dana.{S} Poneki mangupi dolazili m |
| sto lice Prokopijevo i na bakovski vrat njegov, i sada ovlada njime.{S} Sa zluradošću nekom kao |
| a dozvolu da se sutra može smjestiti uz njegov dućan, uvjeravajući ga, da mu ništa smetati ne ć |
| a promukli glas Janjićijev i teška ruka njegova spusti se na rame Jevremovo. — Šta to hoćete?</ |
| } Najsvesrdnije se tuku i čerupaju radi njegova poklona.</p> <p>Primičući se rijeci uspori hod. |
| gledam, da se nagrijem, da mi svjetlost njegova rastopi crne misli...</p> <p>— Uzmi ti dvije tr |
| Janjićija.{S} Za sve vrijeme dok ga je njegovao, morao mu se pokoravati slijepo, kao što se vo |
| S} Ko će ga primiti?...{S} I hoće li ga njegovati ljudski?...{S} Ne znam ti reći zašto, — nagla |
| stiru? — otegnu Iguman jače.</p> <p>— I njegovati ga u manastiru, pasjeg sina, — inadžijski izb |
| opiju mirno mu oduze dijete.</p> <p>— I njegovati ga u manastiru? — otegnu Iguman jače.</p> <p> |
| ti!...</p> <p>Seljaci, odavna svikli na njegove grdnje i proklinjanja, ne saslušavši ga do kraj |
| čak i bježali iza stola, da se spasu od njegove ljubaznosti; oni su kašnje tvrdili, da ima ljud |
| rakijom.</p> <p>— Ispite za pokoj duše njegove, — šapatom izgovori. — Preminuo je.</p> <p>— Pr |
| ar da se tvoja pogana usta dotaknu ruke njegove?</p> <p>I, prezrivo uzvivši nosom, Iguman prođe |
| zdrav? </p> <pb n="14" /> <p>Mutne oči njegove nekako pakosno sijevnuše.{S} Pristupi Jevremu i |
| uklonite!...“</p> <p>— Ne slušam ja ni njegove želje ni njegove zapovijedi, — osorno odgovori |
| > <p>— Ne slušam ja ni njegove želje ni njegove zapovijedi, — osorno odgovori Janjićije, sjedeć |
| če se ljutiti Vaso radi tolike čednosti njegove. — Učevan si ko i on, gospodin si, pa...{S} Ko |
| iti, ni zastenjati, ni prevrnuti se bez njegove dozvole.{S} Makar ne osjećao gladi, morao je je |
| ne mogu podnositi...{S} Jesmo li robovi njegovi, šta li smo?...{S} Udario stotinu nekakvih prop |
| m i punom bocom rakije u ruci...{S} Iza njegovih leđa, kao ispod pazuha mu, stidljivo je provir |
| } Vaso se ponovo sjetio oca Melentija i njegovih djela, čučnuo u kraju te plače, neutješno plač |
| vremu da se strogo drži i liječničkih i njegovih, Janjićijevih, odredaba, — koje se nisu mnogo |
| rane, zastade na kuhinjskim vratima.{S} Njegovo mladoliko, rumeno lice izgledalo je vedrije, si |
| se bujna brada, i rumeni bucmasto lice njegovo.{S} Nekako neprirodno uozbiljen oborio oči i po |
| stim da propane?...{S} I još da pomažem njegovo propadanje podržavajući nered i raskoš?...{S} N |
| ću Gospodnju!...{S} Gnjev i prokletstvo njegovo navuklo se nada nju ko oblak gradobitni...{S} A |
| sam se i njemu opirao.{S} Oteo sam se i njegovoj sili.{S} Kad je htio da me nemilom ženi, uskoč |
| u da vidi: sluša li ga? — Blago njemu i njegovoj duši, kad ga prava potvaraju....{S} Mrcinjaci! |
| nenađena kao da se i sama poče podavati njegovoj požudi.{S} Odbijajući ga, braneći se, ujedajuć |
| bože iskreno učestvujući u golemoj tuzi njegovoj. — Ako se brineš zbog ručka, možemo ga mi i be |
| jete, pogano dijete nađeno je zbilja na njegovu prozoru, — toliki svjedoci vidjeli su... „Podme |
| Igumanini!...</p> <p>— Oklen dijete na njegovu prozoru?</p> <p>— Oklen?...{S} Bog ga dao.</p> |
| general?...{S} Ne dam ja tvoga prsta za njegovu glavu!</p> <p>— Mičite se!...{S} Ne smetajte mi |
| odgovara Janjićije oštro, podražavajući njegovu govoru i, zar da ga bolje razumije, miješajući |
| gostiju bilo, svakome je morao da očati njegovu porciju.{S} Svakome je izmišljao nebivale zaslu |
| : zašto doktor zabranjuje rakiju?{S} Po njegovu mišljenju ona i krijepi čovjeka i liječi svaku |
| tu i na široko razmahujući nogama. — Po njegovu računu svi smo mi pravi, a dijete je krivo!...{ |
| ažljivo prihvatiše na ruke i ponesoše u njegovu ćeliju.</p> </div> <div type="chapter" xml:id=" |
| i i povrati mu vjeru u zdravlje i snagu njegovu. — Da si nam živ i zdrav, a još se ti ne bi sak |
| i...{S} Ubi nas, krvničku li mu mantiju njegovu! </p> <pb n="4" /> <p>— Jelo!...{S} Jelo! — zaš |
| Pokvaario? — tiho ponovi Jevrem zadnju njegovu riječ praveći se kao da ništa ne razumije. — Ja |
| a...{S} Kapi jedne ne da, mantiju li mu njegovu.</p> <p>— Kuku onome ko njega dvori, — prošapta |
| vorimo ko sluge Golubani, mantiju li mu njegovu! — ljutito okresa Prokopije, spuštajući se na p |
| u onakom društvu uhvati, mantiju li mu njegovu!</p> <p>— Bogme ga se sad i ja pribojavam, — do |
| ije dozvoljavao ni da se upleće niti da njeguje „pasjega sina“.{S} On mu i trave uzvarivao i da |
| vo nagovori, da on uzima dijete i da ga njeguje?...{S} Dolikuje li to njemu?...{S} Po duši: dol |
| ljanu mantiju, na kojoj se, kao na uskršnjem jajetu, polako smrzavale šare od voska, što je mal |
| je razumije, miješajući poneku tursku i njemačku riječ, koju je odnekle naučio. — Ama te zovem |
| ovoliki uvod?...{S} I zašto Iguman baš njemu da priča o svemu?...{S} Je li on kakav sudija, št |
| o okrenu i pođe ocu Janjićiju.</p> <p>— Njemu se mora sve ispričati! — izbaci ubrzano. — On mor |
| — ali nije smio zbog Janjićija...{S} A njemu ne smije ništa...{S} Ni Mitropolit mu ne smije ni |
| lasno otpijeva, krsti se i klanja prema njemu.</p> <p>— Smiri se i on, — tiho prošapta Milica k |
| i ruke i lijepe, plave oči podiže prema njemu:</p> <p>— Nemoj, oče...{S} Gore ćeš učiniti, — pr |
| evino! — oštro podviknu Janjićije prema njemu, otpasujući i prikupljajući mantiju. — Ako sam ti |
| ..{S} Vaso, zablenut, okrenu se i prema njemu...{S} A Iguman ispusti štap na zemlju, odiže ruke |
| renije i nekako se prkosno isprsi prema njemu. — Nije još bilo ništa ozbiljno...</p> <p>— Čim s |
| , — pomisli, kad se Iguman okrenu prema njemu i oštrim ga pogledom premjeri svega. — Istjerat ć |
| vega glasa.{S} Košulje nikako i nema na njemu, — leži mu u strani odbačena — pojas otpasan, čak |
| /> se proročanstvo Nikolino ispuniti na njemu samome, na Janjićiju, i kad će primiti kaznu za b |
| i pedlja zemlje, ni jednog papka, ne će njemu, Jovi, dati...{S} Pa grjehota da nam toliki mal p |
| ari!...{S} Ja znam... tak znam... da je njemu lijek samo motika...{S} Niks?...{S} Samo motika!. |
| ac rođeni bio mi siledžija, pa sam se i njemu opirao.{S} Oteo sam se i njegovoj sili.{S} Kad je |
| ljaj, a drugu pričanja i razmišljanja o njemu!...{S} I ipak je žalio za takim životom!...{S} Im |
| akle nije mu se rugala kad je pričala o njemu?...{S} Nije ga ismijevala?...{S} Jadi je znali, a |
| orumeni.{S} Dakle u istinu pričala je o njemu svima i svakome, hvalila se!{S} Nije ni čudo što |
| e ime manastiru i dajete povoda da se o njemu ružno govori!...{S} Stotinu ću vas upropastiti, a |
| ivo mu bilo, ljutio se što tako misli o njemu.{S} Zar on slabotinja?{S} On grđi od drugih?{S} A |
| vu ćeliju da vidi: sluša li ga? — Blago njemu i njegovoj duši, kad ga prava potvaraju....{S} Mr |
| eleći da ih sustigne.{S} A kiša lije po njemu; lije, šiba ga, goni...{S} Jedan opanak spade mu |
| Prinese kažiprst do nosa i kuckajući po njemu izbaci poluglasno:</p> <p>— A ti pomozi, da ukrad |
| a rubljem i mlati debelom pratljačom po njemu.{S} Skvašena košulja prionula joj za oble, pune k |
| e i da ga njeguje?...{S} Dolikuje li to njemu?...{S} Po duši: dolikuje li?</p> <p>Jevrem, u zab |
| ilo od manastira, kad ne bi bilo reda u njemu?... Šta bi bilo, pitam te?...{S} Sigurno bi propa |
| {S} Da nije med sladak, ne bi se muhe u njemu davile...</p> <p>— Ali je on reko da će me vjenča |
| gu samo, onako uzgred, reći, da mi je u njemu bilo ugodno, da sam bio potpuno zadovoljan.{S} U |
| noja.{S} Osjeti, kako mlada krv vrije u njemu i juri mu u glavu, a svega ga obuzima laka drhtav |
| grlu, oči mu se odjednom navodniše i u njemu se javi neki neodoljivi osjećaj razmekšalosti.{S} |
| me Iguman ne će ni dana više trpjeti u njemu...{S} Volim sam ići nego da me išćera.</p> <p>-— |
| ti. — Ko će i njega pitati?...{S} Ja ću njemu...{S} Oba ću mu oka izbiti, ako i jednu progovori |
| veća boca sa rakijom, do polovice ispražnjena; žutjela se napukla čaša i izvrnuta pepeonica, iz |
| evajući, jedu, piju, časte se.{S} Ispražnjene, porazbijane boce, kosti od kokošiju, komadi hlje |
| ledam...{S} Nosi!...</p> <p>I ražljućen njenim oklijevanjem, zagrmi jače:</p> <p>— Nosi!...{S} |
| ija sa debelim štapovima u ruci i ispražnjenim torbama na leđima.{S} Razgovarali se o jučeranje |
| vi upriješe oči u Igumana tražeći razjašnjenje.{S} U kaluđere nenadno udari kašalj i kihanje.</ |
| zapita Janjićije koji je i treću ispražnjenu bocu spuštao pod sto (prazne boce nikako nije mog |
| šom, svezao konopcem nogu za stablo trešnjevo i to ga oborilo...{S} Nastade svađa, prepiranje.{ |
| o?</p> <p>Ali kako će pogoditi: koje je njezin cvijet?...{S} Može li ga poznati?...{S} Kad ga s |
| grana ruzmarina.</p> <p>— Ima li ijedan njezin cvijet?...{S} Je li njoj štogod palo?</p> <p>Ali |
| se obećao...{S} Otada znam, da sam samo njezin.</p> <p>— Ostavi, — okosi se Jevrem osorno. — Lu |
| nom leptiru, preleti i klizne niz obraz njezin.</p> <p>— Hodi da ti pokažem kako sam te se sjet |
| vode!...{S} Otrči pa se okupaj!</p> <p>Njezin odgovor još više raspali Jevrema.{S} Zabaci glav |
| m brani se od muha.</p> <p>— Gdje li je njezina kuća? — šapatom zapita Jevrem obzirući se na sv |
| no uz drugo, potisnu.{S} Osjeti toplinu njezina tijela.{S} Miris kalopera sa prsiju joj kao da |
| vario ono, što bi se uradilo.</p> <p>Na njezine kletve i prijetnje nikako se ni osvrtao nije. „ |
| u nekom zanosu uzviknu: „Bože, radosti njezine!...{S} Smijeha!...{S} Suza!...{S} Ne pitaj!“... |
| u peče za vrat, pali ga.{S} I iz prsiju njezinih, ispod tanke košulje, izbija čudna toplina nek |
| oće li biti uvjeren da je baš on bio na njezinim prsima? </p> <p>Lagano se odmače i pođe kapiji |
| ladala!...{S} Koji se grčio, uvijao pod njezinim udarcima!...{S} Slabotinja!... </p> <pb n="75" |
| gotovo kroz plač moli da joj ne razbude njezino dijete.{S} Gledajući ih razdragane i zadovoljne |
| čas raslabio, klonuo, nadražen vrelinom njezinom i mirisom čvrstoga mladog tijela, te ga oboril |
| e rukama o kukove, uputi se guravoj trešnji, gdje je u hladu počivao Jevrem.</p> <p>— Slatko li |
| vija, zacenjuje se.{S} I u orahovoj krošnji kao da cvili neko.{S} I iza česme kao da nešto pišt |
| ju.{S} Kamilavku odgurnu nogom pod obližnji trs...{S} Ostade u košulji i tankim, iskrpljenim ča |
| ja.{S} Neki su u malim, četvrtastim krošnjicama, po vrhu prekrivenim slamom, nosili jaja; neki |
| rati prema seljacima, gurnu nogom u krošnjice <pb n="38" /> sa jajima kao da bi da tako omjeri: |
| stojnikom na čelu izmakoše naprijed.{S} Njih je više interesovalo kako se, uz oštre povike zata |
| o djetetu a ipak krišom pogledajući na njih. — Ženski poslovi!...{S} Jedva zar dočekala, da ga |
| da će se sva blagodat božija izliti na njih.</p> <p>I makar što su voljeli oca Janjićija, kriv |
| esovala.{S} Nije se htio ni osvrnuti na njih.{S} Samo je gledao unaokolo po prljavoj, zanečišće |
| i su, hitali, razmahujući rukama, a iza njih po nakvašenoj zemlji otezala se i rasla čitava bra |
| a im je „hladnije“, leže u gomilama iza njih, nabacani jedni na drugo, iskušljani.{S} Seoska pa |
| {S} A hitra ševa jedna, plivajući iznad njih u bijeloj visini kao sitna pjega, klikće im, javlj |
| p>Sjede i Jevrem.</p> <p>U granju iznad njih, tresajući im prašinu na glavu, zaleprša i zviznu |
| a pretrpanim torbama o ramenu!{S} Pored njih, grajući skakutala djeca, umivena, sa očešljanom k |
| Pa uze Melentija pod ruku, okrenu se od njih i ode u avliju.</p> </div> <div type="chapter" xml |
| m se noći, mraka se bojim, strahujem od njih...{S} A radujem se danu i suncu ko što mu se svaka |
| e kaluđerima i kao očekujući odgovor od njih. — Šta je on?...{S} Ko mi je on?... Čudna mi čuda |
| dom, leži sa raširenim krilima, a ispod njih proviruju mali, poplašeni pilići, dok joj se jedno |
| {S} Debela donja usna crvenila se ispod njih kao makov cvijet, nedavno uzabran.{S} Pogleda po s |
| potoci, odazivaju se stotine i stotine njih, zvečeći, udarajući...</p> <p>Jevrem je još neko v |
| {S} Rep!... — kao da ponavljahu stotine njih iz crkve, iz zemlje, iz zidova avlijskih.</p> <p>— |
| kapi čak.</p> <p>Svaki put prepirali se njih dvojica.{S} Stanu jedan prema drugome naduveni, na |
| p> <p>Nije se prevario. Čim pristiže do njih, opazi pri zemlji nekakva seljaka, čivitastomodra |
| anastir.{S} Zastadoše malo.{S} Nekoliko njih, što se u strani okupili, stali su više radi toga |
| oz gomilu, povede ga naprijed...{S} Oko njih, sa obje strane, bogoradili su prosjaci, vikale du |
| .{S} Nekako smeteno, luđački, pogleda u njih i slegnu ramenima.</p> <p>— Noćas su trpali u poja |
| očanstvima.{S} Svi su tvrdo vjerovali u njih.{S} I bojali ga se neobično.{S} Kad bi, prolazeći |
| > <p>Jevrem se neprimjetno umiješa među njih i stade pokraj Janjićija.{S} Pogleda na žandara, n |
| ađe, odstupi od stola i umiješa se među njih.{S} Svoju suhu ruku, koja je bila žuća od voštanic |
| je, blijed i poplašen, umiješao se među njih, ide od jednog do drugoga i zadržava, stišava.</p> |
| akićen sa tri nova barjačića.{S} Između njih, kao izniklo iz svježega kovilja, veselo svjetluca |
| ajonete sa žandarskih pušaka.{S} Između njih se uplela visoka kamilavka Janjićijeva i igra neka |
| Vaso sa još trojicom seljaka.{S} Između njih kao da još bijaše ponajugledniji starac sa perčino |
| hano je govorio Iguman, izmičući između njih, bježeći iz ćelije, a suze mu još neprestano cure |
| e nekolike košulje, gaće, marame.{S} Iz njih se još cijedila voda i lagano kapala za vrat jedno |
| izgreban.{S} Rukama obuhvatio koljena i njiha se, ječi, uzdiše.</p> <p>— A što ne pritvrdiste m |
| posljednji put bolano jeknuše i još se njihajući zujahu zamoreno. — Zar ne znaš slovo Gospodnj |
| e dam ja svoga časnog krsta za Carigrad njihov!...{S} A sa Igumanom, pasjim sinom, lako ću svrš |
| ela, između vlažnoga lišća.{S} Na poziv njihov žurili su se prema manastiru seljaci i seljanke, |
| a obožavali su i jedno i drugo.{S} Kuća njihova bila mu otvorena u danu i u noći.{S} Tu mu se i |
| e i sada svađali i prepirali.{S} Ali ga njihova svađa nije više interesovala.{S} Nije se htio n |
| a danas ni mrve okusiti ne ću sa trpeze njihove...{S} Oni ne dolaze da se pomole Gospodu Bogu s |
| g Srbina, on se starao da ubije dvojicu njihovih; jesu li zapalili jednu našu kuću, palio im je |
| renu življe, praćen pogrdama i kletvama njihovim...{S} Kad se, nakon nekoliko koračaja, osvrnuo |
| ravljenih.{S} Na iskrivljenim krstovima njihovim, uvijenim u meki ladolež i oštru mrežu kupinov |
| je, hvatao ih oko struka i, uživajući u njihovu cičanju, bacao na pržinu.</p> <p>— A gdje je on |
| krenu za njom pažljivo noseći dijete i njijajući ga na rukama...{S} Raziđoše se i ostali polag |
| ka, u hrpi dronjaka, lutala je naokolo, njijala dijete na rukama poluglasno pjevajući.{S} Nekak |
| g oraha, protkana mjesečinom, polako se njijala i kao naklanjala prema prozoru.{S} Crni i zlata |
| im podmuklim mumlanjem i šumorom lijeno njijali i povijali, odliježu i razliježu se bezbrojni p |
| uni svrnu na avliju, među dućane.{S} Za njim se natisnuo Janjićije kao orlušina, pa kao da ne d |
| e prema konjušnici.{S} Jevrem potrča za njim... </p> <pb n="116" /> </div> <div type="chapter" |
| govori Prokopije i čudeći se pogleda za njim kako zamače kroz kapiju.</p> <p>— Šta li je sad na |
| divlje...{S} Buljubaša daleko zaosta za njim...{S} Pognuvši se po motici i upinjući se da ga do |
| ne obzirući se.{S} A mantija se vuče za njim, zapinje za šiblje i kida.</p> <p>— Stani, čovječe |
| starajući se da je ne poznaju, pođe za njim...</p> <p>Čim je zatvorio vrata od ćelije, uze sa |
| i se među borove.{S} Kaluđeri pođoše za njim.</p> <p>— Ama šta radiš, nesretni sine?...{S} Imaš |
| ut ratnika sa bojnoga polja, nagnuše za njim, osvjetljujući pute, igrajući se sa svijećama i sa |
| opet će Jevrem pakosnije i pristade za njim.</p> <p>— Ljubite i vragi vašja, rekao je Hristos. |
| Mignuvši mu prstom dade znak, da ide za njim.</p> <p>Čim su uljegli u ćeliju, Iguman zaključa v |
| vrati obali.{S} I Jevrem i djevojke za njim. </p> <pb n="103" /> <p>— A ti došao zbog Mare? — |
| — Poganac!</p> <p>I, da ne izostane za njim, da se ne oda, uze i sam vodenjaču...{S} Nategnu.. |
| >„Petre, šta ti je?“ glasno poviknuh za njim i pođoh da ga stignem, zaustavim.</p> <p>Odmahnu r |
| e, — reče meko, bolećivo, pristajući za njim. — Što je bilo bilo...{S} Sjedi da pijemo!</p> <p> |
| } Ostaviv pušku u travi pođe i drugi za njim.</p> <p>— Pst!{S} Mirni budite! — šapatom zapovjed |
| I niko da ga oplače, niko da zažali za njim, — opet prošapta Milica kao pogađajući mu misli. — |
| lentiju, koji su začuđeni pristajali za njim i snebivali se. — Mirni!</p> <p>— Ali ako nađu? — |
| raku pođe u trapezariju.{S} Kaluđeri za njim.{S} I Vaso htjede da ih prati i krenu s njima.{S} |
| , ustani!“...{S} I ja ustajem i idem za njim...{S} Ludo, je li?...{S} A ja sam katkad i vjerova |
| Prokopije!{S} Stani! — viknu Jevrem za njim i potrča da ga sustigne. — Ja sam...</p> <p>Prokop |
| stali se upinju da mnogo ne izostanu za njim.{S} Sokole sami sebe, upinju se.{S} Tek ponekad ak |
| ru.{S} Vaso, pognuvši se malo, krenu za njim.{S} Dugački tur od turskih čakšira, sličan raširen |
| </p> <p>Jevrem se naglo okrenu.{S} Pred njim je stajao nepoznat, modar, podbuho gospodin sa neo |
| će da sam opremio dijete iz straha pred njim... — sumorno progovori. — Čak će i drugima pričati |
| danas jedna gomila rublja izdizala pred njim.{S} Dvoje odrpane djece morali su u dva u tri puta |
| jeći se da Melentije i ne proplače pred njim. — Hajde da izmamimo malo rakije...</p> <p>Silom g |
| Prokopije nabusito i ispriječi se pred njim. — Evo pa ga vidi!</p> <p>Iguman zatrepta očima.</ |
| ana, koji kao da iz zemlje izniknu pred njim i, obzirući se ha sve strane, zastade na kuhinjski |
| ile se dugačke boce sa starim, osmogodišnjim vinom.{S} Ubrusci, rašireni poput lepeza, stršili |
| ti i bijeli kao razbačeno perj; po obližnjim granama visjele nekolike košulje, gaće, marame.{S} |
| } Ne znaš ih ti, pogance jedne!{S} Sila njima treba, a ne šala...</p> <p>Pa lagano poče pipati |
| širi ruke i kao okamenjen zastade prema njima.</p> <p>— Amo dolazi, pasjevino! — oštro podviknu |
| eva primičući se i pružajući ruke prema njima kao da će ih oboje, naročito gospođu, istopiti u |
| se skupi i zgrči.{S} Opruži ruke prema njima, pa nekako i uvrijeđeno i kao prebacujući ciknu:< |
| sve zaraslo u gustu dlaku, okrenu prema njima:</p> <p>— Ti li si, oče Melentije? — zapita muklo |
| itava zgusnuta četa seljaka nagnu prema njima.{S} Smeteni, usplahireni.{S} U otrcanim starim ha |
| rumene joj se i čvrsto meso trese se na njima.{S} Tutnji zemlja pod njom, ugiba se.</p> <p>— On |
| ao maleni barjačići počeše se vijati na njima rupci, pojasevi, košulje, marame.{S} Oko vrata ša |
| vima popijevali su iz svega grla.{S} Za njima su žurno kaskala trojica dućandžija sa debelim št |
| ćije, sa naduvenim obrazima, pogleda za njima i jetko zareža:</p> <p>— Pseto pogano!</p> <p>— N |
| mokar, spotičući se i posrćući kaska za njima, želeći da ih sustigne.{S} A kiša lije po njemu; |
| ajala za ocem ili za materom.{S} Ide za njima, gazi i vječito polupromuklim glasom pjevuši pone |
| i uznemiri.{S} Ne htjede ni potrčati za njima, ni što pripitati.{S} Spusti se na kamen pored če |
| seljaka.</p> <p>On se htjede uputiti za njima da pazi, da prisluškuje...{S} Iznenada ga zaustav |
| stvorenim ustima zablenuto je gledao za njima i samo mucao nešto... mucao samome sebi...</p> </ |
| ...{S} Izvolite...</p> <p>Sam pođe pred njima da im put prokrči.{S} Neprestano se osvrćući i ne |
| i svoje molitvanje on se ispriječi pred njima i podvikne strogo, zapovjednički:</p> <p>— Na kol |
| a vrata.{S} Po neka domaćica stoji pred njima, raščupana, prljava, sa mutnim očima i ispijenim |
| Držeći stranu kaluđerima i ponoseći se njima, kad god ih je Vaso pokudio, uzdizala je, obratno |
| psovka...</p> <p>Razlijeva se sunce po njima.{S} Peče, prži crne, razgolićene vratove i obnaže |
| dima treperi roj mušica i rasipa se po njima.</p> <p>Naprijed se izdvojio buljubaša, krepko, s |
| rašno opsovavši nešto zasiječe nožem po njima, pa se povrati.</p> <p>Zatekao je Jevrema kako je |
| ijama, cjenjkahu.{S} Kao natječući se s njima, zagrajaše i prosjaci nesnosno, kreštajući.{S} Bo |
| ari znanac i prijatelj pozdravljao se s njima, šalio, tapšući čas jednu čas drugu po gojnim ple |
| krupnju gospodu, ručavao i večeravao s njima.{S} I krupnju!...{S} Prrrokleti sin!</p> <p>I lju |
| ci da nije mene bilo.{S} On se kavžio s njima, krvio se, dočekivao ih <pb n="81" /> ubijao...{S |
| u varošane i združio se, sprijateljio s njima.{S} Oni se u omanjim grupama razuzurili i razmjes |
| i po četiri čardaka...{S} On se krvio s njima u gori, a oni se htjeli svetiti na manastiru, jer |
| {S} I Vaso htjede da ih prati i krenu s njima.{S} Ali se zadrža blizu vrata.{S} Ni sam ne znaju |
| tinuo ili poškakljao...{S} Poznade među njima djevojku iz vinograda.{S} Onako zdrava, jedra, či |
| ga pogleda. — I svi kažu: da niko među njima nije general...</p> <p>— Neeema ga?...</p> <p>Igu |
| na bakovski vrat njegov, i sada ovlada njime.{S} Sa zluradošću nekom kao da je čekao: hoće li |
| ji mu služio mjesto četke, i otresajući njime prašinu sa rukava. — I koliko će ih još doći na r |
| juči otegnu.</p> <p>— Ne će on, kaže, s njime nikakva poznanstva, — smireno odgovori Prokopije. |
| te primio, preporučio da se ne družiš s njime...{S} Nijesi me poslušao...{S} Pamtim ja to...{S} |
| rdno grdila i neprestano se prepirala s njime, dodade meko:</p> <p>— A bio je dobar ko dobar da |
| gome i pušeći razmišljali: šta bi sad s njime, kuda bi?</p> <p>— I meni su dodijah svakakvi raz |
| ca Igumana na svoju ruku i pirovat će s njime zajedno.</p> <p>— Kakav Nečastivi? — zapita Vaso |
| i „dva debela sahata“. Čika: ko će se s njime porvati...{S} Gomila žena zbila se, stisla, pa sv |
| Jevrem pa odmah pristupi i poljubi se s njime. — Kako si, kuma Smiljana?</p> <p>Oboje uvede u s |
| ...{S} Ali svejedno...{S} Sad si drug s njime i, ako hoćeš, možeš mi pomoći...</p> <p>Iguman mu |
| ko truba jerihonska, ako će da govori s njime...</p> <p>I gurajući Vasu pred sobom sakri se u ć |
| opoštovanjem pristupi, da se pozdravi s njime. — Ja mišljah da je kogođ drugi...{S} Prepadoh se |
| !</p> <p>— Iguman veli, da će samo on s njime piti i jesti, a mi, biva, samo da dvorimo ko slug |
| ada sjeti, kako je maločas razgovarao s njime.{S} Nekako postiđeno obori glavu i tiho prošapta: |
| niti je volio mnogo ni mnogo drugovao s njime.{S} Pa opet... Žao mu čovjeka.{S} Jadnog, sićušno |
| o da uzdahnu. — Dosta sam muke podnio s njime i ko zna koliko ću još podnijeti...{S} Eto to pro |
| smislim, ni da se pripremim na borbu s njime...{S} A baš bih volio da mu pokažem ko sam i šta |
| ku sakri lice u epitrahilj, umota glavu njime.</p> <p>— Grješnica sam ti, oče, — isprekidano iz |
| je radi.{S} On je vodio i sve račune za njive i vinograde, na malim, nejednakim papirićima, koj |
| i svuda i sve obilaziti: i vinograde, i njive, i livade.{S} Svi ga smatrali kao najpodesnijeg z |
| ko, i Smiljana izvukla iz nezgode.{S} A njoj bi mogli nauditi, da se saznalo za nju, dok Iguman |
| žen ovan kad hoće da bode, potrča prema njoj, nasrnu.{S} Jedan joj kabao pade, prevrnu se i bij |
| } Nekako osvetnički sijevnu očima prema njoj i kao da bješe spreman da ponovo navali, da je nap |
| ao da ga gurnu, neodoljivo povuče prema njoj.{S} Probi se kroz gomilu i zapriječi joj put.</p> |
| {S} Nije uzdisao ni prenemagao se prema njoj.{S} Razgovarali su o najobičnijim stvarima, opriča |
| ne mrve padaju mu po bradi i nižu se na njoj. — Ni nakon Vasilijeve leturđije, što se otegne ko |
| k i sa sakatim i iskrivljenim krstom na njoj, koji je, kako se činilo, nekada bio posrebren, a |
| ovori Janjićije i primače se bliže. — I njoj da čestitaš, oče Igumane!...</p> <p>— Šta ćeš ovdj |
| ma li ijedan njezin cvijet?...{S} Je li njoj štogod palo?</p> <p>Ali kako će pogoditi: koje je |
| ispovjedi i preporučio mu da se stara o njoj...{S} I ženi, Marinoj materi, naredio da u svemu s |
| ti, i ružiti...{S} A ja ne ću da niko o njoj ružno govori, oče Janjićije...{S} Volim ostaviti m |
| </p> <p>— I Iguman se tobože i brinuo o njoj dok je bila dijete, — nastavi Prokopije i lijeno p |
| n da ga navedem na opširniji razgovor o njoj. „Ništa bolje od nje!“</p> <p>„Da Bog da“, čini se |
| školi, čamila je, s materom zajedno, u njoj i nešto uređivala, raspremala.{S} I sobu svoju zat |
| rije došao iz ćelije zaključav maloga u njoj, — i neskladno, piskutljivo pojanje dječije odgovo |
| ije više ni dolazila, kad god sam bio u njoj. Čim bi se susreli u putu, zaklanjala se za očevo |
| Prokopije oštrije i lako ga odgurnu. — Njojzi je, bolan, Iguman kao neki tutor...{S} Kad joj o |
| gog puta, nego da idem za njom...{S} Za njom!...{S} Ona me zove <pb n="22" /> i ne da da lažem. |
| šući se po leđima i stenjući gledaše za njom.{S} Uze kapu, koja mu ležala na zemlji, otrese je |
| ti, — reče Janjićije meko, gledajući za njom i kao žaleći je. — Jadnica!...{S} Kao da ne zna, d |
| poluglasno češkajući se i gledajući za njom...{S} I, zabacivši ruke na leđa, vrati se manastir |
| .{S} Baš jedra cura, žalostan ti sam za njom!...</p> <p>Neko kao da prigušeno ciknu kad prekora |
| za me nema drugog puta, nego da idem za njom...{S} Za njom!...{S} Ona me zove <pb n="22" /> i n |
| ame i brzo pođe.{S} On baci ogledalo za njom i doviknu je.{S} Ona se ne osvrnu.{S} Potrča da je |
| o pođe iz sobe...{S} Janjićije krenu za njom pažljivo noseći dijete i njijajući ga na rukama... |
| trese se na njima.{S} Tutnji zemlja pod njom, ugiba se.</p> <p>— Ona!</p> <p>Ugledavši ga izvi |
| je, doduše, ni časa nasamo razgovarao s njom; nije joj kazivao ni da je voli, — s time kao da n |
| Boga.{S} Ukaza Jevremu na hlad pod trešnjom, u strani, i naredi da tamo spusti torbu, u kojoj |
| evrem je još neko vrijeme ležao pod trešnjom, ljuteći se i prekoravajući sama sebe, što je poša |
| lje, posrćući i na koljena, omahivao je njome, grebao je, štipao, upinjući se da je savlada, ob |
| ti bradu šakama i postiđeno poklopi oči njome.{S} Zatim, hihikajući, procijedi kroz zube:</p> < |
| je prihvati bocu za grlić, poče mućkati njome, ali ne nategnu.</p> <p>— To ste vi došli da nosi |
| grlu.{S} Zamalo da i sam ne zaplaka, s njome zajedno.{S} Opet se namrgodi i zakašlja u šaku.</ |
| iza...{S} Udario jadnik na sto belaja s njome!{S} Zalud molio prijatelje da je svjetuju, zalud |
| dima i, nekako moleći, — a uvijek je s njome mekše govorio, — reče:</p> <p>— Samo pazi, Milice |
| Smeten, spleten...{S} Kad se sastane s njome, govori o bezu, o pređi, o pletivu...{S} Ko žena! |
| a da je opet vidi.{S} Da se razgovori s njome.{S} Kad odnese poklon, bit će zar ljubaznija.{S} |
| brza disanje.</p> <p>— Šta ima Iguman s njome? — zapita samoga sebe čupkajući se za male tanke |
| Iguman hoće da ja, koji sam se vjerio s njome, stojim pred jednim nemoćnim generalom...{S} Ludi |
| viti manastir, nego nadražiti svijet da nju pretresa i ogovara...</p> <p>Janjićije se zavali uz |
| v i prokletstvo njegovo navuklo se nada nju ko oblak gradobitni...{S} Agarjani!...{S} Hulitelji |
| ose noge!{S} Učini mu se da bi i sađ na nju.{S} Da joj kao zvijer upije zube u mišicu, da i ope |
| napunjene vreće, pa, opipavši, sjede na nju.{S} Podnimi se.</p> <p>— Ne ću ja, — reče, — da ona |
| , saget kao da se spremaše da nasrne na nju.</p> <p>— A ti?... Šta ćeš ti ovdje? — oštro je zap |
| astim?... Čime?</p> <p>I, pogledavši na nju, zapita življe:</p> <p>— I tebe da častim?</p> <p>— |
| ako će da se ne zna? — obrecnu se on na nju. — Ni kum da ne zna! — Zar može vjenčanje bez kuma? |
| u <pb n="17" /> zarađenu paru trošio na nju.{S} I ništa ga nije toliko radovalo, koliko kad bi |
| njoj bi mogli nauditi, da se saznalo za nju, dok Igumanu niko nauditi ne će...{S} Lukav je, lak |
| mo da ne pregori.{S} A mlade mahune uza nju, pa malo sirćeta, malo zejtina...{S} Eh...{S} Znaš |
| potištenu sažali mu se.{S} Sage se nad nju i htjede ju podignuti.{S} Ipak, predomislivši se, n |
| ga! — uzviknu jedna obijesno, dražeći i nju i njega.</p> <p>— Časti nas! — graknuše i ostale, h |
| } Ko te doveo amo?...</p> <p>— Ne pitaj nju nego mene pitaj, oče Igumane! — mirno, pokroviteljs |
| nata <pb n="42" /> lijepa udovica.{S} O nju se, kako se pričalo, dosada otimali troji prosioci |
| dnese.{S} Ko ljutio se, korio me, grdio nju i nazivao huncutom, a ipak je, kao razbojnik plijen |
| t ću Janju da pomogne“.</p> <p>I ode po nju i dovede je. Čim zakorači u sobu, pođe i ona prema |
| vanici i, žmirkajući, kao da poče čisto njušiti.{S} Zatim pogleda na Milicu, koja, kako se čini |
| ćeš? — zapita zagušeno, a upro očima u nju, u bjelinu onu pod grlom.</p> <p>— Nosim ručak radi |
| zeći po nekošenoj travi, sakrivali se u nju.</p> <p>— Bilo je to prije nekoliko godina, dok sam |
| uče lisičiji rep iz džepa, — svoju današnju četkicu, — pričvrsti ga za pribadaču.{S} Potrča na |
| sno koljeno i želeći da obrati na se pažnju oca Prokopija poče se na glas moliti Bogu...</p> <p |
| še oni.{S} Miris tamjana i peciva na ražnju, koji se dosad razlijevali iz plavičastog dima, kao |
| >Oštro, istrzano, divlje, u nekoj neobičnoj žurbi, kao svađajući se, zazvoniše zvona, jauknuše. |
| ao bradu, stisnutom šakom udarao po vlažnoj, zgnječenoj travi i kao svađajući se s nekim, šišta |
| a redovno dolazilo do kavge i inada.{S} Novajlije su, obično, gonili dalje, čak pred kapiju, a |
| praznika i, kao za inad svijetu, nosila obadvoje djece u naramku...{S} Oca Prokopija obožavali |
| </p> <p>— Oprosti, oče, — jedva promuca obarajući glavu. — Majka je majka!</p> <p>Janjićije, na |
| ke na željezničku stanicu, da ga ranije obavijeste o dolasku, te je svaki čas pogledao na kapij |
| rokopija i ostale momke.{S} Da ih odmah obavijesti o čudnom pridobitku!</p> <p>Nastade uzbuna, |
| dolaziti i varošani.{S} Neko ih opazi i obavijesti Igumana.{S} On bržebolje prihvati štap iz pr |
| njega...{S} Niti su šta pripremali, ni obavijestili Igumana...</p> <p>— Iguman!...</p> <p>Sad |
| kaže...{S} Da on prvi bude koji će sve obavijestiti o krupnom događaju u selu...{S} I Jevrem j |
| klog svoda neprestano cijedila voda.{S} Obazrije se na sve strane, da vidi: ima li još koga od |
| e prenoćio u stogu.{S} Promolio se kroz obijena vrata, sav se iskrivio i držeći se za dovratak, |
| kad ti je toliko draga! — uzviknu jedna obijesno, dražeći i nju i njega.</p> <p>— Časti nas! — |
| Sva avlija kao da zahrza u neobuzdanom, obijesnom smijehu.</p> <p>Vaso, raširiv ruke kao da će |
| više mrzio.{S} Dopuštao mu i da zvonima objavljuje svoj dolazak i budi kaluđere.{S} Hranio ga, |
| alo prinese Jevremovu ruku uz svoju.{S} Obje poče sravnjivati i zagledati.</p> <p>— I mučila me |
| hnu i nastavi put.</p> <p>Oko njega, na obje strane, niske kućice.{S} Skromne, šćućurene pod sl |
| , povede ga naprijed...{S} Oko njih, sa obje strane, bogoradili su prosjaci, vikale dućandžije, |
| i poljubac.</p> <p>— Ašikuješ? — zapita obješenjački.</p> <p>— Ašikujem, — veselo odgovori Jevr |
| im blagoslovi, dozvolivši da mu poljube obje ruke.</p> <p>Jedva! — napošljetku zadovoljno izbac |
| A taka bi mi djevojka trebala! — izbaci obješenjački i brzo je štipnu za podvoljak. — I kaluđer |
| čuljka nekog, mršava, gurava, jadna.{S} Objema runjavim rukama grčevito uhvatio za konopce i po |
| dari u smijeh...{S} Poklopi velika usta objema rukama, začepi ih bradom, a ramena mu počeše ods |
| /p> <p>Vaso, tobože preneražen, pljesnu objema rukama po koljenima i sav se povi u stranu:</p> |
| n.{S} Predstojnik prvi prihvati predlog objeručke; gospođa mu kao da se zanese od radosti što ć |
| .{S} Pa šta ćete mu?...{S} Hoćete li ga objesiti zbog naramka drva?</p> <p>— Poslat ćemo ga u r |
| a, kolutajući se i nesnosno zuzukajući, oblijeću, zaigravaju oko njega.{S} Prijanjaju za tijelo |
| staroj prizemljuši, od pruća opletenoj, oblijepljenoj zemljom crvenicom a pokrivenoj nagnjilom |
| de gotovo kaskajući.</p> <p>I mazili je oboje neprestano.{S} Petar se, doduše, čuvao da se to n |
| p> <p>— Hm...{S} Pa?</p> <p>— Molimo te oboje da nas, krišom, vjenčaš noćas, u mojoj kući...</p |
| pružajući ruke prema njima kao da će ih oboje, naročito gospođu, istopiti u čvrstom zagrljaju. |
| ed silom, i popustio, opet bi nas ubrzo oboje otjerao...</p> <p>Janjićije zastade i zamisli se |
| njime. — Kako si, kuma Smiljana?</p> <p>Oboje uvede u sobu.{S} Ponudi da sjednu na krevetac, na |
| ogama.</p> <p>Približivši se manastiru, obojica opaziše kako im usplahireni Vaso hita u susret. |
| ki:</p> <p>— Lijepo, oče Igumane!...{S} Obojica ćemo u krađu...{S} Sjutra ćeš saznati za plan.. |
| pa da se tako pustim.</p> <p>I zaćutaše obojica.{S} Išli su lagano, priljubljeni jedan uz drugo |
| na dušečić i utrnuše svijeću.{S} Legoše obojica.</p> <p>Negdje ispred ponoći iziđe Iguman iz sv |
| A i što će mu?...{S} Dogovorili se bili obojica da ga smjeste i kome da ga predadu?...{S} Ali z |
| vama i podobajet, pasji sinovi!</p> <p>Obojica se okrenuše i pogledaše tamo.{S} Na krivoj tron |
| .</p> <p>— Ne može se drugačije.</p> <p>Obojica prihvatiše za velike merdevine, što su ležale u |
| odmah brani, bije se. — I, za inad vama obojici, zadržat ću ga uza se, odgojit ću ga ovdje...{S |
| ama.{S} Uzalud!...{S} Najzad baci petak obojici i krenu življe, praćen pogrdama i kletvama njih |
| .{S} Kad god bi se pogledali, uvijek im obojici dolazilo da ponovo prasnu u smijeh.{S} I što se |
| niš...{S} A kad bih ja bila Mitropolit, obrijala bih ga...{S} Obrijala sjekirom na panju!</p> < |
| bila Mitropolit, obrijala bih ga...{S} Obrijala sjekirom na panju!</p> <p>— Govori ti šta hoće |
| va nekakav starac, kojemu je glava bila obrijana gotovo do vrha.{S} A sa vrha, sličan kravljem |
| g ktitora sa mrkajastim fesom na glavi, obrubljene debelim vijencima od bršljana i zakićene gra |
| a gotovo mladićski svježe, rumeno lice, obrubljeno širokom sijedom bradom, kroz koju mu na prsi |
| vijetli široko i mirno ogledalo rijeke, obrubljeno zgusnutim zelenilom, modreći se po osijenčen |
| e smijete pristupati sasvim blizu, nego odalje malo... na nekolika koraka...</p> <p>Tek opazivš |
| o da su protekli bijeli sunčani potoci, odazivaju se stotine i stotine njih, zvečeći, udarajući |
| ivo odmahnu nogom kao da gura nešto ili odbacuje. — Traži ti mlađe, vještije...{S} Hajde ocu Pr |
| doveo.</p> <p>Iguman uzmičući na leđa i odbacujući rukavima kao da se od nekoga brani gotovo ci |
| S} Skoči Iguman sav van sebe, — pomamno odbacujući i kamilavku i papuče.{S} U zabuni svrnu na a |
| ratove i obnažena prsa.{S} Tvrda zemlja odbija im ugrijane motike i zapahnjuje ih vrelom jarom, |
| ostiv prema Nikoli, što mu ne vjeruje i odbija ga od sebe.{S} Zbog toga im, čak, izgledao kao n |
| sama poče podavati njegovoj požudi.{S} Odbijajući ga, braneći se, ujedajući, poče se zanositi, |
| ali on nije dao.{S} Odmahivao je rukom, odbijao i, sve više padajući u vatru, grdio i proklinja |
| to, časteći, ulagujući se, umiljavajući odbijao sve navale i sačuvao ovaj hram božji...{S} Ja, |
| orade za koji sekser...{S} Pokuša da ih odbije psovkom i prijetnjama.{S} Uzalud!...{S} Najzad b |
| i oštrom motikom, koja zasjenjujući oči odbljeskuje prema suncu, kao da se ruga ostalima, draži |
| niti Janjićije primi i kad smisli da ga odgoji za pravog čovjeka, koji će se opirati svakoj sil |
| jesam rodio...{S} Pa što me rodiše, što odgojiše?...{S} Zato da živim, da napatim i sebe i drug |
| nad vama obojici, zadržat ću ga uza se, odgojit ću ga ovdje...{S} Za inad!...</p> <p>Iguman se |
| Poče tući štapom o zemlju.</p> <p>— Ne odgovaraj!...{S} Ne ću da odgovaraš!...{S} Svi vi znate |
| ili ne plakao? — otegnu Jevrem tiho kao odgovarajući samom sebi.— Sitni ljudi, koji nemaju toli |
| >— Možemo, možemo, — gotovo jednoglasno odgovaraju drugovi i, prkosno ga gledajući, i sami zast |
| li ozbiljno?</p> <p>— Ozbiljno.</p> <p>Odgovarajući, Jevrem nikako nije mogao da gleda u oči p |
| že korio je.{S} A vazda je kupovao nova odijela, nakite, kolače, šećerleme.{S} Svaku <pb n="17" |
| ekako svečano ne zagledajući im više ni odijelo niti neočešljane brade. — Ne smijete pristupati |
| natlija, koji u novom prvi put obučenom odijelu sa tamburama pod pazuhom i bočicama rakije u dž |
| garjani!...{S} Hulitelji!</p> <p>I ode, odjaha gunđajući i proklinjući, a magare mu, kusastim r |
| na ni sam kako, steže u grlu, oči mu se odjednom navodniše i u njemu se javi neki neodoljivi os |
| > <p>Ispravljen, silan kao planina, uze odjednom nejako dijete na dlan.{S} Ponese prema ikoni k |
| bogoradeći ujedno.{S} Kao tup, prigušen odjek iz jame mu se odaziva neko stenjući, cvileći popu |
| obudio se...</p> <p>Iz ćelije, nenadno, odjeknu pjesma Prokopijeva:</p> <quote> <l>Kaluđeri put |
| čini mu se kao <pb n="9" /> da odnekuda odjeknu i zvonki glas Prokopijev...{S} Zastade...{S} Os |
| ne odričem, — snažno zagrmi sa vrata i odjeknu kroz sobu promukao glas Janjićijev.{S} I on se, |
| ogaja ljeta</title> mrtvački žalostivno odjeknu iz manastirske trapezarije i otegnu se iznad sv |
| abaca, spuštao se on do velike poljane, odjevene u rascvjetani mak, koja se crvenila i pušila k |
| em i šumorom lijeno njijali i povijali, odliježu i razliježu se bezbrojni povici, vrisci, uskli |
| nikom ne pokorava!...{S} On će mi biti odmjena!...{S} On će moje djelo nastaviti, ovaj mali... |
| da podgoji odmjenu!...{S} Krasna će to odmjena biti!</p> <p>Jevrem mučenički prevrnu očima i s |
| ga ne da i ne da...{S} Hoće da podgoji odmjenu!...{S} Krasna će to odmjena biti!</p> <p>Jevrem |
| ti o tvrdu, sasušenu zemlju.{S} I tupi, odmjereni udari motika opet se počeše nadaleko razlijeg |
| šajući se kao od studeni. — Kako je Bog odmjerio nama, tako smo i mi namastiru, ravnom mjerom.. |
| liko dana, sa nadom da će je susresti i odobrovoljiti da ga sasluša.{S} Uzalud!{S} Spremao se u |
| m će se zlu muški oprijeti, svakoj sili odoljeti i zakliktat će naposljetku ko soko oštrooki, d |
| ila...{S} Savila mi se oko srca, pa joj odoljeti ne mogu.{S} Ako me ne primite, ne ostaje mi dr |
| i ona i obori oči. — Nijesam mogla srcu odoljeti...</p> <p>— Zdrav je, fala Bogu!...{S} Ne brin |
| ruku Melentijevu.{S} Držaše je dugo.{S} Odsijev voštanice zaigra mu na bradi, kliznu preko mrko |
| } Uze je i odiže iznad glave.{S} Blijed odsijev zaigra mu po mrkom, smežuranom licu i osvijetli |
| prema suncu, staraše se da mu nestašni odsijev, sličan srebrnom leptiru, preleti i klizne niz |
| stršeći nad stotinama glava blistale i odsijevale prema suncu kao dvije duge suze.{S} Izgledal |
| , raskošno rasipljući blijede i drhtave odsijeve po zidu, po podu, po mantiji pokojnikovoj, a r |
| eće. — Ne ćemo zakasniti...</p> <p>— Da odsjednemo, — suvo odobri i Janjićije.{S} Sjaha sa konj |
| se spustilo gotovo do tala.</p> <p>— Da odsjednemo malo u hladovini, — zamoli Jevrem dahćući i |
| ..{S} I za te mi je ženidba!... — Pa se oduprije rukama o koljena i pakosno dodade: — Neka te i |
| teljski odgovori Janjićije i kao gromom odvaljena crna stijena ispravi se ponosno pred Marom i |
| se sad samo vjenčati pa i opet živjeti odvojeno ko i dosle...</p> <p>— Ama kako će da se ne zn |
| trenije. — Što ne ostavi psa pa ne živi odvojeno?</p> <p>— Ne može se tako, — pokunjeno odgovor |
| azile dvije plahe jaranice u rijeku.{S} Ogledajući se u vodi, smijući se svojim nogama koje su |
| ?...“ „Poznajem, Gospode!“... „On će od ognja i vatre sagorjeti, jer nema vjere u srcu svom i n |
| se još nikad i nigdje vidjela nije, kao ognjena traka jedna, pojuri prema Igumanovoj ćeliji.</p |
| i gurne u ad vječni, gdje će vam đavoli ognjenim grabljama meso čerupati?...{S} Kako se ne stid |
| ćeš se smiriti u svojoj kući, na svome ognjištu, i raditi kao čovjek!...{S} Blago tebi!...{S} |
| činilo, nekada bio posrebren, a sad se ogoljen crnio kao prelomljena i sasušena grana.{S} Pris |
| opijaš o svakom prazniku?...</p> <p>— Čojek i treba da se opije...{S} Bog je i stvorio rakiju |
| mo motika!...{S} Tak...{S} Pa zašto da čojek ode gladan na oni svijet?...{S} Niks?...{S} Frštec |
| vac!...{S} Kao da ima neke radosti kad čojek pobijedi kukavca!...</p> <p>Zatrese glavom i muklo |
| i silom ga posadi na stolicu. — Nek se čojek razveseli...{S} Ne će, zar, uz vino pjevati: „Plač |
| apiti.{S} A kakva mi je to daća ako se čojek ne napije?</p> <p>Prokopije svuče mantiju.{S} Gurn |
| — Nijesam imao čast...</p> <p>— Divan čojek!{S} Divan!...{S} Primit će Vas najljubaznije, — iz |
| opije...{S} Bog je i stvorio rakiju za čojeka...{S} Eno i otac Janjićije se napije, pa mu niko |
| a mu otme bocu. — Opit ćeš se pa ćeš mi okaljati obraz pred poštenim ljudima.{S} Svako će reći: |
| da ili od radosti.{S} Raširi ruke i kao okamenjen zastade prema njima.</p> <p>— Amo dolazi, pas |
| i spusti čelo na prag.{S} Ostade tu kao okamenjen.</p> <p>— Kakav li je ovo bogomoljac? — šapat |
| .{S} Nosi!...</p> <p>I ražljućen njenim oklijevanjem, zagrmi jače:</p> <p>— Nosi!...{S} Nosi!.. |
| ek bilo uglađeno, čarape potpletene ili okrpljene. </p> <pb n="18" /> <p>— Oho!{S} Baš kao prav |
| stojnikom, i gospođom, i sa nekolicinom okrupnjih gazda, koji se češće sjećali manastira.{S} Za |
| naročito na bedrama.{S} Na blatnjavim, okrvavljenim <pb n="36" /> nogama obuće nije imao.{S} N |
| ljivo: — Eno ti vode!...{S} Otrči pa se okupaj!</p> <p>Njezin odgovor još više raspali Jevrema. |
| dan uz drugoga kao uznemirene ovce pred oluju.{S} Pokunjeno, oborenih glava, gledahu u zemlju.< |
| crni se na dva mjesta.{S} Povijaju se, omahuju, izvrću, stenjući i zamoreno dahćući.{S} Jednom |
| ruža, čiji se neuređeni džbunovi, ispod omanjeg vinograda, isprepleli i naježili kao raščupana |
| o se, sprijateljio s njima.{S} Oni se u omanjim grupama razuzurili i razmjestili između borova, |
| de uskočiti na vrat.{S} Jevrem razmaknu omanjim štapom da se odbrani.{S} Videći da ne pomaže, p |
| e napuni.{S} U vrhu, pokraj prozora, na omanjoj tronožnici, sjedio je on, Janjićije.{S} Razbaci |
| otrgnut vlat nezrelog žita, a u drugoj omanju knjigu, kojoj su debele korice odavno izgubile b |
| b n="38" /> sa jajima kao da bi da tako omjeri: jesu li pune?{S} Poče odizati kokoši i mjeriti |
| kopija:</p> <p>— A kamo onaj nesretnik, onaj Janjićije?...{S} Ne smišlja li i sada nešto, kako |
| ..</p> <p>— Sila je sila, — opet dočeka onaj čovječuljak progurav se naprijed, a razbarušena si |
| ..{S} Zbog naramka drva zaboravit će na onaj duhan u vrh pojate...</p> <p>— Duhan?...{S} Kakav |
| nevolja, pomozi!...{S} Nemoj da ode na onaj svijet željna“...</p> <p>Snažno me stište za ruku |
| etak zlikovaca, moleći Boga, opremih na onaj svijet i ne kajem se ni malo...{S} Da smo mi bili |
| zube u mišicu, da i opet ujede i osjeti onaj znojav, razdražljiv miris mladog, vreloga mesa!</p |
| brzo zapita Prokopija:</p> <p>— A kamo onaj nesretnik, onaj Janjićije?...{S} Ne smišlja li i s |
| av čovječuljak, koji se u gustoj gomili onoj nije mogao ljudski ni vidjeti. — Iskopaše nam kuće |
| .. — zaciča Iguman nemoćno i, u ljutini onoj, poče trčkati po avliji. - <pb n="52" /> Ja ću nje |
| , čist i trepereći topi se u svjetlosti onoj...{S} Najljepši otpozdrav ševi, koja se još, poput |
| eprša.{S} Ukaza se i zajapureno, suncem opaljeno, vedro lice djevojačko, a ispod bijele okruge, |
| kiju, sve jače navaljivaše. — Zar se ne opijaš o svakom prazniku?...</p> <p>— Čojek i treba da |
| ovjek kad pušta da mu se ženetina onako opija“?</p> <p>— Ne laje kuca radi sela nego radi sebe. |
| azniku?...</p> <p>— Čojek i treba da se opije...{S} Bog je i stvorio rakiju za čojeka...{S} Eno |
| Vase. — Prokleto sjeme svačije koje se opije danas!</p> <p>— Pusti ga, — oštro dobaci Prokopij |
| sjaci, vikale dućandžije, podvriskivali opijeni momci, cičale prignječene žene i djevojke, plak |
| e na izlet i redovno se u polovici puta opiju, klimnu lagano glavom.{S} Na gomilu žena i ljudi |
| ljan.{S} U staroj prizemljuši, od pruća opletenoj, oblijepljenoj zemljom crvenicom a pokrivenoj |
| i dželat, — odgovori Janjićije prkosno, opljuckujući preko lule. — Što mučiš ovu sirotinju, što |
| a makar i zla bila, — uzdahnu Prokopije opljuckujući. — Eh, brate!...{S} Eh prokleti otac, zeml |
| drugljivo zapita Janjićije i preko lule opljunu na pod. — A golem je to gospodin!</p> <p>— Igum |
| etenjaka! — prezrivo izbaci Prokopije i opljunu u stranu. — Sitan je, kržljav, u džep li stao.. |
| </head> <p>Dok su ostali pošljednji put opojavali i saranjivali Melentija, u gaju pod mladim bo |
| jelivati...{S} Samo u crkvu došao da ga opoje... ništa više...</p> <p>— Kad tako pošteno govori |
| na čelo. — Dobro?</p> <p>— Dobro...{S} Oporavljam se... — šišteći odgovori Melentije i zahvaln |
| hoće da zapjeva, svakom će se zlu muški oprijeti, svakoj sili odoljeti i zakliktat će naposljet |
| nešto drsko, uvredljivo...{S} Da vikne, opsuje i pobjegne iz manastira, odmah, ovoga časa.</p> |
| e pred njega iza jednog grma.{S} Počeše optrkujući i uskakujući mu na bedre, da mole, bogorade |
| S} Krešti, zavija, zacenjuje se.{S} I u orahovoj krošnji kao da cvili neko.{S} I iza česme kao |
| kao da neko nedaleko svira u starinske orgulje.{S} Krenu prema manastirskoj česmi.{S} Iz kadif |
| uva se on...{S} A i kuća mi pri strani, osamljena...</p> <p>Janjićije naduha obraze i golemim n |
| i prosjaci.{S} Neki u gomilama, a neki osamljeni.{S} Nikola, kao ponosni vojskovođa, nekako po |
| ste imali najgore, meni ste donijeli, — osiječe oštro, mrgodeći se i gledajući nekuda u stranu. |
| Ako je duga priča, ne volim slušati, — osiječe Jevrem kratko, gadeći se i vrpoljeći. — Ništa t |
| glavno šta je?...{S} Reci! — nemilosno osiječe Iguman, mrgodeći se. — No?</p> <p>Jevrem skoči, |
| jeno zgusnutim zelenilom, modreći se po osijenčenim krajevima. Čitavi naviljci šiblja i trepera |
| ije ništa pouzdano obećao ni predao se, osjećao se ipak kao izdajnik neki već i zbog toga što j |
| mo ovako smeli? — zapita Jevrem tiho i, osjećajući se krivcem u ovoj stvari, kao da je želio da |
| ...</p> <p>Ne znajući šta bi još kazao, osjećajući se nemoćan, zbuni se.{S} Od jeda što mu pono |
| lagano, lagano se trzaju, igraju...{S} Osjeća kao da ga neko i škaklji i miluje...{S} Dodijalo |
| eka koji je mnogo o tome razmišljao, ne osjećajući koliko je nedošljedan u govoru, odlučno zavr |
| lo, morao je spavati; makar nekada i ne osjećao bolova, morao je, stisnutih zuba, podnositi da |
| uti se bez njegove dozvole.{S} Makar ne osjećao gladi, morao je jesti po komandi: makar mu se n |
| vati se prstima za nos, kako više ne bi osjećao toplog mirisa, koji ga dovodio u iskušenje. — Z |
| {S} I Jevrem je bio od onih ljudi, koji osjećaju neku djetinjastu radost, što prvi mogu saopšti |
| dniše i u njemu se javi neki neodoljivi osjećaj razmekšalosti.{S} Jedva se uzdrža da ne brizne |
| ma.</p> <p>— Dosta!</p> <p>— Sramota će osjeniti manastir ovaj črez tebe i strašno poruganije p |
| ti, posrtati.{S} Obgrlivši ga u obrani, osjeti mu vreo dah na obrazima.{S} I sva zadrhta, stres |
| na toplina neka i oštar miris znoja.{S} Osjeti, kako mlada krv vrije u njemu i juri mu u glavu, |
| i ih, pribi jedno uz drugo, potisnu.{S} Osjeti toplinu njezina tijela.{S} Miris kalopera sa prs |
| u s noge i ostade u glibu, — on to i ne osjeti; iskajišani pojas lepršao oko njega kao raščupan |
| upije zube u mišicu, da i opet ujede i osjeti onaj znojav, razdražljiv miris mladog, vreloga m |
| i namiguje desnim okom, pa kao da i sam osjeti, kako je pretjerao.{S} Bržebolje sastavi ruke na |
| jno.{S} Opet zadrhta.</p> <p>Nikola zar osjeti, kako neko iza njega stoji.{S} Lagano se pridiže |
| rompira zapahnu me na vratima.{S} Cisto osjetih, kako malaksavam.{S} Savladah se nekako i kroči |
| še i motke, toljage, sjekire, kao da su osjetili lopova.{S} Pomiješaše se, sabiše u gomilu.{S} |
| m, huncute, kad si muško, kad si, biva, osjetio kakva je duša djevojačka!</p> <p>Jevrem opkorač |
| a prstima za Vasom i pažljivo, da ne bi osjetio, prikači mu rep za tur.</p> <p>Stigoše među kal |
| .{S} Prekrsti i dijete i poljubi ga.{S} Osjetivši bradu <pb n="124" /> na obrazu mali se poče s |
| aže kako je zdraviji od mene! — pomisli osjetljivi Melentije stisnuvši trule zube. — Poganac!</ |
| avu i oblim, jedrim tijelom privija se, oslanja na Jevrema kao rascvjetana ruža na bor ponosni. |
| ike djevojke.{S} Uhvativši se za ruke i oslanjajući se jedna o drugu <pb n="91" /> prolazile su |
| <head>XIV.</head> <p>Prokopije, stojeći oslonjen na nalonju i ubrzano kroz nos pjevajući „Isaij |
| ijetlilo mu se, oko debelih usana igrao osmijeh.{S} On potapša Jevrema po pleću, izbaci pokrupn |
| ilu.{S} Naprijed udešavajući kako će mu osmijeh biti što pitomiji, podje im u susret.</p> <p>— |
| ? — zapita on pa, želeći da je osokoli, osmjehnu se. — Makar što ste daleko, čak u trećem selu, |
| vu i kao da poče cičati, zviždukati.{S} Osmjehnu se čak i Melentije, stisnuvši usne.{S} Sva avl |
| rljaj muški, pa makar i nasilan bio.{S} Osmjehnu se i, preko ramena, kao podrugljivo dobaci mu: |
| rije htio da te zavadi sa Janjićijem, — osmjehnu se Prokopije i pogleda ga preko ramena. — Zato |
| evam...</p> <p>— Da pjevam?...{S} Ja? — osmjehnu se Melentije bolno i zavrti glavom. — Nipošto! |
| smiri.{S} Opet zavali glavu i kao da se osmjehnu na Jevrema.</p> <p>— A dolazila mi i Janja, — |
| go da skočim u vodu...</p> <p>Iguman se osmjehnu podrugljivo, pa odiže štap iznad glave i srebr |
| tvori oči i pogledavši Jevrema blago se osmjehnu.</p> <p>— Ode li? — šapatom zapita kao plašeći |
| {S} Dobivši povoljan odgovor blaženo se osmjehnu, — naravno zbog zuba, — prignječi bradom glatk |
| ke.</p> <p>— Hehehe!... — zadovoljno se osmjehnu Janjićije i pogleda na štap. — Kazo bih mu ja, |
| roklinjem ga, a drago živjeti, — reče i osmjehnu se. — Znaš da si nepotreban, suvišan... a ima |
| ...</p> <p>Jevrem pogleda u voštanicu i osmjehnu se.{S} Neka neodoljiva želja povuče ga da je, |
| tuca za kuće...{S} Jevrem se zadovoljno osmjehnu i nastavi put.</p> <p>Oko njega, na obje stran |
| } Hoj, hoj!...</p> <p>Starčić se lukavo osmjehnu.</p> <p>— Ni Janjićijeva molitva nije katkad l |
| oću u kaluđere!</p> <p>Iguman se lukavo osmjehnu, skupi brojanice u šaku i razmislivši malo pro |
| it ćemo...</p> <p>Napošljetku se lukavo osmjehnu.{S} Obzirući se da kogod ne gleda, ode pred pr |
| da je duhan...</p> <p>Visoki se žandar osmjehnu i namignu na druga.{S} Kakvih li sve budala ne |
| ...{S} Kako bi?...{S} Ništa drugo ne bi ostajalo nego da se ubije ili da bježi čak u Ameriku.</ |
| ljeti ne mogu.{S} Ako me ne primite, ne ostaje mi drugo nego da skočim u vodu...</p> <p>Iguman |
| Smislit ću!...</p> <p>— Smisli se...{S} Ostaju ti četiri dana na razmišljanje, — završi Iguman |
| polje!... <foreign xml:lang="cu-Latn">i ostavlenije grjehov jego u Hrista besmertnago carja i B |
| o da se odriče nekoga. <pb n="130" /> — Ostavljam...{S} Vi upravljajte...{S} Vi radite...{S} Ja |
| p>— Kuku!...{S} Pa to ni moja kuća nije ostavljena na miru! — očajno zapomaga starac sa perčino |
| v zaigra mu po mrkom, smežuranom licu i osvijetli duboku zarezotinu na čelu, trag nekadanje ran |
| e, koga si dirnuo! — uzviknu ona žešće, osvješćujući se.{S} I, dohvativ nekoliko ovećih kamena, |
| ažnoga lišća i opranog rublja kao da ga osvježi malo.{S} Rastvori usta i ubrza disanje.</p> <p> |
| i, Milice...{S} Samo pazi!...{S} Ako mi osvjetlaš obraz, bit će još boca rakije.</p> <p>Milica |
| nika sa bojnoga polja, nagnuše za njim, osvjetljujući pute, igrajući se sa svijećama i sa fenje |
| kaplje znoja.{S} On niti se otire niti othukuje.{S} Samo izmiče, grabi naprijed, svijesan svoj |
| u šaku.</p> <p>— Dosta! — uzviknu jače othukujući i savlađujući se nekako. —- Dosta, satano!.. |
| .{S} Seoska paščad, režući i ujedajući, otimaju se oko ostataka jela.{S} Vesela, razuzdana djec |
| li pokoriti....{S} Oni su već svezani i otjerani u haps...</p> <p>— Neka, neka...{S} Nek se zna |
| om, i popustio, opet bi nas ubrzo oboje otjerao...</p> <p>Janjićije zastade i zamisli se malo.< |
| {S} A kažem li istinu, čut će i stari i otjerat će Jovu i...{S} Znaš šta će biti...</p> <p>— Pa |
| a djetetom na rukama posrnu, zgrči se i otkotrlja u stranu jauknuvši iz svega glasa.{S} Janjići |
| ristupajući bliže i pokušavajući da joj otkrijem glavu.</p> <p>„Nemoj...{S} Nemoj...{S} Danas s |
| — oštro podviknu Janjićije prema njemu, otpasujući i prikupljajući mantiju. — Ako sam ti oteo c |
| oliko se moglo...{S} Gospodi pomiluj! — otpijeva Vaso stršeći iznad naherene nalonje, visok i s |
| šen, držeći kadionicu u ruci poluglasno otpijeva, krsti se i klanja prema njemu.</p> <p>— Smiri |
| u školu...{S} Znam čitati sve molitve, otpjevati čitavu jutrenju i leturđiju...{S} Učitelji me |
| iji rep, koji mu služio mjesto četke, i otresajući njime prašinu sa rukava. — I koliko će ih jo |
| ojuri prema Igumanovoj ćeliji.</p> <p>— Otvarajte! — zapovjednički viknu Prokopije, došavši do |
| emo i tako naskoro izgubiti, — prošapta otvarajući vrata, — pa da se barem još nagledam jadnika |
| Jedino se o Igumanu govorilo smjelije i otvorenije. Šale i pošalice sipale se i nizale na njego |
| mu se razrijeđena kruna u bjeličastu i otvorenoljubičastu boju.{S} Dolje pokraj kapije šušketa |
| jena!...{S} On će moje djelo nastaviti, ovaj mali...{S} Na strah vragam! </p> <pb n="79" /> <p> |
| pnuo: „Ovdje se možebiti i o tebi radi; ovaj će te čovo <hi>u ime zakona</hi> izbaciti iz manas |
| mijaše.{S} Buljubaša namignu starčiću i ovaj prijateljski kucnu Prokopija po ramenu.</p> <p>— A |
| brini šta će biti nakon tebe...{S} Voli ovaj život, uživaj, radi za se, a ako možeš, i za drugo |
| iljavajući odbijao sve navale i sačuvao ovaj hram božji...{S} Ja, sokole!...{S} Pustio bih im, |
| !</p> <p>— Sramota će osjeniti manastir ovaj črez tebe i strašno poruganije pretrpjet će...</p> |
| . — Pogledaj, Gospode, na Sodom i Gomor ovaj, pogledaj kako grješni ljudi odvratiše lice svoje |
| eba li da mu sad ispriča čitav razgovor ovaj i da se ispovjedi?...{S} Nipošto...{S} Uzbunit će |
| se, iznenađen, trže. Činilo se je da mu ovaj nenadni susret ne bješe povoljan.{S} Na pozdrav ne |
| mi pravi, a dijete je krivo!...{S} Crv ovaj slabi, pa nekome kriv!...{S} I ono da strada?</p> |
| mekše:</p> <p>— A muž gdje ti je?...{S} Ovdje?</p> <p>Ona odmahnu rukom:</p> <p>— Dalekoooo!</p |
| !...</p> <p>— Šta ćeš ovdje?... Šta ćeš ovdje?... — zasikta Iguman osorno. — Ko ti je dozvolio? |
| titaš, oče Igumane!...</p> <p>— Šta ćeš ovdje?... Šta ćeš ovdje?... — zasikta Iguman osorno. — |
| , tonom moćnoga zaštitnika. — Ostat ćeš ovdje!</p> <p>— Ne može ostati, — opet se umiješa Proko |
| ita Jevrem obzirući se na sve strane. — Ovdje ili na kraju?</p> <p>Da zapita koga?...{S} Kako ć |
| uman? — kao začudi se Jevrem. — Nema ga ovdje...</p> <p>— Ama glas... njegov glas...</p> <p>— S |
| ci, zadržat ću ga uza se, odgojit ću ga ovdje...{S} Za inad!...</p> <p>Iguman se poplaši:</p> < |
| pb n="73" /> bruka ova ne bi se sakrila ovdje, u manastiru, ni u selu, nego bi se pročula na da |
| vojka ne dižući očiju.</p> <p>— Zar ima ovdje vaših radina?</p> <p>— U našem vinogradu...{S} Bl |
| sa zemlje manastirske!</p> <p>— Zar je ovdje zabranjeno i govoriti? — iznenada surovo zamumla |
| i da ti je bolje orati i kopati nego se ovdje sahranjivati?{S} Kad oreš i kopaš, radostan si, n |
| oca, bez matere, bez ikoga rođenog leži ovdje...</p> <p>— A zar mu nije svedno: plakao neko ili |
| odmače i pođe kapiji... Šta će da radi ovdje?...{S} A ona, čini mu se, juče je spominjala kako |
| u i poče je otimati, gaziti. — Ti sjedi ovdje pa ako smije neka dođe i neka te izbaci.</p> <p>J |
| ne na nju.</p> <p>— A ti?... Šta ćeš ti ovdje? — oštro je zapita i poče tapkati na mjestu. — Št |
| oče pjenušati, — ovog ću crva othraniti ovdje...{S} I naučit ću ga da se svakoj sili opire, da |
| kopaš, radostan si, nadaš se plodu, dok ovdje... čemu se imaš radovati i nadati?...</p> <p>Jevr |
| lit želi, mora se ispuniti...{S} Ja sam ovdje Iguman, ja za sve odgovaram...{S} Postarat ću se |
| ve jače udarati štapom.</p> <p>— Ja sam ovdje Iguman! — ciknu ponosito. — Niko drugi!</p> <p>— |
| ore, bjesomučno dreknu:</p> <p>— Ja sam ovdje domaćin!...{S} Ja mogu zabraniti!...{S} To su nep |
| Ne da da lažem!...{S} Zato sam i došao ovdje, da kao kaluđer sačekam suđeni dan...{S} Zato i n |
| ugo. — A baš bih volio da je još ostalo ovdje.</p> <p>— Sreća je, — mirno odgovori Jovo, — što |
| oprilično odmakla, osvrnuv se. — Nijesu ovdje jeftine djevojke!</p> <p>Jevrem se pridiže.{S} Sl |
| rem streknu.{S} Neko kao da mu šapnuo: „Ovdje se možebiti i o tebi radi; ovaj će te čovo <hi>u |
| inje za šiblje i kida.</p> <p>— Stani, čovječe!...{S} Kud ćeš?</p> <p>Prokopije kao prenuvši se |
| nim vratima, upravo kraj poboja, opazi čovječuljka nekog, mršava, gurava, jadna.{S} Objema runj |
| <p>— Sila je sila, — opet dočeka onaj čovječuljak progurav se naprijed, a razbarušena sijeda k |
| Upropastiše! — sićano zapomaga nekakav čovječuljak, koji se u gustoj gomili onoj nije mogao lju |
| go dva puta u nedjelji.{S} Nagoni me nečovječno da postim sve poste, s petkom i srijedom po vrh |
| Zato joj sada Iguman bio „najzlatniji“ čovjek na svijetu, dobričina, anđeo nebeski, dok je Janj |
| ebiti, i do novina...{S} A šta bi tada čovjek?...{S} Kako bi?...{S} Kako bi?...{S} Ništa drugo |
| > <p>— A šta sam ja?...{S} Zar nijesam čovjek?</p> <p>Ne znajući, kako bi skrenuo razgovor na d |
| judima.{S} Svako će reći: „Kakav je on čovjek kad pušta da mu se ženetina onako opija“?</p> <p> |
| } Melentije spusti glavu na prsa i kao čovjek čija se smrt približuje ne smjede da pusti glasa. |
| kući, na svome ognjištu, i raditi kao čovjek!...{S} Blago tebi!...{S} Znat ćeš rašta živiš...{ |
| razlepušene mantije. — Zar sam ja zao čovjek?...{S} A zašto sam zao?...{S} Sto hoću red?...{S} |
| .</p> <p>— Odmetao sam se, jer sam bio čovjek, — izbaci ponosito. — Bog me nije stvorio da uzdi |
| žim danima.{S} Otac Janjićije je dobar čovjek, pošten je, ama kavgadžija i jednoumac, brate!... |
| moj!“...</p> <p>„Zar sam ja tako rđav čovjek, te se čak bojiš isporučiti mi poruku Stanijinu?“ |
| ati u čemu nije kriv.{S} Kad udaraš na čovjeka, udri ga s prsiju, pa ako ima snage nek se brani |
| anja niti bi potvore prionule za dobra čovjeka, — dočekuje Milica vatrenije, upotrebljujući sva |
| m Anicom.{S} Aćim dobra duša, zlato od čovjeka, a ona zloja i jezička...{S} Ni u deset je sela |
| .. Žao mu čovjeka.{S} Jadnog, sićušnog čovjeka koji kao da je bio potpuno suvišan na ovome svij |
| mi i kad smisli da ga odgoji za pravog čovjeka, koji će se opirati svakoj sili i nasilju, onda |
| {S} Po njegovu mišljenju ona i krijepi čovjeka i liječi svaku bolest, a doktor ne da ni gutljaj |
| ili poslje...</p> <p>I, sa uvjerenjem čovjeka koji je mnogo o tome razmišljao, ne osjećajući k |
| jedilac i da ga bar Jevrem zapamti kao čovjeka, čija se riječ sluša i uvažava. — Ne će dozvolit |
| drugovao s njime.{S} Pa opet... Žao mu čovjeka.{S} Jadnog, sićušnog čovjeka koji kao da je bio |
| šće, zadihano, kao da se obračunava sa čovjekom, koji mu je mnogo napakostio. — Šta sam ja kome |
| listavao je kalendar i uvjerio se, da u ovoj sedmici nema nikakva većeg praznika.{S} A kako su |
| Jevrem tiho i, osjećajući se krivcem u ovoj stvari, kao da je želio da se sam pred sobom oprav |
| red kapije uspravljen, neobično važan i ozbiljan, propuštao je po redu sve goste ispred sebe.{S |
| ćeš naskoro ostaviti manastir, — dodade ozbiljnije.</p> <p>— Ama šta ima Iguman s Marom? — zapi |
| o je i kazna, mučna je, — okresa Iguman ozbiljnije, pa strogo naredi Vasi da se podigne i da od |
| :</p> <p>— Zboriš li ozbiljno?</p> <p>— Ozbiljno.</p> <p>Odgovarajući, Jevrem nikako nije mogao |
| prsi prema njemu. — Nije još bilo ništa ozbiljno...</p> <p>— Čim se dvaput govori, odmah je ozb |
| /p> <p>— Čim se dvaput govori, odmah je ozbiljno, — kresnu Janjićije žešće i sa čitavom šakom d |
| nijesam nikad ni progovorio, a bilo je ozbiljno...{S} Vidio sam je i — svidjela mi se...{S} Ni |
| to, pasjevino!...{S} A u vas ništa nije ozbiljno...{S} Ni kad se oženite, ni onda vam nije ozbi |
| {S} Ni kad se oženite, ni onda vam nije ozbiljno, mrcinjaci!</p> <p>Umirivši se malo zapita pit |
| rila je za deset drugih.</p> <p>I on se ozbiljno prepade.{S} Uvrti u glavu da se sve diglo prot |
| i i pitomije zapita:</p> <p>— Zboriš li ozbiljno?</p> <p>— Ozbiljno.</p> <p>Odgovarajući, Jevre |
| posumnjati.{S} Ali niko ništa nije smio ozbiljno da ustvrdi, niti da makne na svoju dušu tako t |
| kojni otac uvijek ovako sunčao i uvijek ozdravljao, — odgovori Jevrem nekako smireno komešajući |
| m nešto uzme i zagleda.{S} Limunadžija, oznojen, bjesomučno je drečao, nudeći limunad; grlati k |
| uređivati...</p> <p>— Pazite!...</p> <p>Oznojen i zadihan utrča glasnik u avliju.{S} Razmahnu n |
| prije igralo kolo.{S} Momci i djevojke oznojeni, zadihani, hladeći se širokim maramama i hvata |
| Poče, po običaju, psovati sluge koji se oznojeni i ljutiti vrzali oko vrata, noseći poklane kok |
| oko njega; prljavi tetrejici od pojasa padaju mu niz ispale kukov; kroz poderane seoske čakšir |
| Odmahivao je rukom, odbijao i, sve više padajući u vatru, grdio i proklinjao.</p> <p>— Nemoj, o |
| elo, daveći se zalogajima, a sitne mrve padaju mu po bradi i nižu se na njoj. — Ni nakon Vasili |
| asnuti u smijeh. — One su iskrivljene i padaju, čim se ne pritvrde.</p> <p>— Nijesmo znali, — b |
| m podu, koji je bio prošaran bezbrojnim pahuljama razderanih hartija i zgnječenim ostacima popu |
| e ne gledaš poprijeko? — opet će Jevrem pakosnije i pristade za njim.</p> <p>— Ljubite i vragi |
| završiše i pošljednje „<title>Vječnaja pamjat</title>“, izmaknu se i ispusti konope iz ruka.{S |
| ijala bih ga...{S} Obrijala sjekirom na panju!</p> <p>— Govori ti šta hoćeš, a on je svetac, — |
| <p>— Pa ti se za svoj grijeh ne kaješ, pasja kćeri! — otegnu jače, pakosno i sa zavišću nekom. |
| ri. — Rašta si tu zaslinila?...{S} Phi, pasja kćeri!...{S} Ne stidiš se što te mi gledamo!</p> |
| krva da mi tu jadikuješ...{S} Prestani, pasja kćeri!</p> <p>— Oče!</p> <p>— Dobro, dobro... Čuo |
| svašta podmeće Igumanu.{S} Ne žalim ga, pasjeg sina, jer nije zaradio da se žali...{S} Ali mu n |
| u ga s puta. — Da ga zakoljem ko janje, pasjeg sina!...</p> <p>Povodeći se, posrćući pođe prema |
| e.</p> <p>— I njegovati ga u manastiru, pasjeg sina, — inadžijski izbaci Janjićije i, da pritvr |
| e podnese mu u bradu. — Oženio sam onog pasjeg sina pa častim svakoga...{S} I tebe da častim, o |
| liji. — Nož mi dajte!...{S} Da zakoljem pasjeg sina!</p> <p>— Puščetinu! — povika i Vaso, kao i |
| ao svaka <hi>mlada</hi>”...{S} Jevrema „pasjeg sina“ nogom odgurnu čak u prikrajak „da ne bi po |
| ljavao ni da se upleće niti da njeguje „pasjega sina“.{S} On mu i trave uzvarivao i davao lijek |
| je i pogleda na štap. — Kazo bih mu ja, pasjem sinu, kako će nevjenčan u zlo gaziti!...{S} Hehe |
| odnika! </p> <pb n="8" /> <p>— Ne laži, pasjevino, i ne spominji božje ugodnike bez nevolje, — |
| stade prema njima.</p> <p>— Amo dolazi, pasjevino! — oštro podviknu Janjićije prema njemu, otpa |
| o u kaluđere...{S} Ja...{S} Tako je to, pasjevino!...{S} A u vas ništa nije ozbiljno...{S} Ni k |
| e prenemagati.</p> <p>— Pa ti je voliš, pasji sine, čim tako govoriš, — viknu mu podrugljivo, d |
| lagano ga milujući po kosi. — Ne sluša, pasji sin!...{S} Mlado pa tvrdoglavo!</p> <p>— Opet tre |
| o uzviknu:</p> <p>— Za tebe mi je cura, pasji sine!...{S} I za te mi je ženidba!... — Pa se odu |
| ovati štap...</p> <p>— I hoće da slaže, pasji sin! — uzviknu razdraženo, prijeteći. — Hoće li?. |
| se od njega. — Pokvari mi sve veselje, pasji sin!...{S} Mislio sam dosad da se, kao i s Turčin |
| dlučno izbaci:</p> <p>— E ženit ćeš se, pasji sine...{S} Igumanu za inad!...{S} Drukčije biti n |
| rat vaš isposnik.</p> <p>— Ne rugaj se, pasji sine, nego ulazi i kaži šta tražiš, — okosi se lj |
| aga. </p> <pb n="117" /> <p>— Ostavite, pasji sinovi!...{S} Ne ljubite!...{S} Nijesam ikona! — |
| e?...{S} Ja znam, da su svi oni lupeži, pasji sinovi, i znam da će zakinuti, ali šta ćeš im?... |
| znam ništa! — prijekorno šiknu. — Meni, pasji sine, nijesi smio ni spomenuti jer znaš da bih ti |
| trupine? — podviknu podrugljivo. — Ti, pasji sine, što ne poljubiš nevjestu?{S} Nije moja nego |
| da zareža na Jevrema:</p> <p>— Za mnom, pasji sine!</p> <p>Vaso pogurivši se malo pljunu u dlan |
| zapita pitomije:</p> <p>— A šta Iguman, pasji sin, ima s tvojom curom?... Što se on miješa u tv |
| bi se pobrinuo osim nas...{S} I veseo, pasji sin, i razbacuje nogama ko da je u svojoj kući... |
| na krevetu.</p> <p>— Dobro je smislio, pasji sin, — jedva mogade izgovoriti poduhvatajući se z |
| ko...{S} Sad ti i dijete valja, i Jovo, pasji sin, valja!...{S} Sve valja!... </p> <pb n="46" / |
| ečiji:</p> <p>— Onaki vama i podobajet, pasji sinovi!</p> <p>Obojica se okrenuše i pogledaše ta |
| tupi mu.</p> <p>— Žandare...{S} Da vide pasji sinosi kako će dirati u moje ljude...</p> <p>— A |
| a Carigrad njihov!...{S} A sa Igumanom, pasjim sinom, lako ću svršiti!...</p> <p>Dograbi maloga |
| ..{S} Opet zar po starom putu, na stare patnje?</p> <p>Pošto se smrklo podiže se i krenu ćeliji |
| </p> <p>— Krupnji!</p> <p>— Ne će, zar, patrijark?</p> <p>— General! — otegnu Iguman zadovoljno |
| itropolitovo...</p> <p>— Ni u ime sedam patrijarka, oče Igumane, ja se ne pokoravam! — brzo ga |
| kupe se oko usta i oko očiju, bodu ga, pecaju, ujedaju.{S} On iznemoglo pomaže kao ranjenik, u |
| linješ kad se poturčiš, — otegnu Jevrem peckajući. — Oni ne vjeruju u časni krst.</p> <p>Janjić |
| ve svoje imuće predati manastiru.{S} Ni pedlja zemlje, ni jednog papka, ne će njemu, Jovi, dati |
| p> <p>— Naprijed!</p> <p>Visoki se poče penjati prvi.{S} Plašljivo, pazeći da se ne omakne i pr |
| ena, sa drekom i vriskom trče, gone se, pentraju uz drveta.{S} Neka se okupila i oko lude Ilink |
| a čaršafa, čisti i bijeli kao razbačeno perj; po obližnjim granama visjele nekolike košulje, ga |
| Ali ga nešto pretegnu.{S} Zatetura kao pijan, premetnu se preko starčića i, ljosnuvši ničice, |
| te, ubio vas Bog! — gotovo vrisnu i kao pijan zatetura i poigra. — Kakva je svadba bez pjesme?< |
| ko? — promuklo otegnu Prokopije i tupo, pijanački poče se cerekati. — U derrrrviše?...{S} Hahah |
| e ili tučnjave i, ako niko drugi, a ono pijani Vaso izazvat će je i zametnuti!...{S} Jedini Jev |
| rukama poluglasno pjevajući.{S} Nekakav pijani majstor oprućio se pored crkvenog praga, mrmolji |
| pita:</p> <p>— Sigurno ti otac nije bio pijanica?</p> <p>— Bog da mu dušu prosti, nikad se goto |
| oturčim! — surovo, sa upornošću jednoga pijanice, okresa Janjićije. — Odmah!</p> <p>— Kako? — p |
| ija nazivala i razbojnikom i krvnikom i pijanicom, kakav se još nigdje ni rodio nije.</p> <p>Ko |
| eperavog lišća plivaju, vijugaju se kao pijavice po glatkoj površini i gnjure, tonu, zaigravaju |
| o.</p> <p>— A nikad ti nijesu davali da piješ vodu sa ukuhanog vrijeska i kadulje?</p> <p>— Nik |
| e nije mogao okusiti.</p> <p>— A što ne piješ? — tiho zapita Janjićije koji je i treću ispražnj |
| {S} Izgovarao se kako je slab, kako „ne pije“, ali, bojeći se da mu ne povjeruju, brzo je pruža |
| uto i zamlacka jezikom.</p> <p>— Kad se pije, cijena se ne pita, — muklo odgovori Janjićije.</p |
| eti put glasno čitao pjesmu, kako Marko pije uz ramazan vino.</p> <p>— Još ima rakije! — veselo |
| njim. — Što je bilo bilo...{S} Sjedi da pijemo!</p> <p>— Idem ja...{S} Idem...{S} Ne ću više, — |
| e, razori.{S} Sitna stakla zaciliktaše, pijesak poče hrštati i kao osipati se...{S} Kroz kapiju |
| } Jasno se moglo čuti kako im zagrijani pijesak hršti pod nogama.</p> <p>Približivši se manasti |
| ela; kosti kao da škripe, pucaju.{S} Na pijesku, pod nogama im, napravljen čitav vršaj; petama |
| šaku ili šarajući prstima po ovlaženom pijesku.</p> <p>Kad se pomoli Iguman, poskidaše kape.{S |
| se Nikola, uzvaljen nauznačke na oštrom pijesku, glasno i pakosno cerekao.</p> <p>Trapezarija j |
| zapita nekako nebrižno i poče štapom po pijesku da veze zvijezdu sa polumjesecom.</p> <p>— Iz d |
| kiji?</p> <p>— Ispijajte, ljudi! Što ne pijete? — uzviknu Janjićije jače hoteći da zapodjene ra |
| a, zaklat ću ga pred crkvenim pragom ko pijevca...</p> <p>Jevrem se jedva uzdrža od smijeha.</p |
| rajući uz tambure i popijevajući, jedu, piju, časte se.{S} Ispražnjene, porazbijane boce, kosti |
| mole Gospodu Bogu svome, nego da jedu i piju...{S} Jesti će i pit će kao firauni gladni, a ni g |
| > <p>Ispočetka su gotovo svi ćutali.{S} Pijuckali su nekako krišom kao stideći se jedan od drug |
| gar! — nestrpljivo zaiska od Janjićija, pipajući mu po džepu, tražeći. — Daj!</p> <p>— Nije za |
| azati“...</p> <p>I blenuvši u tavanicu, pipkajući se oko pojasa nejasno, isprekidano promuca:</ |
| spodin Iguman? — zapita iza leđa sitan, piskutljiv glas i prsti nečiji poškakljiše Jevrema po m |
| zaključav maloga u njoj, — i neskladno, piskutljivo pojanje dječije odgovori mu.{S} Miris tamja |
| ne!...{S} Smijeha!...{S} Suza!...{S} Ne pitaj!“...</p> <p>Pa opet ustade, prekloni se i previ k |
| ?...{S} Ko te doveo amo?...</p> <p>— Ne pitaj nju nego mene pitaj, oče Igumane! — mirno, pokrov |
| štap iznad glave i namignu.</p> <p>— Ne pitaj!</p> <p>— Da nije mitropolit?</p> <p>— Krupnji!</ |
| amo?...</p> <p>— Ne pitaj nju nego mene pitaj, oče Igumane! — mirno, pokroviteljski odgovori Ja |
| tražio Jevrema po ćelijama i po avliji, pitajući svakoga za njega, raspitujući.{S} Napošljetku |
| iti im.{S} Vaso se češkao neprestano se pitajući: ko je uzeo prsten sa pokojnikove ruke, Milica |
| čima i sam se blesavo smješkajući i kao pitajući se: šta je ovim ljudima?</p> <p>— Rep! — napoš |
| cinjaci!</p> <p>Umirivši se malo zapita pitomije:</p> <p>— A šta Iguman, pasji sin, ima s tvojo |
| a snizio u očima pridošlice, pristupi i pitomije zapita:</p> <p>— Zboriš li ozbiljno?</p> <p>— |
| konu kakvu.{S} I nikada mu se bolji, ni pitomiji, ni silniji učinio nije!</p> </div> <div type= |
| udešavajući kako će mu osmijeh biti što pitomiji, podje im u susret.</p> <p>— Milo mi je...{S} |
| ćije nije htio ostaviti, krenu uz njega pješice, kaskajući...{S} Ispočetka nisu ni razgovarali, |
| i iznad njih u bijeloj visini kao sitna pjega, klikće im, javlja se, pozdravlja.</p> <p>— Možet |
| a suhih usana izbi mu sitna, bjeličasta pjega.{S} Raširivši ruke i pognuvši se nenadno, kao raz |
| alim obrazima, između čestih mrkajastih pjega, kao da se rasplele tanke plavičaste žilice i šir |
| tija.{S} Izmoren i blijed, sa žućkastim pjegama na licu i modrim prstenovima ispod očiju išao j |
| Laka, providna rumen razli mu se preko pjegavih obraza; modra žila jedna ispriječi se preko če |
| U prsima mu škripnu nešto...{S} Crvene pjege pojaviše se na obrazima...{S} Oči zasuziše...</p> |
| tpozdrav ševi, koja se još, poput sitne pjege, leluja u visini i klikće življe, veselije!</p> < |
| bije para i kao snijeg rasipa se bijela pjena, sa zamršenom mokrom grivom.{S} Po vratu mu se po |
| dreknu Janjićije bješnje i kao da poče pjenušati, — ovog ću crva othraniti ovdje...{S} I nauči |
| stavim mlazovima, koji se, drobeći se i pjenušeći prema suncu, prelijevali u svih sedam duginih |
| e...</p> <p>Iz ćelije, nenadno, odjeknu pjesma Prokopijeva:</p> <quote> <l>Kaluđeri putovali,</ |
| — brzo dobaci i Jevrem i mirno zaklopi pjesmaricu.</p> <p>Janjićije spusti lulu pokraj sebe, n |
| tlosti klizio niz kosu, držao je debelu pjesmaricu na koljenima i po deseti put glasno čitao pj |
| atetura i poigra. — Kakva je svadba bez pjesme?</p> <p>Dođe i Iguman.{S} Iznenađen, preplašen p |
| ...{S} Počelo se čak govoriti i o nekoj pjesmi, u kojoj se na dugo pripovijeda o „starcu Iguman |
| ito polupromuklim glasom pjevuši poneku pjesmicu ili kikoćući priča pokakvu priču veselu, nesta |
| koljenima i po deseti put glasno čitao pjesmu, kako Marko pije uz ramazan vino.</p> <p>— Još i |
| vesele pokliče družine, završuje svoju pjesmu i kako starac sa perčinom nestrpljivo uzvikuje p |
| {S} Sve take trabuntije!...{S} I pjeva, pjeva o svatovima“...</p> <p>Uhvati se za džemadan na p |
| > <p>— A kamo ti puška, poganove?...{S} Pjeva se „Isaije likuj“ a ti pušku ne opališ!...{S} Phi |
| te i...{S} Sve take trabuntije!...{S} I pjeva, pjeva o svatovima“...</p> <p>Uhvati se za džemad |
| a uvezanom glavom, podnapio se ranije i pjeva iz svega glas; ukraj crkvenih vrata dreči izgreba |
| i tamburicu u krilo Prokopiju.</p> <p>— Pjevajte, ubio vas Bog! — gotovo vrisnu i kao pijan zat |
| Ilinku kako obilazi oko crkve kroz zube pjevajući.{S} Približi joj se.</p> <p>— Spava li mali? |
| S} Jeknu opet:</p> <p>„Srce mi razdrije pjevajući ovo“...</p> <p>„Što mi to nijesi prije rekao? |
| a i pjevala žalostive uspavanke koje se pjevaju djetetu uz kolijevku; hromi Šćepan veselo je iz |
| ije nego se i primakao ćeliji, nekako i pjevajući i prijeteći zapita:</p> <p>— Ko je pucao?...{ |
| lo, njijala dijete na rukama poluglasno pjevajući.{S} Nekakav pijani majstor oprućio se pored c |
| oslonjen na nalonju i ubrzano kroz nos pjevajući „Isaije likuj“, kao da proplaka.{S} Gledao je |
| ...{S} I kako <pb n="97" /> ne promuknu pjevajući i vičući?...{S} O Bože!...{S} Zašto stvori pr |
| osila je zamotuljak od krpa na rukama i pjevala žalostive uspavanke koje se pjevaju djetetu uz |
| nevolja, odmah zapjevam...</p> <p>— Da pjevam?...{S} Ja? — osmjehnu se Melentije bolno i zavrt |
| jek razveseli...{S} Ne će, zar, uz vino pjevati: „Plaču i ridaju jegda pomišljaju smert“?</p> < |
| ca Janjićija kako se savio na krevecu i pjevušeći cupka maloga na krilu.{S} Nedaleko od njega, |
| ma, gazi i vječito polupromuklim glasom pjevuši poneku pjesmicu ili kikoćući priča pokakvu prič |
| ivao huncutom, a ipak je, kao razbojnik plijen, sa raširenim zjenicama, u čudnoj žurbi grabio d |
| sa čudnom zlobom nekom, jurnuše prema — plijenu.</p> <p>Prokopije, u surim čakširama, koje mu l |
| odavno istrula od vlage i zaudarala na plijesan.{S} Prekloni se, prekrsti se i cjeliva ikonu.{ |
| peri pred očima.{S} A hitra ševa jedna, plivajući iznad njih u bijeloj visini kao sitna pjega, |
| tavi naviljci šiblja i treperavog lišća plivaju, vijugaju se kao pijavice po glatkoj površini i |
| i drobili nasrtljivi mlazovi sunčani i plivajući, klizeći po nekošenoj travi, sakrivali se u n |
| njega.</p> <p>Vaso, tobože preneražen, pljesnu objema rukama po koljenima i sav se povi u stra |
| ice što je nađeš i ubiješ na licu...{S} Pljujemo na gusjenicu, a zar smo mi nešto krupnji?...</ |
| e ne obazire na svjetske prigovore i da pljune na sve.{S} Ne.{S} On se boji zlijeh jezika više |
| rugačem sastružu zemlju s motika ili da pljunu u dlanove. — Ne ćeš nam pobjeći!</p> <p>— Ako st |
| sji sine!</p> <p>Vaso pogurivši se malo pljunu u dlane i potegnu za konope.{S} Zvona zazvoniše. |
| smišljao sam i pripremao se...{S} I... pljunuo na sve!..</p> <p>— Pljunuo? — kao začudi se Jev |
| e...{S} I... pljunuo na sve!..</p> <p>— Pljunuo? — kao začudi se Jevrem. — Ja, kad bih mogao, s |
| o sam se zasmijati, narugati, u lice mu pljunuti, — šapnu pogruženo, češkajući se. — Neka vidi |
| mjesta i opet prihvatiše za motike.{S} Pljunuvši <pb n="28" /> u dlane i prekrstivši se počeše |
| o, poplašeno, otegnu vratom kao da guta pljuvačku...{S} Pa se lijeno okrenu i izađe iz sobe.{S} |
| } Okle?...</p> <p>— Dijete je dijete, — pobija Vaso tvrdoglavo, ne popuštajući ni za dlaku. — N |
| ..{S} Kao da ima neke radosti kad čojek pobijedi kukavca!...</p> <p>Zatrese glavom i muklo doda |
| ri Jevrem ponosito, — jer si me samo ti pobijedila...{S} Drugi se niko, ni muško ni žensko, ne |
| } Na jednoj strani dvojica gotovo da se pobiju oko parčeta konopa prepirući se: čija je svojina |
| , sa vlasti nekom...{S} I mislio sam da pobjeđujem i veselio se...{S} A on — plače!...{S} Muško |
| gledati oko sebe.{S} Kao da je željela pobjeći, izmaknuti nekuda.</p> <p>— Vaso!...{S} Zvoni!. |
| apljivo.{S} Naglo ga spusti na krevet i pobježe iz sobe.</p> <p>— Ona se nada, da će Stari umri |
| ast će mi se dijete!</p> <p>I skakućući pobježe kroz kapiju. </p> <pb n="112" /> <p>Jevrem zast |
| a, sanjiva, ne poplaši se od njega niti pobježe...{S} On bržebolje ustuknu, povrati se.{S} Osvr |
| a ili da pljunu u dlanove. — Ne ćeš nam pobjeći!</p> <p>— Ako ste sustali, a vi počinite!</p> < |
| S} Kad sam, od straha i priviđenja htio pobjeći iz sela, sakriti se, — propljuvao sam krv...{S} |
| Prokopije, u želji da makar kako ostane pobjedilac i da ga bar Jevrem zapamti kao čovjeka, čija |
| nekom triumfu ponese manastiru.{S} Svi, pobjednički klikćući poput ratnika sa bojnoga polja, na |
| {S} Opazivši Jevrema pokaza na ostale i pobjedonosno namignu:</p> <p>— Zar ih nijesam savladao? |
| i dana na razmišljanje, — završi Iguman pobjedonosno i uzev ga za rame lagano izgura pred ćelij |
| Nikola, kao ponosni vojskovođa, nekako pobjedonosno dojaha na svome magarcu koji je veselo ska |
| S} Motika se zari duboko.{S} On, nekako pobjedonosno, uzviknu, sage se gotovo do tala i, stegnu |
| i.</p> <p>— Evo oca Melentija! — nekako pobjedonosno uzviknu Vaso, pa se naglo ispravi i po voj |
| nogom odgurnu čak u prikrajak „da ne bi pobjegao“...{S} Gunđajući i prekoravajući ponudi svakog |
| ati, ne ću!... — I skoči da se otme, da pobjegne. — Ne treba meni drugi svijet!...</p> <p>I ope |
| e, — ubrza Melentije i, bojeći se da ne pobjegne, uhvati ga čvršće. — I interesantna je mnogo.< |
| ko, uvredljivo...{S} Da vikne, opsuje i pobjegne iz manastira, odmah, ovoga časa.</p> <p>— Janj |
| ašiljio, rasklopljene usne zasušile se, poblijedjele.{S} Oči mu napola zatvorene.{S} Ispod nesa |
| ispriječi se preko čela, između obrva; poblijedjele usne grčevito se trzale.</p> <p>— Rašta se |
| ana.{S} Prisloni se na vrata, uz hladni poboj, išaran imenima besposlene dječurlije i još bespo |
| > <p>Pred crkvenim vratima, upravo kraj poboja, opazi čovječuljka nekog, mršava, gurava, jadna. |
| ype="notes"> <note xml:id="SRP19192_N1">Pocekaj malo, gospodine!</note> <note xml:id="SRP19192_ |
| oga našego prosim...</foreign></p> <p>— Podaj Gospodi!...{S} Izlazi! — zapjeva i Vaso prema Mil |
| nadio pa ga ne da i ne da...{S} Hoće da podgoji odmjenu!...{S} Krasna će to odmjena biti!</p> < |
| i kako će mu osmijeh biti što pitomiji, podje im u susret.</p> <p>— Milo mi je...{S} Milo mi je |
| e podiže.{S} Skupi mantiju pod pazuho i podje.{S} Pozva i Jevrema.</p> <p>— E baš si me uplašio |
| našaliti se.{S} Ali se naskoro okrenu i podje jednoj grupi gdje se momci nadskakivali...{S} Zba |
| e podnio s njime i ko zna koliko ću još podnijeti...{S} Eto to prokleto dijete!...{S} Koji ga đ |
| ija?“... „Poznajem, Gospode!“... „On ne podobajet hramu mojemu i doći će u ad vječni za teška s |
| štar glas nečiji:</p> <p>— Onaki vama i podobajet, pasji sinovi!</p> <p>Obojica se okrenuše i p |
| ama ga nosila u selo i tražila ko će ga podojiti.</p> <p>I čim bi se Vaso usudio da samo spomen |
| kosno sijevnuše.{S} Pristupi Jevremu i, podrhtavajući, ošinu ga prelomljenim vlatom po zarumenj |
| u ne upanu u riječ i da ne počnu pitati podrobnije. — Siroče ostao, bez oca, bez matere...{S} M |
| >— Zar ni ti ne ćeš piti s generalom? — podrugljivo zapita Janjićije i preko lule opljunu na po |
| oliko će te godina spominjati? — zapita podrugljivo. — Za krupna nekolika djela... ako ikako im |
| brda i planine!</p> <p>Prokopije zapita podrugljivo:</p> <p>— Pa šta ćemo raditi?...{S} Hoćemo |
| sam, a? — zadovoljno zapita Janjićije i podrugljivo pogleda na Prokopija.</p> <p>— Hihihi!...</ |
| o drhće i kako je užagrio očima, dobaci podrugljivo: — Eno ti vode!...{S} Otrči pa se okupaj!</ |
| puštaju da ih vode kao stoku? — izbaci podrugljivo, gadeći se. — Ja za take nemam smilovanja!. |
| io.{S} Osmjehnu se i, preko ramena, kao podrugljivo dobaci mu:</p> <p>— A svrbe li te i sad leđ |
| ozdravlja.</p> <p>— Možete li? — nekako podrugljivo pita buljubaša, zastajući pri vrhu vinograd |
| asji sine, čim tako govoriš, — viknu mu podrugljivo, dražeći ga. — Nije to onako... kako ono re |
| m!</p> <p>I izmičući se od njega otegnu podrugljivo:</p> <p>— Nijesi, zar, imao pameti ni onda, |
| čim u vodu...</p> <p>Iguman se osmjehnu podrugljivo, pa odiže štap iznad glave i srebrenom jabu |
| o ste stali tako ko trupine? — podviknu podrugljivo. — Ti, pasji sine, što ne poljubiš nevjestu |
| e otišao...{S} Poznavši Jevrema doviknu podrugljivo:</p> <p>— A šta se tamo dešava, kraj hrama |
| a, nije ga mogla po dobru pomenuti, bez podsmijeha, bez teške poruge!...{S} Momak koga je savla |
| boravivši namah na sve bolove u leđima, podsmješljivo skupi usne.</p> <p>— Zgodno li bi bilo na |
| mu se u lice i zlurado uspi usnama.{S} Podsmjehnu se.</p> <p>— Ne boj se, brzo ću svršiti, — r |
| rave, svi ga gledaju zlobno i kao da se podsmjehuju.{S} Svaki kao da pogledom pita: a šta ćemo |
| o, pasji sin, — jedva mogade izgovoriti poduhvatajući se za rebra. — Ljepota!</p> <p>— A Iguman |
| e o sto i, čupkajući se za bradu, glavu poduprije rukama.</p> <p>Melentije pogleda na Prokopija |
| ima prokrade u crkvu.{S} Zastade u dnu, poduprijevši ramenom prljavi zid, niz koji se sa vlažno |
| i kao sitan biser niže se na pregibima podvijene mantije, — Zar smo i tebi skrivili?</p> <p>— |
| e...{S} Prokopije je sjedio u strani na podvijenoj i iskušljanoj mantiji, grohotom se smijao i |
| izbaci obješenjački i brzo je štipnu za podvoljak. — I kaluđeri tako vole...</p> <p>Svjetina, u |
| ba, — prignječi bradom glatko izbrijani podvoljak, i sa mukom i nategom izvadi iz njedara pupav |
| sijedom bradom, kroz koju mu na prsima pogdjegdje provirivali krajevi pozlaćenoga krsta kao ro |
| gledaj, Gospode, na Sodom i Gomor ovaj, pogledaj kako grješni ljudi odvratiše lice svoje od tvo |
| što se sakrivaš?... - Šta ti je?...{S} Pogledaj me“, zamolih pristupajući bliže i pokušavajući |
| tegnu Nikola i odiže ruke prema nebu. — Pogledaj, Gospode, na Sodom i Gomor ovaj, pogledaj kako |
| a on je svetac, — glasno je vikao Vaso, pogledajući ispod oka na Igumanovu ćeliju da vidi: sluš |
| zapita Jevrem nadnoseći ruku nad oči i pogledajući bolje. — Da se nije sakrila gdjegođ?</p> <p |
| na ni o ženi ni o djetetu a ipak krišom pogledajući na njih. — Ženski poslovi!...{S} Jedva zar |
| više! — gotovo vrisne pokatkada očajno pogledajući u Jevrema i tupo škripajući krnjavim zubima |
| ubost...</p> <p>Kad je pozvao goste da „pogledaju kolo“, svi olakšano odahnuše kao da su maloča |
| totinjarku i ponosito je spusti na sto, pogledujući ispod oka: gledaju li ga i čude li se?...{S |
| a sandučetu nekakvom, sjedio je Jevrem, pogrbljen.{S} I dok mu, prepun prašine, širok mlaz svje |
| Iguman!...{S} Gdje je?...</p> <p>Malen, pogrbljen starčić, poklopljen dubokom kamilavkom, ogrnu |
| ...{S} S đavolom se svezala i s đavolom pogriješila...{S} Ja...{S} Sve vi tako...{S} Sve se ras |
| redano Gospodu, tvoje su misli grješne, pohotljive...{S} Ne ćeš dugo skrasiti pod krovom manast |
| } U očima joj zasvijetli nešto radosno, pohotljivo.{S} Ludi Jevrem ni pomisliti mogao nije da ž |
| loga u njoj, — i neskladno, piskutljivo pojanje dječije odgovori mu.{S} Miris tamjana probi kro |
| na njemu, — leži mu u strani odbačena — pojas otpasan, čakšire niz bedre na nisko opuštene.{S} |
| viknu bjesomučno i štapom ukaza na mrki pojas Prokopijev, koji je umašćen virio ispod raskopčan |
| glibu, — on to i ne osjeti; iskajišani pojas lepršao oko njega kao raščupano krilo i zaplitao |
| jerio je čas Janjićijev nos i široki mu pojas, okićen drškom od noža, što je provirivao ispod r |
| ama oko sebe i kriviti se.{S} Crveni mu pojas zaigra, zaigra...{S} Vaso se, u čudu, nespretno o |
| buljubaša odbaci motiku.{S} Izvadi iza pojasa dugu, poderanu maramu i poče otirati znoj.</p> < |
| izbaci Vaso začkiljivši.{S} Potegnu iza pojasa oveći ključ i prekrstivši se poče otvarati crkvu |
| jare se oko njega; prljavi tetrejici od pojasa padaju mu niz ispale kukov; kroz poderane seoske |
| da napakosti Vasi.{S} Brzo se opipa oko pojasa, opipa po fermenu.{S} Nađe pribadaču.{S} Pa hitn |
| I blenuvši u tavanicu, pipkajući se oko pojasa nejasno, isprekidano promuca:</p> <p>„Šta ću?... |
| ali, snažno obuhvati najbližu snašu oko pojasa. — Plaha gospoja!</p> <p>Iguman se, zaista, čast |
| } Zbacivši sa sebe i kape i džemadane i pojaseve, zatrčavali se izdaljega narogušeni kao jarčev |
| jačići počeše se vijati na njima rupci, pojasevi, košulje, marame.{S} Oko vrata šarenili se san |
| naokolo po travi.{S} Anterije, fermeni, pojasevi, što ih sa sebe zbacili da im je „hladnije“, l |
| amena, lovili ih.{S} Silom ih opasivali pojasevima, gurali im u njedra — mladim <pb n="90" /> s |
| ijelom ruhu, sa rukovetima ružmarina za pojasom, sa dunjama i narančama u rukama, sa pretrpanim |
| d čakšira poderana.{S} Velikim, crvenim pojasom snažno je pritegao uza se djevojku, koja mu jah |
| om glavom i sa uvučenim rukama za crnim pojasom, i Janjićije nakostrešen, surov, sa raskoračeni |
| i prekrstivši ruke na novom, prazničnom pojasu, bolno uzdahnu:</p> <p>— Šta ćemo sad?</p> <p>— |
| nog busenja.{S} Uze ih i odmaknu ispred pojate.{S} Položi ih na zemlju kao da se, tobože, same |
| ajna, neobična pomaganja.{S} Odonud, od pojate, vikahu, zazivahu u pomoć.</p> <p>— Vi idite, a |
| uspuza se nekako gotovo do pod krov od pojate.{S} Tu stade i pokuša da rukom otvori tijesna vr |
| rno, protegnuto promače iza manastirske pojate, koja se jedva nazirala kroz čvorugava hrastova |
| a drva zaboravit će na onaj duhan u vrh pojate...</p> <p>— Duhan?...{S} Kakav duhan? — naglo za |
| r, dva?</p> <p>— Uh!</p> <p>Dotrčaše do pojate i zastadoše malo.</p> <p>— On reče da je pri vrh |
| kaluđera, bez ustezanja, pohitaše prema pojati, pogoneći se.{S} Pogledavši pod krov opaziše jed |
| i drva i žurno, gotovo trčeći, krenuše pojati.</p> <p>— Koliko će ga biti? — zapita visoki, sp |
| ma.{S} Iguman je još zimus iskopao pred pojatom radi lopova...{S} Eh...</p> <p>— Jao, stukao sa |
| nu ramenima.</p> <p>— Noćas su trpali u pojatu, — zamuca skrušeno, — Bit će da je duhan...</p> |
| ima mu škripnu nešto...{S} Crvene pjege pojaviše se na obrazima...{S} Oči zasuziše...</p> <p>— |
| epirali, da se iznebuha pred vratima ne pojavi kudrava, u dlaku zarasla <pb n="49" /> glava Nik |
| ima klanjali se prema suncu, pa se opet pojavi ispod krivoga jasena, ogrnutog plaštom bršljana. |
| i nestat će i zaboravit će se a kamo li pojedini...{S} Zato se ne brini šta će biti nakon tebe. |
| utori su mirno i pažljivo obilazili oko pojedinih grupa.{S} Vječito nepovjerljivi, u strahu da |
| Oprosti mu barem hranu što je kod tebe pojeo...{S} Blagoslovi ga, oče!</p> <p>— Nosi!...</p> < |
| zbog ručka, možemo ga mi i bez generala pojesti.</p> <p>Iguman opet uzdahnu i žalostivno prošiš |
| vidjela nije, kao ognjena traka jedna, pojuri prema Igumanovoj ćeliji.</p> <p>— Otvarajte! — z |
| čak izgurao doktora.{S} Ali se odmah i pokajao.{S} Sustigao ga na avliji i najljubeznije pozva |
| slava, oče Igumane! — okresa Janjićije, pokazujući unaokolo i punu bocu rakije podnese mu u bra |
| astade.{S} Iskrivi se prema Janjićiju i pokazujući mu zlatan krst na prsima otegnuto zapita:</p |
| </p> <p>— Okušaj!...{S} Hodi!...</p> <p>Pokazujući joj ogledalo zamoli opet:</p> <p>— Hodi!</p> |
| oji presreta djevojke po putu i koji im poklanja ogledala!</p> <p>— Zar to on? — razuzdano zagr |
| n, kao neko mito, u vanrednim prilikama poklanjao Milici.</p> <p>— Ne treba tebi rakijetina!... |
| je?...</p> <p>Malen, pogrbljen starčić, poklopljen dubokom kamilavkom, ogrnut u mantiju, kojoj |
| okojniku poljubi ga u mantiju.</p> <p>— Pokoj ti lijepoj duši!...</p> <p>Jevrem je dugo stajao |
| mu bocu sa rakijom.</p> <p>— Ispite za pokoj duše njegove, — šapatom izgovori. — Preminuo je.< |
| mu iza leđa. — Hajde da popijemo koju u pokoj duše oca Melentija...</p> <p>— Proklete usne koje |
| " /> <p>— Pričao sam ja Vasi da mi se i pokojni otac uvijek ovako sunčao i uvijek ozdravljao, — |
| ća je, — mirno odgovori Jovo, — što moj pokojni Stari nije mogao saznati ništa...{S} Umro je a |
| eiskreno...{S} Dođe mu da je odgurne od pokojnika.{S} I iznenada kao da ga gurnu neko i sam pri |
| zva na ovako dobru rakiju, da spomenemo pokojnika i da mu poželimo mir vječni.</p> <p>— Hvala t |
| stano se pitajući: ko je uzeo prsten sa pokojnikove ruke, Milica ili Janjićije?...{S} I zavidio |
| e odsijeve po zidu, po podu, po mantiji pokojnikovoj, a rastopljeni vosak slijeva se u dugim zl |
| ko sina rođenog...</p> <p>I pristupivši pokojniku poljubi ga u mantiju.</p> <p>— Pokoj ti lijep |
| ajući Vasu pred sobom sakri se u ćeliju pokojnog oca Melentija.{S} Ona bila najbliža Igumanovoj |
| Janjićijeva brzo se napuni.{S} U vrhu, pokraj prozora, na omanjoj tronožnici, sjedio je on, Ja |
| , pa uze poderanu maramu koja je ležala pokraj uzglavlja i poče mu otirati znoj sa čela. — Sad |
| e neprimjetno umiješa među njih i stade pokraj Janjićija.{S} Pogleda na žandara, na ufitiljene |
| a silu prođe naprijed.{S} Odvažno stade pokraj Prokopija:</p> <p>— Zar ljudsku dušu da odbacimo |
| eobrijan, zapušten, sumoran.{S} Zastade pokraj vrata, skide poderanu kapu i kušljajući je, pogl |
| ne opaze, provuče u ćeliju.{S} Zastade pokraj vrata.</p> <p>Pogleda.</p> <p>Na hromom, dugačko |
| stu i otvorenoljubičastu boju.{S} Dolje pokraj kapije šušketala je česm; negdje u kupini cvrčao |
| } Kupe od hljeba stidljivo se šćućurile pokraj gizdavih začinjača sa soli, zejtinom i <pb n="58 |
| jesmaricu.</p> <p>Janjićije spusti lulu pokraj sebe, ne brinući se hoće li mu čaršav progorjeti |
| vi?</p> <p>Djevojke vrisnuše.{S} Rukama pokrivajući gola prsa potrčaše da se sakriju, sklone.{S |
| enoj, oblijepljenoj zemljom crvenicom a pokrivenoj nagnjilom slamom, — svi su je zvali školom, |
| nego mene pitaj, oče Igumane! — mirno, pokroviteljski odgovori Janjićije i kao gromom odvaljen |
| {S} On potapša Jevrema po pleću, izbaci pokrupnju šalu na račun neke puštenice i glasno zarza.< |
| časa, Janjićije povratiti posramljen i pokunjen, pogledali su češće na kapiju, gotovi da se na |
| oj, kasapski način.{S} Vaso je smiren i pokunjen otišao od njega, češkajući se po neobično zaru |
| po tvrdoj cesti.{S} Neki išli skromno, pokunjeno, prikupljajući dronjke oko sebe i prikrivajuć |
| goga kao uznemirene ovce pred oluju.{S} Pokunjeno, oborenih glava, gledahu u zemlju.</p> <p>— S |
| i odvojeno?</p> <p>— Ne može se tako, — pokunjeno odgovori Smiljana brišući mokro lice čistim, |
| rim i o djetetu onome.. .</p> <p>Jevrem pokunjeno, kao krivac neki, obori glavu.{S} Nemoćno opu |
| se maloj, neuglednoj crkvici.{S} Nekako pokunjeno, postiđeno šćućurila se ona, stara i oronula, |
| ome sipljivom, gubavom magarcu, koji se pokunjio, opustio rovašene uši i ubrzano hodi...{S} Nik |
| ove.{S} Jevrem je bio otišao u varoš da pokupuje nekakvih stvari...{S} Samo se Vaso neumorno mo |
| >— Igumanina ga poslao u varoš da nešto pokupuje, — odgovori Vaso kao preko volje. — Vratit će |
| hu.</p> <p>Vaso, raširiv ruke kao da će poletjeti, poče se okretati u kovitlac, tražiti nešto.{ |
| ne progovoriš!...{S} Ti ćeš i tako brzo poletjeti sa zemlje manastirske!</p> <p>— Zar je ovdje |
| nički klikćući poput ratnika sa bojnoga polja, nagnuše za njim, osvjetljujući pute, igrajući se |
| etli dan. Činjaše se kao da i odozdo od polja, koje kao novosakovana sablja presijeca srebrnast |
| aspitujući.{S} Napošljetku ga nadje kod poljane, ispod gaja, pod drvetom nekakvim.{S} Sklonivši |
| a jata vrabaca, spuštao se on do velike poljane, odjevene u rascvjetani mak, koja se crvenila i |
| d manastirskog gaja, na ravnoj, crvenoj poljani, opazi gomilu ljudi, zbijenu, skupljenu.{S} Izn |
| među djevojkama, sa tri mu prsta dobaci poljubac.</p> <p>— Ašikuješ? — zapita obješenjački.</p> |
| e, žene im blagoslovi, dozvolivši da mu poljube obje ruke.</p> <p>Jedva! — napošljetku zadovolj |
| obgrli mi nogu i nijemo, uvijajući se, poljubi u naprašene cipele.{S} Petar se samo pokloni i |
| žno obgrli uzbuđeno drhćući, i poljubi, poljubi u oba obraza, dva puta, tri puta, vatreno i nek |
| ljena.{S} Prihvativ za kraj epitrahilja poljubi ga i pritisnu na čelo.</p> <p>— Branitelju naš! |
| Uhvativši ga za široki rukav od mantije poljubi pobožno, sa strahopoštovanjem.</p> <p>— Oprosti |
| i seljak mirno i nježno obgrlivši janje poljubi ga u roščić. — A i sada, da ga pustim, trčalo b |
| u podrugljivo. — Ti, pasji sine, što ne poljubiš nevjestu?{S} Nije moja nego tvoja sada...{S} S |
| prsi, snažno obgrli uzbuđeno drhćući, i poljubi, poljubi u oba obraza, dva puta, tri puta, vatr |
| ko zboriš?...{S} Mjesto da ga zagrliš i poljubiš, počeo ga se odricati kao Petar Isusa?</p> <p> |
| i cjeliva ikonu.{S} Prekrsti i dijete i poljubi ga.{S} Osjetivši bradu <pb n="124" /> na obrazu |
| osno uzviknu Jevrem pa odmah pristupi i poljubi se s njime. — Kako si, kuma Smiljana?</p> <p>Ob |
| đenog...</p> <p>I pristupivši pokojniku poljubi ga u mantiju.</p> <p>— Pokoj ti lijepoj duši!.. |
| evrem oduševljeno pa opet pritrča da mu poljubi mantiju. — I na svemu sam vam zahvalan.</p> <p> |
| vrem i naglo otrže ruku, koju je htjela poljubiti.</p> <p>— Da ga vidim, — nekako smeteno odgov |
| očekala, da ga slobodno može zagrliti i poljubiti.</p> <p>Smete se i zamuca.{S} Izvadi maramu i |
| ke od oraha, zgnječeno i svelo cvijeće, polomljene kutije i ogledala, razbijena staklad, valjal |
| Oko kavana namjestiše prazne sanduke sa polomljenim poklopcima.</p> <p>Dok se, na jednoj strani |
| } Nakon kraće prepirke i nakon ispijene polulitrenjače ipak se uvjerio da je „sve kako treba“.. |
| e štapom po pijesku da veze zvijezdu sa polumjesecom.</p> <p>— Iz daleka sam, sveti oče, — ubrz |
| p> <p>Zatim otrča i dozva Vasu koji se, polupijan, izvuče iz Janjićijeve ćelije...</p> <p>— Haj |
| o na kapiju i kao očekivao ih.{S} Vaso, polupijan, stajao je ukraj crkvenih vrata, silom pokuša |
| avi ćeliju i ubrzanim korakom, gurajući polupijane seljake s puta i proklinjući ih, pođe da doč |
| ljavih prsta i ispucanih peta.</p> <p>— Pomagaj! — zalelekaše neki još iz daljega dajući Janjić |
| ...{S} Začu se odmah i očajna, neobična pomaganja.{S} Odonud, od pojate, vikahu, zazivahu u pom |
| ra našte srca za osam dana. Čula joj se pomaganja do u vrh planine...{S} Deveti dan spremi je A |
| biđe.{S} Ne radi djeteta da bi mu našao pomajku, nego upravo radi nje, radi djevojke iz vinogra |
| sjekire, kao da su osjetili lopova.{S} Pomiješaše se, sabiše u gomilu.{S} Neobučeni, razdrljen |
| z varoši, ranije se izvukao iz ćelije i pomiješao se među svijet.{S} Išao kroz gomile gurajući |
| palio sam koliko se moglo...{S} Gospodi pomiluj! — otpijeva Vaso stršeći iznad naherene nalonje |
| n xml:lang="cu-Latn">So vsjemi svjatimi pomjanuvše sami sebe...</foreign> Da te nije Janjićije, |
| kamenila... i vremenjeh mirnih, Gospodu pomolimsja...</p> <p>— Raspalio sam koliko se moglo...{ |
| ljaka.{S} Između njih kao da još bijaše ponajugledniji starac sa perčinom.</p> <p>Ispočetka su |
| Rep!...{S} Rep!...{S} Rep!... — kao da ponavljahu stotine njih iz crkve, iz zemlje, iz zidova |
| ga ispod oka. — Ti bi me mogo u zubima ponijeti.</p> <p>— Naprijed!</p> <p>I, zabacivši široke |
| ući i prolazeći mu iza leđa. — Hajde da popijemo koju u pokoj duše oca Melentija...</p> <p>— Pr |
| jeli sa sobom i, udarajući uz tambure i popijevajući, jedu, piju, časte se.{S} Ispražnjene, por |
| golotinju; neki glasno čitali molitve, popijevali...{S} Nagrnuvši u avliju odmah se počeše sva |
| štajući.{S} Bogoradili su, preklinjali, popijevali, pružajući ruke, podmećući kape i tražeći mi |
| prepunim rakije i pucketajući bičevima popijevali su iz svega grla.{S} Za njima su žurno kaska |
| id i, da ubije vrijeme, poluglasno poče popijevati „<title>Glas Gospoden na vodah</title>“...{S |
| /p> <p>— Ko je? — zapita Prokopije brzo popravljajući iskušljanu mantiju, na kojoj se, kao na u |
| p> <p>— Ali priznat ćeš da je ne gledaš poprijeko? — opet će Jevrem pakosnije i pristade za nji |
| Izlazi! — zapjeva i Vaso prema Milici i poprijeti prstom.</p> <p>Janjićije stupi u sobu i pođe |
| mjehur, čakšire na kukovima zategle da popucaju...{S} A on samo kopa, kopa ne zastajući, ne os |
| , jedu, piju, časte se.{S} Ispražnjene, porazbijane boce, kosti od kokošiju, komadi hljeba i pi |
| bilo, svakome je morao da očati njegovu porciju.{S} Svakome je izmišljao nebivale zasluge i sva |
| eniti manastir ovaj črez tebe i strašno poruganije pretrpjet će...</p> <p>Iguman, ne govoreći n |
| sposlene dječurlije i još besposlenijih posjetilaca.{S} Poviri unutra.{S} Kroz rastvorene dveri |
| im rukama grčevito uhvatio za konopce i poskakujući, kao u kolu, tegli iz sve snage...{S} Obuče |
| i, nikako se ne možeš spasti, prije ili poslje...</p> <p>I, sa uvjerenjem čovjeka koji je mnogo |
| Sa nekom nasladom pogleda u zvona, koja posljednji put bolano jeknuše i još se njihajući zujahu |
| oji mu se spuze do lakata, nad obrve i, posmatrajući ih, povika žešće:</p> <p>— Šta je?</p> <p> |
| anje“, govorio sam katkada, pažljivo ga posmatrajući ispod oka. „Onaku dušu još samo anđeli mog |
| astade svađa, prepiranje.{S} Buljubaša, posramljen i uvrijeđen, crveni, bijedi sve unaokolo, je |
| e se, svakoga časa, Janjićije povratiti posramljen i pokunjen, pogledali su češće na kapiju, go |
| a sve više i više ogovarao.{S} Pošalice postajale sve oštrije i masnije.{S} Sama Milica, — svij |
| e svoje.</p> <p>Kao za inad i Iguman je postajao sve ljubazniji prema Nikoli, ukoliko ga Janjić |
| selo.{S} Još juče je, kraj Melentijeve postelje — za čudo, baš je kod bolesnika koji se rastaj |
| kako stenje, ječi i kako se prevrće po postelji.{S} Svi su se pitali: šta mu je?...{S} Niko ni |
| oznade ga odmah...{S} On se nadnese nad postelju i tiho zapita:</p> <p>— Kako si?...</p> <p>— D |
| đenja.{S} Svileni jorgan okliznu se niz postelju i gola, žućkasta noga ukaza se ispod njega. — |
| djevojaka, na koje se od prilike moglo posumnjati.{S} Ali niko ništa nije smio ozbiljno da ust |
| ka neodoljiva želja povuče ga da je, iz potaje, utrne i da zgazi one Melentijeve trave.</p> <p> |
| o da puca, lomi se nešto...{S} I čudna, potajna mržnja, koja ga uvijek obuzimala kad pogleda na |
| , misli zar da će vječito živjeti!{S} I potajno se ruga, — tvrdo je vjerovao da se Prokopije ru |
| no zarumenjenom obrazu koji ga bridio i potajno uzdišući.</p> <p>Praćeni podvicima i pošalicama |
| ima rakije! — veselo uzviknu Prokopije potkupljajući mantiju i obzirući se: gdje će sjesti... |
| ago njemu i njegovoj duši, kad ga prava potvaraju....{S} Mrcinjaci!</p> <p>— Za zlato rđa ne pr |
| kako se blizu, odmah do njega, vijori i povija golemo zeleno pero na širokom šeširu milostive m |
| rovana zemlja crni se na dva mjesta.{S} Povijaju se, omahuju, izvrću, stenjući i zamoreno dahću |
| kolike voštanice.{S} Tanki im plamenovi povijaju se, lelujaju, raskošno rasipljući blijede i dr |
| im mumlanjem i šumorom lijeno njijali i povijali, odliježu i razliježu se bezbrojni povici, vri |
| Crni i zlatasti listovi potanko šušteći povijali se kao zgusnuti kolutovi dima.{S} A pri samome |
| tuda zakikota!{S} Vrbovo šiblje koje se povijalo po vodi kao da se treslo od smijeha, a u vlažn |
| gu, — kroz mirisavi dim tamjana, što se povijao između dva žmirava kandila, opazi Prokopija.{S} |
| i, — zborila je zajedljivo, pakosno, ne povisujući glasa, kao da govori o najobičnijim stvarima |
| u ga samo tako moći natjerati, da mi se povjeri. „Zar tako valja, Petre?“...</p> <p>„Znam da ne |
| voga došljaka sa Igumanom...{S} Zato ga povjerljivo uhvati za ruku i zapita mekše:</p> <p>— A p |
| Jevremu i milujući ga po ramenu, zapita povjerljivo:</p> <p>— A hoćemo li noćas na rijeku da lo |
| dati da se osvetiš, — naglasi Prokopije povjerljivo. — Kroz koji dan protjerat će te iz manasti |
| } Ko mu je kriv što je budala, te odmah povjerovao!</p> <p>Prokopije, obradovan, skoči te zagrl |
| e će li on, onako star, lakovjeran, sve povjerovati, odmah bez ispitivanja?{S} Ne će li pozvati |
| kako „ne pije“, ali, bojeći se da mu ne povjeruju, brzo je pružao ruku i halapljivo prihvatao č |
| e ćelije.{S} On se sad starao, da oni i povjeruju u to što su čuli...</p> <p>— Kako li je danas |
| e je da mu ovaj nenadni susret ne bješe povoljan.{S} Na pozdrav ne odgovori ništa.{S} Samo izma |
| paju li se imena priložnika?{S} Dobivši povoljan odgovor blaženo se osmjehnu, — naravno zbog zu |
| kao sitna pjega, klikće im, javlja se, pozdravlja.</p> <p>— Možete li? — nekako podrugljivo pi |
| potpuno izgubiše.{S} Zene, ljubeći se i pozdravljajući, krenuše prema crkvi u kojoj se već služ |
| e se ni sjećao, — odgovori joj veselo i pozdravljajući poče mahati rukom. — A ovako vazda si mi |
| m, ogubanom magarcu projahao kroz selo, pozdravljali ga ljubaznije nego Igumana.{S} U kući, gdj |
| ao je po redu sve goste ispred sebe.{S} Pozdravljao ih onako, kako to kome i priliči.{S} Grupu |
| ženama.{S} Kao stari znanac i prijatelj pozdravljao se s njima, šalio, tapšući čas jednu čas dr |
| kušljale <pb n="51" /> i na više mjesta pozelenjele od trave, na kojoj su sjedjeli.{S} Oko nakv |
| enja protiv osme zapovijedi moje“... „A poznaješ li oca Janjićija?...“ „Poznajem, Gospode!“... |
| a, kad ga zovne pred prijesto nebeski: „Poznaješ li oca Igumana?“... „Poznajem, Gospode“... „Ok |
| Gospod pred lice svoje i kazat će mu: „Poznaješ li oca Prokopija?“... „Poznajem, Gospode!“... |
| ajete li oca Igumana lično?</p> <p>— Ne poznajem, — suvo odgovori gospodin i prezrivo slegnu ra |
| će mu: „Poznaješ li oca Prokopija?“... „Poznajem, Gospode!“... „On ne podobajet hramu mojemu i |
| nebeski: „Poznaješ li oca Igumana?“... „Poznajem, Gospode“... „Okrenut ću lice svoje od njega, |
| “... „A poznaješ li oca Janjićija?...“ „Poznajem, Gospode!“... „On će od ognja i vatre sagorjet |
| vati za ruku i zapita mekše:</p> <p>— A poznajete li oca Igumana lično?</p> <p>— Ne poznajem, — |
| ući se sve više i starajući se da je ne poznaju, pođe za njim...</p> <p>Čim je zatvorio vrata o |
| ršenom mokrom grivom.{S} Po vratu mu se poznaju tragovi kamdžije, na trbuhu se crvene grebotine |
| Spominjala se šapatom imena nekolicine poznatijih djevojaka, na koje se od prilike moglo posum |
| crnine i neobično se blista, gore sitno praskajući, usađene u dva teška svijećnjaka, nekolike v |
| uju ih, a laki mjehurovi izlijeću ispod pratljača i vrte se, vrte i okreću oko nje.{S} Miris vo |
| na, prekrila ga rubljem i mlati debelom pratljačom po njemu.{S} Skvašena košulja prionula joj z |
| rima kao da samo besposliče.{S} Klepeću pratljačama po vodi, guraju se i bacaju se kamenjem pre |
| do se smijući i gurkajući se međusobno, pravdaju se i preklinju da nijesu krivi.{S} Napošljetku |
| .</p> <p>I nekako žalostivno, plačevno, pravdajući se zastenja Iguman: </p> <pb n="70" /> <p>— |
| S} Znam“, ubrza on snebivajući se i kao pravdajući. „Ali ovo“...{S} Zalomi prstima i pogleda me |
| re i plava nebesa i crvene doline ciče, praznuju, vesele se!...</p> <p>Jevrem, vrativ se iz var |
| ema njima, pa nekako i uvrijeđeno i kao prebacujući ciknu:</p> <p>— Ama ti... vi mislite... da |
| Prokopije dohvati počađale mumakaze, sa prebijenim držaljem, da usekne voštanicu.{S} U zabuni u |
| lang="cu-Latn">Presvjatuju, prečistuju, preblagoslovenuju, slavnuju vladičicu našu i prisnodjev |
| cvijećem koje se pregrštima krunilo sa precvjetalih grana, rasipali se kroz bjeličastu sumagli |
| nuše kao da su maločas tucali kamen.{S} Predstojnik prvi prihvati predlog objeručke; gospođa mu |
| e suze.{S} Izgledalo je kao da je i sam predstojnik bio iznenađen ovolikom ljubaznošću i da mu |
| {S} Nastavi grlatije:</p> <p>— Gospodin predstojnik su, na vašu molbu, izdali befel, da se svi |
| ..</p> <p>— Raspustilo se kolo, — šapnu predstojnik došavši do mjesta, gdje je malo prije igral |
| mu isporučim jednu poruku od gospodina predstojnika.</p> <p>Jevrem streknu.{S} Neko kao da mu |
| vaku riječ. — Nosi mu nekakvu poruku od predstojnika...{S} Samo ne zaboravi napomenuti, da je g |
| i nakrivljen, bjeličast šešir kotarskog predstojnika.{S} Opazi kako se blizu, odmah do njega, v |
| n se, zaista, častio u trapezariji i sa predstojnikom, i gospođom, i sa nekolicinom okrupnjih g |
| e još dvojica-trojica, dok se ostali sa predstojnikom na čelu izmakoše naprijed.{S} Njih je viš |
| ričaš...</p> <p>— Iguman, u dogovoru sa predstojnikom, zbacili nekolika kmeta sa zemlje.</p> <p |
| {S} Umalo ne posrnu.{S} Uhvativši se za predstojnikovo rame održa se nekako i začepivši uši ruk |
| e im što uživaju u tome, — šapnu Iguman predstojniku i, laktovima se probijajući kroz gomilu, p |
| i sa zemlje...</p> <p>— Hvala gospodinu predstojniku, — zakukurijeka Iguman polaskan, — kad se |
| tija i o ježe prostitisja jemu vsjakomu pregrješeniju, volnomu že i nevolnomu...</foreign></p> |
| >Melentije odmahnu rukom, ljutit što ga prekidaju.</p> <p>— Da te spominju?...{S} A šta imaš od |
| niko ne će da ga sluša.{S} Svaki put ga prekidaju sa zajedljivim upadicama.</p> <p>— A, molim V |
| h bogomoljaka, koje se počeše krstiti i preklanjati...{S} I dućandžije zastadoše za čas i prekr |
| nesnosno, kreštajući.{S} Bogoradili su, preklinjali, popijevali, pružajući ruke, podmećući kape |
| i gurkajući se međusobno, pravdaju se i preklinju da nijesu krivi.{S} Napošljetku se diže Proko |
| rijeme ležao pod trešnjom, ljuteći se i prekoravajući sama sebe, što je pošao sa Prokopijom.{S} |
| k „da ne bi pobjegao“...{S} Gunđajući i prekoravajući ponudi svakoga rakijom, vinom, pršutom... |
| uca malo, srmali kandilo.{S} Na trpezi, prekrivenoj bijelim čaršavom od domaćega beza, šarenile |
| golemih bijelih obrva sitne oči živo su prelijetale s predmeta na predmet.{S} Kada skliznuše pr |
| ome vrhu kao veći komad rastrganog beza prelijevala mu se razrijeđena kruna u bjeličastu i otvo |
| se, drobeći se i pjenušeći prema suncu, prelijevali u svih sedam duginih boja.{S} U mekoj, uspa |
| na para i mirisom dobro zamašćenih jela preljevala čitavu avliju...{S} Poče se vrzati oko svoje |
| ma dva teška kabla sa mlijekom, koje se preljevalo preko čađavih ivica, o ramenu joj bila uprće |
| o posrebren, a sad se ogoljen crnio kao prelomljena i sasušena grana.{S} Prisloni se na vrata, |
| odavno izgubile boju i po sredini bile prelomljene.</p> <p>— Dobro jutro, oče Melentije, — jav |
| tupi Jevremu i, podrhtavajući, ošinu ga prelomljenim vlatom po zarumenjenom obrazu.</p> <p>— Ra |
| le mu, na mjestu gdje je stao, izviruje prelomljeno pero kaloper; za nogavicu od čakšira prionu |
| ati čas za jednu čas za drugu stvar.{S} Premještao se s mjesta na mjesto, išao, vrtio se, a uis |
| A što li će vam? — tiho zapita Jevrem, premjerajući ga pogledom.</p> <p>— Imam da mu isporučim |
| on kakva najteretnijeg posla odahnu.{S} Premjeri ga svojim lijepim očima, — i tepajući zamoli:< |
| okrenu prema njemu i oštrim ga pogledom premjeri svega. — Istjerat će me...</p> <p>Pa onako kle |
| o nijem, pogružen, neveseo.{S} Miličino prenemaganje učini mu se i lažno i neiskreno...{S} Dođe |
| ima i prenemažući se. — A i on je često prepijao i tužio se na želudac.</p> <p>— Dosta, dosta.. |
| vo i to ga oborilo...{S} Nastade svađa, prepiranje.{S} Buljubaša, posramljen i uvrijeđen, crven |
| ubio vas Bog! — prekori ih Janjićije, a prepolovljena obrva izvija se i debele nozdrve šire kao |
| ča spustila mu se i po čelu i zaklonila prepolovljenu obrvu.{S} Mantija mu razdrljena, jedna no |
| iljana živo i prućivši se ispred vrata, prepriječi mu put. — On je jednako na riječi...{S} On b |
| — Kad god ja služim, on onako ispane i prepriječi mu put...{S} Uvijek...</p> <p>— Pa?</p> <p>— |
| rođe.</p> <p>On se naširoko raskorači i prepriječi joj put.</p> <p>— Kud ćeš? — zapita zagušeno |
| š, zaboga? — uzviknu Jevrem uznemiren i prepriječi mu put. — Šta si smislio?</p> <p>— Kad se po |
| ominje mi smrt, blisku smrt, koja će mi prepriječiti <pb n="37" /> put kroz život, — promuca Me |
| ući zube. — Zbogom.</p> <p>Janjićije mu prepriječi put, zaustavi ga.</p> <p>— Pošten si, čim si |
| e.{S} Drhćućom rukom uze najbližu čašu, prepunjenu.{S} Ispi.</p> <p>— Tako, — osokoli ga Janjić |
| I zato treba da ste svečano obučeni, — presiječe ga Iguman oštrije. — Sveečano, čujete li?</p> |
| e dozvoliti Iguman.</p> <p>Janjićije ga presiječe:</p> <p>— Iguman je zavrzan ko i ti...{S} Ne |
| mignu:</p> <p>— Zar?</p> <p>Razgovor im presiječe oštar lom i silno šuštanje, puckaranje...{S} |
| od polja, koje kao novosakovana sablja presijeca srebrnasta rijeka, i ozgo sa modrih planina, |
| i li si, oče Melentije? — zapita muklo, presijecajući ga pogledom. — Prolazi u hram Gospodnji i |
| u.{S} Klimnuvši glavom prema Prokopiju, presijecajući ga pogledom, viknu nekako prkosno:</p> <p |
| p> <p>— Iguman gađa zdravicom gospodina prestojnika a možebiti i prestojnikovicu, — pakosno izb |
| icom gospodina prestojnika a možebiti i prestojnikovicu, — pakosno izbaci Prokopije i, kao u ša |
| leti sine!...{S} Lakše! — dočeka Iguman prestravljen i brzo mu poklopi usta šakom. — Ti ćeš mi |
| <pb n="99" /> glava, raščerupana i kao prestravljena, proviri iza njega.</p> <p>— Jesi li tu, |
| A Iguman, zaklanjajući se za Jevrema i prestravljeno žmirkajući, naglo se izmaknu.</p> </div> |
| tije i pokaza na prsi.</p> <p>Iguman ga prestrijeli pogledom.</p> <p>— Niko danas ne smije biti |
| ..</p> <p>— <foreign xml:lang="cu-Latn">Presvjatuju, prečistuju, preblagoslovenuju, slavnuju vl |
| m okom, pa kao da i sam osjeti, kako je pretjerao.{S} Bržebolje sastavi ruke na prsima i preklo |
| tir ovaj črez tebe i strašno poruganije pretrpjet će...</p> <p>Iguman, ne govoreći ništa, polak |
| kao je Jevrema kako je pao po krevetu i previja se od smijeha.{S} I, čudnovato, ugledavši ga ta |
| zviknu Janjićije, ukazujući mu na tur i previjajući se. — Rep!</p> <p>— Rep!... — zadavljeno po |
| e rekoh li ti?</p> <p>— Ne ću...</p> <p>Previjajući se od kašlja povuče dva-tri nova dima.{S} Z |
| je sakrivala glavu za široka mu pleća i previjala se.</p> <p>Jevrem poznade Maru.{S} I gotovo c |
| unakrst, opusti ih gotovo do koljena i previjen, saget kao da se spremaše da nasrne na nju.</p |
| a krilu.{S} Nedaleko od njega, u ćošku, pribijena uza zid stisla se Smiljana i postiđeno zaklan |
| njegovu!</p> <p>— Bogme ga se sad i ja pribojavam, — dočeka Jevrem razvučeno, zabaciv ruke na |
| <p>— Ode.</p> <p>Melentije se neobično pribojavao Janjićija.{S} Za sve vrijeme dok ga je njego |
| eno se osmjehnu, — naravno zbog zuba, — prignječi bradom glatko izbrijani podvoljak, i sa mukom |
| je, podvriskivali opijeni momci, cičale prignječene žene i djevojke, plakala djeca.{S} Sve vrel |
| jedna đavolasto nakrivivši glavu i opet prihvatajući za rublje, a bistra joj se voda u tankim m |
| {S} Mrcinjaci!</p> <p>— Za zlato rđa ne prijanja niti bi potvore prionule za dobra čovjeka, — d |
| ući, oblijeću, zaigravaju oko njega.{S} Prijanjaju za tijelo, kupe se oko usta i oko očiju, bod |
| nađe među ženama.{S} Kao stari znanac i prijatelj pozdravljao se s njima, šalio, tapšući čas je |
| da mu se dodvori i da se pokaže „pravi prijatelj u nevolji“ Vaso ga uvijek glasno branio, da s |
| desetine djece, <pb n="108" /> rođaka, prijatelja...{S} Misle, zar, da će im biti lakši rastan |
| pred dućanima, slušao razgovore.{S} Dva prijatelja, sjedeći za jednim stolom, časte jedan drugo |
| vijet nije mogao ni gledati kako se dva prijatelja vole i poštuju.</p> <p>— Ali priznat ćeš da |
| rekao je Hristos.{S} A kako da ne volim prijatelje?</p> <p>Vaso očistivši crkvu zastade na vrat |
| k na sto belaja s njome!{S} Zalud molio prijatelje da je svjetuju, zalud tražio od hodže zapise |
| e.{S} Buljubaša namignu starčiću i ovaj prijateljski kucnu Prokopija po ramenu.</p> <p>— A tebe |
| kaže: „sjedi, Jevreme“...{S} Kao da je prijatno slušati makar čije priče ovako stojeći!</p> <p |
| en ovolikom ljubaznošću i da mu ni malo prijatno nije bila.</p> <p>Zazvoniše zvona, oglasiše po |
| s Igumanom bješe ga zamorio i nimalo mu prijatno ne bi bilo, kad bi ga naskoro nastavio.{S} Zat |
| ći gotovo na svakom koraku da predahne, prijeđe preko praga.{S} Stupi u crkvu.</p> <p>— Ko si t |
| tpune smrti, nikako se ne možeš spasti, prije ili poslje...</p> <p>I, sa uvjerenjem čovjeka koj |
| bijen u mantiju i široke rukave.{S} Još prije nego se i primakao ćeliji, nekako i pjevajući i p |
| sa kreveta i istrča pred ćeliju.{S} Još prije dva dana prelistavao je kalendar i uvjerio se, da |
| e to i ne interesuje.{S} Bolje odmah da prijeđem na glavno i da ti kažem, da se, nakon nekoliko |
| otovo znao, kud da se okrene ni od čega prije da se odbrani.{S} A sunce peče pravo za vrat, vre |
| mi u oči gleda.{S} Kao da pogađa želje prije nego ih spomenem.{S} Nema, čini se, zapovijesti, |
| o, poplašeno, kao prikradajući se.{S} I prije nego što Janjićije i odgovori, stupi u <pb n="122 |
| blesasto.</p> <p>— On bi te istjerao i prije, — dočeka Prokopije mekše, — ali nije smio zbog J |
| i jednom? — pomisli u sebi. — I hoće li prijeći na stvar, ako mu je uopće stalo da govori o kak |
| vajući ovo“...</p> <p>„Što mi to nijesi prije rekao?“ prošapćem tiho i uzevši ga za ruku kao di |
| li mimo koljena, sitnim, ubrzanim hodom prijeđe preko crkvice, opirući se o debeli štap sa sreb |
| ga kao od sumanitoga. — Rašta bi umirao prije vremena?</p> <p>Melentije ga nije čuo.{S} On je i |
| A znaš li da je isprošena?</p> <p>— Ko prije djevojci, onoga i djevojka.</p> <p>Iguman u nedou |
| stojnik došavši do mjesta, gdje je malo prije igralo kolo.{S} Momci i djevojke oznojeni, zadiha |
| ko smrzavale šare od voska, što je malo prije nakapao sa svijeće.</p> <p>— Iguman! — šapnu Mele |
| sakrivali se u nju.</p> <p>— Bilo je to prije nekoliko godina, dok sam bio učitelj u jednom sel |
| .</p> <p>— Šta je? — zapita nestrpljivo prije nego su i pristupili, pazeći na maloga i podržava |
| m mu ne odgovori.{S} Pogleda ga sa puno prijekora i obori glavu...{S} Ima li smisla, da mu ovak |
| da zna o tome, a ja da ne znam ništa! — prijekorno šiknu. — Meni, pasji sine, nijesi smio ni sp |
| glasno se zasmija.</p> <p>Melentije ga prijekorno pogleda.{S} Uhvati se za bradu i poče je gla |
| !...{S} Baci cigar! — uzviknu Janjićije prijekorno i udari ga po ruci. — Ne rekoh li ti?</p> <p |
| nu ispresijecano i oca Prokopija nekako prijekorno pogleda. — Tražimo te!...{S} Trči!</p> <p>— |
| si me uplašio, lopove jedan! — reče mu prijekorno, čim su odmakli od djevojaka. — Mišljah: evo |
| pitati oca Melentija, kad ga zovne pred prijesto nebeski: „Poznaješ li oca Igumana?“... „Poznaj |
| nas grješne...{S} I kad te pozove pred prijesto nebeski, a milostiv je i pozvat će te brzo, mo |
| drugom u lice nečiste, izgrebane šake, prijeteći štakama i štapovima.{S} I jedini je Nikola bi |
| slaže, pasji sin! — uzviknu razdraženo, prijeteći. — Hoće li?...{S} E ja ću da ga pitam i da ga |
| i primakao ćeliji, nekako i pjevajući i prijeteći zapita:</p> <p>— Ko je pucao?...{S} Zašto?... |
| rošišta Iguman trčeći prema Prokopiju i prijeteći i glavom i stisnutim šakama... — Epitimiju ću |
| pripovrati.{S} Izmahujući knjigom i kao prijeteći uzviknu jače:</p> <p>— Ja... ja... vidio sam |
| o se ni osvrtao nije. „Neka viče i neka prijeti, koliko hoće“, pomisli u sebi, češkajući se, „s |
| edi sve unaokolo, jednoga po jednoga, i prijeti stisnutom šakom.{S} Ostali, zlurado se smijući |
| govorom. — Ne smije.{S} Zna on da ja ne prijetim džaba!</p> <p>Prođe dva tri puta po hodniku, n |
| bilazio svuda.{S} Stavljao i primjedbe, prijetio.{S} Mehandžiji je napomenuo da su stolovi na p |
| kušljanoj mantiji, grohotom se smijao i prijetio im, tobože korio.{S} Dva puta čak, zar da ih p |
| ovećom čašom razbio glavu i još jednako prijetio.{S} Prepirući se, sjedoše pred mehanu i domalo |
| o i ljutio se misleći, da će psovkama i prijetnjama sve potapkati i umiriti.{S} Ali se prevario |
| ser...{S} Pokuša da ih odbije psovkom i prijetnjama.{S} Uzalud!...{S} Najzad baci petak obojici |
| ove. — Zar bi pomogle vaše molbe i vaše prijetnje?</p> <p>— Pomogla bi cjepanica! — s ponosom i |
| g razgovora sa djevojkom iz vinograda i prijetnje Igumanove.</p> <p>— Otkud zna?...{S} Otkud zn |
| se uradilo.</p> <p>Na njezine kletve i prijetnje nikako se ni osvrtao nije. „Neka viče i neka |
| agrmi Janjićije sa kreveta i da potvrdi prijetnju, stisnutom šakom udari po bedrenjači. — Zbori |
| </p> <p>Pa, napraviv blesasto lice, kao prikradajući se uhvati Janjićija za rukav i, nekim polu |
| iti seljacima, radinima.{S} Lagano, kao prikradajući se, ulazili su jedan za drugim kroz široku |
| neko na vrata nesigurno, poplašeno, kao prikradajući se.{S} I prije nego što Janjićije i odgovo |
| vrema „pasjeg sina“ nogom odgurnu čak u prikrajak „da ne bi pobjegao“...{S} Gunđajući i prekora |
| , bre!...{S} Stega!</p> <p>Iz najbližeg prikrajka, iz modrikaste polutame, tupo zagrmi surov i |
| mumlajući čita evanđelje, dok Vaso, iz prikrajka, gologlav, skrušen, držeći kadionicu u ruci p |
| umana.{S} On bržebolje prihvati štap iz prikrajka, ostavi ćeliju i ubrzanim korakom, gurajući p |
| rđe i rđakovići, — opet zagrmi glas iz prikrajka, a desno koljeno zaigra uzdižući se na više. |
| njeno, prikupljajući dronjke oko sebe i prikrivajući golotinju; neki glasno čitali molitve, pop |
| se pribra malo, stiša se.{S} Stidljivo prikrivajući prsa rukama i gledajući u zemlju zamuca:</ |
| ćuta.{S} Mršavom rukom pipaše oko sebe, prikupljaše prljavi čaršaf.{S} Namršti se i opet zasten |
| cesti.{S} Neki išli skromno, pokunjeno, prikupljajući dronjke oko sebe i prikrivajući golotinju |
| knu Janjićije prema njemu, otpasujući i prikupljajući mantiju. — Ako sam ti oteo curu, ne ću je |
| koja je neprestano čistila pod i polako prikupljala nekakve razbacane artijice. — Jadnik!</p> < |
| j su sjedjeli.{S} Oko nakvašenih cipela prilijepile im se čitave grude zemlje crvenice.{S} Zaig |
| e, smiriše malo.{S} A kada rodi i sina, priljubiše se jedno uz drugo.{S} Mitar je noseći ribu p |
| >I zaćutaše obojica.{S} Išli su lagano, priljubljeni jedan uz drugoga, kidajući lišće sa grana |
| a odlazak.{S} I, starajući se, da ga ne primijete, pažljivo kao lupež, iskrade se iz manastira. |
| > <p>— Opet treba trošiti na doktore, — primijeti Iguman suvo, računajući u sebi i vrpoljeći se |
| klopi oči rukama i meko i malo zbunjeno primijeti:</p> <p>— Zbog toga sam i došla.</p> <p>— Mis |
| — zapita kao uzgred da ne bi Prokopije primijetio kako se čudi i koliko se interesuje. </p> <p |
| zabavljen sam sa sobom, Iguman nije ni primijetio kaluđere kad su izašli iz ćelije.{S} Držeći |
| lazio je, obilazio svuda.{S} Stavljao i primjedbe, prijetio.{S} Mehandžiji je napomenuo da su s |
| ao da se natjecahu: ko će više iznijeti primjera o Nikolinim proročanstvima.{S} Svi su tvrdo vj |
| n duže počivke, opet se ulagujući.{S} - Primjeri božjih ugodnika! </p> <pb n="8" /> <p>— Ne laž |
| i ga po kosi. </p> <pb n="86" /> <p>— U Primorje... Čim se pridignem, idem ti u Primorje...{S} |
| Primorje... Čim se pridignem, idem ti u Primorje...{S} Da se odmorim...</p> <p>Sklopi oči...{S} |
| viri mala, mršava ruka, koju je Stanija prinijela svojim razdrljenim prsima i zagrijavajući je |
| ruku, među čijim se prstima rumeni vrh pripaljene cigare kao oko u jarebice.{S} Kako je bila o |
| ti i o nekoj pjesmi, u kojoj se na dugo pripovijeda o „starcu Igumanu“...{S} Ali se još niko us |
| se i rublje krpilo i najljepša se jela pripravljala za njega.{S} Mitar ga naučio i ribolovu i |
| nom!</p> <p>Na sredini avlije kao da se prisjeti nečega i zaustavi se opet.</p> <p>— A oklen si |
| uzdahnuvši. — Eto.</p> <p>Janjićije se prisjeti.{S} Ispravi se.</p> <p>— A kako je ime djevojc |
| u!...{S} Zakasnih s ručkom! — glasno se prisjeti, pa bržebolje zabaci torbu na rame, popravi ok |
| da je vrijeme da primim lijek, — dodade prisjetivši se. — Koliko je sati?</p> <p>— Jedanaest i |
| <p>— Dijete?... Čije?...</p> <p>I, kao prisjetivši se, udari se po čelu:</p> <p>— Da nije kumč |
| isliti, kome da ga dam...</p> <p>I, kao prisjetivši se nečega, zapita jače:</p> <p>— A zašto ni |
| olestan, — okresa strogo.</p> <p>I, kao prisjetivši se, brzo zapita Prokopija:</p> <p>— A kamo |
| p>Onda se glasno zasmija.{S} Zatim, kao prisjetivši se, obgrli one rutine i poče pućkati ustima |
| ebe, u prepleteno granje.{S} Zatim, kao prisjetivši se, zapita brže: — A gdje sam stao?...</p> |
| sira, mlijeka, kajmaka.</p> <p>Jevrem, prislanjajući se uz stablo, zatrese jednim borićem i po |
| agoslovenuju, slavnuju vladičicu našu i prisnodjevu Mariju...</foreign> A rašta ti tako urani? |
| nuvši rukama kao da blagosilja, poče da prisrkuje čorbu...{S} Ostavi...{S} Nalakti se o sto i, |
| rala...{S} Uvijek je, kao dijete kakvo, pristajala za ocem ili za materom.{S} Ide za njima, gaz |
| Janjićiju i Melentiju, koji su začuđeni pristajali za njim i snebivali se. — Mirni!</p> <p>— Al |
| sam krv...{S} Kad sam, u varoši, počeo pristajati za drugom djevojkom, razbolio sam se i jedva |
| o ne može, ali ćeš biti iskušenik...{S} Pristaješ?... </p> <pb n="12" /> <p>— Pristajem na sve, |
| } Pristaješ?... </p> <pb n="12" /> <p>— Pristajem na sve, sveti oče, kakogod vi odredite, — doč |
| vi, oče Igumane, — reče meko, bolećivo, pristajući za njim. — Što je bilo bilo...{S} Sjedi da p |
| š, sine zločestivi? — ljutito ga zapita pristupajući i brišući maramom znoj sa pervaza stare ka |
| Šta ti je?...{S} Pogledaj me“, zamolih pristupajući bliže i pokušavajući da joj otkrijem glavu |
| o vole...</p> <p>Svjetina, u motljanju, pritijesni ih, pribi jedno uz drugo, potisnu.{S} Osjeti |
| zadovoljan sam sa sobom što ga je ovako pritijesnio. — Poslušaš li, svi će ti se čapkunluci opr |
| o oborila glavu i oblim, jedrim tijelom privija se, oslanja na Jevrema kao rascvjetana ruža na |
| A kad je otac <pb n="120" /> htio da mi privjenča drugu, ostavio sam ga i, za inad, otišao u ka |
| sam bio potpuno zadovoljan.{S} U staroj prizemljuši, od pruća opletenoj, oblijepljenoj zemljom |
| vao, pa umalo što me ne premlati.{S} Ne priznaje on, kaže, nikakva generala...</p> <p>Iguman se |
| nekako kao da će posrnuti.</p> <p>— Ne priznaje?...{S} Generala? —zapijevajuči otegnu.</p> <p> |
| ova...{S} Regula je regula!</p> <p>— Ne priznajem ja ni tebe ni tvoje regule! — grmi Janjićije |
| a domaćica stoji pred njima, raščupana, prljava, sa mutnim očima i ispijenim licem.{S} Blenući |
| vezu na cipeli.{S} Dva Cigančeta, goli, prljavi, iskrsnuše pred njega iza jednog grma.{S} Počeš |
| lo proći bez inada...{S} Bosi, odrpani, prljavi, komešali se ispred crkvenih <pb n="89" /> vrat |
| kaluđerske mantije vijare se oko njega; prljavi tetrejici od pojasa padaju mu niz ispale kukov; |
| avom rukom pipaše oko sebe, prikupljaše prljavi čaršaf.{S} Namršti se i opet zastenje, jeknuvši |
| {S} Zastade u dnu, poduprijevši ramenom prljavi zid, niz koji se sa vlažnog, potpuklog svoda ne |
| rži u naramku polugolo dijete, mršavo i prljavo kao i ona, koje se zacenilo od plača i čupa je, |
| tno, ne zastajući, <pb n="121" /> kupio prljavo, neokrpljeno rublje svoje i nekako zlobno, razd |
| na njih.{S} Samo je gledao unaokolo po prljavoj, zanečišćenoj avliji i kao tražio nešto... Čit |
| Rutav, nakostriješen, okićen čičcima u prljavoj dlaci, zatrčao se preko neravne avlije, dižući |
| e sa punom čašom u ruci.{S} Polako, kao probajući, prisrkivao je rakiju.{S} Pored njega i niže |
| oga je držao odmaknuta pred sobom i kao probajući koju bi nogu malo izmetnuo naprijed: desnu il |
| crvenih fesova, kapa, šubara, promiče i probija se kicoški nakrivljen, bjeličast šešir kotarsko |
| pnu Iguman predstojniku i, laktovima se probijajući kroz gomilu, povede ga naprijed...{S} Oko n |
| ugu <pb n="91" /> prolazile su zajedno, probijale se, gurale kroz zbijene redove svjetine.{S} G |
| oklopi oči njome.{S} Zatim, hihikajući, procijedi kroz zube:</p> <p>— A šta sam ja?...{S} Zar n |
| j sebe, ne brinući se hoće li mu čaršav progorjeti.{S} Inadžijski prekrsti ruke na prsima. </p> |
| dnički uzviknu:</p> <p>— S puta!</p> <p>Projaha Nikola na svome sipljivom, gubavom magarcu, koj |
| avismo bogme.</p> <p>— Šteta!...</p> <p>Projahaše pored čitava niza vinograda sa žutim, sparuše |
| se, na svom klempavom, ogubanom magarcu projahao kroz selo, pozdravljali ga ljubaznije nego Igu |
| jaci, odavna svikli na njegove grdnje i proklinjanja, ne saslušavši ga do kraja zapomagaše goto |
| o i, sve više padajući u vatru, grdio i proklinjao.</p> <p>— Nemoj, oče...{S} Poslušaj... — nap |
| li ga ponudama, neprestano moleći da ne proklinje.{S} Samo da ne proklinje!...{S} A ako je u či |
| o moleći da ne proklinje.{S} Samo da ne proklinje!...{S} A ako je u čijoj kući očitao molitvu, |
| imiri se malo.</p> <p>— Vičem na život, proklinjem ga, a drago živjeti, — reče i osmjehnu se. — |
| ocrne, ubiju?...{S} Moram...</p> <p>I, proklinjući i vajkajući se, poče se spremati za odlazak |
| I svakome je ukazivao na mjesto, oštro, proklinjući.{S} I svi se pokoravali, povlačili režeći i |
| m, gurajući polupijane seljake s puta i proklinjući ih, pođe da dočeka.{S} Ukrutivši se pored k |
| mukom i nategom, zastajući, gunđajući i proklinjući iznio je jednu klupu, drugu.{S} Kad se vrat |
| telji!</p> <p>I ode, odjaha gunđajući i proklinjući, a magare mu, kusastim repom svojim, udara |
| sila obadvoje djece u naramku...{S} Oca Prokopija obožavali su i jedno i drugo.{S} Kuća njihova |
| o.{S} Podiže glavu.{S} Uprijevši na oca Prokopija velike, vlažne oči, u čijim se zjenicama ogle |
| ogovori: </p> <pb n="45" /> <p>— Od oca Prokopija saznat će pola sela...{S} A tada bruka!...{S} |
| i!{S} Trči! — viknu ispresijecano i oca Prokopija nekako prijekorno pogleda. — Tražimo te!...{S |
| e svoje i kazat će mu: „Poznaješ li oca Prokopija?“... „Poznajem, Gospode!“... „On ne podobajet |
| pazi!...{S} Samo pazi!</p> <p>Opazi oca Prokopija i oca Melentija, kako se vraćaju sa šetnje.{S |
| govarale, da će odsada tražiti samo oca Prokopija, jer da je on ipak najbolji od sviju...{S} Po |
| eno i želeći da obrati na se pažnju oca Prokopija poče se na glas moliti Bogu...</p> <p>— <fore |
| im godinama?...{S} Da je na prozoru oca Prokopija osvanulo osmero djece ne bih se čudio...{S} A |
| ije rukama.</p> <p>Melentije pogleda na Prokopija, kako se naklopio nad tanjire pa jede za troj |
| pita Janjićije i podrugljivo pogleda na Prokopija.</p> <p>— Hihihi!...</p> <p>Jednako se smijuć |
| > <p>I, kao prisjetivši se, brzo zapita Prokopija:</p> <p>— A kamo onaj nesretnik, onaj Janjići |
| ju.</p> <p>Brzo izađe pred sobu i dozva Prokopija.</p> <p>— Otvorit ćete crkvu, — oštro mu zapo |
| p> <p>Jevrem zanijemi.{S} Išao je pored Prokopija oborene glave i kao razmišljao o nečemu.{S} U |
| no i htjede da ih ostavi. — Ako tražite Prokopija, eno ga u crkvi!</p> <p>— Hahaha...{S} Zar ni |
| ud, potrča.{S} Pođe da razbudi i Vasu i Prokopija i ostale momke.{S} Da ih odmah obavijesti o č |
| ..</p> <p>Melentije, uzdrhtavši, obgrli Prokopija:</p> <p>— Čuješ li, kako mi proriče smrt? — t |
| njićije stupi u sobu i pođe da zamijeni Prokopija.{S} Ne govoreći ništa, ne osvrćući se, spusti |
| ije otvori oči. — Pogledom poče tražiti Prokopija, paziti na njega.{S} I, kao zgadivši se, otpr |
| vijao između dva žmirava kandila, opazi Prokopija.{S} Nadnio se nad časnom trapezom pa, u isti |
| prođe naprijed.{S} Odvažno stade pokraj Prokopija:</p> <p>— Zar ljudsku dušu da odbacimo? — zap |
| se počeše izvlačiti.{S} Okupiše se oko Prokopija tapšući rukama, rugajući se.{S} Jedna ga čupn |
| dima neprestano, izazivački gledajući u Prokopija.{S} I zakašlja se.{S} U prsima mu škripnu neš |
| ignu starčiću i ovaj prijateljski kucnu Prokopija po ramenu.</p> <p>— A tebe ni jedna ne gleda |
| , zabacivši široke rukave do na ramena, Prokopije zamahnu motikom.{S} Udari u zemlju.{S} Zemlja |
| zvečaše po podu. — Ihuhuhu!...{S} Udri, Prokopije, sokole i zapjevaj mi onu:</p> <quote> <l>Kal |
| udicu željne da mu rasplaše ribe...{S} Prokopije je sjedio u strani na podvijenoj i iskušljano |
| izmorene, gotovo besvijesne od pića.{S} Prokopije nauznačke pao po krevetu, zavalio glavu i mrm |
| šom kao stideći se jedan od drugoga.{S} Prokopije je često pogledao na vrata.{S} Pričinjalo mu |
| krilu, čuvao je bolesnog Melentija.{S} Prokopije je mirno potkresivao ražnje za pecivo i, oštr |
| prsa potrčaše da se sakriju, sklone.{S} Prokopije streknu i zanijemi.{S} Blesasto pogleda iznad |
| na sitne komadiće uputi se kuhinji.{S} Prokopije pritrča da prihvati Igumana, koji kao da mala |
| anicom i baci je Prokopiju na glavu.{S} Prokopije, zarivši sve prste u kosu, brže-bolje odskoči |
| energično.{S} Oko njega se ukipili:{S} Prokopije sa oborenom glavom i sa uvučenim rukama za cr |
| <p>— Ne može ostati, — opet se umiješa Prokopije, u želji da makar kako ostane pobjedilac i da |
| ati.</p> <p>— Prokleti otac! — zastenja Prokopije i zastade malo. — Otrže me od posla i luda ml |
| at će i našu, kuga ga umorila! — dočeka Prokopije živo, gladeći se po raščupanoj kosi, koja mu |
| p>— On bi te istjerao i prije, — dočeka Prokopije mekše, — ali nije smio zbog Janjićija...{S} A |
| rav, oče Igumane, a lako ćemo, — dočeka Prokopije meko, tješeći ga i tobože iskreno učestvujući |
| nuo golemi teret s vrata, — brzo dočeka Prokopije samo da se oprosti Jevrema i da okrene razgov |
| > <p>— A Iguman se još nada! — zahihika Prokopije kroz stisnutu šaku.</p> <p>— I čeka!</p> <p>— |
| mantiju li mu njegovu! — ljutito okresa Prokopije, spuštajući se na pod.</p> <p>— Da dvore kalu |
| Zar ćemo i mi biti za trpezom? - zapita Prokopije živo i kao da zarza od veselja.</p> <p>Iguman |
| će?</p> <p>— A otkud ti znaš? — zapita Prokopije muklo, točeći rakiju u čašu,</p> <p>— Znam.</ |
| ga.</p> <p>— Znaš li kud ode? — zapita Prokopije Vasu, koji se iznenada izvi ispod kapije zado |
| !...{S} Trči!</p> <p>— Šta je? — zapita Prokopije uzbuđeno i odmah, kao po komandi, potrča. — Z |
| za štekavicu.</p> <p>— Ko je? — zapita Prokopije brzo popravljajući iskušljanu mantiju, na koj |
| oreign> A rašta ti tako urani? — zapita Prokopije oštro, gledajući ga iza rastvorene knjige. —. |
| bez nje...</p> <p>— Zar i ti? — zapita Prokopije uvrijeđeno i okrenu mu leđa. — Zar i ti počeo |
| koje te u ovom životu čekaju? — zapita Prokopije, hvatajući ga sa dva od duhana požutjela prst |
| p> <p>— A?... Šta? ... — blesavo zapita Prokopije ne razumijevajući ništa i ne mogavši nikako d |
| se kamenjem prema koncu na kome je otac Prokopije pažljivo pričvrstio udicu željne da mu raspla |
| azgovaraju.{S} Samo je vidio, kako otac Prokopije nevješto šeprtlji, neprestano pogleda u svod |
| ekako zlobno i osvetnički...{S} Tek kad Prokopije, koji se jedva savlađivao, prigušeno hihiknu |
| <pb n="6" /> <p>— Ne smiješ, — opet će Prokopije, dražeći ga. — Izbacit će te iz manastira.</p |
| je bila dužnost oca Igumana, — opet će Prokopije žešće, — ali on žali rakiju makar i za svog u |
| S} Dade se u bijeg.</p> <p>— Stani, oče Prokopije!{S} Stani! — viknu Jevrem za njim i potrča da |
| kad ga meni nitko nije donio, — razvuče Prokopije i pogladi se po bradi, — e bi bilo svakakvih |
| da nijesu krivi.{S} Napošljetku se diže Prokopije i da prekine inad, zapovjednički viknu:</p> < |
| i ti jak i krepak, oče Igumane, — upade Prokopije živo kao želeći da ga ohrabri i povrati mu vj |
| u.</p> <p>— Rašta si ti zdrav, rašta je Prokopije zdrav?{S} I Janjićije i Iguman!...{S} Svi zdr |
| od njega, na kratkom krevetu sjedio je Prokopije sa punom čašom u ruci.{S} Polako, kao probaju |
| ajno se ruga, — tvrdo je vjerovao da se Prokopije ruga, — svakome ko je bolestan!</p> <p>— Koli |
| te zavadi sa Janjićijem, — osmjehnu se Prokopije i pogleda ga preko ramena. — Zato je i želio |
| /p> <p>— Rep!... — zadavljeno potvrdi i Prokopije kroz zgusnute prste i upljuvanu bradu.</p> <p |
| ačiniti.</p> <p>Po svršenoj leturđiji i Prokopije se umiješa u svjetinu.{S} Naravno, odmah se n |
| i: <pb n="23" /> šta mu je?...{S} Dok i Prokopije udari u smijeh...{S} Poklopi velika usta obje |
| otegnu se iznad svjetine.{S} I Jevrem i Prokopije osvrnuše se i pogledaše tamo.</p> <p>— Iguman |
| </p> <p>— Ne ćemo!</p> <p>Pristiže im i Prokopije sa Jevremom.{S} Kao nadziratelj manastirskih |
| </p> <p>— Hajdemo Janjićiju, — predloži Prokopije tiho, bojeći se da Melentije i ne proplače pr |
| Zbog Mare? — zapita kao uzgred da ne bi Prokopije primijetio kako se čudi i koliko se interesuj |
| anas!</p> <p>— Pusti ga, — oštro dobaci Prokopije, koji je, prebacivši i epitrahilj i odeždu pr |
| šlo ti se dijete, oče Igumane, — izbaci Prokopije nabusito i ispriječi se pred njim. — Evo pa g |
| trpeze?</p> <p>- Ih! - snuždeno izbaci Prokopije i obori glavu.{S} - Zar?...</p> <p>— I zato t |
| iti i prestojnikovicu, — pakosno izbaci Prokopije i, kao u šali, snažno obuhvati najbližu snašu |
| jeti onog smetenjaka! — prezrivo izbaci Prokopije i opljunu u stranu. — Sitan je, kržljav, u dž |
| <p>— Iguman hoće tako, — muklo potvrdi Prokopije. — I hoće još da mu se svečano obučemo.</p> < |
| bude!</p> <p>— Osim Igumanove, — dopuni Prokopije jetko, pa i on zijevnu.</p> <p>— Ja se ne boj |
| čuo?</p> <p>— Čuo sam, — tiho odgovori Prokopije i čudeći se pogleda za njim kako zamače kroz |
| Nije zbog Janjićija, — kratko odgovori Prokopije sa puno uvjerenja.</p> <p>— Nego zbog koga?</ |
| nikakva poznanstva, — smireno odgovori Prokopije.</p> <p>— Huncut!...{S} Huncut!...{S} Huncut! |
| !</p> <p>— Muško je! — vatreno odgovori Prokopije kao mjereći dijete na svom širokom dlanu.</p> |
| švrljao sa Jevremom, — ponizno odgovori Prokopije, — pa se, zar, napio malo.{S} Nikako i ne izl |
| ne znamo, — nekako zajedljivo odgovori Prokopije i, kao pri krštenju, golo golcato dijete odiž |
| p>— Ne će dati da se osvetiš, — naglasi Prokopije povjerljivo. — Kroz koji dan protjerat će te |
| uo o njoj dok je bila dijete, — nastavi Prokopije i lijeno prebaci mantiju pod drugo pazuho. — |
| ju ni izbliza toliko poklona koliko sam Prokopije.{S} Tako se i danas jedna gomila rublja izdiz |
| i ne će!...{S} I drugi ljudi, onaki kao Prokopije, još će hodati i naslađivati se, a tebe biti |
| <p>Jevrem zastade malo.{S} Slušaše kako Prokopije, uz vesele pokliče družine, završuje svoju pj |
| Odmah!</p> <p>— Kako? — promuklo otegnu Prokopije i tupo, pijanački poče se cerekati. — U derrr |
| am ženu, pa makar i zla bila, — uzdahnu Prokopije opljuckujući. — Eh, brate!...{S} Eh prokleti |
| > <p>— Otvarajte! — zapovjednički viknu Prokopije, došavši do vrata i nestrpljivo kuckajući nog |
| S} Oho!...</p> <p>— Naprijed! — uzviknu Prokopije življe, a sav se predao poslu pa i ne čuje, š |
| > <p>— Još ima rakije! — veselo uzviknu Prokopije potkupljajući mantiju i obzirući se: gdje će |
| o.</p> <p>— Umrije! — poplašeno uzviknu Prokopije i, prevrnuvši tri stolice, pritrča da ga prih |
| p> <p>— Pa ti i ne znaš ništa, — kresnu Prokopije oštrije i lako ga odgurnu. — Njojzi je, bolan |
| đi.{S} Otuda su i izbile pošalice da su Prokopije i Mitar ortaci u svemu; u ribi, u kući, u žen |
| o se interesuje. </p> <pb n="104" /> <p>Prokopije potvrdi glavom.</p> <p>— Zbog nje ćeš naskoro |
| — Da se odmorimo. </p> <pb n="26" /> <p>Prokopije se ispravi, protegnu.{S} Puno, bucmasto lice |
| id="SRP19192_C14"> <head>XIV.</head> <p>Prokopije, stojeći oslonjen na nalonju i ubrzano kroz n |
| <p>— I čeka!</p> <p>— I uređuje!</p> <p>Prokopije pođe vratima i spotaknu se preko sandučeta:</ |
| ki, da ga začuju brda i planine!</p> <p>Prokopije zapita podrugljivo:</p> <p>— Pa šta ćemo radi |
| kako prkosno:</p> <p>— Zdrav si!</p> <p>Prokopije, čija su usta bila pretrpana, ne odgovori.{S} |
| je budala, te odmah povjerovao!</p> <p>Prokopije, obradovan, skoči te zagrli Jevrema.{S} Smiju |
| e i rakijetine koliko nam drago!</p> <p>Prokopije, protegnuvši se, htjede da pođe.{S} Ali se sj |
| i slapčina niko mi mrži nema!...</p> <p>Prokopije, uvrijeđen, zareža:</p> <p>— Zar mi sagniglav |
| se zakaluđerim.</p> <p>— Ti?...</p> <p>Prokopije, ljutnuvši se što se Janjićije umiješao i tim |
| .{S} Ko mu svijeću pripaliti?...</p> <p>Prokopije, ražljućen, uzviknu glasnije:</p> <p>— <forei |
| ratima: ne čuje li ga Iguman?...</p> <p>Prokopije ispi još jednu čašu i snažnom rukom udari po |
| trča da ga sustigne. — Ja sam...</p> <p>Prokopije ne posluša.{S} Pogurio se, skupio i smeteno b |
| g te živio!</p> <p>Svi iskapiše.</p> <p>Prokopije se uhvati za bradu i potegnuv iz sve snage za |
| — zapita ponizno, ulagujući se.</p> <p>Prokopije, zadovoljan što baš njega pita, što ga drži < |
| oražen da nije ni mogao misliti.</p> <p>Prokopije kao da se sažali na njega.{S} Spusti mu ruku |
| ći rakiju u čašu,</p> <p>— Znam.</p> <p>Prokopije se nasmija:</p> <p>— Laži, laži, Jevreme!</p> |
| tri nova dima.{S} Zali ih vinom.</p> <p>Prokopije, podnapit, bećarski se uzvali na stolici.{S} |
| gleda mrko, — reče polušapatom.</p> <p>Prokopije, u zabuni, poduhvati bradu šakama i postiđeno |
| že da sakrije koliko je uzbuđen.</p> <p>Prokopije uspi usnama.</p> <p>— Mati sluša Igumana...{S |
| te, s petkom i srijedom po vrhu.</p> <p>Prokopije dohvati počađale mumakaze, sa prebijenim drža |
| nekom, jurnuše prema — plijenu.</p> <p>Prokopije, u surim čakširama, koje mu labavo visjele o |
| — Stani, čovječe!...{S} Kud ćeš?</p> <p>Prokopije kao prenuvši se stade.{S} Preplašen i umoran |
| to daća ako se čojek ne napije?</p> <p>Prokopije svuče mantiju.{S} Gurnuvši je pod glavu uzval |
| rašta se miješa u tudje stvari?</p> <p>Prokopije, uvidjevši da danas ne će uloviti ništa, lako |
| e providi se i svijetli novi epitrahilj Prokopijev <pb n="107" /> crni se bujna brada, i rumeni |
| bjesomučno i štapom ukaza na mrki pojas Prokopijev, koji je umašćen virio ispod raskopčane mant |
| 9" /> da odnekuda odjeknu i zvonki glas Prokopijev...{S} Zastade...{S} Osluhnu...</p> <p>— On j |
| > <p>Iz ćelije, nenadno, odjeknu pjesma Prokopijeva:</p> <quote> <l>Kaluđeri putovali,</l> <l>M |
| ala kad pogleda na zdravo bucmasto lice Prokopijevo i na bakovski vrat njegov, i sada ovlada nj |
| > <p>Krenu prema kapiji i susrete se sa Prokopijom.{S} Sav razbarušen, mokar.{S} Bio je neobičn |
| rekoravajući sama sebe, što je pošao sa Prokopijom.{S} Nije znao ni šta će, ni kuda će. Čitavo |
| morio, pozva Jevrema da ga zamijeni.{S} Prokopiju nije vjerovao.{S} Znao je da bi on, kroz neko |
| oljavam! — prošišta Iguman trčeći prema Prokopiju i prijeteći i glavom i stisnutim šakama... — |
| i drugu čašu.{S} Klimnuvši glavom prema Prokopiju, presijecajući ga pogledom, viknu nekako prko |
| ao po zejtinu plivale, zaustaviše se na Prokopiju.</p> <p>— Smije li se tamo? — zapita ponizno, |
| razljućen, izmahnu voštanicom i baci je Prokopiju na glavu.{S} Prokopije, zarivši sve prste u k |
| nenada se izvi i Melentije.{S} Zavideći Prokopiju na jakom, silnome glasu, zaželi da ga nadviče |
| dlučno odgovori Janjićije i pristupivši Prokopiju mirno mu oduze dijete.</p> <p>— I njegovati g |
| >Pošto se služba svrši, Iguman pristupi Prokopiju.{S} Snažno zveckajući brojanicama, koje je pr |
| ćivao i, svrh svega, redovno prebacivao Prokopiju za nekakve suvišne izdatke, makar što je znao |
| govoreći ništa, baci tamburicu u krilo Prokopiju.</p> <p>— Pjevajte, ubio vas Bog! — gotovo vr |
| oj se naruga.{S} Da svakome, — naročito Prokopiju koji ga sigurno drži za kukavicu, — pokaže ka |
| <p>— Nekome suđeno da jede i spava, ocu Prokopiju suđeno da se zaljubljuje, a meni zar suđeno, |
| raži ti mlađe, vještije...{S} Hajde ocu Prokopiju...{S} On se razumije u take stvari...</p> <p> |
| asušuje mu grlo.{S} Ispred očiju kao da prolijeću mrki i plavičasti, mršavi i ugojeni mjehuri i |
| mješka na svakoga, vedar i svijetao kao proljetni dan.{S} Gledao Maru krepku, zdravu i jedru ka |
| e i pazeći da se i sami ne omaknu, kroz prolomljeni šušanj proviriše u jamu.{S} Spaziše Visokog |
| m svoju sobicu, koju, vjeruj mi, ne bih promijenio čak ni za vladičinu, kamoli za igumanovu ćel |
| kao od groma.{S} A kakvi se tek moraju pronijeti glasovi o manastiru, u kome se čuva i hrani t |
| propane?...{S} I još da pomažem njegovo propadanje podržavajući nered i raskoš?...{S} Nipošto!. |
| nja htio pobjeći iz sela, sakriti se, — propljuvao sam krv...{S} Kad sam, u varoši, počeo prist |
| kakvo.{S} Ispravi se i nakašlja kao kad propovijeda.</p> <p>— Zašto vi tako varate manastir, si |
| } Kao natječući se s njima, zagrajaše i prosjaci nesnosno, kreštajući.{S} Bogoradili su, prekli |
| raćeni podvicima i pošalicama stigoše i prosjaci.{S} Neki u gomilama, a neki osamljeni.{S} Niko |
| Oko njih, sa obje strane, bogoradili su prosjaci, vikale dućandžije, podvriskivali opijeni momc |
| njićije.{S} Gologlav, bez kamilavke.{S} Prosjedi perčin sav zasut prašinom rasuo mu se po ramen |
| /p> <p>Pa odbaci kamilavku i rasplećući prosjedu kosu po ramenima reče svečano:</p> <p>— Govori |
| usopšago raba božija Melentija i o ježe prostitisja jemu vsjakomu pregrješeniju, volnomu že i n |
| voljavam!</p> <p>I, nezadovoljan što mu protivurječe, što se odmah ne pokore, bjesomučno dreknu |
| Prokopije povjerljivo. — Kroz koji dan protjerat će te iz manastira.{S} Vjeruj mi!...</p> <p>— |
| umeniše, kao da pogađaše: jesu li danas providniji, nego su bili juče?...{S} Jevrem ga pozva, d |
| leži sa raširenim krilima, a ispod njih proviruju mali, poplašeni pilići, dok joj se jedno pope |
| nu njezina tijela.{S} Miris kalopera sa prsiju joj kao da ga opi...{S} Zadrhta...{S} Uhvati je |
| iv.{S} Kad udaraš na čovjeka, udri ga s prsiju, pa ako ima snage nek se brani, a ne iza leđa... |
| Sunce mu peče za vrat, pali ga.{S} I iz prsiju njezinih, ispod tanke košulje, izbija čudna topl |
| u se tamo nekako produžile i prelomile, prskajući jedna drugu, peru nekakve haljinice i trgaju |
| p>— Da kradeš?...{S} Ne kradeš...{S} Da psuješ?...{S} Ne psuješ... — sam poče i pitati i odgova |
| {S} Na drugoj strani gologlav brkajlija psuje i pita: ko mu je ukrao čekić?...{S} Ispred kapije |
| {S} Ne kradeš...{S} Da psuješ?...{S} Ne psuješ... — sam poče i pitati i odgovarati, gledajući j |
| kako se odmetnuo od vjere i zakona.{S} Psuju šumara što im ni ciglog suharka ne da pokupiti u |
| dovratak, viče iz svega grla, doziva i psujući i bogoradeći ujedno.{S} Kao tup, prigušen odjek |
| java, trka.{S} Bunovni, raščupani momci psujući upališe fenjere, svijeće, cjepanice luča.{S} Ne |
| o zarili u tijela; kosti kao da škripe, pucaju.{S} Na pijesku, pod nogama im, napravljen čitav |
| p>— Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu pucaju, — zlobno se uplete i Milica, koja je neprestano |
| d nogama, šišti, a mlade kosti škripe i puckaju...</p> <p>— Prostaci!...{S} Neznalice!...{S} Op |
| m presiječe oštar lom i silno šuštanje, puckaranje...{S} Nešto kao da se sruši, razori...{S} Za |
| aizmjence sa čuturama prepunim rakije i pucketajući bičevima popijevali su iz svega grla.{S} Za |
| >Dođe i Iguman.{S} Iznenađen, preplašen pucnjavom, zbijen u mantiju i široke rukave.{S} Još pri |
| telj?...</p> <p>— Nije ona dijete...{S} Punoljetna je, — odgovori mu Janjićije.</p> <p>— A znaš |
| estito! — otegnuto zapjeva Vaso čija je pustinjačka glava visoko stršila iznad ostalih i blesav |
| naherene nalonje, visok i suh kao Jovan Pustinjak.</p> <p>Jevrem se na prstima prokrade u crkvu |
| sna i napominjao mi, da nisam u kakvoj pustinji, da sam ipak medu ljudima.{S} Uz Petra su još |
| m odežde svetiteljske, — zavapi Jevrem, puzajući i uvijajući se kao crv. — Ne okreni lica tvoje |
| ja,</l> <l>Na djevojci košulja...</l> </quote> <pb n="60" /> <p>— Šta? .. Šta? — kao prenu se I |
| a,</l> <l>Suknja joj je šarena...</l> </quote> <p>I odmah pade, posrnu.{S} Stolica jedna, najbl |
| brade,</l> <l>Ne damo ti Mare...</l> </quote> <p>— Nipošto!...{S} Ne!...{S} Ne dozvoljavam! — |
| i:</l> <l>„A gdje ćemo konačiti?“</l> </quote> <p>— Uh!{S} Uh! — ciknu Ilinka poplašeno i sva s |
| režući se iz sve snage zakriješta:</p> <quote> <l>Igra cura malena,</l> <l>Suknja joj je šarena |
| nadno, odjeknu pjesma Prokopijeva:</p> <quote> <l>Kaluđeri putovali,</l> <l>Među se su govorili |
| nu kosu unatrag, promuklo zapjeva:</p> <quote> <l>Kiša pala rosulja,</l> <l>Na djevojci košulja |
| okopije, sokole i zapjevaj mi onu:</p> <quote> <l>Kaluđere đinđere,</l> <l>Ne đinđeri brade,</l |
| danu i suncu ko što mu se svaka travka raduje...{S} Iziđem <pb n="15" /> da ga se nagledam, da |
| aka se bojim, strahujem od njih...{S} A radujem se danu i suncu ko što mu se svaka travka raduj |
| narodne poslovice. — Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju...</p> <p>— Ali...</p> <p |
| Ako mi osvjetlaš obraz, bit će još boca rakije.</p> <p>Milica ne odgovori.{S} Progunđa nešto u |
| elu sa tamburama pod pazuhom i bočicama rakije u džepovima, prvi nagrnuše javljajući mu se, otp |
| pije uz ramazan vino.</p> <p>— Još ima rakije! — veselo uzviknu Prokopije potkupljajući mantij |
| ema Janjićijevoj ćeliji. — Ako on ne će rakije mi, bogme, hoćemo...{S} Ja sam odista ožednio.</ |
| torbu, u kojoj je bilo nešto jestiva i rakije.{S} Pa se prekrsti prema istoku i, na široko raz |
| jući se naizmjence sa čuturama prepunim rakije i pucketajući bičevima popijevali su iz svega gr |
| džiji, u nadi da će ga ponuditi čašicom rakije.{S} Limunadžija ponizno moli kavedžiju za dozvol |
| om bosioka za desnim uhom i punom bocom rakije u ruci...{S} Iza njegovih leđa, kao ispod pazuha |
| ače pred njim. — Hajde da izmamimo malo rakije...</p> <p>Silom ga povuče sa sobom.{S} Nogom gur |
| jićije, pokazujući unaokolo i punu bocu rakije podnese mu u bradu. — Oženio sam onog pasjeg sin |
| oklanjao Milici.</p> <p>— Ne treba tebi rakijetina!...{S} Opit ćeš se ko svinja, — odgovori joj |
| tvarati crkvu. — Bit će, kaže, vinine i rakijetine koliko nam drago!</p> <p>Prokopije, protegnu |
| iskapiše.</p> <p>— Pošto si platio ovu rakijetinu, oče Janjićije? — zapita Vaso otegnuto i zam |
| li će se čitava daća razminuti na samoj rakiji?</p> <p>— Ispijajte, ljudi! Što ne pijete? — uzv |
| unđajući i prekoravajući ponudi svakoga rakijom, vinom, pršutom...{S} Izvuče odnekuda i pušku, |
| u se rasula po jastuku, brada nakvašena rakijom i zasuta duvanom skušljala se, skupila pod vrat |
| a na stoličici, ležala je oveća boca sa rakijom, do polovice ispražnjena; žutjela se napukla ča |
| p> <p>Janjićije izvadi iz džepa bocu sa rakijom i stresajući mu lišće i prašinu sa haljina, pon |
| riješeći torbu i vadeći oveliku bocu sa rakijom. — Svaki zalogaj bit će medom preliven!</p> <p> |
| aknu prema Janjićiju i pruži mu bocu sa rakijom.</p> <p>— Ispite za pokoj duše njegove, — šapat |
| kudio i probao.{S} Uzgred se zaljevao i rakijom iz oveće boce, koju je Iguman, kao neko mito, u |
| pipati po bisagama, tražiti.</p> <p>— A rakiju zaboravismo? — zapita jače.</p> <p>— Zaboravismo |
| <p>— Kušat ćemo!</p> <p>Jevrem, koji je rakiju nerado pio, izvuče se iz ćelije.{S} Izađe na avl |
| S} Polako, kao probajući, prisrkivao je rakiju.{S} Pored njega i niže njega sjedio je Vaso sa j |
| mogao načuditi: zašto doktor zabranjuje rakiju?{S} Po njegovu mišljenju ona i krijepi čovjeka i |
| p>— A mati?</p> <p>— Mrzila je i vino i rakiju.{S} Samo je ispijala kahve i pušila kao Turčin.< |
| znaš? — zapita Prokopije muklo, točeći rakiju u čašu,</p> <p>— Znam.</p> <p>Prokopije se nasmi |
| ganine? — zaciča ona uzbuđena i, žaleći rakiju, sve jače navaljivaše. — Zar se ne opijaš o svak |
| opet će Prokopije žešće, — ali on žali rakiju makar i za svog u Hristu brata...{S} Kapi jedne |
| z ćelije i pripalivši lulu, rashlađivao rakiju u vodi. — Po kakvijem li je to kanunima i paligr |
| reba da se opije...{S} Bog je i stvorio rakiju za čojeka...{S} Eno i otac Janjićije se napije, |
| Janjićije, te nas pozva na ovako dobru rakiju, da spomenemo pokojnika i da mu poželimo mir vje |
| ...</p> <p>Jevrem, vrativ se iz varoši, ranije se izvukao iz ćelije i pomiješao se među svijet. |
| glasnike na željezničku stanicu, da ga ranije obavijeste o dolasku, te je svaki čas pogledao n |
| iganin, sa uvezanom glavom, podnapio se ranije i pjeva iz svega glas; ukraj crkvenih vrata dreč |
| P19192_C2"> <head>II.</head> <p>Ustavši ranije, Jevrem se izvuče iz ćelije polako, oprezno, sta |
| dara i sebe po butima i njega po mrkim, ranjavim nogama.</p> <p>Jevrem samo ustrese ramenima i |
| ju, ujedaju.{S} On iznemoglo pomaže kao ranjenik, uzvija glavom i razmahuje rukama.{S} One nasr |
| elom privija se, oslanja na Jevrema kao rascvjetana ruža na bor ponosni.{S} I rastuži mu se.{S} |
| tao se on do velike poljane, odjevene u rascvjetani mak, koja se crvenila i pušila kao golemo r |
| ispod drveća i kao da se obmotavale oko rasijanih kaluđerskih grobova, zaraslih u koprivu i oda |
| Priču?...{S} Kakvu? — otegnu Melentije rasijano, gledajući nekuda iznad sebe, u prepleteno gra |
| amenovi povijaju se, lelujaju, raskošno rasipljući blijede i drhtave odsijeve po zidu, po podu, |
| lje znoja.{S} Nos se utanjio, zašiljio, rasklopljene usne zasušile se, poblijedjele.{S} Oči mu |
| et se toliko okomio na Igumana, da i ne raspituje mnogo za mater djetinju...{S} Tako se, nekako |
| govori Jevrem. — Šta mi je ona pa da se raspitujem?</p> <p>— Pa ti i ne znaš ništa, — kresnu Pr |
| i po avliji, pitajući svakoga za njega, raspitujući.{S} Napošljetku ga nadje kod poljane, ispod |
| eka on življe, namah se razvedrivši.{S} Raspolovljena obrva izvi se, opušteni brk poče se leluj |
| Toliko momaka odvukoše u haps...</p> <p>Raspolovljena obrva Janjićijeva izvi se, kroz široke no |
| a dosadu. Šta više, kad se približi čas rastajanja i on i ona začudiše se kratkoći dana...{S} R |
| — za čudo, baš je kod bolesnika koji se rastaje sa životom najviše i razmišljao o tome, — konač |
| S} U vazduhu, iznad glave mu, kao da se rastolijegaju, <pb n="31" /> kavže, izmiješam, ispresij |
| pitrahilj, koji je mirisao na tamjan, i rastopljen vosak i namače ga na vrat.{S} Dohvati i star |
| like ribe, kojima se mokre ljuske poput rastopljena srebra bjelasale prema suncu.{S} Bržebolje |
| du, po podu, po mantiji pokojnikovoj, a rastopljeni vosak slijeva se u dugim zlatastim mlazevim |
| e i niko ih ne goni, — otegnu Janjićije rastresajući duvan na dlanu. — A ljude <pb n="119" /> s |
| ga starac sa perčinom i namah kao da se rastrijezni. — Kuku, kućo moja!...</p> <p>— A?... Šta? |
| esilo?</p> <p>Kod manastirskog gaja, na ravnoj, crvenoj poljani, opazi gomilu ljudi, zbijenu, s |
| uo osim nas...{S} I veseo, pasji sin, i razbacuje nogama ko da je u svojoj kući...{S} Izjeo bih |
| ri glavu i pogleda kako se spori talasi razbijaju o jedre joj, rumene noge, zapljuskuju ih, a l |
| cvijeće, polomljene kutije i ogledala, razbijena staklad, valjali se svuda, zapinjali za noge. |
| kav starac, živ, okretan, kočoperan, sa razbijenom glavom i ulijepljenim obrvama od usirene krv |
| k, koja se crvenila i pušila kao golemo razbojište, poprskano vrelom i svježom krvi.{S} Uske i |
| nju i nazivao huncutom, a ipak je, kao razbojnik plijen, sa raširenim zjenicama, u čudnoj žurb |
| eo nebeski, dok je Janjićija nazivala i razbojnikom i krvnikom i pijanicom, kakav se još nigdje |
| i kažem, da se, nakon nekoliko mjeseci, razboljela...{S} Jest, razboljela se...{S} Nekih deseta |
| ekoliko mjeseci, razboljela...{S} Jest, razboljela se...{S} Nekih desetak-petnaest dana Petar n |
| če.{S} Dugački mu perčin na tjemenu bio razdijeljen na dvoje i premazan čistim maslom; na obraz |
| ela.{S} Vesela, razuzdana djeca, napola razdjevena, sa drekom i vriskom trče, gone se, pentraju |
| strgati.{S} Jeknu opet:</p> <p>„Srce mi razdrije pjevajući ovo“...</p> <p>„Što mi to nijesi pri |
| i slijeva na raskopčanu košulju i gola, razdrljena njedra...</p> <p>Melentije obori glavu i nas |
| nila prepolovljenu obrvu.{S} Mantija mu razdrljena, jedna nogavica od čakšira poderana.{S} Veli |
| drškom od noža, što je provirivao ispod razdrljene mantije, čas Melentijeve ruke, koje su nepre |
| šaše se, sabiše u gomilu.{S} Neobučeni, razdrljeni, bosi, sa neobičnom grajom i drekom nagrnuše |
| ruka, koju je Stanija prinijela svojim razdrljenim prsima i zagrijavajući je na usalim isušeni |
| ocom, koja se razbi u komade.{S} Sitna, razdrobljena parčad stakla zazvečaše po podu. — Ihuhuhu |
| crkve uspravljen, kao svijeću, i muklo razgovarajući sam sa sobom. — I zašto zvoni?...</p> <p> |
| lio uši, nikako nije mogao čuti, o čemu razgovaraju.{S} Samo je vidio, kako otac Prokopije nevj |
| d njega, uhvatio ga rukom iza vrata, za razguljeni gunjac, i kao da hoće na silu da ga odigne i |
| krili crnom, voskom pokapanom čohom, na razguljenoj asuri, ležao je otac Melentije.{S} Opružen, |
| še i svi upriješe oči u Igumana tražeći razjašnjenje.{S} U kaluđere nenadno udari kašalj i kiha |
| ojim nikad nečišćenim prozorima.{S} Kao razjapljena krezuba usta zijaju rastvorena vrata.{S} Po |
| lo uz tamburu i zapjevaj, pa će se same razletjeti, — dobaci Jevrem, kušajući da ga razveseli. |
| m lijeno njijali i povijali, odliježu i razliježu se bezbrojni povici, vrisci, usklici, lomljav |
| ni udari motika opet se počeše nadaleko razlijegati kroz vreli, svijetli dan. Činjaše se kao da |
| od zavisti otme poneka psovka...</p> <p>Razlijeva se sunce po njima.{S} Peče, prži crne, razgol |
| mjana i peciva na ražnju, koji se dosad razlijevali iz plavičastog dima, kao da se potpuno izgu |
| ga!</p> <p>— Ne ćeš!</p> <p>Janjićije, razljućen, izmahnu voštanicom i baci je Prokopiju na gl |
| klima glavom.{S} I iznenada se raspali, razljuti:</p> <p>— General! — ciknu pomamo okrećući se |
| ne dodiruje zemlju.{S} Samo što huče i razmahuje nožem!...{S} Općeraše se oko dućančića jednog |
| lo pomaže kao ranjenik, uzvija glavom i razmahuje rukama.{S} One nasrću sve žešće i sve u gušći |
| Raspasani, bosonozi, žurili su, hitali, razmahujući rukama, a iza njih po nakvašenoj zemlji ote |
| o im usplahireni Vaso hita u susret.{S} Razmahujući rukama oko sebe i ugibajući se ide, klati s |
| e, sjedeći na svome krevetu i na široko razmahujući nogama. — Po njegovu računu svi smo mi prav |
| č jedan!...</p> <p>Povede ih u ćeliju i razmjesti oko stola.{S} Maru, koja se neprestano snebiv |
| } Oni se u omanjim grupama razuzurili i razmjestili između borova, u hladovini.{S} Zasjeli po ć |
| komad rastrganog beza prelijevala mu se razrijeđena kruna u bjeličastu i otvorenoljubičastu boj |
| rstom, o djetetu!{S} Ko da se Janjićije razumije u nečastive stvari!...</p> <p>Smiljana pokuša |
| ajući njegovu govoru i, zar da ga bolje razumije, miješajući poneku tursku i njemačku riječ, ko |
| jegovu riječ praveći se kao da ništa ne razumije. — Jaaa?</p> <p>— Ti si, prokleti sine, i naša |
| e...{S} Hajde ocu Prokopiju...{S} On se razumije u take stvari...</p> <p>Ona nakrivi glavu i sk |
| ...{S} Tebi i Bogu!...{S} Ti znaš... ti razumiješ... ti ne cvijeljaš nesretnika.</p> <p>Janjići |
| vikati iz svega glasa ako želite da Vas razumije...</p> <p>Zatim otrča i dozva Vasu koji se, po |
| {S} Ama sve...{S} I lijepo mi kaže: „Ja razumijem, oče Igumane, i ne krivim nikoga...{S} Svi st |
| </p> <p>— Dijete? — zapita začuđeno, ne razumijevajući. — Otkud?</p> <p>— Muško, da je, sretno |
| Šta? ... — blesavo zapita Prokopije ne razumijevajući ništa i ne mogavši nikako da se pribere. |
| eobično bez nje!</p> <p>Nekolika radina razvaljivali su dućane, rušili ih.{S} Opet smetale po p |
| ba, a bjelina im jako odudarala od crne razvijorene brade i nakostrešenih brkova.{S} Debela don |
| } Ne će, zar, uz vino pjevati: „Plaču i ridaju jegda pomišljaju smert“?</p> <p>— Ne smije, ne s |
| , prepriječi mu put. — On je jednako na riječi...{S} On bi me i sad uzeo sebi...{S} Ali mu otac |
| da, ne bi li poznao: kako će ta kabasta riječ djelovati na njega.</p> <p>Vaso, tobože preneraže |
| bar Jevrem zapamti kao čovjeka, čija se riječ sluša i uvažava. — Ne će dozvoliti Iguman.</p> <p |
| prema starčiću kao da će udariti. — Ni riječi više da ne progovoriš!...{S} Ti ćeš i tako brzo |
| omandovao, on slušao...{S} Nije smio ni riječi prozboriti, ni zastenjati, ni prevrnuti se bez n |
| otegnuto i tobože meko, a iz svake joj riječi, iz svakog slova izbija oštra žaoka. — Zar ti, d |
| Jevrem živo, bojeći se da mu ne upanu u riječ i da ne počnu pitati podrobnije. — Siroče ostao, |
| je, miješajući poneku tursku i njemačku riječ, koju je odnekle naučio. — Ama te zovem zbog adet |
| i liječnik, smišljajući unaprijed svaku riječ i prežvakujući je nekako, — tak vi i lečite...{S} |
| menuti? — zapita jače, podvlačeći svaku riječ.</p> <p>— Nije dozvoljeno.</p> <p>— Turci da mi z |
| odin, — reče šapatom, naglašujući svaku riječ. — Nosi mu nekakvu poruku od predstojnika...{S} S |
| polako, razvlačeći i naglašujući svaku riječ, ispriča sve što je čuo.</p> <p>— Kuku!...{S} Pa |
| ci bi, tek kroz zube, propustili poneku riječ iz nje, — i to kada ih niko ne sluša; — djevojke |
| io? — tiho ponovi Jevrem zadnju njegovu riječ praveći se kao da ništa ne razumije. — Jaaa?</p> |
| di njegova poklona.</p> <p>Primičući se rijeci uspori hod.{S} Pričini mu se kao da odnekuda čuj |
| a naučio i ribolovu i vazda ga vozao po rijeci, u <pb n="126" /> svojoj lađi.{S} Otuda su i izb |
| m koje se talasalo kao zamućena, široka rijeka...{S} Minuše nekolike pokošene oranice koje se u |
| ovosakovana sablja presijeca srebrnasta rijeka, i ozgo sa modrih planina, niz koje kao da su pr |
| a se i svijetli široko i mirno ogledalo rijeke, obrubljeno zgusnutim zelenilom, modreći se po o |
| a i livada i tiho su zamirali dolje nad rijekom, u mladim vrbama i topolama, iznemoglo zujeći, |
| joj i poručio materi da je ne pušta na rijeku...{S} Zato nije ni došla...</p> <p>— Poganov! — |
| zabavljaju!...</p> <p>Odluči da pođe na rijeku.</p> <p>Nekoliko veselih kiridžija, koji su u za |
| u se, juče je spominjala kako će ići na rijeku da pere haljine, sa jaranicama?...{S} Možebiti s |
| jerljivo:</p> <p>— A hoćemo li noćas na rijeku da lovimo ribu? — Bit će lijepo društvo.</p> <p> |
| oljena, zagazile dvije plahe jaranice u rijeku.{S} Ogledajući se u vodi, smijući se svojim noga |
| po ramenima mu se rasipali dugi bičevi rijetke kose, a brkovi mu se opustili, pali po ustima. |
| Još kad se znalo, <pb n="100" /> da se rijetko koja slava završi bez huke ili tučnjave i, ako |
| pomagaše gotovo jednoglasno:</p> <p>— I roblje nam odvedoše...{S} Toliko momaka odvukoše u haps |
| Šta ću?...{S} Nesretni otac!...{S} Srce roditeljsko!...{S} Od nevolje sam došo“...{S} Pa prevuč |
| griva kao rastegnut pramen dima treperi roj mušica i rasipa se po njima.</p> <p>Naprijed se izd |
| duž i unakrst, medom i pekmezom. Čitavi rojevi muva, pčela, osa, kolutajući se i nesnosno zuzuk |
| {S} One nasrću sve žešće i sve u gušćim rojevima.{S} A sunce peče, peče, prži...</p> <p>— Kuku! |
| muklo zapjeva:</p> <quote> <l>Kiša pala rosulja,</l> <l>Na djevojci košulja...</l> </quote> <pb |
| kopije.{S} Tako se i danas jedna gomila rublja izdizala pred njim.{S} Dvoje odrpane djece moral |
| S} Miris vode, vlažnoga lišća i opranog rublja kao da ga osvježi malo.{S} Rastvori usta i ubrza |
| ršafi na krevetima mirisali su čistino; rublje u ormaru uvijek bilo uglađeno, čarape potpletene |
| nakrivivši glavu i opet prihvatajući za rublje, a bistra joj se voda u tankim mlazevima slijeva |
| otvorena u danu i u noći.{S} Tu mu se i rublje krpilo i najljepša se jela pripravljala za njega |
| b n="121" /> kupio prljavo, neokrpljeno rublje svoje i nekako zlobno, razdraženo trpao ga u vre |
| revila preko ovećeg kamena, prekrila ga rubljem i mlati debelom pratljačom po njemu.{S} Skvašen |
| eremije, brat vaš isposnik.</p> <p>— Ne rugaj se, pasji sine, nego ulazi i kaži šta tražiš, — o |
| kupiše se oko Prokopija tapšući rukama, rugajući se.{S} Jedna ga čupnu za bradu i snažno uštinu |
| e lažeš, uvijaš se, — nastavi otegnuto, rugajući se. — A sakrivaš, što je glavno!...</p> <p>Spu |
| zvoniše nekako neskladno, promuklo, kao rugajući se.{S} Prvo je nemoćno ječalo i uzdisalo, a dr |
| zarza od veselja.</p> <p>Iguman otegnu rugajući se:</p> <p>- Za trpezom?...{S} Za trrrpezom?.. |
| abuke.{S} Za čudo: nakon jednog običnog rukovanja sve odmah sazreše...{S} Zamjerao je svima i s |
| — zamuca nekako smeteno, vrpoljeći se, rukujući i klanjajući neprestano. — Izvolite...{S} Izvo |
| n i ona začudiše se kratkoći dana...{S} Rukujući se i stežući još se pomalo zadržavali, još ima |
| nekog, mršava, gurava, jadna.{S} Objema runjavim rukama grčevito uhvatio za konopce i poskakuju |
| me nekakvu ruskom knezu, i on me zvao u Rusiju... „Sina nemam, sin da mi budeš“, pisao je...</p |
| na rastovarenim konjima koji vrišteći i rzajući češu se jedan o drugoga, ujedaju se, uz ćurlika |
| odozdo od polja, koje kao novosakovana sablja presijeca srebrnasta rijeka, i ozgo sa modrih pl |
| viče i žandar i kočoperi se zveckajući sabljom. — U ime zakona uhvatio sam lopova...{S} Regula |
| kakvu drvetu, koje im preprečavalo put, saginjao je glavu i poguren prolazio ispod njega, pazeć |
| m, Gospode!“... „On će od ognja i vatre sagorjeti, jer nema vjere u srcu svom i nema počitanja |
| .. „Okrenut ću lice svoje od njega, jer sagriješi i pir pirova sa Agarjaninom prokletim i tu se |
| u mojemu i doći će u ad vječni za teška sagrješenja protiv osme zapovijedi moje“... „A poznaješ |
| i je bolje orati i kopati nego se ovdje sahranjivati?{S} Kad oreš i kopaš, radostan si, nadaš s |
| — opet uzviknu Jevrem a već ne može da sakrije koliko je uzbuđen.</p> <p>Prokopije uspi usnama |
| ma pokrivajući gola prsa potrčaše da se sakriju, sklone.{S} Prokopije streknu i zanijemi.{S} Bl |
| oli, zejtinom i <pb n="58" /> sirćetom, sakrivajući iza sebe sočne, razrezane limunove na malim |
| kajući se.{S} Kaluđeri, pridržavajući i sakrivajući se jedan za drugoga, istupiše naprijed i po |
| o pružahu i kao sakrivahu za istrcane i salomljene plotove.{S} Dohvatiše se šumarka, čije napra |
| lima ili će se čitava daća razminuti na samoj rakiji?</p> <p>— Ispijajte, ljudi! Što ne pijete? |
| m jezikom liska kroz vazduh.{S} Lijena, sanjiva, ne poplaši se od njega niti pobježe...{S} On b |
| ok su ostali pošljednji put opojavali i saranjivali Melentija, u gaju pod mladim borovima, kuda |
| a?“ zapitam jače, kupeći ruže sa poda i sastavljajući ih u kitu. „Ja ću učiniti sve, što mogu“. |
| idine opazi kako se, kao zlatna grivna, savijena u klupče, sa visoko odignutom glavom blista go |
| nasmija se.{S} Zatim i sam baci motiku, savijenim kažiprstom zastruga znoj sa čela i, podbočivš |
| esvijesno.{S} Kao da htjede zapitati za savjet kakav.{S} Kao da je tražio od njega da još što p |
| Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju...</p> <p>— Ali...</p> <p>I nekako žalostivno, |
| bio Janjićije, — od danas Muharem...{S} Sedlaj mi konja!</p> <p>— Šta ćeš, zaboga? — uzviknu Je |
| zi i obori.{S} I kaluđeri, i posluga, i seljaci!...{S} Kad ga susretnu, kad ga pozdrave, svi ga |
| pribra i zaviteza:</p> <p>— Ali se neki seljaci nijesu htjeli pokoriti....{S} Oni su već svezan |
| </p> <p>— Otišli su, — potvrdiše i neki seljaci, klanjajuči se. — Stigli su dosad i u varoš... |
| ziv njihov žurili su se prema manastiru seljaci i seljanke, iz bližih i daljih sela.{S} Praznič |
| ući da se ne omakne. — Govorite!</p> <p>Seljaci ga opkoliše sa svih strana i smireno poskidaše |
| ožu na kajiše!...{S} Huncuti!...</p> <p>Seljaci, odavna svikli na njegove grdnje i proklinjanja |
| pragom, zastade.{S} Opet se vrati prema seljacima, gurnu nogom u krošnjice <pb n="38" /> sa jaj |
| ju šalu sa đendarima osvetiše se oni na seljacima, — jetko izbaci. — Ovo je osveta!...{S} Ne zn |
| </p> <p>Međutim se i avlija poče puniti seljacima, radinima.{S} Lagano, kao prikradajući se, ul |
| ko godina nerotkinja.{S} A to je davalo seljacima povoda da prave masne šale na račun Mitrov i |
| /p> <p>Pa se ispravi i oštro pogleda po seljacima...{S} Svi nikom ponikoše.{S} Nekako smeteno, |
| veselo optrčavalo oko kuće, — odgovori seljak mirno i nježno obgrlivši janje poljubi ga u rošč |
| ao jastrijeb naokolo, opazi kako omalen seljak, sa dugačkim mlatom preko ramena, gegajući se mi |
| račaja daljine, tonula je u zemlju kuća seljaka Petra Rađušića. <pb n="16" /> On je ujedno bio |
| digoše iznad sela, čitava zgusnuta četa seljaka nagnu prema njima.{S} Smeteni, usplahireni.{S} |
| stiže do njih, opazi pri zemlji nekakva seljaka, čivitastomodra u licu, polumrtva od straha.{S} |
| razračunati.</p> <p>Pošto su odmakli od seljaka pogleda na Jevrema.</p> <p>— Za tvoju šalu sa đ |
| etluk“ i da će ponovo izmamiti nešto od seljaka.</p> <p>On se htjede uputiti za njima da pazi, |
| riti, — hitno se odmače i ode da stigne seljaka i da pogađa ribu.</p> <p>Jevrem, ostavši sam na |
| da sahrane.{S} Vidio četvoricu okislih seljaka, kako su uprtili kratka, klimava nosila, prekri |
| e sporazumješe pogledima.{S} Ostaviše i seljaka i drva i žurno, gotovo trčeći, krenuše pojati.< |
| otimao, ustremio se na onoga, što drži seljaka.{S} Melentije, blijed i poplašen, umiješao se m |
| — Bruka!</p> <p>— A zar bi oni ostavili seljaka, da im ne spomenuh <pb n="34" /> duhan? — prkos |
| že njega sjedio je Vaso sa još trojicom seljaka.{S} Između njih kao da još bijaše ponajuglednij |
| i ubrzanim korakom, gurajući polupijane seljake s puta i proklinjući ih, pođe da dočeka.{S} Ukr |
| d kafana...</p> <p>Dućandžije, opazivši seljake, uzvrpoljiše se. Živo, osvrćući se na sve stran |
| da se sili pokori, protivio se, branio seljake, bunio...{S} I samo sam ja, noseći mito, časteć |
| pb n="114" /> i brišući nos priča nešto seljaku do sebe, koji naslonjen na posrnulog druga spav |
| ti?</p> <p>Joka je bila krupna, gojazna seljanka, koju je čitavo selo <hi>ošecovalo</hi> na 110 |
| žurili su se prema manastiru seljaci i seljanke, iz bližih i daljih sela.{S} Praznično obučeni |
| uv se najprije, sa urođenim tvrdičlukom seljanke, da drugi kabao sačuva, spusti ga na zemlju. — |
| krevetu i baš se spremao da ustane.{S} Sijeda, svilena brada talasala mu se po košulji, po ram |
| jak progurav se naprijed, a razbarušena sijeda kosa kao rukovet neočišćene vune pala mu po sitn |
| I ono da strada?</p> <p>Iguman nabravši sijede obrve podiže šištavi glas i poče oštrije:</p> <p |
| nekako veselije gledale ispod velikih, sijedih obrva.</p> <p>Podiže glavu prema tavanici i, žm |
| se naglo ispravi i po vojničku pozdravi sijedoga Igumana. — Jedva ga nađoh...</p> <p>Toga časa |
| svježe, rumeno lice, obrubljeno širokom sijedom bradom, kroz koju mu na prsima pogdjegdje provi |
| rim ispalim kukovima, griska ostatke od sijena i lijeno mašući repom brani se od muha.</p> <p>— |
| jednog žandara, gologlava, sa kosom od sijena i haljinama, prepunim trina, kao da je prenoćio |
| i kao da ga zadahnu mirisom nagorjelog sijena.</p> <p>— Phi!</p> <p>Okrenuvši se od prozora, s |
| Janjićija, oče Igumane?</p> <p>Iguman, sijevajući očima, poleguti se kao mačka kad vreba i nag |
| v duhan? — naglo zapita visoki žandar i sijevnu očima.</p> <p>Jevrem se, tobože, prestravi...{S |
| u, ne ću...</p> <p>Sitne zelenkaste oči sijevnuše kao varnice ispod golemih obrva.{S} Mišići na |
| Iguman saznao!...{S} Nekako osvetnički sijevnu očima prema njoj i kao da bješe spreman da pono |
| — okresa Jevrem prkosno a oči mu zlobno sijevnuše. — Nijesam ja rđa pa da se tako pustim.</p> < |
| /> <p>Mutne oči njegove nekako pakosno sijevnuše.{S} Pristupi Jevremu i, podrhtavajući, ošinu |
| /> <p>I Melentijeve mutne oči čudnovato sijevnuše.{S} Dođe mu da i on prkosi smrti, da joj se n |
| Oni iza nas imat će svoje ljude, bolje, silnije...{S} I rugat će nam se nekada kao što se mi ru |
| } I nikada mu se bolji, ni pitomiji, ni silniji učinio nije!</p> </div> <div type="chapter" xml |
| li bubanj sipljivo kloparao...</p> <p>U silnoj stisci kao da neko povuče Igumana za mantiju.{S} |
| upovao ponude.{S} Sa doktorom, krupnim, sipljivim debeljkom, koji je svakog drugog dana naročit |
| a je zaglušno pištala, a napukli bubanj sipljivo kloparao...</p> <p>U silnoj stisci kao da neko |
| S puta!</p> <p>Projaha Nikola na svome sipljivom, gubavom magarcu, koji se pokunjio, opustio r |
| pljuckujući preko lule. — Što mučiš ovu sirotinju, što li išteš preko mjere?...{S} Ja znam, da |
| zmahuje cjepanicom. — Branio sam ja ovu sirotinju i od Turaka!</p> <p>Drugi žandar izmaknu se m |
| m ćilimima.{S} Zakrčiše prolaze robom i sitnarijama nekakvim...{S} Trčkajući, svađajući se kopa |
| jure, tonu, zaigravaju ispod nje.{S} Po sitnoj mrkajastoj pržini, po strani, širila se tri četi |
| sjednemo, — suvo odobri i Janjićije.{S} Sjaha sa konja.{S} Spustivši maloga, koji je spavao, na |
| ihvate generalova konja i da mu pomognu sjahati...</p> <p>Kako je bio zabavljen sam sa sobom, I |
| ome magarcu koji je veselo skakutao.{S} Sjahavši odmah se uputi zvonima da svoj dolazak oglasi. |
| a na žandara, na ufitiljene mu brkove i sjajna puca na novom kaputu.{S} Zaboravivši namah na sv |
| se rumenilo prema suncu, oči zadovoljno sjaktile.{S} Između neuređenih dlaka provirivala mu dva |
| <pb n="64" /> biti ne će...{S} Sunce će sjati, gora se zelenjeti, svaka travka božja mirisat će |
| u, ako je nijesu čuli.</p> <p>Jedamput, sjećam se, dozvao sam bio Petra, da iznese klupe iz raz |
| olicinom okrupnjih gazda, koji se češće sjećali manastira.{S} Zasukavši rukave, kao podmlađen s |
| — Da me nijesu svrbjela ne bih te se ni sjećao, — odgovori joj veselo i pozdravljajući poče mah |
| a, slušao razgovore.{S} Dva prijatelja, sjedeći za jednim stolom, časte jedan drugoga i tuže se |
| nudi i ostale.{S} Pa, prekrstivši noge, sjede na zemlju i prihvati za hljeb.{S} Oblimice poče g |
| apovijedi, — osorno odgovori Janjićije, sjedeći na svome krevetu i na široko razmahujući nogama |
| rači oko napunjene vreće, pa, opipavši, sjede na nju.{S} Podnimi se.</p> <p>— Ne ću ja, — reče, |
| nisu ni javljali na avliji.{S} Iguman, sjedeći u svojoj ćeliji, naplaćivao je kirije za zemlji |
| tivši maloga, koji je spavao, na travu, sjede i prekrsti noge.</p> <p>Sjede i Jevrem.</p> <p>U |
| gli u ćeliju, Iguman zaključa vrata.{S} Sjede na stolicu, nalakti se na sto i zamišljeno naslon |
| ićija kao da zamori toliki razgovor.{S} Sjede na krevet, razmahnu nogama i reče oštro:</p> <p>— |
| bržebolje ispravi.{S} Prekrstivši noge sjede na krevetu.</p> <p>— Je li to istina?</p> <p>— Ig |
| em ne odgovori.{S} Ispade kroz kapiju i sjede kod česme, na oveći kamen.</p> </div> <div type=" |
| na travu, sjede i prekrsti noge.</p> <p>Sjede i Jevrem.</p> <p>U granju iznad njih, tresajući i |
| S} I tebe da častim, oče Igumane!...{S} Sjedi!...</p> <p>— Oženio? — zapita Iguman iznemoglo i |
| ajući za njim. — Što je bilo bilo...{S} Sjedi da pijemo!</p> <p>— Idem ja...{S} Idem...{S} Ne ć |
| a vreću i poče je otimati, gaziti. — Ti sjedi ovdje pa ako smije neka dođe i neka te izbaci.</p |
| Pa barem da ponudi stolicu i da kaže: „sjedi, Jevreme“...{S} Kao da je prijatno slušati makar |
| pokraj prozora, na omanjoj tronožnici, sjedio je on, Janjićije.{S} Razbacio noge na široko i d |
| } Ispod prozora, na sandučetu nekakvom, sjedio je Jevrem, pogrbljen.{S} I dok mu, prepun prašin |
| je rakiju.{S} Pored njega i niže njega sjedio je Vaso sa još trojicom seljaka.{S} Između njih |
| da mu rasplaše ribe...{S} Prokopije je sjedio u strani na podvijenoj i iskušljanoj mantiji, gr |
| ničice, udari čelom o zemlju.{S} Dok je sjedio i razgovarao, Jevrem mu, krišom, svezao konopcem |
| I.</head> <p>Čitava tri dana i tri noći sjedio je sam Janjićije uz bolesnoga Melentija.{S} Niko |
| probudila.{S} Protežući se i zijevajući sjedio je na krevetu i baš se spremao da ustane.{S} Sij |
| kše, — šapnu Janjićije, koji je poguren sjedio iznad glave bolesnikove i ovlaženom maramom laga |
| dronjci. „Nemoj“...</p> <p>Nijesam dugo sjedio.{S} Počeo sam da pričam, da obećavam, lažem; kuš |
| } Nedaleko od njega, na kratkom krevetu sjedio je Prokopije sa punom čašom u ruci.{S} Polako, k |
| i Milicu, da se sa malim vrati iz sela, sjedjeli su u ćeliji, jedan prema drugome i pušeći razm |
| jesta pozelenjele od trave, na kojoj su sjedjeli.{S} Oko nakvašenih cipela prilijepile im se či |
| poče se osvrtati i kao tražiti gdje da sjedne.{S} Dođe do kreveta pa zastade.{S} Iskrivi se pr |
| rpezom?...{S} Za trrrpezom?...{S} Vi da sjednete za trpezu sa jednom ekselencijom?...{S} Zar va |
| /p> <p>Oboje uvede u sobu.{S} Ponudi da sjednu na krevetac, namjestivši najprije jastuke pod be |
| još jednako prijetio.{S} Prepirući se, sjedoše pred mehanu i domalo časteći jedan drugoga kao |
| ča.{S} Neki dohvatiše i motke, toljage, sjekire, kao da su osjetili lopova.{S} Pomiješaše se, s |
| ropolit, obrijala bih ga...{S} Obrijala sjekirom na panju!</p> <p>— Govori ti šta hoćeš, a on j |
| Nikola i odmaknu se od Vase. — Prokleto sjeme svačije koje se opije danas!</p> <p>— Pusti ga, — |
| irišući trave, sa kojih se lagano osipa sjemenje i kao sitan biser niže se na pregibima podvije |
| pljajući mantiju i obzirući se: gdje će sjesti... — Mogu se i ja napiti.</p> <p>— Zar ni ti ne |
| .</p> <p>— E ja ću za inad ovako obučen sjesti generalu uz koljeno! — uzviknu Janjićije gnjevno |
| a ne izlazi...{S} A tad se, najedanput, sjeti Mitropolita. Šta će on, ako čuje?...{S} Zar mnogi |
| >Pođe prema vratima i namah zastade.{S} Sjeti se nečega i, uhvativ se za čelo, bolno otegnu:</p |
| odstupi malo...{S} I kao da se tek sada sjeti, kako je maločas razgovarao s njime.{S} Nekako po |
| otegnuvši se, htjede da pođe.{S} Ali se sjeti Janjićijeve zapovijesti.{S} Opet stade.{S} Prislo |
| — Neka vidi s kim ima posla!...</p> <p>Sjeti se i svog razgovora sa djevojkom iz vinograda i p |
| <p>— Hodi da ti pokažem kako sam te se sjetio, — otegnu meko, moleći.</p> <p>— Šta je to? — za |
| osrnulog druga spava.{S} Vaso se ponovo sjetio oca Melentija i njegovih djela, čučnuo u kraju t |
| o me mrze i drugi, — poče Iguman nekako sjetno, neprestano gledajući u naprašeni vrh od cipele, |
| ...{S} Sjutra ćeš saznati za plan...{S} Sjutra!...{S} Vidjet ćemo ko će kome doskočiti!</p> <p> |
| umane!...{S} Obojica ćemo u krađu...{S} Sjutra ćeš saznati za plan...{S} Sjutra!...{S} Vidjet ć |
| je jelo već na stolu pa mu se gadi. — I sjutra kupus!...{S} Grah i kupus!</p> <p>— Stega, bre!. |
| Te molitvaj toljagom danas, te molitvaj sjutra, te tako svakog jutra našte srca za osam dana. Č |
| rabio dar, gurao ga u njedra, nosio.{S} Sjutradan dobijao sam već od njega, kao uzdarje, sira, |
| nu jače:</p> <p>— Ja... ja... vidio sam sjutradan i kako je nose, da sahrane.{S} Vidio četvoric |
| oče žurno otpasivati i pripremati se za skakanje.{S} Poče izuvati i obuću.</p> <p>A tada istom |
| pb n="128" /> <p>Janjićije, nestrpljivo skidajući odeždu sa sebe, kušljajući je, poče se ljutit |
| ga drijem a ne spava mu s; oči se same sklapaju, a gušterovi na bedrama lagano, lagano se trza |
| i posta doktor? — uzviknu Iguman u čudu sklapajući ruke i, ma koliko se usiljavao, nikako ne mo |
| iriše, sitni nabori oko očiju počeše se skupljati, a opušteni brk zaigra iznad čupave brade.</p |
| j poljani, opazi gomilu ljudi, zbijenu, skupljenu.{S} Iznad glava joj, kao dva blijeda plamena |
| da pokupiti u carskoj šumi. Žale se na skupotinju i težak život...{S} Tuže se i ispijaju — osm |
| io, uvijao pod njezinim udarcima!...{S} Slabotinja!... </p> <pb n="75" /> <p>Činilo mu se kao d |
| io se što tako misli o njemu.{S} Zar on slabotinja?{S} On grđi od drugih?{S} Ako se za čas rasl |
| a toga časa čuje, kako ga glasno naziva slabotinjom.{S} I krivo mu bilo, ljutio se što tako mis |
| niske kućice.{S} Skromne, šćućurene pod slamnjim krovovima, gledaju ga, nalik na krmeljave oči, |
| vjatuju, prečistuju, preblagoslovenuju, slavnuju vladičicu našu i prisnodjevu Mariju...</foreig |
| vonima da svoj dolazak oglasi...{S} Dva slijepca, lagano, tabajući za svojim vođama, grdili su |
| ga je njegovao, morao mu se pokoravati slijepo, kao što se vojnik pokorava svome oficiru.{S} J |
| a bistra joj se voda u tankim mlazevima slijeva niz oštre laktove. — Nas se, doista, nijesi zaž |
| ljenu kosu i mrko lice cijedi se voda i slijeva na raskopčanu košulju i gola, razdrljena njedra |
| ntiji pokojnikovoj, a rastopljeni vosak slijeva se u dugim zlatastim mlazevima i kaplje po čohi |
| vlažene kose čiji se bičevi lijepili na sljepočnicama izbijale mu krupne kaplje znoja.{S} Nos s |
| mu sirćet pod nos i poče ga trljati po sljepočnicama.</p> <p>— Kažem ja: ne puši, nije cigar z |
| e rukom.</p> <p>— A zar si ti? — zapita slobodnije poznavši Jevrema pa sa nekim strahopoštovanj |
| ne cure, — odgovori mu Jevrem iskreno i slobodnije mu pogleda u oči. — Spominjat će je, a, može |
| vlačeći.</p> <p>— Da pomogneš, — nekako slobodnije odgovori ona. — Ti sve znaš... sve možeš... |
| mu odgovori Jevrem i pribravši se malo slobodnije ga pogleda.{S} Smislit ću!...</p> <p>— Smisl |
| djevojke!</p> <p>Jevrem se pridiže.{S} Slomljen, umoran, malaksao. Češući se po leđima i stenj |
| ovu glavu!</p> <p>— Mičite se!...{S} Ne smetajte mi! — obrecnu se Milica jače, potpuno svijesna |
| stu?{S} Nije moja nego tvoja sada...{S} Smetenjaci!</p> <p>I smotan epitrahij bacivši Vasi na g |
| <pb n="105" /> <p>— Ko će voljeti onog smetenjaka! — prezrivo izbaci Prokopije i opljunu u str |
| — dočeka ona živo.</p> <p>— Kako će na smetnji biti rođeno dijete, nesrećo nesretna? — strogo |
| > <p>— Nije gotovo...{S} Osta dijete na smetnji, — dočeka ona živo.</p> <p>— Kako će na smetnji |
| to se smješkajući, — obično je, u piću, smijao se ili plakao, — a oko njega, poput počasne stra |
| enoj i iskušljanoj mantiji, grohotom se smijao i prijetio im, tobože korio.{S} Dva puta čak, za |
| e, rugo joj se, pa je evo i sad zaziva, smije se...</p> <p>Jevrem je, prekrštenih ruka, sa divl |
| e, zaustaviše se na Prokopiju.</p> <p>— Smije li se tamo? — zapita ponizno, ulagujući se.</p> < |
| smert“?</p> <p>— Ne smije, ne smije, ne smije, — zasikta Iguman žešće, jedva dočekavši da se na |
| omišljaju smert“?</p> <p>— Ne smije, ne smije, ne smije, — zasikta Iguman žešće, jedva dočekavš |
| š se ni razgovoriti, ni razveseliti, ne smiješ opsovati, protestovati...{S} Ubi nas, krvničku l |
| te ne smiješ čitati šta hoćeš!...{S} Ne smiješ se ni razgovoriti, ni razveseliti, ne smiješ ops |
| da se utješi, ubrza sa odgovorom. — Ne smije.{S} Zna on da ja ne prijetim džaba!</p> <p>Prođe |
| pa pod noge. </p> <pb n="6" /> <p>— Ne smiješ, — opet će Prokopije, dražeći ga. — Izbacit će t |
| se jedva uzdrža od smijeha.</p> <p>— Ne smiješ se ti više časnijem krstom zaklinjati, — dobaci |
| vrema za ruku i reče mekše:</p> <p>— Ne smiješ se mnogo družiti s kaluđerima...{S} Nijesu dobri |
| ju jegda pomišljaju smert“?</p> <p>— Ne smije, ne smije, ne smije, — zasikta Iguman žešće, jedv |
| smiješ ići kud hoćeš i kad hoćeš, te ne smiješ čitati šta hoćeš!...{S} Ne smiješ se ni razgovor |
| Te ne smiješ se obući kako hoćeš, te ne smiješ ići kud hoćeš i kad hoćeš, te ne smiješ čitati š |
| o i da se svemu pokoravamo!...{S} Te ne smiješ se obući kako hoćeš, te ne smiješ ići kud hoćeš |
| — svijesna da joj baš sada ne može i ne smije napakostiti, — govorila je za deset drugih.</p> < |
| eću ne smiješ pripaliti, ni zvono ti ne smije zazvoniti...</p> <p>Janjićije razdražen skoči.{S} |
| kao svoje!...{S} Za inad!...{S} Niko ne smije ni pomisliti, da ga sad otrgne od njega, naročito |
| rijeli pogledom.</p> <p>— Niko danas ne smije biti bolestan, — okresa strogo.</p> <p>I, kao pri |
| i zabrane?</p> <p>— Ni krsnu svijeću ne smiješ pripaliti, ni zvono ti ne smije zazvoniti...</p> |
| e smije ništa...{S} Ni Mitropolit mu ne smije ništa, jer... jer ga narod voli...</p> <p>— Pa?</ |
| je smio zbog Janjićija...{S} A njemu ne smije ništa...{S} Ni Mitropolit mu ne smije ništa, jer. |
| e rvati s nekim... — Dirni u njega, ako smiješ...</p> <p>— U ime Mitropolitovo...</p> <p>— Ni u |
| timati, gaziti. — Ti sjedi ovdje pa ako smije neka dođe i neka te izbaci.</p> <p>Jevrem jogunas |
| .{S} Pričini mu se kao da odnekuda čuje smijeh, kikot, klepet neki.{S} Pogleda na lišće visokih |
| ta mu je?...{S} Dok i Prokopije udari u smijeh...{S} Poklopi velika usta objema rukama, začepi |
| nozdrve šire kao da će namah prasnuti u smijeh. — One su iskrivljene i padaju, čim se ne pritvr |
| , svi kao da su bili gotovi da prasnu u smijeh i podrugnu se Igumanu.{S} A svaki ipak kao da se |
| /> ustima i čuvajući se da ne prasnu u smijeh, gledali su ga oni nekako zlobno i osvetnički... |
| evrem, pogledavši ga, umalo ne prasnu u smijeh.{S} I po neodoljivom nagonu seoskog besposličara |
| im obojici dolazilo da ponovo prasnu u smijeh.{S} I što se <pb n="125" /> više savlađivali gol |
| uzviknu: „Bože, radosti njezine!...{S} Smijeha!...{S} Suza!...{S} Ne pitaj!“...</p> <p>Pa opet |
| vca...</p> <p>Jevrem se jedva uzdrža od smijeha.</p> <p>— Ne smiješ se ti više časnijem krstom |
| ati Igumana, koji kao da malaksavaše od smijeha.</p> </div> <div type="chapter" xml:id="SRP1919 |
| kako je pao po krevetu i previja se od smijeha.{S} I, čudnovato, ugledavši ga tako i on odbaci |
| javao, nikako ne mogade da se uzdrži od smijeha. — Otkad nauči? </p> <pb n="80" /> <p>— Pričao |
| ubljeni konop, kao da se zacenjivalo od smijeha...{S} Momci se uskomešaše, prepirući se polugla |
| se povijalo po vodi kao da se treslo od smijeha, a u vlažnom mu lišću nešto neumorno klepeće, k |
| kao da zahrza u neobuzdanom, obijesnom smijehu.</p> <p>Vaso, raširiv ruke kao da će poletjeti, |
| kako i lukavo i zajedljivo.</p> <p>— Ne smijem?...{S} Rašta?... — začudi se Janjićije koji odav |
| ki udari se u prsi.</p> <p>— I ja da ne smijem svoj lijepi časni krst spomenuti? — zapita jače, |
| oče da čelom udara, lupa u pod. — Ja ne smijem drugom!...{S} Samo tebi!...{S} Tebi i Bogu!...{S |
| ahu u pomoć.</p> <p>— Vi idite, a ja ne smijem, — mirno im reče Jevrem i leže po travi. — Vidit |
| o i udari u plač.{S} - Samo Bogu i tebi smijem sve kazati...{S} Nikome više!...</p> <p>Janjićij |
| ni odijelo niti neočešljane brade. — Ne smijete pristupati sasvim blizu, nego odalje malo... na |
| nice u rijeku.{S} Ogledajući se u vodi, smijući se svojim nogama koje su se tamo nekako produži |
| obradovan, skoči te zagrli Jevrema.{S} Smijući se grohotom poklopi ga svim teškim tijelom svoj |
| /p> <p>Jevrem zakloni lice rukom i reče smijući se:</p> <p>— General ne će ni doći!</p> <p>— Ne |
| ćije. — Ne ću ja da se smiluju...{S} Ne smiju oni njega voditi, pa to je!</p> <p>Jevrem se nepr |
| stisnutom šakom.{S} Ostali, zlurado se smijući i gurkajući se međusobno, pravdaju se i preklin |
| .</p> <p>— Hihihi!...</p> <p>Jednako se smijući Jevrem zanjija glavom i pođe.</p> <p>— Vidim da |
| uzviknu ona opazivši ga.{S} I veselo se smijući ukaza drugaricama na njega. — Kaluđer, koji pre |
| am ne znajući zašto glasno se zasmija i smijući se spusti mu glavu u krilo.{S} Zasmija se i Jov |
| znam... — tužno odgovori <pb n="47" /> Smiljana. — Ko bi od mene primio dijete, a da sačuva ta |
| od bedrenjaču kako ih ne bi žuljila.{S} Smiljana ne posluša.{S} Opet pogledom potraži maloga i, |
| ko zna... možebit da ću i ja, — zamuca Smiljana <pb n="98" /> lomeći prste i snebivajući se. — |
| , ne goni grješnicu! — grcajući promuca Smiljana i, savivši se u klupče, očajno grebući rukama |
| <p>— Ne laže, ne laže on, oče, — dočeka Smiljana živo i prućivši se ispred vrata, prepriječi mu |
| i i poljubi se s njime. — Kako si, kuma Smiljana?</p> <p>Oboje uvede u sobu.{S} Ponudi da sjedn |
| ćemo dijete nekuda opremiti, — prošapta Smiljana skrušeno.</p> <p>— Opremiti?...{S} Kuda?</p> < |
| a, u ćošku, pribijena uza zid stisla se Smiljana i postiđeno zaklanja lice rukom.</p> <p>— A za |
| mater djetinju...{S} Tako se, nekako, i Smiljana izvukla iz nezgode.{S} A njoj bi mogli nauditi |
| izudarati, kad ti sve ispriča, — izbaci Smiljana nekako veselo i zasmija se. — A zna da na žens |
| — Ne može se tako, — pokunjeno odgovori Smiljana brišući mokro lice čistim, vezenim rukavom od |
| njićije je tek sada poznade.{S} Bila to Smiljana, poznata <pb n="42" /> lijepa udovica.{S} O nj |
| a reče svečano:</p> <p>— Govori!</p> <p>Smiljana kao da se pribra malo, stiša se.{S} Stidljivo |
| da joj u lice ne gleda. — Kazuj!</p> <p>Smiljana jecaše još neko vrijeme tresući se, grčeći.{S} |
| razumije u nečastive stvari!...</p> <p>Smiljana pokuša da odgovori, ali on nije dao.{S} Odmahi |
| Nosi!...{S} Nosi!...{S} Nosi!...</p> <p>Smiljana, držeći maloga na obnaženim prsima, drhćući iz |
| ijete...{S} Naše je“...{S} Ja...</p> <p>Smiljana kleknu.{S} Uhvativši ga za široki rukav od man |
| izbiti, ako i jednu progovori...</p> <p>Smiljana sklopi ruke i lijepe, plave oči podiže prema n |
| da sam sebe zapita i zamisli se.</p> <p>Smiljana se opet oslobodi.</p> <p>— Dosada nije saznao |
| Nešto ga kopkalo da zapita, da sazna od Smiljane: kako je zgriješila?...{S} Gdje je to bilo?... |
| eđu dlanove.</p> <p>Kad i Jovo krenu za Smiljanom viknu mu zapovjednički:</p> <p>— Stoj!</p> <p |
| na siromaha.</p> <p>— Ne dam ja nikakva smilovanja!...{S} Jok! — oštro ga prekide Janjićije. — |
| rugljivo, gadeći se. — Ja za take nemam smilovanja!...</p> <p>— Sila je sila, — opet dočeka ona |
| m meko, kao žaleći ga. — Bog neka ti se smiluje!</p> <p>— Gdje ste zaboga? — iznenada povika Va |
| omah je...{S} Bog nam zapovijeda, da se smilujemo na siromaha.</p> <p>— Ne dam ja nikakva smilo |
| ga prekide Janjićije. — Ne ću ja da se smiluju...{S} Ne smiju oni njega voditi, pa to je!</p> |
| bršljana i zakićene granama maslinovim, smješkale su se ljubazno na svakoga kao ponoseći se nov |
| podine.{S} Huncut je ona“, odgovara on, smješkajući se i trljajući dlanovima o bedre. „Nije ona |
| u <pb n="124" /> na obrazu mali se poče smješkati, bacakati nogama...{S} On ga gotovu baci mate |
| obrvama.{S} I svima se učini kao da se smješka starac, onako, kako se smješkaju svetitelji na |
| ao da se smješka starac, onako, kako se smješkaju svetitelji na trulom, starom ikonostasu.{S} I |
| znenada izvi ispod kapije zadovoljno se smješkajući. — Kuda?</p> <p>— Reče mi samo da ćemo se o |
| ći da se drži uspravljeno i blesasto se smješkajući, — obično je, u piću, smijao se ili plakao, |
| enca od mladog bršljanova lišća blaženo smješka na svakoga, vedar i svijetao kao proljetni dan. |
| sve razrogačenim očima i sam se blesavo smješkajući i kao pitajući se: šta je ovim ljudima?</p> |
| zdragane i zadovoljne i Vaso se blesavo smješkao, pa smjerno pristupao čas jednoj čas drugoj gr |
| ..</p> <p>I poplašiv se od sama sebe ne smjede do kraja dogovoriti sve što je mislio.</p> <p>— |
| i kao čovjek čija se smrt približuje ne smjede da pusti glasa.{S} Samo razvuče usne.{S} Janjići |
| o drečeći, mjaučući. — Tu je!{S} Nijesu smjeli ulaziti u avliju, nego ga ostavili na prozor...< |
| vrem ni Jovo ne odgovoriše.{S} Sad nisu smjeli ni pogledati jedan u drugoga.{S} Kad god bi se p |
| u“.</p> <p>Jedino se o Igumanu govorilo smjelije i otvorenije. Šale i pošalice sipale se i niza |
| k je žalio za takim životom!...{S} Imao smjelosti da pomišlja i na velika djela!...{S} I bojao |
| dovoljne i Vaso se blesavo smješkao, pa smjerno pristupao čas jednoj čas drugoj grupi.{S} Klanj |
| modrim prstenovima ispod očiju išao je smjerno, pogruženo.{S} U jednoj ruci drži otrgnut vlat |
| ...{S} Dogovorili se bili obojica da ga smjeste i kome da ga predadu?...{S} Ali zar su znali da |
| i kavedžiju za dozvolu da se sutra može smjestiti uz njegov dućan, uvjeravajući ga, da mu ništa |
| !...{S} Mali, rumeni komad mesa, gadan, smrdljiv, sav utonuo u pelenama.{S} Vrišti, cvili...</p |
| ovu sačuvat ću!</p> <p>Jevrem je stajao smrvljen, poražen, smeten.{S} Niti je šta odgovarao, ni |
| a Smiljana <pb n="98" /> lomeći prste i snebivajući se. — Možebiti...{S} Stari se razbolio onom |
| „Znam da ne valja...{S} Znam“, ubrza on snebivajući se i kao pravdajući. „Ali ovo“...{S} Zalomi |
| erilo i lepršalo se u suncu kao srebrni snijeg.{S} I kao da nešto i otuda zakikota!{S} Vrbovo š |
| enim nozdrvama iz kojih bije para i kao snijeg rasipa se bijela pjena, sa zamršenom mokrom griv |
| aćenoga krsta kao rogovi mjesečevi kroz snijegom zasutu jeliku.{S} Ispod golemih bijelih obrva |
| eće!...{S} Nije mi drago ni u snu da ga snijem, a kamo li na javi da me u onakom društvu uhvati |
| če Melentije, — javi se Jevrem ponizno, snimajući šubaru sa glave i duboko se klanjajući. — Jes |
| nudio najljepšim jelima...{S} Tak...{S} Soganjdolma, japrak, červiš<ref target="#SRP19192_N2" / |
| ad me ništa ne boli...</p> <p>— Spavaj, spavaj!...{S} Ne ćemo te buniti...</p> <p>Melentije poć |
| ...{S} Sad me ništa ne boli...</p> <p>— Spavaj, spavaj!...{S} Ne ćemo te buniti...</p> <p>Melen |
| m starim haljinama, koje kao da su bile spetljane od samih zakrpa, sa zamašćenim fesovima na gl |
| S} I pusti neka se malo razladi, nek se spitija, da se sok dobro upije u ribu...</p> <p>— Znam |
| lo se, nagađalo: čije je, otkuda?...{S} Spominjala se šapatom imena nekolicine poznatijih djevo |
| ovdje?...{S} A ona, čini mu se, juče je spominjala kako će ići na rijeku da pere haljine, sa ja |
| rupno, veliko.{S} Nešto zbog čega bi me spominjali...{S} Neka tijelo truhne u zemlji a nek mi s |
| a... ako ikako ima tih krupnih djela... spominjat će te dotle, dok drugi ne dođe, alal mu vjera |
| skreno i slobodnije mu pogleda u oči. — Spominjat će je, a, možebiti, i ružiti...{S} A ja ne ću |
| minjati?...{S} I za koliko će te godina spominjati? — zapita podrugljivo. — Za krupna nekolika |
| nju?...{S} A šta imaš od toga što će te spominjati?...{S} I za koliko će te godina spominjati? |
| S} Sve govori o tebi, samo o tebi...{S} Spominje nekakvu sobu, sprema se da ide, da uredi...{S} |
| podići će se graja i svak će početi da spominje ime one cure, — odgovori mu Jevrem iskreno i s |
| tijelo truhne u zemlji a nek mi se ime spominje...{S} I to bi mi bila kao neka utjeha...{S} I |
| otvoreno: „zlo, Gospode!...{S} Slabo se spominje ime tvoje i slabo se počituju zapovijedi tvoje |
| S} Rašta da pričam za uzrok i da uzalud spominjem djevojku?</p> <p>Janjićije odiže ruku i sveča |
| >— Oklen?...{S} Bog ga dao.</p> <p>— Ne spominji ime božije uzalud, nesretniče!...{S} U ovom po |
| n="8" /> <p>— Ne laži, pasjevino, i ne spominji božje ugodnike bez nevolje, — kresnu Janjićije |
| ljutit što ga prekidaju.</p> <p>— Da te spominju?...{S} A šta imaš od toga što će te spominjati |
| gao, sve bih učinio da me i nakon smrti spominju.</p> <p>Melentije odmahnu rukom, ljutit što ga |
| darcu. </p> <pb n="33" /> <p>Žandari se sporazumješe pogledima.{S} Ostaviše i seljaka i drva i |
| ađalo, radilo, na drugoj se komšije već sprijateljile.{S} Počeli razgovarati. Škutor sa snopom |
| je u gaj, medju varošane i združio se, sprijateljio s njima.{S} Oni se u omanjim grupama razuz |
| oslušnom rukavu koji se nikako nije dao sprtljati te neprestano zapinjao i ispadao. — Znam da m |
| e Jevremovu ruku uz svoju.{S} Obje poče sravnjivati i zagledati.</p> <p>— I mučila me misao, — |
| Anica“...{S} Otada, pričaju, nije bilo sretnijeg domaćina od Aćima...</p> <p>— Da ja imam ženu |
| ovječno da postim sve poste, s petkom i srijedom po vrhu.</p> <p>Prokopije dohvati počađale mum |
| o, — a oko njega, poput počasne straže, stajala su četiri gologlava seoska momka, spremni da od |
| i kao očekivao ih.{S} Vaso, polupijan, stajao je ukraj crkvenih vrata, silom pokušavajući da s |
| gano pristupi Janjićiju...{S} On je još stajao na mjestu, mrk, nepomičan, sumoran, sa opuštenim |
| užbinu ovu sačuvat ću!</p> <p>Jevrem je stajao smrvljen, poražen, smeten.{S} Niti je šta odgova |
| Jevrem se naglo okrenu.{S} Pred njim je stajao nepoznat, modar, podbuho gospodin sa neobično cr |
| <p>Stigoše među kaluđere.{S} Iguman je stajao nasred avlije, opirući se o štap i razlagao nešt |
| lijepoj duši!...</p> <p>Jevrem je dugo stajao nijem, pogružen, neveseo.{S} Miličino prenemagan |
| jom?...{S} Zar vam nije dosta, što ćete stajati blizu trpeze?</p> <p>- Ih! - snuždeno izbaci Pr |
| </p> <p>— Ja sam bolestan...{S} Ne mogu stajati... — mirno mu odgovori Melentije i pokaza na pr |
| grčevitije stezala ruže.{S} Kad krenuh, Stanija se pruži po podu, obgrli mi nogu i nijemo, uvij |
| judima.{S} Uz Petra su još živjele žena Stanija i kći Janja.</p> <p>— A o Janji ćeš samo i prič |
| </p> <p>Opet zanijemi.</p> <p>„Šta hoće Stanija?“ zapitam jače, kupeći ruže sa poda i sastavlja |
| ronjaka viri mala, mršava ruka, koju je Stanija prinijela svojim razdrljenim prsima i zagrijava |
| nđa on i uzvi ramenima. „Ja ne bih, ali Stanija“...</p> <p>Opet zanijemi.</p> <p>„Šta hoće Stan |
| e gotovo do očiju, nazovem Boga.</p> <p>Stanija streknu, prenu se.{S} Iskrivi se, izvi i uplaše |
| k, te se čak bojiš isporučiti mi poruku Stanijinu?“ počnem ga prekoravati, računajući, da ću ga |
| onjaka i steže, drži nešto.{S} Poznadoh Staniju.{S} Pogledavši bolje zagledah, kako ispod onih |
| apitu priča o svemu?...{S} Zar je sad u stanju pomoći nešto, učiniti?{S} A neodoljiva želja vuč |
| štapovima.{S} I jedini je Nikola bio u stanju da ih razvadi, umiri.{S} Pazeći da ništa ne izgu |
| se, poče se spremati za odlazak.{S} I, starajući se, da ga ne primijete, pažljivo kao lupež, i |
| ziđe Iguman iz svoje ćelije.{S} Lagano, starajući se da ga niko ne čuje i ne opazi, krenu prema |
| em se izvuče iz ćelije polako, oprezno, starajući se da ne probudi Janjićija, koji je zbijen i |
| liti? — lagano odgovori Jevrem silom se starajući da izgledu što gluplji. — Zar sam ja znao da |
| ? — stidljivo zapita Vaso, hotimično se starajući da izgleda što naivniji te da i na taj način |
| pođe.{S} Ona, umotavajući se sve više i starajući se da je ne poznaju, pođe za njim...</p> <p>Č |
| mamno viče Janjićije, stiskajući zube i starajući se, da kako odgurne Melentija. — Da vidimo, k |
| kakvoj prevari. — Znaš li da sam joj ja staratelj?...</p> <p>— Nije ona dijete...{S} Punoljetna |
| jere u srcu svom i nema počitanja prema starješinama!“...</p> </div> <div type="chapter" xml:id |
| autoriteta, sa odlučnošću jednog pravog starješine, svršivši svoje molitvanje on se ispriječi p |
| no, da sam bio potpuno zadovoljan.{S} U staroj prizemljuši, od pruća opletenoj, oblijepljenoj z |
| to je pustio Igumana da mu onake ponude stavlja, što ga ikako i slušao.{S} I bi mu lakše što u |
| nskih, — zalazio je, obilazio svuda.{S} Stavljao i primjedbe, prijetio.{S} Mehandžiji je napome |
| ed, nesvijestan, samo je cičao, mumlao, stenjao, neumorno nasrćući.{S} Previvši se gotovo do ze |
| ki je dug, otegao se kao na raspeću.{S} Stenje, jauče, ječi iz svega glasa.{S} Košulje nikako i |
| .{S} Kad bi osluhnuli čuli su samo kako stenje, ječi i kako se prevrće po postelji.{S} Svi su s |
| jesta.{S} Povijaju se, omahuju, izvrću, stenjući i zamoreno dahćući.{S} Jednome se i krv otvori |
| umoran, malaksao. Češući se po leđima i stenjući gledaše za njom.{S} Uze kapu, koja mu ležala n |
| igušen odjek iz jame mu se odaziva neko stenjući, cvileći poput išibana psa.</p> <p>Kaluđeri pr |
| rukama za ramena, poklopivši ga nekako, stidljivo je sakrivala glavu za široka mu pleća i previ |
| Iza njegovih leđa, kao ispod pazuha mu, stidljivo je provirivala lijepa, rumena glava ženina... |
| ana kao da se pribra malo, stiša se.{S} Stidljivo prikrivajući prsa rukama i gledajući u zemlju |
| p>— A hoćemo li mu i ruci pristupati? — stidljivo zapita Vaso, hotimično se starajući da izgled |
| i su iz vezenih čaša.{S} Kupe od hljeba stidljivo se šćućurile pokraj gizdavih začinjača sa sol |
| im jatima čavaka i vrana nekako tužno i stidljivo pružahu i kao sakrivahu za istrcane i salomlj |
| i svelo lice prekrili su vazduhom; samo stidljivo provirivala nekolika biča kose i jedna polovi |
| i Janjićije i kao gromom odvaljena crna stijena ispravi se ponosno pred Marom i zakloni je od I |
| ndarsku silu, — pomamno viče Janjićije, stiskajući zube i starajući se, da kako odgurne Melenti |
| ne mogoh prevariti, — izbaci razvučeno, stiskajući zube. — Zbogom.</p> <p>Janjićije mu preprije |
| >— Jao, stukao sam se, — zašišta Visoki stiskajući zube i lagano se ispravljajući. — Ko bi znao |
| ljanom viknu mu zapovjednički:</p> <p>— Stoj!</p> <p>— Šta ću?</p> <p>— Ostani!</p> <p>Raščešlj |
| 2_C14"> <head>XIV.</head> <p>Prokopije, stojeći oslonjen na nalonju i ubrzano kroz nos pjevajuć |
| prijatno slušati makar čije priče ovako stojeći!</p> <p>— Otac Janjićije je pošten, ama ne trpi |
| u rastvorena vrata.{S} Po neka domaćica stoji pred njima, raščupana, prljava, sa mutnim očima i |
| vezenim rukavom, postavi kraj vrata da stoji i da dvori „kao svaka <hi>mlada</hi>”...{S} Jevre |
| >Nikola zar osjeti, kako neko iza njega stoji.{S} Lagano se pridiže i mrko, nabrano lice, sve z |
| hoće da ja, koji sam se vjerio s njome, stojim pred jednim nemoćnim generalom...{S} Ludi otac I |
| agleda se u noć. Široka krošnja starog, stoljetnog oraha, protkana mjesečinom, polako se njijal |
| idjeti, uze između dva prsta plavičastu stotinjarku i ponosito je spusti na sto, pogledujući is |
| de...{S} Bojim se noći, mraka se bojim, strahujem od njih...{S} A radujem se danu i suncu ko št |
| če, šišti.</p> <p>Jevrem se polako, kao strahujući da ga ne opaze, provuče u ćeliju.{S} Zastade |
| ićije izvadi iz džepa bocu sa rakijom i stresajući mu lišće i prašinu sa haljina, ponudi ga:</p |
| ispod staroga oraha, uz klepet čekića i struganje testera, nicali su dućančići jedan za drugim, |
| da priča o svemu?...{S} Je li on kakav sudija, šta li je?...{S} Pa barem da ponudi stolicu i d |
| /p> <quote> <l>Igra cura malena,</l> <l>Suknja joj je šarena...</l> </quote> <p>I odmah pade, p |
| pjeva, svakom će se zlu muški oprijeti, svakoj sili odoljeti i zakliktat će naposljetku ko soko |
| raniti ovdje...{S} I naučit ću ga da se svakoj sili opire, da se nikom ne pokorava!...{S} On će |
| naglo iskapljivao, redovno napominjući svakoj grupi kako boljega vina „nikada okusio“ nije i k |
| i za pravog čovjeka, koji će se opirati svakoj sili i nasilju, onda vas đavo donese pa ištete: |
| Sam je i zdravice držao, — a volio je u svakoj svečanoj prilici da tuče goste zdravicama i neob |
| zotina od brijačice zalijepljena tankim svaljutkom paučine.{S} Obučen u čistom, prazničnom ruhu |
| — odgovori Janjićije vatreno.</p> <p>— Svejedno...{S} On nam je gospodar.</p> <p>Janjićije opr |
| e poslušao...{S} Pamtim ja to...{S} Ali svejedno...{S} Sad si drug s njime i, ako hoćeš, možeš |
| mješka starac, onako, kako se smješkaju svetitelji na trulom, starom ikonostasu.{S} I svi se za |
| ikonostasu, okićenom kljastim i ubogim svetiteljima, — kojima se još jedva mogli raspoznati os |
| usti... dopustite da se naljubim odežde svetiteljske, — zavapi Jevrem, puzajući i uvijajući se |
| šećerlema, sa ogledalom na poklopcu!{S} Svidjela mu se onomadne kad je bio u varoši i odmah je |
| bilo je ozbiljno...{S} Vidio sam je i — svidjela mi se...{S} Ni saznala nikada nije da mi se sv |
| e...{S} Ni saznala nikada nije da mi se svidjela...{S} A kad je otac <pb n="120" /> htio da mi |
| aščupani momci psujući upališe fenjere, svijeće, cjepanice luča.{S} Neki dohvatiše i motke, tol |
| e sitno praskajući, usađene u dva teška svijećnjaka, nekolike voštanice.{S} Tanki im plamenovi |
| vijeću!...{S} Utrnite!...</p> <p>— Nema svijeće, — opet progovori Janjićije i tužno zaklima gla |
| iti.</p> <p>Janjićije se zaljulja prema svijeći da pripali novu cigaru.{S} Zapita oštro, izaziv |
| jim, osvjetljujući pute, igrajući se sa svijećama i sa fenjerima.{S} I ova čudna bakljada, kakv |
| od voska, što je malo prije nakapao sa svijeće.</p> <p>— Iguman! — šapnu Melentije pogurivši s |
| ki položiše dijete na dušečić i utrnuše svijeću.{S} Legoše obojica.</p> <p>Negdje ispred ponoći |
| o zastenja Melentije i s nategom podiže svijeću, koja je još i na podu gorjela. — Zar tako valj |
| kao da veli: blizu je kra.{S} O kakvoj svijeći zboriš?...</p> <p>Melentije se smiri.{S} Opet z |
| S} Odnekuda istrča i Vaso sa zapaljenom svijećom, istrča i Milica sa dobrim gutljajem sirćeta u |
| e, noseći ljuč od crkve uspravljen, kao svijeću, i muklo razgovarajući sam sa sobom. — I zašto |
| m. — Ko će mu na grob doći?...{S} Ko mu svijeću pripaliti?...</p> <p>Prokopije, ražljućen, uzvi |
| dati.{S} Nešto klepnu kao da se prevrnu svijećnjak...{S} Iguman se strese.</p> <p>— Pazi, nesre |
| Turci da mi zabrane?</p> <p>— Ni krsnu svijeću ne smiješ pripaliti, ni zvono ti ne smije zazvo |
| omeći se. — Čujete li?...{S} Utrnite tu svijeću!...{S} Utrnite!...</p> <p>— Nema svijeće, — ope |
| hukuje.{S} Samo izmiče, grabi naprijed, svijesan svoje snage i sav srećan, što je i drugima mož |
| ve oštrije i masnije.{S} Sama Milica, — svijesna da joj baš sada ne može i ne smije napakostiti |
| e mi! — obrecnu se Milica jače, potpuno svijesna svoje vrijednosti i svoje vlasti danas. — S pu |
| ..{S} Pomisli, bolan, kako ti je kad si svijestan da te ne će biti!...{S} Svijet će ostati kaka |
| /p> <p>— Međer ti baš nijesi pri čistoj svijesti, — dočeka Jevrem meko, kao žaleći ga. — Bog ne |
| li se prevario. Što god se više ljutio, svijet ga sve više i više ogovarao.{S} Pošalice postaja |
| ad si svijestan da te ne će biti!...{S} Svijet će ostati kakav i jest, lijep i krasan, a tebe < |
| sam živio?...{S} Kome sam trebao?...{S} Svijet je mogao biti i bez mene, ovakav kakav je, i da |
| se sam pred sobom opravda. — Osim toga svijet se toliko okomio na Igumana, da i ne raspituje m |
| avi tijelo, živjet ću!...{S} Ima ljepši svijet, bolji...</p> <p>Uhvati Janjićija za ruku i muca |
| mucajući zapita:</p> <p>— Ima li drugi svijet?...{S} Ima?...</p> <p>— Ima, brate, ima, — potvr |
| tme, da pobjegne. — Ne treba meni drugi svijet!...</p> <p>I opet malaksa, zanese se.</p> <p>Oni |
| {S} Pa zašto da čojek ode gladan na oni svijet?...{S} Niks?...{S} Frštec?...</p> <p>— Jo... jo. |
| , u kući, u ženi, u djeci...{S} Pakosni svijet nije mogao ni gledati kako se dva prijatelja vol |
| Volim ostaviti manastir, nego nadražiti svijet da nju pretresa i ogovara...</p> <p>Janjićije se |
| lja, pomozi!...{S} Nemoj da ode na onaj svijet željna“...</p> <p>Snažno me stište za ruku i pov |
| zlikovaca, moleći Boga, opremih na onaj svijet i ne kajem se ni malo...{S} Da smo mi bili slapč |
| e izvukao iz ćelije i pomiješao se među svijet.{S} Išao kroz gomile gurajući se, tiskajući.{S} |
| koje se još ne nagledaše ljepota ovoga svijeta, da mi rastoče tijelo, koje ni saznalo nije za |
| šća blaženo smješka na svakoga, vedar i svijetao kao proljetni dan.{S} Gledao Maru krepku, zdra |
| a lijepa, rumena glava ženina...{S} Dva svijetla, plava oka ispod bijeloga pokrivača gledahu po |
| na <pb n="24" /> mrkim, jedrim mišicama svijetle se kaplje znoja.{S} On niti se otire niti othu |
| počeše nadaleko razlijegati kroz vreli, svijetli dan. Činjaše se kao da i odozdo od polja, koje |
| a i proviri kroz šiblje.{S} Blista se i svijetli široko i mirno ogledalo rijeke, obrubljeno zgu |
| po čohi.{S} Kroz voštanice providi se i svijetli novi epitrahilj Prokopijev <pb n="107" /> crni |
| ih brkova kao da mu se rumenili čisti i svijetli zubi.</p> <p>— Da utvrdimo, braćo, da je dijet |
| ičalo promuklo ćemane nečije...{S} Kroz svijetli i topli vazduh, visoko iznad širokih talasa go |
| , šumjelo. Žandarske bajonete visoko se svijetlile iznad golemih perčina; nečija čutura blizu m |
| je sam ulovio.{S} Bucmasto, rumeno lice svijetlilo mu se, oko debelih usana igrao osmijeh.{S} O |
| strehe na čelu i jedno veliko plavo oko svijetlilo se.</p> <p>— A šta ćeš tu u ćeliji? — osorno |
| žne oči, u čijim se zjenicama ogledao i svijetlio zlatasti plamen voštanice, što je dogorijeval |
| e, zar, da će im biti lakši rastanak sa svijetom uz vrisak i naricaljke?...</p> <p>— Jadnik!... |
| sada Iguman bio „najzlatniji“ čovjek na svijetu, dobričina, anđeo nebeski, dok je Janjićija naz |
| e crkvi svakoga praznika i, kao za inad svijetu, nosila obadvoje djece u naramku...{S} Oca Prok |
| kao da je bio potpuno suvišan na ovome svijetu! Čiju je polovicu života ispunjavao jedan jedit |
| ecani glasovi, krupni i sitni.{S} Iznad sviju grmi, tutnji muški glas Janjićijev, sličan udalje |
| ko dobar dan...{S} Bolji i pošteniji od sviju...{S} Volio me ko majku svoju, a ja njega ko sina |
| rokopija, jer da je on ipak najbolji od sviju...{S} Počelo se čak govoriti i o nekoj pjesmi, u |
| edra, čista i bijela isticala se između sviju kao krupna probrana ruža u lijepoj kiti cvijeća.{ |
| uše nekolike pokošene oranice koje se u svilenoj crnini, prekrivene čitavim jatima čavaka i vra |
| kako silno i žalostivo cijuče.{S} Jedna svinja leži u gotovo sasušenoj lokvi kraj plota i grokć |
| a tebi rakijetina!...{S} Opit ćeš se ko svinja, — odgovori joj mirno, kad ona, sva mokra od par |
| ledahu u zemlju.</p> <p>— Svjat, svjat, svjat Gospod Savaot, — čudnim hrapavim glasom otegnu Ni |
| lava, gledahu u zemlju.</p> <p>— Svjat, svjat, svjat Gospod Savaot, — čudnim hrapavim glasom ot |
| renih glava, gledahu u zemlju.</p> <p>— Svjat, svjat, svjat Gospod Savaot, — čudnim hrapavim gl |
| . <foreign xml:lang="cu-Latn">So vsjemi svjatimi pomjanuvše sami sebe...</foreign> Da te nije J |
| ledao je srećnoga Jevrema kako se ispod svježeg vlažnog vijenca od mladog bršljanova lišća blaž |
| o golemo razbojište, poprskano vrelom i svježom krvi.{S} Uske i tijesne staze, oivičene zapraše |
| da mogao da mu zagleda gotovo mladićski svježe, rumeno lice, obrubljeno širokom sijedom bradom, |
| i i stolice istrveni, ogledalo iskićeno svježim granama ruzmarina ili jorgovana. Čaršafi na kre |
| rjačića.{S} Između njih, kao izniklo iz svježega kovilja, veselo svjetluca malo, srmali kandilo |
| je zbilja na njegovu prozoru, — toliki svjedoci vidjeli su... „Podmetnuto mi iz pakosti“... „A |
| vome ga prozoru nađosmo, a evo, biva, i svjedoka pa nek mi ne daju lagati.</p> <p>— Na mom proz |
| stotu?...</p> <p>Tek u sumrak, pošto se svjetina počela razilaziti, rastao se Jevrem sa svojom |
| ne će da se preda, da popusti.{S} I dok svjetina viče, sokoli, prepire se, oni se jednako nose, |
| oljak. — I kaluđeri tako vole...</p> <p>Svjetina, u motljanju, pritijesni ih, pribi jedno uz dr |
| nastirske trapezarije i otegnu se iznad svjetine.{S} I Jevrem i Prokopije osvrnuše se i pogleda |
| robijale se, gurale kroz zbijene redove svjetine.{S} Glasno su podvriskivale i cičale kad bi ih |
| enoj leturđiji i Prokopije se umiješa u svjetinu.{S} Naravno, odmah se nađe među ženama.{S} Kao |
| vljen kao litica tvrda.{S} Jaka i topla svjetlost padala mu po punom, bucmastom licu, zaigraval |
| a ga se nagledam, da se nagrijem, da mi svjetlost njegova rastopi crne misli...</p> <p>— Uzmi t |
| , pali po ustima. </p> <pb n="69" /> <p>Svjetlost od luča zasjeni mu oči, pa nadnese ruku sa ra |
| joj zvonak, čist i trepereći topi se u svjetlosti onoj...{S} Najljepši otpozdrav ševi, koja se |
| S} I dok mu, prepun prašine, širok mlaz svjetlosti klizio niz kosu, držao je debelu pjesmaricu |
| kao izniklo iz svježega kovilja, veselo svjetluca malo, srmali kandilo.{S} Na trpezi, prekriven |
| znad glava joj, kao dva blijeda plamena svjetlucaju dvije oštre bajonete sa žandarskih pušaka.{ |
| ije on Janjićije pa da se ne obazire na svjetske prigovore i da pljune na sve.{S} Ne.{S} On se |
| jezika više nego ičega.{S} Plaši se od svjetske povike kao od groma.{S} A kakvi se tek moraju |
| njome!{S} Zalud molio prijatelje da je svjetuju, zalud tražio od hodže zapise, zalud plaćao Ig |
| .{S} Sjahavši odmah se uputi zvonima da svoj dolazak oglasi...{S} Dva slijepca, lagano, tabajuć |
| dobro upije u ribu...</p> <p>— Znam ja svoj poso najbolje, — gordo odgovori Milica i, kao iz i |
| e grebati po zidu.</p> <p>— Pa ti se za svoj grijeh ne kaješ, pasja kćeri! — otegnu jače, pakos |
| {S} Dopuštao mu i da zvonima objavljuje svoj dolazak i budi kaluđere.{S} Hranio ga, davao mu du |
| udi.{S} Bog mu, kaže, naredio da uvijek svoj dolazak oglasi zvonima.</p> <p>Za čudo, kad se pri |
| je...{S} I zapitat će te Gospod za hram svoj: „a kako je u hramu mojemu, oče Melentije?...“ A t |
| i se u prsi.</p> <p>— I ja da ne smijem svoj lijepi časni krst spomenuti? — zapita jače, podvla |
| i neobuzdani, uvjerio ga je na nekakav svoj, kasapski način.{S} Vaso je smiren i pokunjen otiš |
| brecnu se Milica jače, potpuno svijesna svoje vrijednosti i svoje vlasti danas. — S puta!</p> < |
| oliko uzdizao, da se mnogi prepadoše od svoje veličine.{S} Neki su čak i bježali iza stola, da |
| živi s tobom!...{S} Oni iza nas imat će svoje ljude, bolje, silnije...{S} I rugat će nam se nek |
| ca Melentija pozvat će Gospod pred lice svoje i kazat će mu: „Poznaješ li oca Prokopija?“... „P |
| ledaj kako grješni ljudi odvratiše lice svoje od tvojih manastira i kako počeše varati!...{S} G |
| „Poznajem, Gospode“... „Okrenut ću lice svoje od njega, jer sagriješi i pir pirova sa Agarjanin |
| 1" /> kupio prljavo, neokrpljeno rublje svoje i nekako zlobno, razdraženo trpao ga u vreću jedn |
| ju, i kad će primiti kaznu za bezvjerje svoje.</p> <p>Kao za inad i Iguman je postajao sve ljub |
| a hoće da mu ga bratić dobije...{S} Sve svoje što ima on će ostaviti manastiru, a bratić nek ži |
| b n="44" /> Ako ga ostavi, stari će sve svoje imuće predati manastiru.{S} Ni pedlja zemlje, ni |
| e, potpuno svijesna svoje vrijednosti i svoje vlasti danas. — S puta!</p> <p>— Imaš pravo, imaš |
| ošću jednog pravog starješine, svršivši svoje molitvanje on se ispriječi pred njima i podvikne |
| } Samo izmiče, grabi naprijed, svijesan svoje snage i sav srećan, što je i drugima može pokazat |
| sve!...</p> <p>A Janjićije ga pazi kao svoje!...{S} Za inad!...{S} Niko ne smije ni pomisliti, |
| čitavu avliju...{S} Poče se vrzati oko svoje žene, manastirske kuharice, Milice, i buniti je u |
| se, i male bijele ručice uturi mu među svoje bujne, razbrekle dojke.{S} Proplaka.</p> <p>— Šta |
| <p>Negdje ispred ponoći iziđe Iguman iz svoje ćelije.{S} Lagano, starajući se da ga niko ne čuj |
| je, — ko zna zašto, — istjerao noćas iz svoje ćelije.{S} On se sad starao, da oni i povjeruju u |
| čuje, opet će nam propasti imuće...{S} Svojeglav je pa će nas iz inada upropastiti... — I, vid |
| neprodanu robu, išli su zagrljeni pored svojih sitih i sporih konja.{S} Obređujući se naizmjenc |
| ma, gledaju ga, nalik na krmeljave oči, svojim nikad nečišćenim prozorima.{S} Kao razjapljena k |
| teretnijeg posla odahnu.{S} Premjeri ga svojim lijepim očima, — i tepajući zamoli:</p> <p>— Ama |
| mršava ruka, koju je Stanija prinijela svojim razdrljenim prsima i zagrijavajući je na usalim |
| a? — iznenada povika Vaso klateći se na svojim dugačkim nogama kao na rđavo namještenim štulama |
| ..{S} Dva slijepca, lagano, tabajući za svojim vođama, grdili su jedan drugoga i častili sa sva |
| ku.{S} Ogledajući se u vodi, smijući se svojim nogama koje su se tamo nekako produžile i prelom |
| grohotom poklopi ga svim teškim tijelom svojim i umalo ne obori.{S} Melentije spusti glavu na p |
| roklinjući, a magare mu, kusastim repom svojim, udara i sebe po butima i njega po mrkim, ranjav |
| a svakoga kao ponoseći se novim nakitom svojim.{S} U vrhu, među prozorima, crvenjela se, od cvi |
| ko parčeta konopa prepirući se: čija je svojina.{S} Na drugoj strani gologlav brkajlija psuje i |
| da ga vozao po rijeci, u <pb n="126" /> svojoj lađi.{S} Otuda su i izbile pošalice da su Prokop |
| {S} Jedini Janjićije što se još drži na svojoj tronožnici, gord i uspravan.{S} Cupka maloga na |
| asji sin, i razbacuje nogama ko da je u svojoj kući...{S} Izjeo bih ga!...{S} Pa kako da ga pus |
| avljali na avliji.{S} Iguman, sjedeći u svojoj ćeliji, naplaćivao je kirije za zemljište na kom |
| !...{S} Blago tebi kad ćeš se smiriti u svojoj kući, na svome ognjištu, i raditi kao čovjek!... |
| i molim ti se ko Bogu da joj odeš...{S} Svojom rukom da joj predaš te ruže...{S} Ništa više!... |
| m šakom duvana zasu ga po kosi. — Ja sa svojom curom nijesam nikad ni progovorio, a bilo je ozb |
| počela razilaziti, rastao se Jevrem sa svojom djevojkom iz vinograda.{S} Sad joj znao i ime.{S |
| ad je u našem selu živio Aćim Spremo sa svojom Anicom.{S} Aćim dobra duša, zlato od čovjeka, a |
| upi od stola i umiješa se među njih.{S} Svoju suhu ruku, koja je bila žuća od voštanice, spusti |
| a hitno izvuče lisičiji rep iz džepa, — svoju današnju četkicu, — pričvrsti ga za pribadaču.{S} |
| Danas je Nečastivi uzeo oca Igumana na svoju ruku i pirovat će s njime zajedno.</p> <p>— Kakav |
| o ozbiljno da ustvrdi, niti da makne na svoju dušu tako tešku „potvoru“.</p> <p>Jedino se o Igu |
| im glasom. — Zašto grijeh pred Bogom na svoju dušu tovarite?...{S} Svi znate, da se manastir iz |
| sebe i zalažući sočnim kriškama naranče svoju silnu, jaku djevojku iz vinograda.</p> <p>Jedno b |
| je, uz vesele pokliče družine, završuje svoju pjesmu i kako starac sa perčinom nestrpljivo uzvi |
| da zapodjene razgovor.{S} Pa i sam uze svoju vodenjaču, — on je samo vodenjačom i pio, — i odi |
| m, — svi su je zvali školom, — imao sam svoju sobicu, koju, vjeruj mi, ne bih promijenio čak ni |
| i osim njega.{S} Samo, na veliku žalost svoju, nikad mu nijesu dali novaca u šaku.{S} Nepovjerl |
| sti se.{S} Prekrsti i Melentija i ode u svoju ćeliju.</p> <p>Melentije, koji se, gotovo uvijek, |
| tac Melentije.{S} Opružen, sav umotan u svoju suru mantiju, sa crnim epitrahiljem niz prsa, sa |
| nešto uređivala, raspremala.{S} I sobu svoju zatjecao sam uređeniju.{S} Prašina svuda počišćen |
| teniji od sviju...{S} Volio me ko majku svoju, a ja njega ko sina rođenog...</p> <p>I pristupiv |
| šta, ne osvrćući se, spusti golemu ruku svoju na ruku Melentijevu.{S} Držaše je dugo.{S} Odsije |
| dahnuvši malo prinese Jevremovu ruku uz svoju.{S} Obje poče sravnjivati i zagledati.</p> <p>— I |
| o? </p> <pb n="77" /> <p>— Da me nijesu svrbjela ne bih te se ni sjećao, — odgovori joj veselo |
| azak oglasi...{S} Dva slijepca, lagano, tabajući za svojim vođama, grdili su jedan drugoga i ča |
| ’ vrijeme je...{S} Daj mi...{S} Eto ga, taj sa crvenom kartom na boci...{S} Jednu kašiku!</p> < |
| jući da izgleda što naivniji te da i na taj način pokaže, da vodi računa o visokome gostu.</p> |
| Ja hoću reda i saznam za svakoga, ko mi taj red narušava...{S} I samo radi te djevojke mogu te |
| inu, na rđav rod.{S} Osuđuju mlađi naraštaj kako se odmetnuo od vjere i zakona.{S} Psuju šumara |
| lovice. — Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju...</p> <p>— Ali...</p> <p>I nekako ža |
| o bi od mene primio dijete, a da sačuva tajnu?...{S} Ko?...{S} Ja ga ne znam...</p> <p>Janjićij |
| ima, zagrajaše i prosjaci nesnosno, kreštajući.{S} Bogoradili su, preklinjali, popijevali, pruž |
| </p> <p>— Kakvi su to momci, koji se puštaju da ih vode kao stoku? — izbaci podrugljivo, gadeći |
| nožice, duvankutije, novčanike, ne dopuštajući nikome da sam nešto uzme i zagleda.{S} Limunadži |
| jete, — pobija Vaso tvrdoglavo, ne popuštajući ni za dlaku. — Nije govor o djetetu nego o Iguma |
| jegovu! — ljutito okresa Prokopije, spuštajući se na pod.</p> <p>— Da dvore kaluđeri?...{S} Gen |
| se miješa u tvoje stvari? — zapita spuštajući mu ruku na glavu. — Zašto te goni iz manastira? |
| evrem meko nadnoseći se nad njega i spuštajući mu ruku na čelo. — Dobro?</p> <p>— Dobro...{S} O |
| sne.{S} Janjićije se uzvali nauznačke i tamburajući nogama preko podnožnjače, kao da se ljuljuš |
| la stari epitrahilj, koji je mirisao na tamjan, i rastopljen vosak i namače ga na vrat.{S} Dohv |
| iju, ruku ili nogu, — kroz mirisavi dim tamjana, što se povijao između dva žmirava kandila, opa |
| jtina, i gegala se poneka baba sa šakom tamjana u marami i jeftinom voštanicom u ruci.</p> <p>Z |
| mirisom, kada je napuniše oni.{S} Miris tamjana i peciva na ražnju, koji se dosad razlijevali i |
| o pojanje dječije odgovori mu.{S} Miris tamjana probi kroz uska vrata i razli se nad gomilom sk |
| zamijeniti zlatnim, — zapita Igumana: štampaju li se imena priložnika?{S} Dobivši povoljan odg |
| govor im presiječe oštar lom i silno šuštanje, puckaranje...{S} Nešto kao da se sruši, razori.. |
| rošapta:</p> <p>— Sve tanji... tanji... tanji...</p> <p>— Zar si svršio priču? — zapita Jevrem |
| o za se prošapta:</p> <p>— Sve tanji... tanji... tanji...</p> <p>— Zar si svršio priču? — zapit |
| ruke i kao za se prošapta:</p> <p>— Sve tanji... tanji... tanji...</p> <p>— Zar si svršio priču |
| leda na Prokopija, kako se naklopio nad tanjire pa jede za trojicu.{S} Uzima od jednog jela, od |
| 10" /> <p>— <foreign xml:lang="cu-Latn">Tebje Gospodi</foreign>!...{S} Eto Igumana! — zapjeva V |
| je dobar ko dobar dan...{S} Bolji i pošteniji od sviju...{S} Volio me ko majku svoju, a ja nje |
| ri o najobičnijim stvarima. — Nijesi pošteniji od njega, čim ga braniš...{S} A kad bih ja bila |
| eka gaze, kad nijeste imali obraza i poštenja, da platite manastiru, što je manastirsko...{S} N |
| dljivo odgovori Prokopije i, kao pri krštenju, golo golcato dijete odiže do pod tavanicu. — Na |
| za rukav i, nekim poluglasnim šapatom, tepajući izbaci:</p> <p>— Pusti ih, oče Janjićije, neka |
| } Premjeri ga svojim lijepim očima, — i tepajući zamoli:</p> <p>— Ama niko da ne sazna za vjenč |
| srebrenom jabukom i zbori blago, gotovo tepajući:</p> <p>— Sve sam kazao Mitropolitu i on je sv |
| irući se više na crkvu pogađahu se s mušterijama, cjenjkahu.{S} Kao natječući se s njima, zagra |
| robu, vikati, hvaliti.{S} Hvatali su mušterije za ruke, za ramena, lovili ih.{S} Silom ih opasi |
| djevojku, koja mu jahala za leđima, na terkiji.{S} Neuređena, raščupana, u istrzanoj haljini, |
| ke mantije vijare se oko njega; prljavi tetrejici od pojasa padaju mu niz ispale kukov; kroz po |
| t zeca i uskoči u ćeliju.{S} Posrćući i teturajući zatvori vrata.{S} Janjićije strašno opsovavš |
| što ili odbacuje. — Traži ti mlađe, vještije...{S} Hajde ocu Prokopiju...{S} On se razumije u t |
| ije tebi najviše vjeruje i ti bi najvještije mogao ukrasti dijete...{S} Niko kao ti...{S} Prepr |
| ugo, potisnu.{S} Osjeti toplinu njezina tijela.{S} Miris kalopera sa prsiju joj kao da ga opi.. |
| inom njezinom i mirisom čvrstoga mladog tijela, te ga oborila, zar da mu se vavijek ruga radi t |
| li, naduli se; prsti se duboko zarili u tijela; kosti kao da škripe, pucaju.{S} Na pijesku, pod |
| o zbog čega bi me spominjali...{S} Neka tijelo truhne u zemlji a nek mi se ime spominje...{S} I |
| zaigravaju oko njega.{S} Prijanjaju za tijelo, kupe se oko usta i oko očiju, bodu ga, pecaju, |
| še ljepota ovoga svijeta, da mi rastoče tijelo, koje ni saznalo nije za slasti života?...</p> < |
| moglo, iskidano. — I kad mi duša ostavi tijelo, živjet ću!...{S} Ima ljepši svijet, bolji...</p |
| Nije znao ni šta će, ni kuda će. Čitavo tijelo nekako mu se raslabilo, malaksalo, žglobovi kao |
| jući se grohotom poklopi ga svim teškim tijelom svojim i umalo ne obori.{S} Melentije spusti gl |
| lanjajući dijete i prozor čitavim jakim tijelom, ispriječi se pred svima gord i uspravljen kao |
| postiđeno oborila glavu i oblim, jedrim tijelom privija se, oslanja na Jevrema kao rascvjetana |
| zuba, podnositi da ga sirćetom tare po tijelu i, znojeći se od prevelike vrućine, trpjeti zagr |
| {S} Ja sam odista ožednio.</p> <p>Mala, tijesna ćelija Janjićijeva brzo se napuni.{S} U vrhu, p |
| alo prozorče, u kome se ogledala čitava tijesna ćelija sa voštanicom na starome stolu i sa neja |
| e.{S} Tu stade i pokuša da rukom otvori tijesna vratašca pod krovom.{S} Uzalud.{S} Snažno udari |
| rskano vrelom i svježom krvi.{S} Uske i tijesne staze, oivičene zaprašenom travom, vijugale se |
| jedan za drugim, redali se uski, mali, tijesni, sa krovovima od mušeme, sa prozorima bez staka |
| tavio.{S} Zato zaobiđe oko crkve i kroz tijesni kapidžik s protivne strane prođe u čuveni gaj m |
| oko njega.</p> <p>I nagrnuvši na vrata, tiskajući se, iziđoše iz ćelije.</p> <p>Iguman, obučen |
| — Tako je! — svi jednoglasno zagrajaše, tiskajući se i navirući jedan na drugoga. — Da utvrdimo |
| vijet.{S} Išao kroz gomile gurajući se, tiskajući.{S} Obilazio oko crkve, zastajao pred dućanim |
| , a lako ćemo, — dočeka Prokopije meko, tješeći ga i tobože iskreno učestvujući u golemoj tuzi |
| je glavno!...</p> <p>Spusti joj ruku na tjeme i reče mekše:</p> <p>— Eto tako valja!...{S} Tako |
| stasito momče.{S} Dugački mu perčin na tjemenu bio razdijeljen na dvoje i premazan čistim masl |
| panice luča.{S} Neki dohvatiše i motke, toljage, sjekire, kao da su osjetili lopova.{S} Pomiješ |
| gu od tri četiri li oke.{S} Te molitvaj toljagom danas, te molitvaj sjutra, te tako svakog jutr |
| , torbari sa torbom na ramenu i debelom toljagom u ruci, mehandžije sa bocama i buradima, limun |
| ćije lijepo sveza Anicu i iznese debelu toljagu od tri četiri li oke.{S} Te molitvaj toljagom d |
| od mantije poljubi pobožno, sa strahopoštovanjem.</p> <p>— Oprosti, oče, — jedva promuca obaraj |
| e poznavši Jevrema pa sa nekim strahopoštovanjem pristupi, da se pozdravi s njime. — Ja mišljah |
| zvonjenja.{S} Gotovo sa nekim strahopoštovanjem zaobiđe oko njega.{S} I gurajući kapu pod pazu |
| . „Ne zamjeri, gospodine, što bolesnica trabunja...{S} Sve govori o tebi, samo o tebi...{S} Spo |
| dat će se, kaže, za te i...{S} Sve take trabuntije!...{S} I pjeva, pjeva o svatovima“...</p> <p |
| jesku, glasno i pakosno cerekao.</p> <p>Trapezarija je bila okićena i ukrašena kao o najvećem p |
| vački žalostivno odjeknu iz manastirske trapezarije i otegnu se iznad svjetine.{S} I Jevrem i P |
| oja!</p> <p>Iguman se, zaista, častio u trapezariji i sa predstojnikom, i gospođom, i sa nekoli |
| ano, počivajući na svakom koraku pođe u trapezariju.{S} Kaluđeri za njim.{S} I Vaso htjede da i |
| d usirene krvi, pravdao se sa pogurenim trbonjom, koji mu ovećom čašom razbio glavu i još jedna |
| ukav. — A ko se vjenčava za manastir ne trebaju mu djevojke.</p> <p>Pogleda je, — pa se zasmija |
| nas upropasti.</p> <p>— On zna, da meni trebaju samo jaka jela, — nastavi Melentije bolano i sp |
| e i Jevrem.</p> <p>U granju iznad njih, tresajući im prašinu na glavu, zaleprša i zviznu kos.{S |
| i jedna drugu, peru nekakve haljinice i trgaju ih.{S} Ostale — četiri ih na broju, — sa užagren |
| jede obrve podiže šištavi glas i poče oštrije:</p> <p>— Što Mitropolit želi, mora se ispuniti.. |
| i i ne znaš ništa, — kresnu Prokopije oštrije i lako ga odgurnu. — Njojzi je, bolan, Iguman kao |
| e ogovarao.{S} Pošalice postajale sve oštrije i masnije.{S} Sama Milica, — svijesna da joj baš |
| večano obučeni, — presiječe ga Iguman oštrije. — Sveečano, čujete li?</p> <p>— Ja sam bolestan. |
| mu dušu prosti, nikad se gotovo nije ni trijeznio, — otpovrnu Jevrem kao preko volje.</p> <p>— |
| je ona“, odgovara on, smješkajući se i trljajući dlanovima o bedre. „Nije ona ko što se čini.. |
| le, podnese mu sirćet pod nos i poče ga trljati po sljepočnicama.</p> <p>— Kažem ja: ne puši, n |
| .</p> <p>Poklopi obraze dlanovima, poče trljati nos i brzo se okrenu da opet jurne kroz vrata.< |
| ita Iguman samoga sebe.{S} I naglo poče trljati oči kao da bi da se uvjeri: je li sve ovo san i |
| uda...{S} Nu tvrdoj, goloj ledini, na oštroj zagorjeloj travi oprućio se Vaso koliki je dug, ot |
| nogama materi, valjaju se ostalo dvoje-troje djece.</p> <p>Po komšijskoj avliji čeprkaju kokoš |
| nju se, kako se pričalo, dosada otimali troji prosioci po izbor.{S} Ni jedne nije htjela primit |
| vega grla.{S} Za njima su žurno kaskala trojica dućandžija sa debelim štapovima u ruci i ispraž |
| drža ih.{S} A čim se žandar spusti, sva trojica prihvatiše za posao.{S} Počeše razgrtati grane |
| se?...{S} Spustiše priloge još dvojica-trojica, dok se ostali sa predstojnikom na čelu izmakoš |
| sa jednim običnim: „Bog vas pomogao...“ Trojici kancelista, koji redovno u godini izvedu čitave |
| jega i niže njega sjedio je Vaso sa još trojicom seljaka.{S} Između njih kao da još bijaše pona |
| kako se naklopio nad tanjire pa jede za trojicu.{S} Uzima od jednog jela, od drugog, od trećeg, |
| elu i, znojeći se od prevelike vrućine, trpjeti zagrijane cigle pod rogama...{S} Sad kao da mu |
| — Znam da me Iguman ne će ni dana više trpjeti u njemu...{S} Volim sam ići nego da me išćera.< |
| gušterovi na bedrama lagano, lagano se trzaju, igraju...{S} Osjeća kao da ga neko i škaklji i |
| i joj oštre zube u mišicu, tresući se i trzajući.</p> <p>— Ostavi!...{S} Pseto!... — ciknu ona |
| rsima joj cvijeće, moje cvijeće.</p> <p>Trzajući se i nekako hropeći završi:</p> <p>— Zove me.. |
| ale tanke brčiće. — I rašta se miješa u tudje stvari?</p> <p>Prokopije, uvidjevši da danas ne ć |
| ledati kako se dva prijatelja vole i poštuju.</p> <p>— Ali priznat ćeš da je ne gledaš poprijek |
| i, krupni i sitni.{S} Iznad sviju grmi, tutnji muški glas Janjićijev, sličan udaljenom mrmorenj |
| se i čvrsto meso trese se na njima.{S} Tutnji zemlja pod njom, ugiba se.</p> <p>— Ona!</p> <p> |
| nešto odviše odignutih nogavica, kao da tutnji zemlja...</p> <p>Susrevši se sa Jevremom ona obo |
| } Ni traga od tebe ne će ostati...{S} I tvoj nestanak značit će toliko koliko i one gusjenice š |
| da ponese.{S} On odbi.</p> <p>„Znaš ti tvoj poso“, reče nekako oporo i ukaza joj da stane kraj |
| to si pustio da saznam od drugih?...{S} Tvoja je dužnost bila, da mi prvi javiš, oče Igumane“.. |
| na o visokome gostu.</p> <p>— Zar da se tvoja pogana usta dotaknu ruke njegove?</p> <p>I, prezr |
| ne poljubiš nevjestu?{S} Nije moja nego tvoja sada...{S} Smetenjaci!</p> <p>I smotan epitrahij |
| ..{S} U tebe nije srce predano Gospodu, tvoje su misli grješne, pohotljive...{S} Ne ćeš dugo sk |
| e našao ko će te pratiti i da ne zna za tvoje razgovore sa djevojkama.{S} Zato joj i poručio ma |
| S} Pričaj šta je bilo?...{S} Sramota za tvoje godine, oče Igumane!“...{S} I šta mu tada on, Igu |
| „vrati ga, oče Janjićije...{S} To nije tvoje dijete...{S} Naše je“...{S} Ja...</p> <p>Smiljana |
| o, Gospode!...{S} Slabo se spominje ime tvoje i slabo se počituju zapovijedi tvoje...{S} Nema v |
| a sve, što je manastirsko, moje je ko i tvoje.</p> <p>Iguman poče tapkati na mjestu i sve jače |
| me tvoje i slabo se počituju zapovijedi tvoje...{S} Nema više ugodnika tvojih da se mole i dan |
| la!</p> <p>— Ne priznajem ja ni tebe ni tvoje regule! — grmi Janjićije i žešće na visoko izmahu |
| ali do jutros, — reče laskavo, — da smo tvoje dijete hranili u manastiru.</p> <p>— Igumanu se s |
| gom domaćinu. — Zar ne vidiš, da će ovo tvoje janje još danas krepati? — zapita jače. — Misliš |
| no na pod.</p> <p>— A rašta se miješa u tvoje stvari? — zapita spuštajući mu ruku na glavu. — Z |
| a s tvojom curom?... Što se on miješa u tvoje poslove?...</p> <p>— Eto tako...{S} Ima...</p> <p |
| tako pošteno govoriš, ispit ću jednu u tvoje zdravlje, — dobaci starac s perčinom, uvijek traž |
| uvijajući se kao crv. — Ne okreni lica tvojega, oče sveti, od mene grješnika! </p> <pb n="11" |
| nsku...{S} Agarjani se nastanili u domu tvojemu“...{S} I pomoli se, oče Melentije, za nas grješ |
| opet pogleda u stranu.</p> <p>— Nijesu tvoji poslovi nego manastirski, a sve, što je manastirs |
| povijedi tvoje...{S} Nema više ugodnika tvojih da se mole i dan i noć i da umiru za vjeru hrist |
| o grješni ljudi odvratiše lice svoje od tvojih manastira i kako počeše varati!...{S} Gospodi, u |
| <p>— Blago tebi, oče Melentije, i blago tvojoj duši, — uzviknu u čudnom nekom zanosu, — e ćeš v |
| /p> <p>— A šta Iguman, pasji sin, ima s tvojom curom?... Što se on miješa u tvoje poslove?...</ |
| seljaka pogleda na Jevrema.</p> <p>— Za tvoju šalu sa đendarima osvetiše se oni na seljacima, — |
| ave a drvena mu noga ujednačeno tuče po tvrdoj cesti.{S} Neki išli skromno, pokunjeno, prikuplj |
| leda bolje.{S} Uzviknu od čuda...{S} Nu tvrdoj, goloj ledini, na oštroj zagorjeloj travi oprući |
| a, krvio se, dočekivao ih <pb n="81" /> ubijao...{S} Jesu li oni ubili jednog Srbina, on se sta |
| Prisloni se leđima uz crkveni zid i, da ubije vrijeme, poluglasno poče popijevati „<title>Glas |
| ni ubili jednog Srbina, on se starao da ubije dvojicu njihovih; jesu li zapalili jednu našu kuć |
| } Ništa drugo ne bi ostajalo nego da se ubije ili da bježi čak u Ameriku.</p> <p>Zatvori se u ć |
| o koliko i one gusjenice što je nađeš i ubiješ na licu...{S} Pljujemo na gusjenicu, a zar smo m |
| se opustio raščupan perčin, klonu kao u ubijene ptice, na usnama se zarumeniše kaplje krvi...{S |
| ti, dok dušmani nisu ugrabili da ocrne, ubiju?...{S} Moram...</p> <p>I, proklinjući i vajkajući |
| prestano se pogađao sa dućandžijama.{S} Ucjenjivao ih drsko i bezobzirno, želeći da iskoristi p |
| azio, nadziravao.{S} Videći kako Iguman ucjenjuje, guli dućandžije, mislio je da i on mora maka |
| — Iskopaše nam kuće, oče Janjićije!{S} Ucvijeliše nas do srca, obrano naša!</p> <p>— Ko vas cv |
| i, tutnji muški glas Janjićijev, sličan udaljenom mrmorenju medvjeda.</p> <p>Jevrem naćuli uši |
| ulo oštro, testerasto škripanje, slično udaljenom škripanju nepodmazanih kola. — Zna, brate, pa |
| kamena, nemilosrdno mu ih sasu na leđa, udarajući iz sve snage. — Čekaj!...</p> <p>— Kuku!...{S |
| head> <p>Neskladno i tupo zveče motike, udarajući u nejednakim, kratkim razmacima o tvrdu, sasu |
| po ćilimima što ih donijeli sa sobom i, udarajući uz tambure i popijevajući, jedu, piju, časte |
| aju se stotine i stotine njih, zvečeći, udarajući...</p> <p>Jevrem je još neko vrijeme ležao po |
| i bijesno poče čupati, kidati pregaču, udarajući joj u bedre glavom, ramenima, prsima.</p> <p> |
| uz koljeno! — uzviknu Janjićije gnjevno udarajući se po koljenu.</p> <p>— Ne ćeš, — prošapta Me |
| ve življe nastavljajući posao i gnjevno udarajući po jednom neposlušnom rukavu koji se nikako n |
| jnik plijen, sa raširenim zjenicama, u čudnoj žurbi grabio dar, gurao ga u njedra, nosio.{S} Sj |
| a tako dočekate visokog gosta, koji nas udostojava svoga pohoda?...{S} Taaako?...{S} Imate li p |
| aj Janjićija.{S} Pogleda na žandara, na ufitiljene mu brkove i sjajna puca na novom kaputu.{S} |
| usret.{S} Razmahujući rukama oko sebe i ugibajući se ide, klati se kao na štulama.{S} Izdaljega |
| enjem...{S} I namjestivši se na jastuku ugodnije, nekako veselo uzviknu:</p> <p>— Nego znaš šta |
| a prolijeću mrki i plavičasti, mršavi i ugojeni mjehuri i motaju se, prepliću, kolutaju.{S} Isp |
| bnažena prsa.{S} Tvrda zemlja odbija im ugrijane motike i zapahnjuje ih vrelom jarom, koja trep |
| akračliju u pretile trbuhe doratove. — Čuješ li šta su rekli?...{S} Za mnom!</p> <p>Jevrem lako |
| ispod zemlje, nekako dražeći.</p> <p>— Čuješ li? — riknu Janjićije darnut u najosjetljiviji <pb |
| } Opet se zaustavi i osluhnu.</p> <p>— Čuje se... čuje, — prošapta zadovoljno. — Šušti nešto... |
| uzdrhtavši, obgrli Prokopija:</p> <p>— Čuješ li, kako mi proriče smrt? — tužno prošapta. — I po |
| austavi i osluhnu.</p> <p>— Čuje se... čuje, — prošapta zadovoljno. — Šušti nešto...</p> <p>U s |
| vši se manastiru, pričini mu se kao da čuje neku graju.{S} U vazduhu, iznad glave mu, kao da se |
| hod.{S} Pričini mu se kao da odnekuda čuje smijeh, kikot, klepet neki.{S} Pogleda na lišće vis |
| igra iznad čupave brade.</p> <p>— Neka čuje.{S} Hoću da me čuje! — viknu glasnije da bi ga i na |
| 5" /> <p>Činilo mu se kao da toga časa čuje, kako ga glasno naziva slabotinjom.{S} I krivo mu b |
| riješi se.{S} Nape gotovo uši da bolje čuje. — On?...</p> <p>Jevrem polako, razvlačeći i naglaš |
| ade.</p> <p>— Neka čuje.{S} Hoću da me čuje! — viknu glasnije da bi ga i na avliji čuli.</p> <p |
| i poplašeno pogleda prema vratima: ne čuje li ga Iguman?...</p> <p>Prokopije ispi još jednu ča |
| atom zapita kao plašeći se da kogod ne čuje.</p> <p>— Ode.</p> <p>Melentije se neobično priboja |
| poče osluhivati.</p> <p>— Ništa se ne čuje, — prošapta tiho zaustavljajući i dah. — Da me ne p |
| življe, a sav se predao poslu pa i ne čuje, što mu se govori.{S} Snažni gušterovi na mišicama |
| {S} Lagano, starajući se da ga niko ne čuje i ne opazi, krenu prema Janjićijevoj...{S} Jevrem, |
| šireći nozdrve.</p> <p>— Jer ako stari čuje, opet će nam propasti imuće...{S} Svojeglav je pa ć |
| Vaso ga uvijek glasno branio, da svak čuje.{S} Milica, kojoj bi i to bilo dovoljno pa da se di |
| put, sjeti Mitropolita. Šta će on, ako čuje?...{S} Zar mnogi ne će jedva dočekati, da se korist |
| u šaku.</p> <p>— I čeka!</p> <p>— I uređuje!</p> <p>Prokopije pođe vratima i spotaknu se preko |
| im bi se opio uvijek je volio da potprašuje.{S} Zar da iskija piće.</p> <p>— Izbaciti?...{S} Ra |
| kopije, uz vesele pokliče družine, završuje svoju pjesmu i kako starac sa perčinom nestrpljivo |
| asušena usta hvata za grlo i davi, zagušuje.{S} Klize uglačana držalja iz nažuljenih, znojavih |
| reo i truo zadah udara mu u lice i sasušuje mu grlo.{S} Ispred očiju kao da prolijeću mrki i pl |
| a prsa i kao čovjek čija se smrt približuje ne smjede da pusti glasa.{S} Samo razvuče usne.{S} |
| teći i rzajući češu se jedan o drugoga, ujedaju se, uz ćurlikanje dipala ispod staroga oraha, u |
| j požudi.{S} Odbijajući ga, braneći se, ujedajući, poče se zanositi, malaksavati, posrtati.{S} |
| oko usta i oko očiju, bodu ga, pecaju, ujedaju.{S} On iznemoglo pomaže kao ranjenik, uzvija gl |
| iskušljani.{S} Seoska paščad, režući i ujedajući, otimaju se oko ostataka jela.{S} Vesela, raz |
| o zvijer upije zube u mišicu, da i opet ujede i osjeti onaj znojav, razdražljiv miris mladog, v |
| anom kapom iznad glave a drvena mu noga ujednačeno tuče po tvrdoj cesti.{S} Neki išli skromno, |
| sa duboko uvučenom glavom pod jastukom ujednačeno hrkao i šištao, da se činilo kao da neko ned |
| a, sličan raširenoj metli, odmahivao mu ujednačeno čas na desnu čas na lijevu stranu...{S} Jevr |
| aka Petra Rađušića. <pb n="16" /> On je ujedno bio i školski poslužitelj, a njegov zvonki, mušk |
| ega grla, doziva i psujući i bogoradeći ujedno.{S} Kao tup, prigušen odjek iz jame mu se odaziv |
| e vazda izbacuju...{S} I Iguman će me, čujem, brže izbaciti iz manastira...</p> <p>Janjićije za |
| a Janjićije otirući znoj sa čela. — Da čujem...</p> <p>— Morat ćemo dijete nekuda opremiti, — p |
| lasti nekom...{S} I mislio sam da pobjeđujem i veselio se...{S} A on — plače!...{S} Muško pa pl |
| .. — prošišta uznemireno, lomeći se. — Čujete li?...{S} Utrnite tu svijeću!...{S} Utrnite!...</ |
| esiječe ga Iguman oštrije. — Sveečano, čujete li?</p> <p>— Ja sam bolestan...{S} Ne mogu stajat |
| žava od prihoda sa zemlje, koju vi obrađujete, i od priloga ktitorskih...{S} Znate dobro, sinov |
| put kroz život, — promuca Melentije nečujno.{S} Opet zadrhta.</p> <p>Nikola zar osjeti, kako n |
| si dirnuo! — uzviknu ona žešće, osvješćujući se.{S} I, dohvativ nekoliko ovećih kamena, nemilo |
| naposljetku ko soko oštrooki, da ga začuju brda i planine!</p> <p>Prokopije zapita podrugljivo |
| osta! — uzviknu jače othukujući i savlađujući se nekako. —- Dosta, satano!...{S} Nijesam ti bab |
| ve, pa gone i dižu sa zemlje, koju obrađuju...{S} Eh...</p> <p>— I mog su oca izbacili iz kuće |
| ed svojih sitih i sporih konja.{S} Obređujući se naizmjence sa čuturama prepunim rakije i pucke |
| se na slabu godinu, na rđav rod.{S} Osuđuju mlađi naraštaj kako se odmetnuo od vjere i zakona.{ |
| nekakav gospodin, — reče šapatom, naglašujući svaku riječ. — Nosi mu nekakvu poruku od predstoj |
| p> <p>Jevrem polako, razvlačeći i naglašujući svaku riječ, ispriča sve što je čuo.</p> <p>— Kuk |
| /p> <p>— Obećaj, — reče šapćući i naglašujući svako slovo. — Hoćeš li?</p> <p>— U čemu da pomog |
| p> <p>A tada istom opazi kako se približuju nekolike djevojke.{S} Uhvativši se za ruke i oslanj |
| — Rep! — napošljetku uzviknu Janjićije, ukazujući mu na tur i previjajući se. — Rep!</p> <p>— R |
| čim je prvi dar primila, počela nekako uklanjati ispred mene, sakrivati se, — tiho odgovori Me |
| dnapio se ranije i pjeva iz svega glas; ukraj crkvenih vrata dreči izgrebano šegrče koga je maj |
| kivao ih.{S} Vaso, polupijan, stajao je ukraj crkvenih vrata, silom pokušavajući da se drži usp |
| S} I samo sam ja, noseći mito, časteći, ulagujući se, umiljavajući odbijao sve navale i sačuvao |
| p>— Smije li se tamo? — zapita ponizno, ulagujući se.</p> <p>Prokopije, zadovoljan što baš njeg |
| aposljetku, nakon duže počivke, opet se ulagujući.{S} - Primjeri božjih ugodnika! </p> <pb n="8 |
| ći? — lukavo zapita Vaso prilazeći mu i ulagujući se. — Vidim da je krupna zvjerka nekakva, čim |
| etan, kočoperan, sa razbijenom glavom i ulijepljenim obrvama od usirene krvi, pravdao se sa pog |
| o kaska, kaska i spotiče se...{S} A niz ulijepljenu kosu i mrko lice cijedi se voda i slijeva n |
| na mišicama zabrekli mu, najedrali, košulja na leđima naduvala se u golem mjehur, čakšire na k |
| , jaka djevojka.{S} Zategnuta, tanka košulja, kroz koju se provide pune, nabrekle prsi, kupi se |
| lom pratljačom po njemu.{S} Skvašena košulja prionula joj za oble, pune kukove i, zategnuvši, d |
| lima, draži ih.{S} Uprljana, znojava košulja prionula mu za obla ramena i oko jakih rebara, na |
| na kojoj se sušilo nekoliko čađavih košulja.{S} Bijesno lajući jurnu i kao da mu htjede uskoči |
| iša pala rosulja,</l> <l>Na djevojci košulja...</l> </quote> <pb n="60" /> <p>— Šta? .. Šta? — |
| Sila je sila, — opet dočeka onaj čovječuljak progurav se naprijed, a razbarušena sijeda kosa k |
| astiše! — sićano zapomaga nekakav čovječuljak, koji se u gustoj gomili onoj nije mogao ljudski |
| enih stopa, sa jasnim tragovima tvrdih žuljavih prsta i ispucanih peta.</p> <p>— Pomagaj! — zal |
| d je primao poklone: čarape, marame, košulje što ih one šile i udešavale naročito za kaluđere, |
| se vijati na njima rupci, pojasevi, košulje, marame.{S} Oko vrata šarenili se sanduci i zembil |
| enje, jauče, ječi iz svega glasa.{S} Košulje nikako i nema na njemu, — leži mu u strani odbačen |
| u i, otirući znoj širokim rukavom od košulje, ode gotovo kaskajući.</p> <p>I mazili je oboje ne |
| okro lice čistim, vezenim rukavom od košulje. — <pb n="44" /> Ako ga ostavi, stari će sve svoje |
| ši ga iza vrata za zakopčanu jaku od košulje, uvuče u sobu. — Šta ćeš?</p> <p>— Hoću da se zaka |
| o obližnjim granama visjele nekolike košulje, gaće, marame.{S} Iz njih se još cijedila voda i l |
| S} I iz prsiju njezinih, ispod tanke košulje, izbija čudna toplina neka i oštar miris znoja.{S} |
| i.{S} Kape im spale s glava, znojave košulje na leđima popucale, šalvare se opustile.{S} Tvrdi |
| za domaći bez mnogima je pipao nove košulje na čvrstim mišicama i nabreklim prsima; zagledao i |
| {S} Svi mu smetali...{S} A sve ga jače žulje: i ogledalo i misao da mu se ruga, ruga, ruga...</ |
| ade znak, da ide za njim.</p> <p>Čim su uljegli u ćeliju, Iguman zaključa vrata.{S} Sjede na st |
| gušuje.{S} Klize uglačana držalja iz nažuljenih, znojavih šaka.{S} Dug, iskrivudan niz pogureni |
| igran, utrča dorat oca Janjićija, sa naćuljenim ušima, sa raširenim nozdrvama iz kojih bije par |
| ni upitati.</p> <p>Jedne večeri, kasno, uljeze mi u sobu.{S} Neobrijan, zapušten, sumoran.{S} Z |
| e ćelije, kao da začu razgovor neki.{S} Uljeze.{S} I odmah opazi Igumana kako se kao očerupan g |
| a onako zdravu, jaku. — U zategnutoj košulji kroz koju se provide nabrekle prsi, sa jedrim miši |
| eda, svilena brada talasala mu se po košulji, po ramenima mu se rasipali dugi bičevi rijetke ko |
| ogom pod obližnji trs...{S} Ostade u košulji i tankim, iskrpljenim čakširama...{S} Zatim prstim |
| e jastuke pod bedrenjaču kako ih ne bi žuljila.{S} Smiljana ne posluša.{S} Opet pogledom potraž |
| Zbog Mare.</p> <p>Jevrema kao da poče žuljiti nešto pod pazuhom.{S} Popravi koparan.</p> <p>— |
| ledalo u džepu kao da ga odavno počelo žuljiti.{S} Nosi ga uza se toliko dana, sa nadom da će j |
| ratima, upravo kraj poboja, opazi čovječuljka nekog, mršava, gurava, jadna.{S} Objema runjavim |
| o visjele o kukovima, sa raskopčanom košuljom ispod koje mu provirivala dlakava prsa, visoko od |
| {S} Raskopčaše mu mantiju, razgrnuše košulju pod grlom, počeše <pb n="61" /> škropiti vodom.{S} |
| jedi se voda i slijeva na raskopčanu košulju i gola, razdrljena njedra...</p> <p>Melentije obor |
| rv otvorila iz nosa te curi na mokru košulju, a ne će da se preda, da popusti.{S} I dok svjetin |
| ao.{S} Na glavi mu se klimala napukla i ulupljena kamilavka.</p> <p>— Ko li je ovo? — zapita Je |
| ola je sam samcat neprestano zvonio, ne umarajući se, ne malaksavajući.{S} Tek kad je čuo kako |
| ljaka.{S} Melentije, blijed i poplašen, umiješao se među njih, ide od jednog do drugoga i zadrž |
| .</p> <p>— Ne pitam tebe...{S} Znam, da umiješ i previše čavrljati, — okosi se Iguman i okrenu |
| rokopije, ljutnuvši se što se Janjićije umiješao i time ga snizio u očima pridošlice, pristupi |
| rem, ni sam ne znajući zašto, htjede se umiješati u razgovor, našaliti se.{S} Ali se naskoro ok |
| <p>Po svršenoj leturđiji i Prokopije se umiješa u svjetinu.{S} Naravno, odmah se nađe među žena |
| dje!</p> <p>— Ne može ostati, — opet se umiješa Prokopije, u želji da makar kako ostane pobjedi |
| je, bojeći se svađe, odstupi od stola i umiješa se među njih.{S} Svoju suhu ruku, koja je bila |
| pa to je!</p> <p>Jevrem se neprimjetno umiješa među njih i stade pokraj Janjićija.{S} Pogleda |
| aš bih volio da mu pokažem ko sam i šta umijem...{S} Bez pomoći oca Janjićija! — Pa se udari po |
| ja, noseći mito, časteći, ulagujući se, umiljavajući odbijao sve navale i sačuvao ovaj hram bož |
| , nategao bocom, — obrazloži Vaso mekše umiljavajući se. — Čaše <pb n="111" /> male pa se nikad |
| Jevrem tiho hvatajući ga za ruku i kao umirujući. — Rašta?</p> <p>— Iđem da se poturčim!...{S} |
| kala djeca.{S} Sve vrelo, komešalo se, šumjelo. Žandarske bajonete visoko se svijetlile iznad g |
| nu i, mahnuvši joj rukom, pođe.{S} Ona, umotavajući se sve više i starajući se da je ne poznaju |
| lje krvi...{S} Zastenja tužno.</p> <p>— Umrije! — poplašeno uzviknu Prokopije i, prevrnuvši tri |
| je opet tvrdio da će on tako „od gladi umrijeti“ i uporno zahtijevao <pb n="62" /> da ga bez p |
| sobe.</p> <p>— Ona se nada, da će Stari umrijeti, — reče Janjićije meko, gledajući za njom i ka |
| ši se, otprsnu u stranu.</p> <p>— Ne ću umrijeti! — zastenja iznemoglo, iskidano. — I kad mi du |
| u Stanijinu?“ počnem ga prekoravati, računajući, da ću ga samo tako moći natjerati, da mi se po |
| na doktore, — primijeti Iguman suvo, računajući u sebi i vrpoljeći se. — A svemu ste vi krivi.. |
| e izvali preko nje, sa opruženim rukama unaprijed.{S} Glava, niz koju se opustio raščupan perči |
| cao je uvrijeđeni liječnik, smišljajući unaprijed svaku riječ i prežvakujući je nekako, — tak v |
| čestivi, — zapita nekako svečano, jačim uobljenijim glasom. — Zašto grijeh pred Bogom na svoju |
| kuku, kuku i kuku! — zahukta Janjićije uobljenim glasom, podražavajući glasu kukavice. — A ni |
| vom od crvene svile, šetao je po avliji uozbiljen, uspravljen, dostojanstven, opirući se o štap |
| asto lice njegovo.{S} Nekako neprirodno uozbiljen oborio oči i poluglasno mumlajući čita evanđe |
| umana! — zapjeva Vaso jače, pa se namah uozbilji i duboko se naklanjajući prema ikonama poče se |
| lela da će me obrukati!</p> <p>Bijesno čupajući rep na sitne komadiće uputi se kuhinji.{S} Prok |
| očeka Prokopije živo, gladeći se po raščupanoj kosi, koja mu u širokim, kovrčavim pramenovima p |
| azladi, nek se spitija, da se sok dobro upije u ribu...</p> <p>— Znam ja svoj poso najbolje, — |
| a bi i sađ na nju.{S} Da joj kao zvijer upije zube u mišicu, da i opet ujede i osjeti onaj znoj |
| muško ili žensko? — zapita neko otraga, upinjući se iz sve snage, da nadviče ostale. — I to nek |
| izostanu za njim.{S} Sokole sami sebe, upinju se.{S} Tek ponekad ako se kome od umora ili od z |
| , omahivao je njome, grebao je, štipao, upinjući se da je savlada, obori.{S} Okrvavi je na ruci |
| i drugima može pokazati...{S} Ostali se upinju da mnogo ne izostanu za njim.{S} Sokole sami seb |
| a za njim...{S} Pognuvši se po motici i upinjući se da ga dostigne, isprekidano izbaci:</p> <p> |
| </p> <p>Spusti se kraj jednog groba i, čupkajući se za bradu i mašući vlatom ispred očiju, prko |
| avu.{S} Nemoćno opusti ruke niza se i, čupkajući se za čakšire, pažljivo slušaše.</p> <p>— Ne z |
| ..{S} Ostavi...{S} Nalakti se o sto i, čupkajući se za bradu, glavu poduprije rukama.</p> <p>Me |
| a Iguman s njome? — zapita samoga sebe čupkajući se za male tanke brčiće. — I rašta se miješa u |
| sa zemlje, — mirno mu odgovori Jevrem čupkajući travu. — Četiri mjeseca, u pučini zime, živjel |
| tvrdi i Prokopije kroz zgusnute prste i upljuvanu bradu.</p> <p>— Rep!...{S} Rep!...{S} Rep!... |
| ign xml:lang="cu-Latn">Ješče molimsja o upokojeniji duši usopšago raba božija Melentija i o jež |
| kondoktora i svakoga, — dobaci glasnik upornije i otvoreno ga pogleda. — I svi kažu: da niko m |
| je uvijek a naročito u svađi voljela da upotrebljava narodne poslovice. — Zaklela se zemlja raj |
| a čovjeka, — dočekuje Milica vatrenije, upotrebljujući sva sredstva, da Vasu nadbije i razoruža |
| ga. <pb n="130" /> — Ostavljam...{S} Vi upravljajte...{S} Vi radite...{S} Ja ne ću više!...</p> |
| Neeema? — svi začuđeno zapjevaše i svi upriješe oči u Igumana tražeći razjašnjenje.{S} U kaluđ |
| irao i razvrstavao.{S} Podiže glavu.{S} Uprijevši na oca Prokopija velike, vlažne oči, u čijim |
| , kao da se ruga ostalima, draži ih.{S} Uprljana, znojava košulja prionula mu za obla ramena i |
| lulom u zubima, a brada mu se rasula po uprljanom jastuku, sva zasuta duhanom i zadimljena kao |
| ni poboj, išaran imenima besposlene dječurlije i još besposlenijih posjetilaca.{S} Poviri unutr |
| ešu se jedan o drugoga, ujedaju se, uz ćurlikanje dipala ispod staroga oraha, uz klepet čekića |
| u čudu sklapajući ruke i, ma koliko se usiljavao, nikako ne mogade da se uzdrži od smijeha. — |
| iza jednog grma.{S} Počeše optrkujući i uskakujući mu na bedre, da mole, bogorade za koji sekse |
| u svih sedam duginih boja.{S} U mekoj, uspavljivoj muzici vode, koja se otakala, učini mu se k |
| zekutora da kupi priloge.{S} Nikada bez uspjeha.</p> <p>I sada, kad ga „iz inada“ odveo u kuhin |
| vas oćerati ne može, — okresa Janjićije uspravljajući se na konju, dostojanstveno kao vlastelin |
| ne svile, šetao je po avliji uozbiljen, uspravljen, dostojanstven, opirući se o štap koga je dr |
| da dočeka.{S} Ukrutivši se pored kapije uspravljen, neobično važan i ozbiljan, propuštao je po |
| azio preko avlije, noseći ljuč od crkve uspravljen, kao svijeću, i muklo razgovarajući sam sa s |
| tijelom, ispriječi se pred svima gord i uspravljen kao litica tvrda.{S} Jaka i topla svjetlost |
| ih vrata, silom pokušavajući da se drži uspravljeno i blesasto se smješkajući, — obično je, u p |
| .{S} Dva puta čak, zar da ih prepane, i ustajao je, hvatao ih oko struka i, uživajući u njihovu |
| i viče: „Melentije, ustani!“...{S} I ja ustajem i idem za njim...{S} Ludo, je li?...{S} A ja sa |
| Vidite šta je!</p> <p>Oba kaluđera, bez ustezanja, pohitaše prema pojati, pogoneći se.{S} Pogle |
| e! — nekako prezrivo odgovori djevojka, ustupajući ispred njega.{S} I opaziv, kako drhće i kako |
| im vaše stope, — odgovori Jevrem nekako utanjeno.</p> <p>— To je uzgred...{S} A glavno šta je?. |
| ijale mu krupne kaplje znoja.{S} Nos se utanjio, zašiljio, rasklopljene usne zasušile se, pobli |
| angupi dolazili mu noću i pod prozor i, utanjiv glas, vrištali kao djeca.{S} Muževi su, u šali, |
| asilije, jaukao do groba i nikada se ne utješio!...{S} A ko hoće da zapjeva, svakom će se zlu m |
| n? — zapita sam sebe.{S} I odmah, da se utješi, ubrza sa odgovorom. — Ne smije.{S} Zna on da ja |
| spominje...{S} I to bi mi bila kao neka utjeha...{S} I makar što znam da nemam snage za velika |
| a sa rakijom, do polovice ispražnjena; žutjela se napukla čaša i izvrnuta pepeonica, iz koje ka |
| opije, hvatajući ga sa dva od duhana požutjela prsta za bradu. — Znaš li, da je ovo kao neka ta |
| ićije. — Nevjernicima treba voštanicama utjerivati pamet u glavu.</p> <p>Neko tiho zakuca na vr |
| čisti pod.{S} Došao je odmah sumoran i ćutljiv kao vazda, i podvezavši usta čađavom maramom pri |
| vu prema glasniku, poleguti se i držeći utrubljenu šaku iza uva, zapita nestrpljivo:</p> <p>— I |
| zaprži dobro... i neka bude sočna!... Čuvaj samo da ne pregori.{S} A mlade mahune uza nju, pa |
| Držeći ruke na <pb n="56" /> ustima i čuvajući se da ne prasnu u smijeh, gledali su ga oni nek |
| iješa u tudje stvari?</p> <p>Prokopije, uvidjevši da danas ne će uloviti ništa, lako se podiže. |
| Te grješnica sam, te plačeš, te lažeš, uvijaš se, — nastavi otegnuto, rugajući se. — A sakriva |
| marame, ogrtali ih šalovima, šaleći se, uvijajući, lažući. Škutori su mirno i pažljivo obilazil |
| pruži po podu, obgrli mi nogu i nijemo, uvijajući se, poljubi u naprašene cipele.{S} Petar se s |
| etiteljske, — zavapi Jevrem, puzajući i uvijajući se kao crv. — Ne okreni lica tvojega, oče sve |
| koga je savladala!...{S} Koji se grčio, uvijao pod njezinim udarcima!...{S} Slabotinja!... </p> |
| u drugoga.{S} Kad god bi se pogledali, uvijek im obojici dolazilo da ponovo prasnu u smijeh.{S |
| e zdravlje, — dobaci starac s perčinom, uvijek tražeći povoda da može popiti još koju čašicu. — |
| koje kao da nikad nije ni otirala...{S} Uvijek je, kao dijete kakvo, pristajala za ocem ili za |
| onako ispane i prepriječi mu put...{S} Uvijek...</p> <p>— Pa?</p> <p>— Predznak je to...{S} Rđ |
| avljajući jecaje, koji se na mahove još uvijek otimali i trzali joj glasom, kidali ga. — Zgrije |
| e u oblacima dima i, nekako moleći, — a uvijek je s njome mekše govorio, — reče:</p> <p>— Samo |
| ovako budi.{S} Bog mu, kaže, naredio da uvijek svoj dolazak oglasi zvonima.</p> <p>Za čudo, kad |
| ...{S} I čudna, potajna mržnja, koja ga uvijek obuzimala kad pogleda na zdravo bucmasto lice Pr |
| nisu mogli oprostiti.{S} Prekoravali ga uvijek i gotovo sa nekom zluradošću čekali: kad će <pb |
| aže „pravi prijatelj u nevolji“ Vaso ga uvijek glasno branio, da svak čuje.{S} Milica, kojoj bi |
| čao sam ja Vasi da mi se i pokojni otac uvijek ovako sunčao i uvijek ozdravljao, — odgovori Jev |
| laže rog, — opet dobaci Milica koja je uvijek a naročito u svađi voljela da upotrebljava narod |
| se i pokojni otac uvijek ovako sunčao i uvijek ozdravljao, — odgovori Jevrem nekako smireno kom |
| olovine i zbog koje mu lice i u ljutini uvijek imalo nekako nasmijan izraz.</p> <p>— Tako mi Bo |
| a će se prigotoviti kakav masniji ručak uvijek je hitao da joj tobože pomogne.{S} Nametao se, m |
| ana i poče potprašivati. Čim bi se opio uvijek je volio da potprašuje.{S} Zar da iskija piće.</ |
| liju.</p> <p>Melentije, koji se, gotovo uvijek, pričinjavao da spava, lijeno otvori oči i pogle |
| ma mirisali su čistino; rublje u ormaru uvijek bilo uglađeno, čarape potpletene ili okrpljene. |
| {S} Na iskrivljenim krstovima njihovim, uvijenim u meki ladolež i oštru mrežu kupinovu, nisu se |
| e sutra može smjestiti uz njegov dućan, uvjeravajući ga, da mu ništa smetati ne će niti konkuri |
| .{S} Kad ga stisne u ruci, hoće li biti uvjeren da je baš on bio na njezinim prsima? </p> <p>La |
| ati Jevrem življe kao da bijaše potpuno uvjeren o tome. — Bio si uobrazio neka čuda, a ovamo sv |
| ja, — kratko odgovori Prokopije sa puno uvjerenja.</p> <p>— Nego zbog koga?</p> <p>— Zbog Mare. |
| pasti, prije ili poslje...</p> <p>I, sa uvjerenjem čovjeka koji je mnogo o tome razmišljao, ne |
| erao je svima i svi ga, na lijep način, uvjeriše da je sve dobro.{S} Samo jedan kasapin, divlji |
| naglo poče trljati oči kao da bi da se uvjeri: je li sve ovo san ili je java. — Šta će meni di |
| amo jedan kasapin, divlji i neobuzdani, uvjerio ga je na nekakav svoj, kasapski način.{S} Vaso |
| je obori glavu i nastavi tiše:</p> <p>— Uvjerio sam se tada, da ni za me nema drugog puta, nego |
| i nakon ispijene polulitrenjače ipak se uvjerio da je „sve kako treba“...{S} Kod jednoga bakala |
| rije dva dana prelistavao je kalendar i uvjerio se, da u ovoj sedmici nema nikakva većeg prazni |
| "84" /> I da rekne Igumanu nešto drsko, uvredljivo...{S} Da vikne, opsuje i pobjegne iz manasti |
| akvo čudo? — hladno odgovori Janjićije, uvrijeđen što mu nije odmah odgovorio i pohvalio ga. — |
| niko mi mrži nema!...</p> <p>Prokopije, uvrijeđen, zareža:</p> <p>— Zar mi sagniglave?</p> <p>— |
| <p>— Ako ste vi bola doktor, — mucao je uvrijeđeni liječnik, smišljajući unaprijed svaku riječ |
| .</p> <p>— Zar i ti? — zapita Prokopije uvrijeđeno i okrenu mu leđa. — Zar i ti počeo polagivat |
| prepiranje.{S} Buljubaša, posramljen i uvrijeđen, crveni, bijedi sve unaokolo, jednoga po jedn |
| S} Opruži ruke prema njima, pa nekako i uvrijeđeno i kao prebacujući ciknu:</p> <p>— Ama ti... |
| babica, krmačo jedna?... — podviknu on uvrijeđeno obzirući se unaokolo i opet tražeći štap. — |
| da se ne zamjeri Milici i da je kako ne uvrijedi. — Zgotovi je onako... na slanu vodu...{S} Kak |
| ko puta, laskaju jedna drugoj, hvale se uzajamno i kude sve ostale koje se tu zadesile nisu...{ |
| Sjutradan dobijao sam već od njega, kao uzdarje, sira, mlijeka, kajmaka.</p> <p>Jevrem, prislan |
| e poderanu maramu koja je ležala pokraj uzglavlja i poče mu otirati znoj sa čela. — Sad bi i on |
| nak preoteo od nekakva bega, pomognu da uzjaše.{S} Dodavši mu i dijete, koje Janjićije nije hti |
| ću svršiti!...</p> <p>Dograbi maloga i uzjaha, pa okrenu prema manastiru.</p> </div> <div type |
| jući zašto udari u plač, dok se Nikola, uzvaljen nauznačke na oštrom pijesku, glasno i pakosno |
| u.{S} On iznemoglo pomaže kao ranjenik, uzvija glavom i razmahuje rukama.{S} One nasrću sve žeš |
| >Jevrem, stavivši prst na usta i lukavo uzvijajući obrvama, otegnu šapatom:</p> <p>— General ni |
| u i kako starac sa perčinom nestrpljivo uzvikuje po treći put pokušavajući da priča o nečemu a |
| li su sa pika jedan za drugim vrišteći, uzvikujući, prepirući se. Željan da i sam okuša sreću, |
| ponovo pristupi.{S} I nekako uplašeno, uzvjereno, poče gledati oko sebe.{S} Kao da je željela |
| Iguman? — zapita dahćući i gledajući ga uzvjereno.</p> <p>— Kakav Iguman? — kao začudi se Jevre |
| lje ustuknu, povrati se.{S} Osvrćući se uzvjereno okrenu onda na drugu stranu.</p> <p>Iznenada, |
| ..</p> <p>Dućandžije, opazivši seljake, uzvrpoljiše se. Živo, osvrćući se na sve strane, počeše |
| Kažem ja: ne puši, nije cigar za te! — vajkaše se Janjićije promuklo, pridržavajući mu glavu i |
| ...{S} Moram...</p> <p>I, proklinjući i vajkajući se, poče se spremati za odlazak.{S} I, staraj |
| smišljajući unaprijed svaku riječ i prežvakujući je nekako, — tak vi i lečite...{S} Tu mene ne |
| d ti i dijete valja, i Jovo, pasji sin, valja!...{S} Sve valja!... </p> <pb n="46" /> <p>Ona ka |
| — A ona ti se ničim nije odužila?{S} Ne valja!</p> <p>— Ona se, čim je prvi dar primila, počela |
| ko valja, Petre?“...</p> <p>„Znam da ne valja...{S} Znam“, ubrza on snebivajući se i kao pravda |
| valja!...{S} Tako...{S} Sad ti i dijete valja, i Jovo, pasji sin, valja!...{S} Sve valja!... </ |
| ja, i Jovo, pasji sin, valja!...{S} Sve valja!... </p> <pb n="46" /> <p>Ona kao nakon kakva naj |
| a tjeme i reče mekše:</p> <p>— Eto tako valja!...{S} Tako...{S} Sad ti i dijete valja, i Jovo, |
| ja je još i na podu gorjela. — Zar tako valja?</p> <p>— Tako, — prezrivo odgovori Janjićije. — |
| natjerati, da mi se povjeri. „Zar tako valja, Petre?“...</p> <p>„Znam da ne valja...{S} Znam“, |
| azima.{S} U prašini, pod nogama materi, valjaju se ostalo dvoje-troje djece.</p> <p>Po komšijsk |
| kosti od kokošiju, komadi hljeba i pite valjaju se unaokolo po travi.{S} Anterije, fermeni, poj |
| cipele iskušljanu parčad hartije što se valjala po podu.{S} Ode do prozora pa se opet vrati.{S} |
| e kutije i ogledala, razbijena staklad, valjali se svuda, zapinjali za noge.{S} Ispod cipele mu |
| tiho i prekorno ga pogleda. — To ne bi valjalo.</p> <p>— Hoću!</p> <p>— Ne ćeš, — brzo dobaci |
| oklon, bit će zar ljubaznija.{S} Ne će, valjda, kušati da se opet hrve i da se kamenjem nabacuj |
| ćije ima baška molitvu? — zapita Jevrem valjuškajući se na zemlji i zijevajući. — To, vidiš, ni |
| raz.</p> <p>— Tako mi Boga i svetog oca Vasilija, — reče svečano, — nikada mu se pokoriti ne ću |
| da vazda jauče, da Bog da i sveti otac Vasilije, jaukao do groba i nikada se ne utješio!...{S} |
| po bradi i nižu se na njoj. — Ni nakon Vasilijeve leturđije, što se otegne ko gladna godina, n |
| ule za dobra čovjeka, — dočekuje Milica vatrenije, upotrebljujući sva sredstva, da Vasu nadbije |
| p> <p>— Dosada nije saznao niko, — reče vatrenije. — Eto... i dijete će se naći kroz koji dan, |
| puta govorio? — poče se pravdati Jevrem vatrenije i nekako se prkosno isprsi prema njemu. — Nij |
| <p>— I zastavu da istaknete! — podviknu vatrenije. — Odmah!</p> <p>— Odmah, — pokorno odgovori |
| o ne ostavi tako pogana oca? — podviknu vatrenije. — Što ne ostavi psa pa ne živi odvojeno?</p> |
| dog tijela, te ga oborila, zar da mu se vavijek ruga radi toga?...{S} I da, možebiti, priča međ |
| se on svake godine po dvaput razboli i vavijek ozdravi...</p> <p>Zajednički položiše dijete na |
| ije odmah odgovorio i pohvalio ga. — Ti vavijek o nekim čudima pričaš...</p> <p>— Iguman, u dog |
| e zna ništa drugo nego kroz čitavu šumu vavijek zapomagati: kuku, kuku i kuku! — zahukta Janjić |
| ovo mladoliko, rumeno lice izgledalo je vedrije, sitne zelenkaste oči nekako veselije gledale i |
| pjege, leluja u visini i klikće življe, veselije!</p> <p>A Jevrem samo tapka i gleda je...{S} S |
| novo zabrujaše zvona.{S} Nekako življe, veselije.{S} Treperavi, meki zvuci, puni toplote i miri |
| oručivao alvu.{S} A razigrana zvona sve veselije zvonila, klepetuše kloparale, negdje u blizini |
| je vedrije, sitne zelenkaste oči nekako veselije gledale ispod velikih, sijedih obrva.</p> <p>P |
| zapita Prokopije živo i kao da zarza od veselja.</p> <p>Iguman otegnu rugajući se:</p> <p>- Za |
| e pa da se i ti proveseliš!...</p> <p>— Veselje?...{S} Kakvo veselje?</p> <p>Prekoračivši preko |
| ga obgrliti, pođe mu u susret. — Amo je veselje pa da se i ti proveseliš!...</p> <p>— Veselje?. |
| i okrenu se od njega. — Pokvari mi sve veselje, pasji sin!...{S} Mislio sam dosad da se, kao i |
| seliš!...</p> <p>— Veselje?...{S} Kakvo veselje?</p> <p>Prekoračivši preko praga, nadnese ruku |
| a bakljada, kakva se još nikad i nigdje vidjela nije, kao ognjena traka jedna, pojuri prema Igu |
| a na njegovu prozoru, — toliki svjedoci vidjeli su... „Podmetnuto mi iz pakosti“... „A kad si z |
| ćeš saznati za plan...{S} Sjutra!...{S} Vidjet ćemo ko će kome doskočiti!</p> <p>Okrenuvši se, |
| li iz manastira!</p> <p>— Ne znam...{S} Vidjet ćemo, — suvo mu odgovori Jevrem i pribravši se m |
| iz manastira.{S} Vjeruj mi!...</p> <p>—Vidjet ćemo, — okresa Jevrem prkosno a oči mu zlobno si |
| uzviknu u čudnom nekom zanosu, — e ćeš vidjeti carstvo Gospodnje...{S} I zapitat će te Gospod |
| e Jevrema po mekoj mišici. — Mogu li ga vidjeti?...</p> <p>Jevrem se naglo okrenu.{S} Pred njim |
| a mu kao da se zanese od radosti što će vidjeti tu „divnu narodnu igru“...{S} Svi navališe na v |
| atim, <pb n="96" /> da svak lijepo može vidjeti, uze između dva prsta plavičastu stotinjarku i |
| ustoj gomili onoj nije mogao ljudski ni vidjeti. — Iskopaše nam kuće, oče Janjićije!{S} Ucvijel |
| šani, istruli ostaci kaluđerske mantije vijare se oko njega; prljavi tetrejici od pojasa padaju |
| nata!{S} Kao maleni barjačići počeše se vijati na njima rupci, pojasevi, košulje, marame.{S} Ok |
| </p> <p>— Želim da me pustite da čitava vijeka ljubim vaše stope, — odgovori Jevrem nekako utan |
| a Jevrema kako se ispod svježeg vlažnog vijenca od mladog bršljanova lišća blaženo smješka na s |
| da Ilinka, okićena žitom i kaduljom, sa vijencem od lozovine na glavi, nosila je zamotuljak od |
| stim fesom na glavi, obrubljene debelim vijencima od bršljana i zakićene granama maslinovim, sm |
| rugu stranu.</p> <p>Iznenada, u širokom vijencu divljih ruža, čiji se neuređeni džbunovi, ispod |
| , gorila kao dva crna cvijeta u ružinom vijencu. </p> <pb n="29" /> <p>— Ko li je ovo? — zapita |
| t, što prvi mogu saopštiti neku važniju vijest, makar kako mrska i neprijatna bila!</p> <p>Odlu |
| S} Opazi kako se blizu, odmah do njega, vijori i povija golemo zeleno pero na širokom šeširu mi |
| ošla nekuda da kopa.{S} Bijeli pokrivač vijori joj se oko glave, treperi, leprša.{S} Obnažene m |
| ljci šiblja i treperavog lišća plivaju, vijugaju se kao pijavice po glatkoj površini i gnjure, |
| esne staze, oivičene zaprašenom travom, vijugale se poput crnokruga ispod drveća i kao da se ob |
| eći se.{S} Poput Igumana odbaci i nož i viljušku.{S} Ništa više nije mogao okusiti.</p> <p>— A |
| cvijećem, blistali se srebrni noževi i viljuške, rumenile se dugačke boce sa starim, osmogodiš |
| u motiku prebacila preko ramena na kome visjela torba.{S} Pošla nekuda da kopa.{S} Bijeli pokri |
| ao razbačeno perj; po obližnjim granama visjele nekolike košulje, gaće, marame.{S} Iz njih se j |
| pije, u surim čakširama, koje mu labavo visjele o kukovima, sa raskopčanom košuljom ispod koje |
| a nešto ili odbacuje. — Traži ti mlađe, vještije...{S} Hajde ocu Prokopiju...{S} On se razumije |
| — Da se nije sakrila gdjegođ?</p> <p>I, vješto podražavajući glasu Igumanovu, nekako ljutito po |
| ljivo obilazili oko pojedinih grupa.{S} Vječito nepovjerljivi, u strahu da ne budu pokradeni, p |
| A ako je u čijoj kući očitao molitvu, — vječito čameći po manastirima, naučio je silu molitava |
| voga, — oporo reče. — Ti ćeš svršiti na vješalima.</p> <p>— Dosta!</p> <p>— Sramota će osjeniti |
| e podobajet hramu mojemu i doći će u ad vječni za teška sagrješenja protiv osme zapovijedi moje |
| } Hoćete li da vas prokune i gurne u ad vječni, gdje će vam đavoli ognjenim grabljama meso čeru |
| Onako bezbrižan, vedar, misli zar da će vječito živjeti!{S} I potajno se ruga, — tvrdo je vjero |
| ili za materom.{S} Ide za njima, gazi i vječito polupromuklim glasom pjevuši poneku pjesmicu il |
| zadirkuju.{S} Zbog toga im bila u kući vječita svađa i inat.{S} Ona je nekoliko puta morala bj |
| hrama Gospodnjeg?...{S} I bruka i sram vječni!...{S} Zli će dani nastanuti i morija će se spus |
| pomenemo pokojnika i da mu poželimo mir vječni.</p> <p>— Hvala ti, — zapjeva i starac sa perčin |
| i ubrzano završiše i pošljednje „<title>Vječnaja pamjat</title>“, izmaknu se i ispusti konope i |
| p> <p>— Molimo te oboje da nas, krišom, vjenčaš noćas, u mojoj kući...</p> <p>— Pa što odmah ta |
| e li?...{S} E ja ću da ga pitam i da ga vjenčam po svome zakonu, ugursuza jednog!...{S} Da vidi |
| amoli:</p> <p>— Ama niko da ne sazna za vjenčanje...{S} Niko!</p> <p>— Rašta? — začudi se on ši |
| na nju. — Ni kum da ne zna! — Zar može vjenčanje bez kuma?</p> <p>Ona pretrnu, streknu.{S} Skl |
| ile...</p> <p>— Ali je on reko da će me vjenčati...{S} Obećo je...{S} On, Jovo Stankov...{S} Ti |
| eka ona i zadrža ga za rukav. — A ko se vjenčava za manastir ne trebaju mu djevojke.</p> <p>Pog |
| se da protumači. — Mi ćemo se sad samo vjenčati pa i opet živjeti odvojeno ko i dosle...</p> < |
| p>— Laži, laži, Jevreme!</p> <p>— Je li vjera tvrda da me ne ćete odati? — vatreno zapita Jevre |
| će te dotle, dok drugi ne dođe, alal mu vjera, i ne stvori deset puta krupnja...{S} A šta mi je |
| će od ognja i vatre sagorjeti, jer nema vjere u srcu svom i nema počitanja prema starješinama!“ |
| đuju mlađi naraštaj kako se odmetnuo od vjere i zakona.{S} Psuju šumara što im ni ciglog suhark |
| ovori:</p> <p>— Eto toga dana ja sam se vjerio sa smrti...{S} Nije Janja nego me sama smrt tada |
| } A otac Iguman hoće da ja, koji sam se vjerio s njome, stojim pred jednim nemoćnim generalom.. |
| a na pamet, — svi su bili presretni.{S} Vjerovahu, da će se sva blagodat božija izliti na njih. |
| kolinim proročanstvima.{S} Svi su tvrdo vjerovali u njih.{S} I bojali ga se neobično.{S} Kad bi |
| v ručak ostat će nama...</p> <p>Nisu mu vjerovali.{S} Neka pakosna zluradost svima se ogledala |
| vjeti!{S} I potajno se ruga, — tvrdo je vjerovao da se Prokopije ruga, — svakome ko je bolestan |
| i usne i namrgodi se.{S} Kao da mi nije vjerovao. </p> <pb n="20" /> <p>„Kako ću?...{S} Ti gosp |
| vrema da ga zamijeni.{S} Prokopiju nije vjerovao.{S} Znao je da bi on, kroz nekoliko minuta, za |
| S} Ludo, je li?...{S} A ja sam katkad i vjerovao u to i... to mi bila kao neka nada...{S} Khi!. |
| da“ odveo u kuhinju, Janjićije je tvrdo vjerovao, da će ga nagovoriti na kakav novi „šeretluk“ |
| ih da se mole i dan i noć i da umiru za vjeru hristijansku...{S} Agarjani se nastanili u domu t |
| o kao želeći da ga ohrabri i povrati mu vjeru u zdravlje i snagu njegovu. — Da si nam živ i zdr |
| školom, — imao sam svoju sobicu, koju, vjeruj mi, ne bih promijenio čak ni za vladičinu, kamol |
| ji dan protjerat će te iz manastira.{S} Vjeruj mi!...</p> <p>—Vidjet ćemo, — okresa Jevrem prko |
| a časa.</p> <p>— Janjićije tebi najviše vjeruje i ti bi najvještije mogao ukrasti dijete...{S} |
| Jevrem osorno. — Ludorije!</p> <p>— Ne vjeruješ?...{S} Ni ti ne vjeruješ? — izbaci Melentije u |
| p> <p>„Da Bog da“, čini se on kao da ne vjeruje i vrti glavom.</p> <p>A toga čitava dana samo m |
| e!</p> <p>— Ne vjeruješ?...{S} Ni ti ne vjeruješ? — izbaci Melentije uzbuđeno, uzmičući natrašk |
| natraške. — Svima sam pričao i niko ne vjeruje!{S} Svi misle, da sam izmislio priču, da...</p> |
| o kao neki bogohulnik, koji ni u što ne vjeruje.{S} A to mu nikako nisu mogli oprostiti.{S} Pre |
| liko nemilostiv prema Nikoli, što mu ne vjeruje i odbija ga od sebe.{S} Zbog toga im, čak, izgl |
| alno ga uhvati za ruku. — Sad... evo... vjerujem da ću potpuno ozdraviti.</p> <p>— Znao sam i j |
| S} Svi ste vi čisti i nevini i ja svima vjerujem...{S} Ali nipošto dozvoliti ne mogu da dijete |
| <p>Jevrem se poče mrštiti.</p> <p>— Ne vjerujem, — reče. — Bit će žalostiva, a ni to ne volim. |
| m da te ne ću ni dodirnuti?</p> <p>— Ne vjerujem.</p> <p>— Pa kako ću ti dati ogledalo kad ne ć |
| p>— Ni tebe? — zapita Iguman strogo, ne vjerujući.</p> <p>— Ni mene.</p> <p>Iguman zaklopi jedn |
| iš, — otegnu Jevrem peckajući. — Oni ne vjeruju u časni krst.</p> <p>Janjićije izazivački udari |
| o si?...{S} Smio?... — zapita Iguman ne vjerujući potpuno.{S} Bojao se da se i sada ne radi o k |
| ni cvrčao cvrčak.{S} Mlak <pb n="66" /> vjetar pomilova Jevrema po obrazu i kao da ga zadahnu m |
| ostane za njim, da se ne oda, uze i sam vodenjaču...{S} Nategnu...{S} Otpi dva-tri gutljaja i s |
| i sam uze svoju vodenjaču, — on je samo vodenjačom i pio, — i odiže je.</p> <p>— Ko se prestavi |
| } Zatim, otegnuvši vratom, dohvati čašu vodenjaču.{S} Iskapi.</p> <p>— I ono je da pokaže kako |
| podjene razgovor.{S} Pa i sam uze svoju vodenjaču, — on je samo vodenjačom i pio, — i odiže je. |
| uzviknu Vaso, pa se naglo ispravi i po vojničku pozdravi sijedoga Igumana. — Jedva ga nađoh... |
| ao mu se pokoravati slijepo, kao što se vojnik pokorava svome oficiru.{S} Janjićije komandovao, |
| neki osamljeni.{S} Nikola, kao ponosni vojskovođa, nekako pobjedonosno dojaha na svome magarcu |
| sao!</p> <p>Svi se digoše lijeno, preko volje.{S} Lagano, gegajući se, odoše do mjesta i opet p |
| trijeznio, — otpovrnu Jevrem kao preko volje.</p> <p>— A mati?</p> <p>— Mrzila je i vino i rak |
| što pokupuje, — odgovori Vaso kao preko volje. — Vratit će se večeras.</p> <p>A Nikola ispred k |
| ilica koja je uvijek a naročito u svađi voljela da upotrebljava narodne poslovice. — Zaklela se |
| e, da... da sam samo zgriješila što sam voljela.</p> <p>— Ja, ja...{S} Da se ne voli, ne bi se |
| a izliti na njih.</p> <p>I makar što su voljeli oca Janjićija, krivo im bilo na njega, što je, |
| i li?... </p> <pb n="105" /> <p>— Ko će voljeti onog smetenjaka! — prezrivo izbaci Prokopije i |
| mu se što bolje dodvori.</p> <p>Iguman, vrebajući kao jastrijeb naokolo, opazi kako omalen selj |
| o kadionicu, sreća ti se okamenila... i vremenjeh mirnih, Gospodu pomolimsja...</p> <p>— Raspal |
| lijepiti po čelu i po obrazim; kupinove vriježe zapinjale mu za noge i hvatale ga za haljin; ši |
| miris znoja.{S} Osjeti, kako mlada krv vrije u njemu i juri mu u glavu, a svega ga obuzima lak |
| se Milica jače, potpuno svijesna svoje vrijednosti i svoje vlasti danas. — S puta!</p> <p>— Im |
| Jevrem gledajući na sat.</p> <p>— Jes’ vrijeme je...{S} Daj mi...{S} Eto ga, taj sa crvenom ka |
| elim ti, gusjenica!... Čini mi se da je vrijeme da primim lijek, — dodade prisjetivši se. — Kol |
| ni se leđima uz crkveni zid i, da ubije vrijeme, poluglasno poče popijevati „<title>Glas Gospod |
| eobično pribojavao Janjićija.{S} Za sve vrijeme dok ga je njegovao, morao mu se pokoravati slij |
| epirali.{S} I ni jednome nije bilo dugo vrijeme, niko se nije potužio na dosadu. Šta više, kad |
| Kazuj!</p> <p>Smiljana jecaše još neko vrijeme tresući se, grčeći.{S} Pokuša, u dva puta, da p |
| udarajući...</p> <p>Jevrem je još neko vrijeme ležao pod trešnjom, ljuteći se i prekoravajući |
| len sam pa sam došao amo, da se za neko vrijeme sklonim i prehranim.</p> <p>— Hihihi! — zasmija |
| nijesu davali da piješ vodu sa ukuhanog vrijeska i kadulje?</p> <p>— Nikada.</p> <p>— I opet si |
| i?</p> <p>— Preksinoć je nekud po noći švrljao sa Jevremom, — ponizno odgovori Prokopije, — pa |
| ast... Čast... — zamuca nekako smeteno, vrpoljeći se, rukujući i klanjajući neprestano. — Izvol |
| i, — osiječe Jevrem kratko, gadeći se i vrpoljeći. — Ništa tako ne mrzim kao duge priče.</p> <p |
| mijeti Iguman suvo, računajući u sebi i vrpoljeći se. — A svemu ste vi krivi...{S} Vi...</p> <p |
| ija Melentija i o ježe prostitisja jemu vsjakomu pregrješeniju, volnomu že i nevolnomu...</fore |
| ge. —... <foreign xml:lang="cu-Latn">So vsjemi svjatimi pomjanuvše sami sebe...</foreign> Da te |
| već i stigle tamo?...{S} Peru, šale se, zabavljaju!...</p> <p>Odluči da pođe na rijeku.</p> <p> |
| u pomognu sjahati...</p> <p>Kako je bio zabavljen sam sa sobom, Iguman nije ni primijetio kaluđ |
| prepleli i naježili kao raščupana kosa, zabijeli se nešto, zaleprša.{S} Ukaza se i zajapureno, |
| em ni pomisliti mogao nije da ženska ne zaboravlja lako na prvi strastan zagrljaj muški, pa mak |
| om šeširu milostive mu gospođe...{S} I, zaboravljajući na ostale, na krupne i <pb n="93" /> sit |
| <p>Kao da negdje poče mjaukati gladna i zaboravljena mačka, kao da prigušeno jauknu neko.{S} Os |
| ih grobova, zaraslih u koprivu i odavno zaboravljenih.{S} Na iskrivljenim krstovima njihovim, u |
| mlje manastirske!</p> <p>— Zar je ovdje zabranjeno i govoriti? — iznenada surovo zamumla Janjić |
| ištali kao djeca.{S} Muževi su, u šali, zabranjivali ženama, da se ne ispovijedaju pred Igumano |
| ko se nije mogao načuditi: zašto doktor zabranjuje rakiju?{S} Po njegovu mišljenju ona i krijep |
| azvoniše zvona, jauknuše. Čitava avlija zabruja, zatrepta i zapjeva.{S} Jevrem se trže iza sna, |
| unđajući.</p> <p>Sutradan u zoru ponovo zabrujaše zvona.{S} Nekako življe, veselije.{S} Trepera |
| Vaso lovio izgubljeni konop, kao da se zacenjivalo od smijeha...{S} Momci se uskomešaše, prepi |
| znade plač djetinji.{S} Krešti, zavija, zacenjuje se.{S} I u orahovoj krošnji kao da cvili neko |
| morno nudili „vruće mesooo“ ; alvedžija zacenjujući se hvalio alvu...{S} U jednom kraju avlije |
| u dva čuvena hrvača, nose se.{S} Oba se zacrvenjeli, zapjenušali.{S} Kape im spale s glava, zno |
| evijajući se. — Rep!</p> <p>— Rep!... — zadavljeno potvrdi i Prokopije kroz zgusnute prste i up |
| e Janjićije, jesi li pri sebi? — zapita zadavljeno.</p> <p>— A jesi li ti pri sebi? — kao preko |
| uprljanom jastuku, sva zasuta duhanom i zadimljena kao da gori.{S} Pored njega na stoličici, le |
| šale na račun Mitrov i da ga neprestano zadirkuju.{S} Zbog toga im bila u kući vječita svađa i |
| neravne avlije, dižući prašinu snažnim zadnjim šapama.{S} Preskoči preko oniske ograde na kojo |
| /> <p>— Pokvaario? — tiho ponovi Jevrem zadnju njegovu riječ praveći se kao da ništa ne razumij |
| onizno, ulagujući se.</p> <p>Prokopije, zadovoljan što baš njega pita, što ga drži <pb n="7" /> |
| oga više nego mater.{S} I bio je veseo, zadovoljan.{S} Nije, doduše, ni časa nasamo razgovarao |
| .</p> <p>— Tako, — osokoli ga Janjićije zadovoljan i potapša po ramenu. — Tako treba!</p> <p>Me |
| v razbarušen, mokar.{S} Bio je neobično zadovoljan: nosio je punu torbicu ribe, koju je sam ulo |
| lavi... — opet će Iguman mekše, potpuno zadovoljan sam sa sobom što ga je ovako pritijesnio. — |
| u njemu bilo ugodno, da sam bio potpuno zadovoljan.{S} U staroj prizemljuši, od pruća opletenoj |
| ve odgovaram...{S} Postarat ću se da ga zadovoljim...</p> <p>— Okušaj! — prkosno odgovori Janji |
| no dijete.{S} Gledajući ih razdragane i zadovoljne i Vaso se blesavo smješkao, pa smjerno prist |
| š podignuti ruke.</p> <p>— Hehehe!... — zadovoljno se osmjehnu Janjićije i pogleda na štap. — K |
| — Hihihi...</p> <p>— Pogodio sam, a? — zadovoljno zapita Janjićije i podrugljivo pogleda na Pr |
| u.</p> <p>— Čuje se... čuje, — prošapta zadovoljno. — Šušti nešto...</p> <p>U sobi se čuo lak i |
| asu, koji se iznenada izvi ispod kapije zadovoljno se smješkajući. — Kuda?</p> <p>— Reče mi sam |
| čeći, odšantuca za kuće...{S} Jevrem se zadovoljno osmjehnu i nastavi put.</p> <p>Oko njega, na |
| Jevrema, — dosjeti se on sažalivši se i zadovoljno pogladi bradu. — Ne boj se!...{S} Kršno je m |
| e odobravaš, — živahno uzviknu Iguman i zadovoljno zaklima glavom. — Ni Mitropolit ne odobrava. |
| lice čudno se rumenilo prema suncu, oči zadovoljno sjaktile.{S} Između neuređenih dlaka proviri |
| ?“...</p> <p>„Hvala“, zašuštaše dronjci zadovoljno, tresući se. </p> <pb n="21" /> <p>„A što se |
| jark?</p> <p>— General! — otegnu Iguman zadovoljno, gladeći se po bradi.{S} I, podignuv glavu, |
| obje ruke.</p> <p>Jedva! — napošljetku zadovoljno izbaci i radosno zatrese glavom...{S} Opazi |
| klepeće...</p> <p>— To su one! — otegnu zadovoljno, nabijajući kapu na čelo.{S} I poče smišljat |
| p> <pb n="67" /> <p>— Evo ga! — uzviknu zadovoljno, ugledav napošljetku kako se na uskom Janjić |
| {S} Nekoliko dana da nadživi tog jakog, zadovoljnog kaluđera!...{S} Onako bezbrižan, vedar, mis |
| om, kao svita, — reče nekako svečano ne zagledajući im više ni odijelo niti neočešljane brade. |
| .{S} Nu tvrdoj, goloj ledini, na oštroj zagorjeloj travi oprućio se Vaso koliki je dug, otegao |
| ..{S} Zove...</p> <p>— Izlazi!...{S} Ne zagovaraj ga! — oštro podviknu Janjićije i snažno odgur |
| cjenjkahu.{S} Kao natječući se s njima, zagrajaše i prosjaci nesnosno, kreštajući.{S} Bogoradil |
| ledala!</p> <p>— Zar to on? — razuzdano zagraja cijela kita djevojaka.{S} Sve se, gačući, sklep |
| be.</p> <p>— Tako je! — svi jednoglasno zagrajaše, tiskajući se i navirući jedan na drugoga. — |
| nojeći se od prevelike vrućine, trpjeti zagrijane cigle pod rogama...{S} Sad kao da mu kamen sp |
| i tiho.{S} Jasno se moglo čuti kako im zagrijani pijesak hršti pod nogama.</p> <p>Približivši |
| a prinijela svojim razdrljenim prsima i zagrijavajući je na usalim isušenim dojkama, miluje, mi |
| ska ne zaboravlja lako na prvi strastan zagrljaj muški, pa makar i nasilan bio.{S} Osmjehnu se |
| e, naročito gospođu, istopiti u čvrstom zagrljaju. — Čast... Čast... Čast... — zamuca nekako sm |
| anducima gonili neprodanu robu, išli su zagrljeni pored svojih sitih i sporih konja.{S} Obređuj |
| će on tako „od gladi umrijeti“ i uporno zahtijevao <pb n="62" /> da ga bez prestanka kljuka što |
| ući se i nesnosno zuzukajući, oblijeću, zaigravaju oko njega.{S} Prijanjaju za tijelo, kupe se |
| ice po glatkoj površini i gnjure, tonu, zaigravaju ispod nje.{S} Po sitnoj mrkajastoj pržini, p |
| ijeli se nešto, zaleprša.{S} Ukaza se i zajapureno, suncem opaljeno, vedro lice djevojačko, a i |
| ga sluša.{S} Svaki put ga prekidaju sa zajedljivim upadicama.</p> <p>— A, molim Vas, gdje je v |
| p> <p>— S kim si onaki si, — zborila je zajedljivo, pakosno, ne povisujući glasa, kao da govori |
| zaklinjati, — dobaci nekako i lukavo i zajedljivo.</p> <p>— Ne smijem?...{S} Rašta?... — začud |
| >— Hoće li biti i Joka? — zapita Jevrem zajedljivo i unese mu se u lice. — Ja ne ću bez nje...< |
| ne znaš čije je, mi ne znamo, — nekako zajedljivo odgovori Prokopije i, kao pri krštenju, golo |
| boj se, brzo ću svršiti, — reče nekako zajedljivo. — Znam da v... mladi ljudi... nerado slušat |
| put razboli i vavijek ozdravi...</p> <p>Zajednički položiše dijete na dušečić i utrnuše svijeću |
| mana na svoju ruku i pirovat će s njime zajedno.</p> <p>— Kakav Nečastivi? — zapita Vaso usplah |
| {S} Zamalo da i sam ne zaplaka, s njome zajedno.{S} Opet se namrgodi i zakašlja u šaku.</p> <p> |
| vim tačno, napomenuo, kako svi kaluđeri zajedno ne dobiju ni izbliza toliko poklona koliko sam |
| jesam bio u školi, čamila je, s materom zajedno, u njoj i nešto uređivala, raspremala.{S} I sob |
| edna o drugu <pb n="91" /> prolazile su zajedno, probijale se, gurale kroz zbijene redove svjet |
| uza zid stisla se Smiljana i postiđeno zaklanja lice rukom.</p> <p>— A zar si ti? — zapita slo |
| akama pošao prema Igumanu.{S} A Iguman, zaklanjajući se za Jevrema i prestravljeno žmirkajući, |
| ka kamilavka Janjićijeva i igra nekako, zaklanjajući čas jednu čas drugu bajonetu.</p> <p>— Neš |
| odiže goruću cjepanicu iznad glave.{S} Zaklanjajući dijete i prozor čitavim jakim tijelom, isp |
| m bio u njoj. Čim bi se susreli u putu, zaklanjala se za očevo ili za materino rame, sakrivala |
| akrivala lice u bijeli prekrivač ili ga zaklanjala vezenim rukavom, postavi kraj vrata da stoji |
| >— Ne smiješ se ti više časnijem krstom zaklinjati, — dobaci nekako i lukavo i zajedljivo.</p> |
| — Turci ti ne mogu dozvoliti da se tako zaklinješ kad se poturčiš, — otegnu Jevrem peckajući. — |
| ev, — koji je maloprije došao iz ćelije zaključav maloga u njoj, — i neskladno, piskutljivo poj |
| </p> <p>Čim su uljegli u ćeliju, Iguman zaključa vrata.{S} Sjede na stolicu, nalakti se na sto |
| ad se poturčim ne će mi biti grijeh, da zakoljem vlaškoga Igumana! — dobaci Janjićije osvetničk |
| /> po ćeliji. — Nož mi dajte!...{S} Da zakoljem pasjeg sina!</p> <p>— Puščetinu! — povika i Va |
| osvetnički i odgurnu ga s puta. — Da ga zakoljem ko janje, pasjeg sina!...</p> <p>Povodeći se, |
| iznad glave, naprežući se iz sve snage zakriješta:</p> <quote> <l>Igra cura malena,</l> <l>Suk |
| ikolina.{S} Njegov promukli glas kao da zakrklja iza direka:</p> <p>— Spremate li se za pir neč |
| in sa neobično crvenim nosom i neobično zakrvavljenim očima.{S} Izgledao je izmoren, neispavan. |
| p> <p>— Hvala gospodinu predstojniku, — zakukurijeka Iguman polaskan, — kad se tako očinski bri |
| mu se crvenila zarezotina od brijačice zalijepljena tankim svaljutkom paučine.{S} Obučen u čis |
| vno kudio, kudio i probao.{S} Uzgred se zaljevao i rakijom iz oveće boce, koju je Iguman, kao n |
| ede i spava, ocu Prokopiju suđeno da se zaljubljuje, a meni zar suđeno, da me vazda izbacuju... |
| e možeš ga oboriti.</p> <p>Janjićije se zaljulja prema svijeći da pripali novu cigaru.{S} Zapit |
| vadeći oveliku bocu sa rakijom. — Svaki zalogaj bit će medom preliven!</p> <p>Prinese grlić ust |
| o stola.{S} Točio je vino, birao ljepše zalogaje, nudio.{S} Sam je i zdravice držao, — a volio |
| za hljeb.{S} Oblimice poče gutati tvrde zalogaje, ne kvaseći ih ni ljudski žvaćući.</p> <p>— Ne |
| drugog, od trećeg, miješa, trpa goleme zalogaje u usta, a u vilicama mu kao da puca, lomi se n |
| kom kao da je čekao: hoće li se udaviti zalogajem?{S} I ne će li ga kaplja udariti onako sita, |
| e od rada! — promumla veselo, daveći se zalogajima, a sitne mrve padaju mu po bradi i nižu se n |
| jenih trepavica jasno se providi mutna, zamagljena bjelina i čudno se stakli...</p> <p>Miris li |
| đao se neprestano.{S} Doktor je, tarući zamagljene naočari i tankom maramom brišući znoj sa ćel |
| /p> <p>Janjićije stupi u sobu i pođe da zamijeni Prokopija.{S} Ne govoreći ništa, ne osvrćući s |
| se potpuno zamorio, pozva Jevrema da ga zamijeni.{S} Prokopiju nije vjerovao.{S} Znao je da bi |
| da je izvadio zdrav zub samo da ga može zamijeniti zlatnim, — zapita Igumana: štampaju li se im |
| ju, ispod jednookog prozora, na kome je zamjenjivala staklo tanka, providna koža, sitnu, zgrčen |
| šubarom, iznad kamenih vrata, koja joj zamjenjivala zvonik i sa sakatim i iskrivljenim krstom |
| otac Janjićije se napije, pa mu niko ne zamjera.</p> <p>Milica se izvrnu i osu s kletvama na oc |
| ičnog rukovanja sve odmah sazreše...{S} Zamjerao je svima i svi ga, na lijep način, uvjeriše da |
| — nastavi Iguman tiše, pazeći da se ne zamjeri Milici i da je kako ne uvrijedi. — Zgotovi je o |
| Zalomi prstima i pogleda me moleći. „Ne zamjeri, gospodine, što bolesnica trabunja...{S} Sve go |
| ijencem od lozovine na glavi, nosila je zamotuljak od krpa na rukama i pjevala žalostive uspava |
| , ne odgovori.{S} Samo uzmahnu glavom i zamumlja nešto muklo, nejasno.{S} Zatim, otegnuvši vrat |
| priliči.{S} Grupu kukurijekom okićenih zanatlija, koji u novom prvi put obučenom odijelu sa ta |
| sakriju, sklone.{S} Prokopije streknu i zanijemi.{S} Blesasto pogleda iznad sebe u granje, zdrp |
| te izbaci iz manastira...</p> <p>Jevrem zanijemi.{S} Išao je pored Prokopija oborene glave i ka |
| „Ja ne bih, ali Stanija“...</p> <p>Opet zanijemi.</p> <p>„Šta hoće Stanija?“ zapitam jače, kupe |
| movo. — Šta to hoćete?</p> <p>Jevrem se zanjija, poklecnu.{S} Sa djetetom na rukama posrnu, zgr |
| a...</p> <p>Iguman se uzvrati unatrag i zanjija se nekako kao da će posrnuti.</p> <p>— Ne prizn |
| hi!...</p> <p>Jednako se smijući Jevrem zanjija glavom i pođe.</p> <p>— Vidim da vas ne mogoh p |
| vrda zemlja odbija im ugrijane motike i zapahnjuje ih vrelom jarom, koja treperi pred očima.{S} |
| iti vodom.{S} Odnekuda istrča i Vaso sa zapaljenom svijećom, istrča i Milica sa dobrim gutljaje |
| </p> <p>— Ne priznaje?...{S} Generala? —zapijevajuči otegnu.</p> <p>— Ne će on, kaže, s njime n |
| po čelu i po obrazim; kupinove vriježe zapinjale mu za noge i hvatale ga za haljin; šibe zovin |
| a, razbijena staklad, valjali se svuda, zapinjali za noge.{S} Ispod cipele mu, na mjestu gdje j |
| nikako nije dao sprtljati te neprestano zapinjao i ispadao. — Znam da me Iguman ne će ni dana v |
| irući se.{S} A mantija se vuče za njim, zapinje za šiblje i kida.</p> <p>— Stani, čovječe!...{S |
| hrvača, nose se.{S} Oba se zacrvenjeli, zapjenušali.{S} Kape im spale s glava, znojave košulje |
| . — Pusti!...</p> <p>On ne odgovori.{S} Zapjenušen, blijed, nesvijestan, samo je cičao, mumlao, |
| Gospodi</foreign>!...{S} Eto Igumana! — zapjeva Vaso jače, pa se namah uozbilji i duboko se nak |
| /p> <p>— Kuku li meni, teško li meni! — zapjeva starac sa perčinom gruvajući se u prsa.{S} Poku |
| /p> <p>— Podaj Gospodi!...{S} Izlazi! — zapjeva i Vaso prema Milici i poprijeti prstom.</p> <p> |
| /p> <p>— Milo mi je...{S} Milo mi je, — zapjeva primičući se i pružajući ruke prema njima kao d |
| .{S} Vaistinu je prorok i vidovit je, — zapjeva starac sa perčinom i zavrti glavom. — Tri put n |
| a nam i godina, moj lijepi Gospodine, — zapjeva nekakav starac, kojemu je glava bila obrijana g |
| želimo mir vječni.</p> <p>— Hvala ti, — zapjeva i starac sa perčinom i nespretno se pokloni.</p |
| ikada se ne utješio!...{S} A ko hoće da zapjeva, svakom će se zlu muški oprijeti, svakoj sili o |
| stane kraj vrata.</p> <p>Zatim, čim ona zapjeva, prekrsti se, zagrnu rukave i polegnu na posao. |
| {S} Ali se još niko usudio nije i da je zapjeva.{S} Momci bi, tek kroz zube, propustili poneku |
| nuše. Čitava avlija zabruja, zatrepta i zapjeva.{S} Jevrem se trže iza sna, skoči sa kreveta i |
| bacivši zamršenu kosu unatrag, promuklo zapjeva:</p> <quote> <l>Kiša pala rosulja,</l> <l>Na dj |
| nerala.</p> <p>— Neeema? — svi začuđeno zapjevaše i svi upriješe oči u Igumana tražeći razjašnj |
| ko, da je, sretno i čestito! — otegnuto zapjeva Vaso čija je pustinjačka glava visoko stršila i |
| astiru svetom više prihoda bilo? — opet zapjeva starčić s perčinom komešajući se kao od studeni |
| huhuhu!...{S} Udri, Prokopije, sokole i zapjevaj mi onu:</p> <quote> <l>Kaluđere đinđere,</l> < |
| e tri oke vina, udari malo uz tamburu i zapjevaj, pa će se same razletjeti, — dobaci Jevrem, ku |
| . — Čim mene snađe kakva nevolja, odmah zapjevam...</p> <p>— Da pjevam?...{S} Ja? — osmjehnu se |
| sačekam suđeni dan...{S} Zato i ne mogu zapjevati ni otresti se crnih misli...{S} Nikada!</p> < |
| asi razbijaju o jedre joj, rumene noge, zapljuskuju ih, a laki mjehurovi izlijeću ispod pratlja |
| ete? — uzviknu Janjićije jače hoteći da zapodjene razgovor.{S} Pa i sam uze svoju vodenjaču, — |
| muklo okresa Janjićije.</p> <p>— On ti zapovijeda.</p> <p>— Ne slušam ga.</p> <p>— I ne možeš |
| ospodine...{S} Siromah je...{S} Bog nam zapovijeda, da se smilujemo na siromaha.</p> <p>— Ne da |
| vječni za teška sagrješenja protiv osme zapovijedi moje“... „A poznaješ li oca Janjićija?...“ „ |
| e slušam ja ni njegove želje ni njegove zapovijedi, — osorno odgovori Janjićije, sjedeći na svo |
| spominje ime tvoje i slabo se počituju zapovijedi tvoje...{S} Nema više ugodnika tvojih da se |
| Igumane!...{S} Moja je želja i moja je zapovijest da ga odmah uklonite!...“</p> <p>— Ne slušam |
| ije nego ih spomenem.{S} Nema, čini se, zapovijesti, koje tada ne bi poslušao.</p> <p>Dva ili t |
| de da pođe.{S} Ali se sjeti Janjićijeve zapovijesti.{S} Opet stade.{S} Prisloni se leđima uz cr |
| ladan sam, a gladnog treba nahraniti po zapovijesti Gospodnjoj!</p> <p>Pa se ispravi i oštro po |
| p> <p>— Pst!{S} Mirni budite! — šapatom zapovjedi Jevrem i Janjićiju i Melentiju, koji su začuđ |
| /p> <p>— Otvorit ćete crkvu, — oštro mu zapovjedi, — i pričekati me. — Niko nek se ne usudi da |
| ku se diže Prokopije i da prekine inad, zapovjednički viknu:</p> <p>— Na posao!</p> <p>Svi se d |
| ispriječi pred njima i podvikne strogo, zapovjednički:</p> <p>— Na koljena pred hramom Gospodnj |
| gumanovoj ćeliji.</p> <p>— Otvarajte! — zapovjednički viknu Prokopije, došavši do vrata i nestr |
| ?...{S} Nije...</p> <p>Neko mu iza leđa zapovjednički uzviknu:</p> <p>— S puta!</p> <p>Projaha |
| približi, da zazvonite u zvona, — reče zapovjednički.</p> <p>— A hoćemo li mu i ruci pristupat |
| Ne moram.</p> <p>Pa se okrenu Jevremu i zapovjednički podviknu:</p> <p>— Za mnom!</p> </div> <d |
| Naredi da mi se donese ručak! — nekako zapovjednički podviknu Nikola i na koljenima dopuzi do |
| >Kad i Jovo krenu za Smiljanom viknu mu zapovjednički:</p> <p>— Stoj!</p> <p>— Šta ću?</p> <p>— |
| ljuteći se što ništa ne govore, uzviknu zapovjednički:</p> <p>— Jedite!...{S} Za inad nitkovu o |
| si stao?</p> <p>Okrenu se Jovi i kresnu zapovjednički:</p> <p>— Kume!...{S} U crkvu!...</p> <p> |
| rag. — Brzo!</p> <p>Neki, bez pogovora, zapriješe i plećima i ramenima u vrata.{S} Navališe.{S} |
| ispravi.{S} Onako stasit, golem kao da zaprije glavom u crnu, počađalu tavanicu, iz koje se ka |
| e prema njoj.{S} Probi se kroz gomilu i zapriječi joj put.</p> <p>— A evo kaluđera! — jače uzvi |
| ićijeva zgrabi za rame, a stisnuta šaka zaprijeti pod nosom.</p> <p>— Ne laj, pseto!...{S} Dost |
| S} Nijesam ikona! — breknu on žestoko i zaprijeti im šakom. — Šta je?</p> <p>— Ubiše nas!...{S} |
| išao od njega, češkajući se po neobično zarumenjenom obrazu koji ga bridio i potajno uzdišući.< |
| vajući, ošinu ga prelomljenim vlatom po zarumenjenom obrazu.</p> <p>— Rašta si ti zdrav, rašta |
| a.{S} Janjićije strašno opsovavši nešto zasiječe nožem po njima, pa se povrati.</p> <p>Zatekao |
| ično, svačije mjesto pred crkvom; tu se zasjedne i traži milostinja od bogomoljaca.{S} Ali se r |
| načičkaše oko dućančića.{S} Muški odmah zasjedoše po dugim klupama ispred mehana i po raskliman |
| mjestili između borova, u hladovini.{S} Zasjeli po ćilimima što ih donijeli sa sobom i, udaraju |
| </p> <pb n="69" /> <p>Svjetlost od luča zasjeni mu oči, pa nadnese ruku sa raskopčanim rukavom, |
| alju i, izmahujući oštrom motikom, koja zasjenjujući oči odbljeskuje prema suncu, kao da se rug |
| smijući se spusti mu glavu u krilo.{S} Zasmija se i Jovo okrenuv se prema prozoru.</p> <p>Janj |
| sklonim i prehranim.</p> <p>— Hihihi! — zasmija se Jevrem prigušeno i, uvlačeći glavu među rame |
| mu djevojke.</p> <p>Pogleda je, — pa se zasmija i on.</p> <p>— A taka bi mi djevojka trebala! — |
| em i ni sam ne znajući rašta, glasno se zasmija.</p> <p>Melentije ga prijekorno pogleda.{S} Uhv |
| vši ga tako i on odbaci nož i glasno se zasmija.</p> </div> <div type="chapter" xml:id="SRP1919 |
| evrem ni sam ne znajući zašto glasno se zasmija i smijući se spusti mu glavu u krilo.{S} Zasmij |
| ..</p> <p>Janjićije se zavali uza zid i zasmija se.{S} Nos mu se raširi, pomodri; široka brada |
| riča, — izbaci Smiljana nekako veselo i zasmija se. — A zna da na žensku glavu ne ćeš podignuti |
| {S} Doći će mi...</p> <p>Onda se glasno zasmija.{S} Zatim, kao prisjetivši se, obgrli one rutin |
| sudio da me obori.</p> <p>Ona se glasno zasmija.</p> <p>— Ako ćeš donositi poklone za bubotke, |
| ni prekoriti ga.</p> <p>— Trebao sam se zasmijati, narugati, u lice mu pljunuti, — šapnu pogruž |
| očne se nogetati i tegliti ga za bradu, zasmije se i on.{S} Odignuvši ga na dlanu ponosito ga p |
| m nogama i rukama...{S} A kad se dijete zasmije i počne se nogetati i tegliti ga za bradu, zasm |
| i se, tiskajući.{S} Obilazio oko crkve, zastajao pred dućanima, slušao razgovore.{S} Dva prijat |
| i nasloni se na njega.{S} Zatim lagano, zastajkujući gotovo na svakom koraku da predahne, prije |
| i? — nekako podrugljivo pita buljubaša, zastajući pri vrhu vinograda i opirući se na motiku. — |
| a posao.{S} Sa velikom mukom i nategom, zastajući, gunđajući i proklinjući iznio je jednu klupu |
| arenih konja, lagano se miče, ugiba, ne zastajući, ne počivajući, a iznad zamršenih i naprašeni |
| savši se nad Jevrema, koji je hitno, ne zastajući, <pb n="121" /> kupio prljavo, neokrpljeno ru |
| popucaju...{S} A on samo kopa, kopa ne zastajući, ne osvrćući se.{S} Samo što katkada, kad mu |
| prošapta gledajući oko sebe i zabrinuto zastajući kod mjesta, gdje je juče častio Maru. — Kako |
| <p>Zamoren mnogim govorom zakašlja se, zastenja.{S} Uzvali se nauznačke, potpuno iznemogao, i |
| gudalo.</p> <p>„Zove te, zove, zove“... zastenja... „i molim ti se ko Bogu da joj odeš...{S} Sv |
| usnama se zarumeniše kaplje krvi...{S} Zastenja tužno.</p> <p>— Umrije! — poplašeno uzviknu Pr |
| ishranjivati.</p> <p>— Prokleti otac! — zastenja Prokopije i zastade malo. — Otrže me od posla |
| nu u stranu.</p> <p>— Ne ću umrijeti! — zastenja iznemoglo, iskidano. — I kad mi duša ostavi ti |
| om.{S} Udari u zemlju.{S} Zemlja kao da zastenja, jeknu pod udarcem.{S} Motika se zari duboko.{ |
| ako žalostivno, plačevno, pravdajući se zastenja Iguman: </p> <pb n="70" /> <p>— Otkud meni, br |
| s mukom odgovori Melentije i iznemoglo zastenja...{S} Sad me ništa ne boli...</p> <p>— Spavaj, |
| /p> <p>— Šta vam je?... Šta je? — bolno zastenja Melentije i s nategom podiže svijeću, koja je |
| .{S} Nije smio ni riječi prozboriti, ni zastenjati, ni prevrnuti se bez njegove dozvole.{S} Mak |
| še prljavi čaršaf.{S} Namršti se i opet zastenje, jeknuvši:</p> <p>— Opet zvone!</p> <p>— Niko |
| se, eto, nada ispunila.{S} U očima joj zasvijetli nešto radosno, pohotljivo.{S} Ludi Jevrem ni |
| ka izviri blijeda, obvehla glava. Čudno zasvijetliše dva sitna oka i poznat, promukao glas zaši |
| je i sad gleda onako zdravu, jaku. — U zategnutoj košulji kroz koju se provide nabrekle prsi, |
| uređivala, raspremala.{S} I sobu svoju zatjecao sam uređeniju.{S} Prašina svuda počišćena, sto |
| ini bez nekog golemog razloga...</p> <p>Zatutnja zemlja, zatrese se.{S} Negdje kao da zazvečaše |
| <p>— Ništa se ne čuje, — prošapta tiho zaustavljajući i dah. — Da me ne prevari prokleti sin? |
| m ti, oče, — isprekidano izbaci na silu zaustavljajući jecaje, koji se na mahove još uvijek oti |
| a i pokrivačima, ležao je nauznačke, sa zavaljenom glavom.{S} Disao je teško.{S} Po žutim upali |
| je raspoznade plač djetinji.{S} Krešti, zavija, zacenjuje se.{S} I u orahovoj krošnji kao da cv |
| nu pored kapije.{S} Nosio je u ruci, na zavijenu vrbovu šipčicu nanizane, tri velike ribe, koji |
| vrćući, lomeći stvari po putu, tražeći, zavirujući svuda. — Nož mi barem donesite!...{S} Nož!.. |
| } Dobra, stara žena koja hoće da ispuni zavjet domaćinov. — Što Iguman rekne, ona odobrava.</p> |
| ..{S} Nije Janja nego me sama smrt tada zavoljela i ja sam joj se obećao...{S} Otada znam, da s |
| irokim maramama i hvatajući se za ruke, zbijali se sada, kupili oko užurbanog limunadžije, hita |
| Pobožno se klanjali prema crkvi i išli, zbijali se ispred ćelija.{S} Neki su u malim, četvrtast |
| {S} Nekako smeteno, poplašeno počeše se zbijati jedan uz drugoga kao uznemirene ovce pred oluju |
| man.{S} Iznenađen, preplašen pucnjavom, zbijen u mantiju i široke rukave.{S} Još prije nego se |
| ući se da ne probudi Janjićija, koji je zbijen i zgrčen, na kratkom krevetu, sa duboko uvučenom |
| e su zajedno, probijale se, gurale kroz zbijene redove svjetine.{S} Glasno su podvriskivale i c |
| j, crvenoj poljani, opazi gomilu ljudi, zbijenu, skupljenu.{S} Iznad glava joj, kao dva blijeda |
| ako će?...{S} Ne zna joj ni imena...{S} Zbilja, nije mu ni kazala imena!...{S} Je li?...{S} Nij |
| ?...{S} Dijete, pogano dijete nađeno je zbilja na njegovu prozoru, — toliki svjedoci vidjeli su |
| o obično svršilo...{S} Samo Iguman osta zbunjen, utučen, jadan.{S} Poduprt o bedrenjaču, modar |
| — Samo sam je zagledao, — zamuca Jevrem zbunjen i poče crveniti. — Ništa nijesam mislio ni zbor |
| adreča gospodin kao sa telalnice čim ga zbunjeni Vaso propusti u ćeliju. — Sluuga poniizan!</p> |
| >— Na mom prozoru?...{S} Tuđe dijete? — zbunjeno zapita Iguman samoga sebe.{S} I naglo poče trl |
| <p>Ona poklopi oči rukama i meko i malo zbunjeno primijeti:</p> <p>— Zbog toga sam i došla.</p> |
| pi.</p> <p>— I ono je da pokaže kako je zdraviji od mene! — pomisli osjetljivi Melentije stisnu |
| o...{S} I svačiju silu skrhat ćemo, ako zdravlja bude!</p> <p>— Osim Igumanove, — dopuni Prokop |
| rihvati za bocu.{S} Iskapi.</p> <p>— Na zdravlje!</p> <p>Pa uze Melentija pod ruku, okrenu se o |
| azda rukova se.{S} Ljubazno se upita za zdravlje, žene im blagoslovi, dozvolivši da mu poljube |
| upi.{S} Klanjao se svakome, pitao se za zdravlje.{S} Kad bi ga ponudili pitom ili vinom, ko neć |
| pošteno govoriš, ispit ću jednu u tvoje zdravlje, — dobaci starac s perčinom, uvijek tražeći po |
| vio u carstvo nebesko a ostatku život i zdravlje.{S} Zdravi ste!</p> <p>— Bog te živio!</p> <p> |
| leći da ga ohrabri i povrati mu vjeru u zdravlje i snagu njegovu. — Da si nam živ i zdrav, a jo |
| slanu vodu...{S} Kako ti već znaš...{S} Zejtina ne štedi...{S} Ni bibera ne žali...{S} I pusti |
| šljanom kosom, koja se gotovo stakli od zejtina, i gegala se poneka baba sa šakom tamjana u mar |
| e mahune uza nju, pa malo sirćeta, malo zejtina...{S} Eh...{S} Znaš ti to...</p> <p>— Ama ko li |
| rile pokraj gizdavih začinjača sa soli, zejtinom i <pb n="58" /> sirćetom, sakrivajući iza sebe |
| aste, lukave oči, koje su nekako kao po zejtinu plivale, zaustaviše se na Prokopiju.</p> <p>— S |
| iti ne će...{S} Sunce će sjati, gora se zelenjeti, svaka travka božja mirisat će, a tebe biti n |
| ame.{S} Oko vrata šarenili se sanduci i zembilje sa voćem, limunovima, narančama.{S} Pred mehan |
| radima, limunadžije, škutori sa širokom zembiljom o vratu i snopom baštuna na leđima, Cigani... |
| i. — Eh, brate!...{S} Eh prokleti otac, zemlja mu kosti izmetala!</p> <p>Jevrem meškoljeći se o |
| u neuređenih dlaka. — Eh prokleti otac, zemlja mu kosti izmećala! </p> <pb n="128" /> <p>Janjić |
| a on me zakopa u mrtvu kuću, u ćeliju, zemlja mu kosti izmetala!</p> <p>I buljubaša odbaci mot |
| zamahnu motikom.{S} Udari u zemlju.{S} Zemlja kao da zastenja, jeknu pod udarcem.{S} Motika se |
| e jednako nose, zainađeno, nemilosno, a zemlja im ječi pod nogama, šišti, a mlade kosti škripe |
| ićene vratove i obnažena prsa.{S} Tvrda zemlja odbija im ugrijane motike i zapahnjuje ih vrelom |
| ekog golemog razloga...</p> <p>Zatutnja zemlja, zatrese se.{S} Negdje kao da zazvečaše lanci.{S |
| napravljen čitav vršaj; petama izrovana zemlja crni se na dva mjesta.{S} Povijaju se, omahuju, |
| {S} Od tebe, oče, ne će saznati ni crna zemlja.</p> <p>— Hm...{S} Zar se to može sakriti?...{S} |
| ebljava narodne poslovice. — Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju...</p> <p>— Ali... |
| vrsto meso trese se na njima.{S} Tutnji zemlja pod njom, ugiba se.</p> <p>— Ona!</p> <p>Ugledav |
| dviše odignutih nogavica, kao da tutnji zemlja...</p> <p>Susrevši se sa Jevremom ona obori oči. |
| e imuće predati manastiru.{S} Ni pedlja zemlje, ni jednog papka, ne će njemu, Jovi, dati...{S} |
| , da se manastir izdržava od prihoda sa zemlje, koju vi obrađujete, i od priloga ktitorskih...{ |
| redstojnikom, zbacili nekolika kmeta sa zemlje.</p> <p>— Iguman? — naglo ga prekide Janjićije i |
| <p>— I mog su oca izbacili iz kuće i sa zemlje, — mirno mu odgovori Jevrem čupkajući travu. — Č |
| !...{S} Ti ćeš i tako brzo poletjeti sa zemlje manastirske!</p> <p>— Zar je ovdje zabranjeno i |
| ali trećinu manastiru, imadu zbaciti sa zemlje...</p> <p>— Hvala gospodinu predstojniku, — zaku |
| /> slovesne stvorove, pa gone i dižu sa zemlje, koju obrađuju...{S} Eh...</p> <p>— I mog su oca |
| tac Janjićije, — opet će neko kao ispod zemlje, nekako dražeći.</p> <p>— Čuješ li? — riknu Janj |
| ari, — promuklo odgovori neko kao ispod zemlje. — Hoće da nas oćeraju...</p> <p>Janjićije nestr |
| h cipela prilijepile im se čitave grude zemlje crvenice.{S} Zaigra od ljutine i, mrgodeći se, p |
| onizno odgovori Jevrem i prekloni se do zemlje. — Prepio se noćas, pokvario želudac, pa ga lije |
| orno nasrćući.{S} Previvši se gotovo do zemlje, posrćući i na koljena, omahivao je njome, greba |
| da ponavljahu stotine njih iz crkve, iz zemlje, iz zidova avlijskih.</p> <p>— Ženetina! — uzvik |
| tjede na starog Igumana, koji kao da iz zemlje izniknu pred njim i, obzirući se ha sve strane, |
| za njom.{S} Uze kapu, koja mu ležala na zemlji, otrese je i, oborene glave, vukući nogu za nogo |
| tvu? — zapita Jevrem valjuškajući se na zemlji i zijevajući. — To, vidiš, nijesam znao.</p> <p> |
| svojoj ćeliji, naplaćivao je kirije za zemljište na kome su podignuti dućani.{S} Neprestano se |
| evario. Čim pristiže do njih, opazi pri zemlji nekakva seljaka, čivitastomodra u licu, polumrtv |
| roš... — Vi ćete ostati na manastirskoj zemlji i niko vas oćerati ne može, — okresa Janjićije u |
| hujući rukama, a iza njih po nakvašenoj zemlji otezala se i rasla čitava brazda od iskrivljenih |
| knu starac sa perčinom i ničice pade po zemlji. — Ne kuni, po Bogu!</p> <p>— Ne kuni! — zapomag |
| e spominjali...{S} Neka tijelo truhne u zemlji a nek mi se ime spominje...{S} I to bi mi bila k |
| juši, od pruća opletenoj, oblijepljenoj zemljom crvenicom a pokrivenoj nagnjilom slamom, — svi |
| ke, da drugi kabao sačuva, spusti ga na zemlju. — Pusti!...</p> <p>On ne odgovori.{S} Zapjenuše |
| tale.{S} Pa, prekrstivši noge, sjede na zemlju i prihvati za hljeb.{S} Oblimice poče gutati tvr |
| odmaknu ispred pojate.{S} Položi ih na zemlju kao da se, tobože, same prevrnule.</p> <p>— Bjež |
| odnekud Hristos, — silazio je jednom na zemlju pa zašto ne bi mogo i opet sići? — i viče: „Mele |
| ma njemu...{S} A Iguman ispusti štap na zemlju, odiže ruke u vis, zavrati glavu i kao da poče c |
| ije kao orlušina, pa kao da ne dodiruje zemlju.{S} Samo što huče i razmahuje nožem!...{S} Općer |
| ući, svađajući se kopali su, izbacivali zemlju, sadili motke, prekivali, prevezivali konopce.{S |
| čića i, ljosnuvši ničice, udari čelom o zemlju.{S} Dok je sjedio i razgovarao, Jevrem mu, krišo |
| iženi brk i neprestano lupkao cipelom o zemlju.</p> <p>— A što li će vam? — tiho zapita Jevrem, |
| guman se naljuti.{S} Poče tući štapom o zemlju.</p> <p>— Ne odgovaraj!...{S} Ne ću da odgovaraš |
| h pedeset koračaja daljine, tonula je u zemlju kuća seljaka Petra Rađušića. <pb n="16" /> On je |
| prikrivajući prsa rukama i gledajući u zemlju zamuca:</p> <p>— Bog vidi, oče, da... da sam sam |
| , Prokopije zamahnu motikom.{S} Udari u zemlju.{S} Zemlja kao da zastenja, jeknu pod udarcem.{S |
| e druge, moram mu sam ispričati makar u zemlju propao od stida, — reče Iguman glasno i duboko u |
| S} Pokunjeno, oborenih glava, gledahu u zemlju.</p> <p>— Svjat, svjat, svjat Gospod Savaot, — č |
| anu malo da zarđalim strugačem sastružu zemlju s motika ili da pljunu u dlanove. — Ne ćeš nam p |
| među trsove.{S} On pade ničice na tvrdu zemlju i jeknu kao izdišući.</p> <p>— Da znaš, kopilane |
| ć proteče mrginjom, da napoji ožednjelu zemlju. </p> <pb n="30" /> <p>Torba se spuze sa ramena |
| im, kratkim razmacima o tvrdu, sasušenu zemlju.{S} Vreo i sparan miris udara u glavu, kroz sasu |
| počeše ponovo udarati o tvrdu, sasušenu zemlju.{S} I tupi, odmjereni udari motika opet se počeš |
| ra od naranče, jabuka, ljuske od oraha, zgnječeno i svelo cvijeće, polomljene kutije i ogledala |
| adu, stisnutom šakom udarao po vlažnoj, zgnječenoj travi i kao svađajući se s nekim, šištao, gu |
| zbrojnim pahuljama razderanih hartija i zgnječenim ostacima popušenih cigara, od kojih se neki |
| as sve počasti...{S} A jesam li ga mogo zgodnije prevariti?...{S} General ne će doći i čitav ru |
| } I kao nadziravajući: je li sve ukusno zgotovljeno, neprestano je podizao svaki poklopac i nep |
| Mi ne mislimo zlo...{S} Mi hoćemo...{S} Zgriješili smo, ali hoćemo da je sve po zakonu...{S} I |
| imali i trzali joj glasom, kidali ga. — Zgriješih...{S} Posrnuh...</p> <p>— Šta?... Šta, nesret |
| gnu jače, pakosno i sa zavišću nekom. — Zgriješila i ne kaješ se, kad ga ponovo primaš...</p> < |
| a zapita, da sazna od Smiljane: kako je zgriješila?...{S} Gdje je to bilo?...{S} Kada?...{S} Je |
| > <p>— Bog vidi, oče, da... da sam samo zgriješila što sam voljela.</p> <p>— Ja, ja...{S} Da se |
| zorima.{S} Kao razjapljena krezuba usta zijaju rastvorena vrata.{S} Po neka domaćica stoji pred |
| ava izblijedjele mantije i protegnu se, zijevajući.</p> <p>— Odmetao sam se, jer sam bio čovjek |
| ova odavno probudila.{S} Protežući se i zijevajući sjedio je na krevetu i baš se spremao da ust |
| pita Jevrem valjuškajući se na zemlji i zijevajući. — To, vidiš, nijesam znao.</p> <p>— A šta t |
| i njega ovako rano dotjerati?...</p> <p>Zijevajući i prstima raščešljavajući neuređenu kosu pog |
| nove, — dopuni Prokopije jetko, pa i on zijevnu.</p> <p>— Ja se ne bojim Igumana, — muklo okres |
| rokopija velike, vlažne oči, u čijim se zjenicama ogledao i svijetlio zlatasti plamen voštanice |
| je, kao razbojnik plijen, sa raširenim zjenicama, u čudnoj žurbi grabio dar, gurao ga u njedra |
| da pljune na sve.{S} Ne.{S} On se boji zlijeh jezika više nego ičega.{S} Plaši se od svjetske |
| ćim dobra duša, zlato od čovjeka, a ona zloja i jezička...{S} Ni u deset je sela onake bilo nij |
| a visoko odignutom glavom blista golema zmija i dvostrukim, iglastim jezikom liska kroz vazduh. |
| u zadesile nisu...{S} Jevrem, ni sam ne znajući zašto, htjede se umiješati u razgovor, našaliti |
| Ali se zadrža blizu vrata.{S} Ni sam ne znajući zašto udari u plač, dok se Nikola, uzvaljen nau |
| ica! — nenadno upade Jevrem i ni sam ne znajući rašta, glasno se zasmija.</p> <p>Melentije ga p |
| e biti ne može!</p> <p>Jevrem ni sam ne znajući zašto glasno se zasmija i smijući se spusti mu |
| to da zahvališ, a ti... ti...</p> <p>Ne znajući kako bi završila, odmahnu rukama i brzo pođe iz |
| ... ne... ne...{S} Kako vi...</p> <p>Ne znajući kako bi rastumačio, doktor je crveneći razmahiv |
| . zločestivi sine... da ću...</p> <p>Ne znajući šta bi još kazao, osjećajući se nemoćan, zbuni |
| ja?...{S} Zar nijesam čovjek?</p> <p>Ne znajući, kako bi skrenuo razgovor na drugo, zaiska vode |
| i motiku, savijenim kažiprstom zastruga znoj sa čela i, podbočivši se rukama o kukove, uputi se |
| zastavši ponekad da novom maramom otare znoj sa čela ili da pritegne svezu na cipeli.{S} Dva Ci |
| gljene naočari i tankom maramom brišući znoj sa ćele, izričito preporučivao da se bolesniku daj |
| .{S} Svršivši uze je za ruku i, otirući znoj širokim rukavom od košulje, ode gotovo kaskajući.< |
| ? — zamišljeno zapita Janjićije otirući znoj sa čela. — Da čujem...</p> <p>— Morat ćemo dijete |
| sa dugu, poderanu maramu i poče otirati znoj.</p> <p>— Ne može se više, — huknu.</p> <p>— Ne mo |
| žala pokraj uzglavlja i poče mu otirati znoj sa čela. — Sad bi i on bio suvišan i, možebiti, na |
| a zapita pristupajući i brišući maramom znoj sa pervaza stare kamilavke koju je nosio u ruci. — |
| ima ospica na licu i sa nekoliko kaplja znoja na čelu, koje kao da nikad nije ni otirala...{S} |
| sljepočnicama izbijale mu krupne kaplje znoja.{S} Nos se utanjio, zašiljio, rasklopljene usne z |
| kim, jedrim mišicama svijetle se kaplje znoja.{S} On niti se otire niti othukuje.{S} Samo izmič |
| izbija čudna toplina neka i oštar miris znoja.{S} Osjeti, kako mlada krv vrije u njemu i juri m |
| u mišicu, da i opet ujede i osjeti onaj znojav, razdražljiv miris mladog, vreloga mesa!</p> <p> |
| e ruga ostalima, draži ih.{S} Uprljana, znojava košulja prionula mu za obla ramena i oko jakih |
| zapjenušali.{S} Kape im spale s glava, znojave košulje na leđima popucale, šalvare se opustile |
| } Klize uglačana držalja iz nažuljenih, znojavih šaka.{S} Dug, iskrivudan niz pogurenih težaka, |
| nositi da ga sirćetom tare po tijelu i, znojeći se od prevelike vrućine, trpjeti zagrijane cigl |
| i put bolano jeknuše i još se njihajući zujahu zamoreno. — Zar ne znaš slovo Gospodnje da treba |
| , u mladim vrbama i topolama, iznemoglo zujeći, kao zamorena pčela, između vlažnoga lišća.{S} N |
| a, pčela, osa, kolutajući se i nesnosno zuzukajući, oblijeću, zaigravaju oko njega.{S} Prijanja |
| } Trebat će tražiti novu, pravu silu za zvanje...{S} Sve mi se čini, opet ću u goru, u koju haj |
| dužnost, — viče i žandar i kočoperi se zveckajući sabljom. — U ime zakona uhvatio sam lopova.. |
| i, Iguman pristupi Prokopiju.{S} Snažno zveckajući brojanicama, koje je prebirao među prstima i |
| hvati je oko pasa, stegnu, i kao gladna zvijer, zari joj oštre zube u mišicu, tresući se i trza |
| mu se da bi i sađ na nju.{S} Da joj kao zvijer upije zube u mišicu, da i opet ujede i osjeti on |
| kudio, uzdizala je, obratno, i kovala u zvijezde Igumana, čim bi se Vaso usudio da koga od kalu |
| brižno i poče štapom po pijesku da veze zvijezdu sa polumjesecom.</p> <p>— Iz daleka sam, sveti |
| mu i ulagujući se. — Vidim da je krupna zvjerka nekakva, čim zbog nje pogibe deseterak kokoši i |
| Nikoli, niti ga prekori, niti zadrža od zvonjenja.{S} Gotovo sa nekim strahopoštovanjem zaobiđe |